Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

Unutrašnjosti Božanske Riječi

‘Ono što su proroci zapisali putem nadahnuća, (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima. Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub, prirodni smisao Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji proizlazi iz Božjeg Srca.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog – Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7, 8′ J.Lorber

22:19 Lorens N. ‘Riječ dvije o ‘postu’’

‘I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: Ovo je tijelo Moje koje se za vas predaje. Ovo činite Meni na spomen.’  Luka 22:19

I tako, gledam ja juče ‘našu’ baku (= jednu siromašnu staricu koja jedva da ima za kruh) kako joj skoro suze idu kad je vidjela kruh (reče mi: ‘Volim kruh …. & vas volim!’), i prisjećam se Gospodina kako jednom reče dok je lomeći kruh (‘lomljenje kruha’ predstavlja ‘uzajamnu ljubav među bližnjima’onakvu uzajamnu ljubav kakvu je Gospodin ukazao Svojim svijetlim primjerom; Ivan 15:9-13,17) govorio učenicima: ‘Ovo je tijelo Moje, koje se za vas daje. Ovo činite (!) Meni na spomen!’ (Luka 22:19), i tu mi padnu na pamet neki koji, sada u doba ‘korizme’, da bi ‘udovoljili’ tom istom Gospodinu, odustaše od kruha.

Koliko je ljudsko sljepilo, o Gospode, mislim se ja dok mi se srce steže od sažaljenja, koliko li je samo veliko ljudsko sljepilo!?

Uslijed toga su djeca donijela okrepe i hrane za tijelo koja se sastojala od voća te starog i novog kruha. No Adam nije htio ništa (po)jesti pošto mu je njegov podnevni zavjet i dalje vezivao nepce/apetit (= iako se ova priča događa u dan Sabbatha, zbog čega Adam nije htio jesti kruha, iako gladan, u današnje vrijeme i na našim prostorima se ona sa punim pravom može primjeniti na doba korizme i na ono od čega ‘vjernici’ odustaju ne bi li ‘udovoljili’ Bogu; ovdje se pod ‘vjernik’ naravno misli na određenu kvalitetu vjernika), te je dotakao hranu samo toliko da bi je blagoslovio. Drugi su učinili isto.

Međutim, pošto su do sada svi bili poprilično ogladnjeli, i to toliko da su svi – uključujući čak i Enocha – sa očiglednom žudnjom i tajnim apetitom gledali u voće i kruh te ih je koštalo priličnog samo-odricanja da ne pogaze/prekinu svoj zavjet, Ashmael (Gospodin je u ovoj objavi, iako to sudionici u ovom određenom trenutku još nisu znali, Sebe predstavio u liku Ashmaela) je zapitao Adama:

‘Adame, poslušaj! Tko je tebi i tvojoj djeci nametnuo (ili ‘tko vas je prisilio na’) post? Zašto ne jedeš od voća ako si gladan, ni tvoja djeca ako su gladna?

Više pročitajte na: “Riječ dvije o ‘postu’ (Kruh naš svagdašnji)

Spread the Truth