Dragi moji J
Evo stigao je dan kad ću i ja napisati par riječi o tome što za mene znači Čista istina i koliko se moj život promijenio otkako sam ju upoznala. Dugo mi je trebalo da sjednem i počnem pisati ovo svjedočanstvo, Lorens me znao pitati kako napreduje moje svjedočanstvo, trudio se u Ljubavi potaknuti me na pisanje, govoreći kako svojim nepisanjem zakidam potrebitog bližnjeg za Ljubav (jer svaki je bližnji potrebit ako je u neistini!).
Ipak koliko god mi je to bilo neugodno za čuti znajući da je u pravu, nisam krenula s pisanjem. Osim očito nedovoljno aktivne Ljubavi u meni spram bližnjeg, jedan od razloga je bio i u tome što ja dugo tim Objavama nisam pristupala na pravilan način. Na taj način nisam bila ni svjesna koliko bogatstvo leži u njima. Čitala sam ih razumom, ali ne i srcem. Istina kao takva mi je godila, no ne oživljavajući je dovoljno djelima ostavila sam poprilično mjesta Zlome da me ispuni sumnjama u njenu istinitost. S takvim stavom u srcu nisam osjećala da imam puno toga za podijeliti s drugima na tu temu. Molila sam za to da joj pristupim na pravilan način i ja sam Objave zaista počela doživljavati kao direktne upute našeg voljenog Oca. Nisam više išla za količinom pročitanog, nisam više hranila svoju znatiželju. Uzela sam jednu Objavu i čitala ju dok ju u potpunosti nisam razumjela. Dok mi nije postalo sasvim jasno što Isus želi od mene i koji su koraci prema ostvarenju toga cilja. Što sam ju više čitala pročitano mi je postajalo sve slađe i istina se sve više urezivala u moje srce. Kad se tamo smjestila počela sam ju i aktivno živjeti te vrlo brzo osjetila plodove u svom životu. Mir, razumijevanje, sloboda i Ljubav otada svakim danom sve više rastu u meni.
Sve je dakle počelo prije skoro dvije i pol godine kada sam preko Lorensa došla u kontakt sa Objavama koje je od Isusa primila Berthe Dudde. Iako sam odgajana u katoličkoj vjeri i primila sve sakramente ne mogu reći da sam Isusa poznavala. Općenito pojam Boga nisam shvaćala na pravilan način. Za mene je to bio udaljeni Bog, Kojeg nisam mogla zamisliti, pa mu tako ni pripisati neke osobine. Malo sam Ga se i bojala i nisam bila sigurna na koji način Mu se obratiti i čuje li me uopće. U svojim molitvama sam bila posebno zbunjena malo sam se molila Ocu, malo Isusu… neznajući koji je odgovoran za koja pitanja. Odlazila sam na sv. misu, primala sam pričest, ispovjedala se, izmolila bih pokoru, i nakon toga bih ponovno nastavila po starom. Nisam imala snage boriti se s prijestupima koje bih ispovijedala, nisam imala ni želje upoznati se s Istinom, Riječ Božju nikad nisam čitala, kod nas doma to nije bio običaj, na vjeronauku me nikad netko nije uputio na čitanje. Iako sam po prirodi uvijek naginjala pomoći slabijem i kasnije se školovala za pomagačko zanimanje, ja uopće nisam shvaćala važnost vršenja Ljubavi prema bližnjem. Nekako sam si zamislila da je dovoljno ići na misu. Kad sam odlazila tamo trudila sam se uvijek otići otvorena srca, trudila sam se koncentrirati na ono što je svećenik pričao, no nikako nisam pronalazaila nešto za sebe. Nisam shvaćala na koji način se to sve konkretno mene tiče. Još sam se malo trudila, pokušavala shvatiti, a onda sam odustala, na misu sam počela odlaziti tek povremeno. Složila sam si u glavi nekakvu svoju sliku Boga i nastavila živjeti svojom pameću, sjetivši se Njega samo kad bi se našla u nekom problemu.
U jednom trenutku sa svojih 26 ja sam naizgled u životu imala sve, bila sam zaručena, Frano i ja smo živjeli u lijepo uređenom stanu razmišljali smo o tome da kupimo vlastiti, imala sam stalan posao koji me ispunjavao, moj Frano također, zajedno smo lijepo zarađivali, ostalo bih uvijek novaca za putovanja, ja sam taman bila upisala specijalistički studij. Gledano sa strane imala sam život za poželjeti. Ipak, meni je cijelo vrijeme nešto nedostajalo, nekakva praznina u srcu koju nitko nije mogao ispuniti, znala sam osjećati unutarnji nemir, živjela sam u stalnoj zabrinutosti. U potrazi za rješenjem krenula sam na seminare duhovne obnove, nakon početnog vala oduševljenja, svaki sljedeći mi se činio isti kao prošli, a ja na sebi nisam primjećivala neke promjene, molila sam se Bogu da napravi nešto da se pokrenem, da uspijem uspostaviti odnos s Njime. Vrlo brzo nakon toga sam došla u kontakt s Objavama.
Objave odlomke kojih ću ovdje podijeliti s vama najviše su mi se urezale u srce. Kako sam s vremenom sve više otvarala svoje srce i u njima prepoznavala veliku Očevu brigu ja sam zaista dobila odgovore na sva pitanja koja su me godinama zaokupljala i zabrinjavala. Tko sam ja, zašto sam tu, gdje idem poslje, što moram raditi tu kako bih ispunila svoju životnu svrhu.
Jedna od prvih stvari koje sam spoznala čitajući Objave Čiste Istine je kako ne postoje tri Božanske osobe već da postoji samo jedan Bog, te da je taj Bog, Koji je Duh i time nad-osoban, uosobljen u Njegovu Sinu Isusu Kristu (stoga da postoji samo JEDNA Božanska Osoba). Drugim riječima, spoznala sam da je nevidljivi i nad-osobni Duh Boga Oca iz svoje prevelike Ljubavi prema nama, Svojoj djeci, odlučio uzeti ljudsko tijelo u kojem i kroz kojeg On boravi i djeluje među nama u svoj punini (Kološanima 1:19; 2:9), postavši tako baš kao što je i obećao (Izaija 7:14), EMANUEL (Bog među nama), tj. za razliku od prije sada je za nas postao vidljiv, shvatljiv, opipljiv i time lako pristupačan Bog (Ivan 14:8, 9)!
… i prema tome vi ne možete govoriti o Isusu Kristu i Ocu, jer Ja Sam jedno sa Njime (Ivan 10:30) … I ako Me želite zazivati, ako želite uspostaviti kontakt sa Mnom, vi trebate zazivati Isusa Krista,vi trebate govoriti sa Njime, vi Ga trebate priznati kao vašeg Oca od vječnosti.. Ali vi ne smijete nikada razdvojiti ‘Isusa Krista’ i ‘Mene Osobno’… Jer On i Ja smo jedno (Ivan 10:30); i tkogod zaziva Njega također zaziva Mene… tkogod vidi Njega vidi Mene (Ivan 14:8, 9) (BD 7816-„Pravilno shvaćanje Boga“)
Kada sam spoznala tko je moj Bog i kome trebam uputiti sve svoje molitve i obožavanje trebalo je ponovno uspostaviti taj izgubljeni odnos, odnos između Oca Ljubavi i Njegovog djeteta. Dugo sam molila i još uvijek molim da zaista osjetim tu Očevu neizmjernu Ljubav. Da se u potpunosti predam njegovu vođenju u vjeri kako On zna što je najbolje za mene, kako ne želi ništa drugo doli da budem sretna i vratim se čim prije u Njegovu kuću. Ova Objava mi je veliko ohrabrenje po putu..
..Zamislite Oca Koji vjerno vodi Njegovu djecu za njihovu ruku i neće dopustiti opasnostima da im pristupe. Očeva je Ljubav doista nesebična i jedino želi dijete učiniti sretnim, ali dijete mora također neustrašivo ostati blizu Oca i mora činiti što Otac traži… Moje oči vas neprestano motre i prepoznaju sve opasnosti… Da li doista vjerujete da će vas Moja Ljubav ostaviti nezaštićenima u takvim opasnostima? Da li mislite da ću vas pustiti da hodate sami čak ako ste to željeli… (BD 7353-“Božja beskonačna očinska Ljubav”)
I ako nađete teškim vjerovati u Ljubav moćnog Boga, ako počnete sumnjati da će vam On pomoći… onda se prisjetite raspeća Isusa Krista… On je umro za vas na Križu i to je napravio jedino iz veće od najveće Ljubavi spram vas ljudi, jer On je bio svjestan vaše patnje, koja je rezultat grijeha, i želio vas je osloboditi od ove patnje, koju ste sebi bili sami prouzročili kroz grijeh vašeg prošlog odbacivanja Mene. (BD 6331 – ‘Božja beskonačna Očinska Ljubav..Žrtva na Križu’)
Kad sam jednom spoznala kako me Isus voli ovakvu kakva jesam, kako je žrtvu na Križu podnio i za mene, kad sam Ga priznala kao svoju jedinu Istinu, Put i Život, iskreno sam se pokajala za svaki prijestup , grijeh u Njegovim očima, i molila Ga da me oslobodi od toga. Kada sam se tako zagledala u sebe i spoznala koliko sam grešna, koliko još sebične Ljubavi ima u meni, nije mi bilo teško shvatiti zašto moram putem prolaziti kroz različite teškoće, i patnju. Shvatila sam kako me kroz sve te situacije Isus moj gradi, snaži čini me boljom, sebi sličnijom, da mu jednog dana mogu biti čim bliže..
…vi trebate postati svjesni vašeg istinskog zadatka na Zemlji, i prema tome vi ćete na razmišljanje o njemu biti motivirani teškim životnim uvjetima
.. Povremeno vi smatrate kako je vaša patnja nepodnošljiva, a ipak Ja vam ne dajem više za nositi nego možete izdržati.. Uzmite svoj križ i slijedite Me … Zar bi Ja, kao čovjek Isus, izgovorio ove Riječi ako bi bilo nemoguće za vas otrpjeti križ položen na vas?
.. Bog ne želi da patite ako vi vašu duhovnu dobrobit postavite na prvo mjesto. On vas svim sredstvima mora spasiti od vašeg vječnog uništenja koje vas, međutim, čeka ako bi živjeli bezbrižan zemaljski život i ostvarili svjetovno ispunjenje… onda bi vaša duša bila izgubljena i vi ne bi postignuli vaš cilj na Zemlji, vi ne bi težili nagore i prema tome bi proživjeli vaš život uzalud…
On Osobno vam je također ponudio Njegovu pomoć sa Riječima‚ Dođite k Meni, svi vi koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas odmoriti.. I vjeran Svojoj Riječi..On će vam podariti snagu i milost sve dok živite na Zemlji. (BD 5904-„Blagoslov patnje“)
Otkada sam spoznala kako sva moja snaga, sve ono dobro dolazi od Njega, ne od mene same nastojim svaki svoj posao započeti sa Isusom. Trudim se neprestano tražiti Njegovu zaštitu, blagoslov i vođenje. U svemu se trudim tražiti ga za savjet, u uvjerenju da će On zaista ispuniti ovo svoje obećanje:
Sa Mnom i u Moje ime vi bi trebali započeti svaki dan, voditi svaki poduhvat i tako ispun-javati/iti vaše dnevne dužnosti, i možete također biti sigurni da će vaš rad biti blagoslovljen, bilo da je riječ o zemaljskoj ili duhovnoj aktivnosti… Zato vi nikad ne bi trebali započeti vaš dnevni rad bez Mene, vi bi trebali zazivati Moje ime u vašem srcu, apelirati za učvršćivanje vaše volje i u potpunosti Mi se predati… Onda vas Ja mogu zaštititi od neprijatelja vaših duša (= Sotone), onda ćete biti okruženi bezbrojnim svjetlosnim bićima koja će ga odbiti primiti/propustiti, onda ćete radosno i oslobođeni brige vršiti vaš dnevni posao svjesni snage i unutarnjeg mira. I onda vas više ništa neće biti u stanju uznemiriti pošto znate kako sam Ja uvijek prisutan i uređujem sve. (BD 7129-“Svakodnevno zazivajte Isusovo ime”)
Čitajući ove Objave shvatila sam kako tu na Zemlji moram prije svega naučiti dvije stvari. Moram naučiti voljeti Isusa više od svega, a svoga bližnjeg kao samoga sebe (Matej 22:28-33). U onoj mjeri u kojoj ja dobro bližnjeg zamijenim za svoje dobro, ja sam ispunjenija sretnija, mirnija. Ja se osjećam bliže Njemu.Takav je moj Isus. I najmanju dobru namjeru obilno nagrađuje. J
Dugo mi je trebalo da shvatim kako mi nitko ne dolazi slučajno u susret. Bio to čovjek dobrih ili loših namjera. Čitajući i snažeći se u ovim Istinama, Isus mi daje snagu da na ljudima dobrih namjera zahvaljujem, a kod loših se trudim njihovo zlo pretvoriti u dobro. Molim se da ne osuđujem druge, ali da mi Isus da mudrosti da prosuđujem sudom pravednim te u Ljubavi upozorim bližnjeg kad vidim da je u krivu.
Čitajući Objave naučila sam također kako je najvažniji način iskazivanja Ljubavi Bogu prenošenje ovog znanja, zauzimanje za bližnjeg koji je u nevolji, bilo duhovnoj ili fizičkoj. Otada se molim za prilike u kojima ću moći ljudima u potrebi svjedočiti o ovome što sam spoznala. O Isusovoj Ljubavi , snazi, sili, moći, svemu što je napravio i još uvijek radi za mene. Sljedeća Objava baš stavlja veliku odgovornost na mene.
Svatko kome je ponuđeno duhovno znanje, tko ga prihvaća i, nakon što je o njemu promislio, ga prihvati kao njegovo duhovno vlasništvo, će jedino izvući koristi od njega ako ga predaje dalje sa Ljubavlju… Duhovno znanje nikada ne bi smjelo ležati neposijano ako čovjek ne želi riskirati da mu ono bude u potpunosti oduzeto. Jer božanski je zakon kako će onaj koji daje i primiti, budući je nesebična Ljubav spram bližnjega preduvjet da ljudsko biće može primiti (Luka 6:38).
Ova se aktivnost nikada ne smije zanemariti od strane primatelja svjetla, on treba govoriti gdjegod prilika sebe predstavi, on treba komunicirati verbalno i pismeno, on treba iskoristi svaki dan i svaki sat i tako vršiti rad kojeg je on sam ponudio učiniti za Boga, i stalno postignuće će mu biti podareno… On sam će biti u stanju napredovati duhovno i također ljudi koji su od strane njega duhovno obdareni. Ova opomena važi za sve vas koji ste bili okrijepljeni na izvoru vječnog života i crpite snagu i odvažnost iz Božanske Riječi.
Svatko se kreće unutar područja dužnosti gdje može biti vrlo radin, i to ne bi smio zanemariti, inače čini sebe nedostojnim primanja istine koja mu je ponuđena odgore.
(BD 3390-“Predavati dalje duhovno znanje je obaveza”)
Još uvijek sam na putu prema Isusu, kad se zagledam duboko u sebe vidim koliko još truda potrebno uložiti, ali se trudim ne gledati u vlastite mane nego Njega u kojem je sva snaga. I naravno da prolazim kroz kušnje i periode kada mi je volja slaba, kada tešku borbu vodim sa zlom u sebi. Ali cijelo to vrijeme prisutan je jedan mir, sigurnost da sam na pravom putu, da znam gdje idem, da imam sve potrebno znanje na raspolaganju kako doći tamo, koje samo trebam primjeniti u svom životu.
Iskreno najiskrenije, kada pogledam oko sebe, duhovnu nevolju ljudi koji ne znaju razlog i svrhu njihova postojanja, i koji tako besciljno i promašeno žive neznajući zašto su tu gdje jesu, trošeći svoje vrijeme na prolazne, nevažne stvari, krivo si postavljajući prioritete, često mi je teško vjerovati čime sam ja baš ja zaslužila biti posjedu ove čiste Istine, tolikog izljeva Očinske Ljubavi, Ljubavi zbog koje se osjećam istinski sretnom, zaštićenom, Ljubavi zbog koje osjećam da netko vodi stalnu brigu o meni, da me čuje kada mi je teško, koji mi po svom obećanju iz Ivana 16:25 odgovara kroz svoje Objave na razumljiv, otvoren način. Ljubavi kojoj nije teško uvijek i iznova ponavljati, svaki put iz drugog kuta dok se Istina ne smjesti u moje srce. Ljubavi toliko pune mudrosti pred kojom toliko puta zastanem u nevjerici. Ljubavi za koju sam naučila da nikad ne prestaje.
I sada kad sam uistinu svjesna ovog blagoslova, u srcu zaista osjećam da sam počinila grijeh prema Bogu i bližnjem ne svjedočeći ranije o ovome…
Jer to je dragocjeno znanje i mora biti predano dalje za dobrobit ljudi, tako da popravi ogromnu duhovnu nevolju koja je uzrok duhovnog propadanja čovječanstva i koja također rezultira u zemaljskoj nevolji i patnji. (BD 3390-“Predavati dalje duhovno znanje je obaveza“)
U Ljubavi Kristovoj,
Tereza J
