9128. ‘Ako je sunce izašlo nad njim’ (Izlazak 22:3) predstavlja/znači ako on krađu koja je počinjena jasno vidi –– iz unutarnijeg nivoa (= iz unutra). To je jasno iz onog što predstavlja i ‘izlazeće sunce’, – ono što se vidi na svjetlu, prema tome jasno, a na ovom mjestu, da su dobro i istina bili oduzeti, što predstavlja ‘krađa’, 9125. Razlog zašto ‘ako je sunce izašlo’ ima to značenje je da ‘lopov uhvaćen kako prokopava/probija (zid)’ (ili ‘biti uhvaćen dok se prokopava/probija’) o čemu govori prethodni stih, predstavlja dobro ili istinu koji su bili oduzeti tajnovitim putem (ili ‘oduzimanje dobra i istine tajnovitim putem’), stoga neprimjetno, 9125. Razlog zašto se kaže iz unutarnijeg nivoa (= iz unutra) je da se takva akcija vidi od strane unutarnjeg čovjeka.

[2] Pošto je ovo jako važna stvar, nešto se mora reći o tome što gledanje iz/sa unutarnijeg nivoa (= iz unutra) uključuje. Čovjek unutar sebe vidi da li je ono što misli i namjerava, i posljedično tome što govori i čini, dobro ili loše, i prema tome da li je istinito ili lažno. Ovo nikako nije moguće da čovjek ne sagledava sa/iz ‘višeg/unutarnijeg’ nivoa. Sagledavanje sa unutarnijeg/višeg nivoa se događa kada su stvari unutar prirodnog čovjeka sagledane od strane duhovnog čovjeka. To je kao vid oka; oko ne može vidjeti stvari koje su unutra/unutar njega, jedino one koje su izvan njega. Ovo je dakle način na koji osoba vidi dobro ili loše koje ima u sebi. Ipak ‘(u)vid’ jedne osobe je u ovome drugačiji/bolji od druge, dok neki uopće nemaju takav (u)vid. Oni sa takvim ‘pogledom’ su oni koji su od Gospodina primili život vjere i ljubavi prema bližnjem; jer taj život je unutarnji život ili život unutarnjeg čovjeka. Pošto istina počiva u tim ljudima po vrlini njihove vjere, a dobro po vrlini njihove ljubavi prema bližnjem, oni mogu vidjeti zlo i neistinu koje su prisutne u njima, jer zlo može biti uočeno od strane/se može vidjeti od dobra a neistina od strane istine, ali nikako obrnuto. Razlog tome je što su dobro i istina na nebu i pod nebeskim svjetlom, dok su zlo i neistina u paklu i u paklenom mraku. Iz ovoga je očigledno da oni koji su u zlu i kao rezultat/posljedica toga u neistini ne mogu vidjeti dobro i istinu; oni čak ne mogu vidjeti ni zlo i neistinu koji su prisutni kod njih/u njima. Niti posljedično tome mogu sagledavati stvari sa jednog višeg ili unutarnijeg nivoa.

[3] No treba znati/spoznati da je sagledavanje sa više-unutarnijeg nivoa, sagledavanje od Gospodina; jer situacija sa gledanjem/vidom je ista kao i sa svime ostalim što dolazi u postojanje. Ništa ne donosi samo sebe u postojanje, već ono dolazi u postojanje od nečeg što je bilo prije, od nečeg što je uzvišenije i tako konačno od Prvog ili Najuzvišenijeg. Prvi i Najuzvišeniji je Gospodin. Svatko tko razumije ovo će lako razumjeti da sav život prisutan u čovjeku dolazi od Gospodina; a pošto ljubav prema bližnjem i vjera sačinjavaju najstvarniji život koji osoba može imati, zaključujemo da sva vjera i ljubav prema bližnjem u čovjeku jesu/dolaze od Gospodina. Osoba obdarena većom silom razmišljanja i percepcije od drugih može iz svega ovoga razumjeti da Gospodin vidi svaku pa i najmanju stvar, čak i naj-najsitniju stvar prisutnu u čovjeku. Zlo i neistina (u čovjeku), međutim, ne dolaze u postojanje od Najvišeg ili od onog što je iznad njih već od onog što je ispod; posljedično tome oni ne izviru iz Gospodina već iz svijeta, pošto je Gospodina iznad a svijet ispod. Stoga je unutarnji čovjek kod ljudi koji su upleteni u zlo i kao rezultat/posljedica toga u neistinu zatvoren iznad a otvoren ispod, pa je to razlog zašto oni sve stvari vide ‘izvrnuto’ (upside down) – svijet kao sve, a nebo kao ništa. Tu je ujedno razlog zašto ih anđeli vide izvrnute, noge gore glava dolje, tako izgledaju svi oni koji su u paklu.’