Novi Jeruzalem, ‘Kruna svih Crkava’

Od početka svijeta (od stvaranja čovjeka) su na ovoj zemlji, generalno gledano/govoreći, bile/postojale četiri crkve; jedna prije poplave, druga poslije nje, treća je bila Izraelska crkva, a četvrta pak ona koja se nazva Kršćanskom. Kako sve crkve ovise o spoznaji i priznavanju (knowledge and acknowledgment) jednog Boga, sa Kojim se vjernik kao član crkve može povezati/sjediniti, a kako ni jedna od ove četiri crkve nije bila u posjedu te istine, slijedi da umjesto tih crkava mora doći crkva koja će spoznavati i priznavati (know and acknowledge) jednog Boga. Stvarajući svijet Božja Božanska ljubav nije imala ni jedan drugi cilj u vidu osim da poveže čovjeka sa Sobom i Sebe sa čovjekom, tako da na taj način Bog može obitavati sa čovjekom. Ovu istinu prethodne crkve nisu posjedovale. Najstarija Crkva (zvana ‘Adam’), koja je postojala prije poplave, je obožavala nevidljivog Boga, sa kojim povezivanje/sjedinjenje nije moguće. Stara Crkva (zvana ‘Noa’) koja je postojala nakon poplave, je isto tako činila (klanjala se nevidljivom Bogu). Izraelska Crkva je obožavala Jehovu, koji je u Sebi nevidljivi Bog (Izlazak 33:18-23), ali u ljudskoj formi, koju je Jehova Bog uzeo/stavio na sebe uz pomoć anđela; u toj formi su ga vidjeli Mojsije, Abraham, Sara, Hagar, Gideon, Jošua i povremeno proroci. Ta ljudska forma je reprezentirala Gospoda Koji je (tek) trebao doći, a pošto je ta forma bila reprezentativna, svaki pa i najmanji detalj u njihovoj ckrvi je bio reprezentativan. Jako dobro je poznata činjenica da sve njihove žrtve kao i obredi njihova obožavanja reprezentiraju Gospodina Koji je trebao doći, te da su Njegovim dolaskom te žrtve i obredi bili ukinuti.

Četvrta (Crkva), imenom Kršćanska, je riječima/usnama uistinu priznavala jednog Boga, ali u tri Osobe, od kojih je svaka pojedinačno ili Ponaosob bila Bog, stoga su oni spoznavali/priznavali razdvojeno Trojstvo, a ne Trojstvo ujedinjeno u jednoj Osobi; zbog toga (ili ‘to je bio razlog što’) se ideja o tri Boga priljubila uz njihove umove, iako je izražaj/izraz ‘jedan Bog’ doista bio na njihovim usnama (hoće reći kako takvi Kršćani govore kako postoji jedan Bog no zamišljaju tri odvojena Boga!). Štoviše, crkveni učitelji uz pomoć te doktrine koju su izmislili/pronašli nakon Savjeta u Nikeji, naučavaju kako čovjek treba vjerovati u Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetog Duha, koji su nevidljivi (svi oni su nevidljivi) jer postoje u sličnoj Božanskoj suštini još prije nego je svijet došao u postojanje (iako, kako je bilo rečeno gore, sa nevidljivim Bogom sjedinjenje nije nikako moguće), pošto oni i dalje ne znaju da je jedan jedini nevidljivi Bog (Jehova Otac) došao u svijet i stavio na sebe Ljudsko (tijelo = Isus Krist), i to ne samo da bi mogao iskupiti ljude, već i zato da bi mogao postati vidljiv, te da bi se na taj način omogućilo sjedinjenje sa čovjekom. Jer čitamo:

‘Riječ je bila sa Bogom, i Bog je bio Riječ, i Riječ je tijelom postala.’   Ivan 1:1

Također i u Izaiji:

‘Dijete nam se rodilo, Sina smo dobili, a Njegovo ime je Bog, Silni, Otac od Vječnosti.’   Izaija 9:6

A i u prorocima se takođe učestalo izjavljuje da će Jehova Osobno doći na svijet, te da će postati Iskupitelj, što je i postao u Ljudskom (tijelu) kojeg je stavio/uzeo na Sebe (He assumed).

Ova Nova Crkva (= Novi Jeruzalem) je kruna svih crkava koje su do sada postojale na zemlji, pošto će (vjernici u njoj) štovati/obožavati jednog vidljivog Boga u kojem je nevidljivi poput duše u tijelu. Na taj način, i nikako drugačije, je omogućeno sjedinjenje Boga i čovjeka, jer čovjek je prirodan, i stoga razmišlja prirodno, a sjedinjenje se (kao takvo) mora odvijati/mora postojati u njegovoj misli, i stoga u osjećaju njegove ljubavi, a to se događa (ili ‘to se može dogoditi jedino’) kada on razmišlja o Bogu kao o Čovjeku. Sjedinjenje/veza sa nevidljivim Bogom je poput sjedinjenja/veze kojeg/koju čovjekov pogled ima sa nebeskim prostranstvom, čiji su krajevi nevidljivi (ili ‘koje je beskrajno’); ona (sjedinjenje/veza) je također poput pogleda kojeg ima čovjek koji se nalazi posred oceana, pogleda koji se proteže i u zrak i u more, te se na kraju izgubi (ili ‘postaje frustriran’). S druge strane, sjedinjenje/veza sa vidljivim Bogom je kao kada vidimo/ugledamo čovjeka, bilo u zraku bilo na moru, kako/koji pruža prema nama svoje raširene ruke te nas poziva u svoj zagrljaj. Jer svako povezivanje između Boga i čovjeka mora biti također i obostrano/recipročno povezivanje između čovjeka i Boga; a ovaj drugi reciprocitet je moguć samo sa vidljivim Bogom.

Sam Gopodin također naučava u Ivanu da Bog nije bio vidljiv prije nego je na sebe uzeo Ljudsko (tijelo):

‘Vi niti ste kada čuli Očev glas niti ste vidjeli Njegova lica (ili ‘Njegovu formu’).’  Ivan 5:37

A u Mojsijevim knjigama je rečeno da nitko ne može vidjeti Boga i ostati živ (Izlazak 33:20). Ali da je On vidljiv kroz svoje Čovještvo (ili ‘da ga se može vidjeti samo uz pomoć Njegova Ljudskog tijela’), je rečeno u Ivanu:

‘Boga nitko nikad nije vidio: Njegov jedino-rođeni Sin, koji je u krilu Očevu, On ga je objavio/otkrio.’  Ivan 1:18

U istoj knjizi:

‘Isus reče, Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim kroz Mene. Onaj koji Mene poznaje, poznaje i Oca, a onaj koji Mene vidi, vidi i Oca.’  Ivan 14:6

Gospodin naučava kako se sjedinjenje sa nevidljivim Bogom odvija uz pomoć vidljivog, što će reći kroz Gospodina, u slijedećim stihovima (passages):

‘Isus reče, ostanite u Meni i Ja u vama. Onaj koji ostane u Meni i Ja u njemu, taj daje mnogo ploda.’  Ivan 15:4,5

‘U taj dan ćete znati da sam Ja u Ocu, a vi u Meni i Ja u vama.’   Ivan 14:20

‘Ja sam im predao slavu koju si Mi Ti dao, tako da mogu biti jedno, kao što smo Mi jedno, Ja u njima a Ti u Meni, tako da ljubav kojom si Me volio može biti u njima, i Ja u njima.’  Ivan 17:21-23,26; također 6:56

Gospodin također naučava da su On i Otac jedno; te da čovjek, ako želi imati vječni život, mora vjerovati u Njega. Da čovjekovo Spasenje ovisi o njegovom sjedinjenju (ili ‘o tome kakva je čovjekova veza’) sa Bogom, smo već više puta ukazali.

Da će ova crkva (Novi Jeruzalem) zamijeniti one (ili ‘slijediti nakon svih onih crkava’) koje su postojale od početka svijeta, i da će trajati zauvijek (for ever and ever), te da će stoga biti kruna svih prethodnih crkava, je bilo prorokovano u Danijelu; On je prvi puta prorokovao kada je prepričavao i tumačio Nebukodonozoru njegov san o četiri kraljevstva, što znači o četiri crkve koje su bile reprezentirane u kipu kojeg je vidio. U svezi tog kipa čitamo:  

‘Danijel reče: Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom strašan za oči. Tome kipu glava bijaše o čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza dijelom od gline. Ti si promatrao sve dok se kamen nije odvalio a da ga ljudska ruka nije dodirnula, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih smrvi u prah. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade velika stijena te napuni cijelu zemlju. U vrijeme tih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti (ili ‘biti uništeno’); Njegovo kraljevstvo neće biti predano u ruke nekom drugom narodu (ili ‘nekim drugim ljudima’); ono će uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.’  Danijel 2:31-35, 44

Da ovaj san nije predstavljao četiri ovozemaljska (politička) kraljevstva, već četiri crkve, koje će slijediti jedna iza druge, se može vidjeti (ili ‘je jasno/očigledno’) iz slijedećeg: (1) Da takva kraljevstva, jedno iza drugog, nisu postojala na ovoj zemlji. (2) Da Božanska Riječ, u svojoj unutrašnjosti, ne govori o kraljevstvima ovoga svijeta, već o crkvama, koje sačinjavaju Kraljevstvo Božje na zemlji. (3) Također, zato što je rečeno da će Bog nebeski podignuti kraljevstvo koje će trajati dovijeka, i da će kamen, kojeg ni jedna ljudska ruka nije odrezala/odvojila, postati velika stijena, koja je ispunila cijelu zemlju. (4) A pošto se naš Spasitelj, Gospodin Isus Krist, u Riječi oba Testamenta, naziva ‘Kamen’ ili ‘Stijena’, očigledno je da se u zadnjim stihovima misli na Njegovo kraljevstvo. (5) Štoviše, stanje u crkvi je na nebrojeno mjesta u Riječi opisano sa ‘zlatom’, ‘srebrom’, ‘mjedi’, i ‘željezom’; njezino duhovno stanje u odnosu na dobro ljubavi sa ‘zlatom’, njezino duhovno stanje u odnosu na istinu mudrosti sa ‘srebrom’, njezino prirodno stanje u odnosu na dobro ljubavi prema bližnjem sa ‘mjedi’, i njezino prirodno stanje u odnosu prema istini vjere sa ‘željezom’, kao što se može vidjeti u ‘Otkritom Otkrovenju/Apocalypse Revealed – 913’ gdje je to u potpunosti potvrđeno, kao i na drugim mjestima.

Iz tog razloga su mudri ljudi drevnih vremena, koji su poznavali simboliku metala, uspoređivali doba koja su trebala slijediti jedna za drugim od prvog pa do posljednjeg, sa te četiri vrste metala, pa su prvo doba nazvali ‘zlatno doba’, drugo doba su nazvali ‘srebrno doba’, treće ‘bronzano doba’, a četvrto ‘željezno’ doba; a oni su ih tako/na taj način opisivali u odnosu na dobro i istinu; a kako prava/istinska dobra i istine nemaju drugog izvora do Boga nebeskog, oni su ih opisivali prema stanju crkve u onima koji su živjeli u tim dobima; jer se iz njih, i prema njima (misli se na dobro i istinu), glede pravde i pravednosti, pojavljuju i razvijaju sve političke situacije (ili ‘civilne prilike’) u kraljevstvima/zemljama.

Da se Gospodin, Spasitelj Isus Krist u Riječi oba Testamenta naziva ‘Kamenom’ i ‘Stijenom’ je očigledno iz slijedećih odlomaka. Da se On naziva ‘Kamenom’ iz ovih: 

‘Stog ovako govori Jahve Gospod: evo postavit ću na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u Nj vjeruje neće propasti. I uzet ću pravo za mjeru a pravdu za tezulju.’  Izaija 28:16,17

‘Jahve će pohoditi svoje stado; od Njega će poteći kamen ugaoni.’   Zaharija 10:3,4

‘Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.’    Psalam 118:22

‘Zar niste čitali u Pismu da je Kamen kojeg su graditelji odbacili postao ugaoni kamen?’    Matej 21:42; Marko 12:10,11; Luka 20:17,18; Izaija 8:14,15

‘Pristupili ste k Njemu, živom Kamenu koji je istina, odbačen od ljudi, ali koji je u očima Božjim izabran, dragocjen; vi ste također, kao živo kamenje ugrađeni u duhovnu kuću; stoga, rečeno je u Pismu, ‘Evo na Sionu postavljam ugaoni Kamen, izabran, dragocjen; tko vjeruje u Nj sigurno neće biti postiđen.’   1 Petrova 2:4-6

‘Vi ste nazidani na temeljima apostola i proroka, čiji je ugaoni kamen Isus Krist, u Kojem sva zgrada, čvrsto povezana, i raste u sveti hram u Gospodinu. U Njemu ste i vi zajedno sazdani za stan Božji u Duhu.’    Efežanima 2:20-22

‘Isus je onaj Kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.’    Djela Apostolska 4:11,12

A da se Gospodin u Riječi naziva ‘Stijenom’ je očigledno iz ovih stavaka u Riječi:

‘Kada se Ješurun ugojio, otovio i usalio, odbacio je Boga koji ga stvori, i prezreo je Stijenu svoga spasenja.’   Ponovljeni Zakon 32:15,18,30

‘Reče mi Bog Izraelov, Stijena Izraelova mi reče.’   2 Samuel 23:3

‘Neka ti se riječi moje omile, O Jahve, Stijeno moja, Iskupitelju moj!’  Psalam 19:14 (Hr.Biblija 19:15)

‘I sjetiše se da je Bog bio njihova Stijena, i Uzvišeni njihov Iskupitelj.’  Psalam 78:35

‘Svi su oni pili duhovno piće, jer su pili iz duhovne Stijene; ta Stijena je bio Krist.’   1 Korinćanima 10:4; Izlazak 17:6

Iz svih ovih stavaka se sada jasno vidi da je ‘kamen koji je udario u kip i postao velika stijena koja je napunila cijelu zemlju, čije kraljevstvo će trajati zauvijek’, naš Gospodin Isus Krist Jehova.

E.Swedenborga  ‘Istinska Kršćanska Religija – 786-788’; ‘Kruna – 2’