Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

Svjedočanstva: Ljubica

Print Friendly, PDF & Email

Dragi naš Lorens.. zaista me raduje svako tvoje javljanje.

Uvijek mi srce zatreperi i preplavi novi osjećaj veće i čišće Ljubavi koju nam Krist preko tebe šalje. Drago mi je čuti kako se osjećaš i kako živiš u Duhu Kristove prisutnosti, jer se to jako osjeća. Veliki si blagoslov za nas koji te imamo u ovom vremenu. Preko tebe sam dobila najveću radost i slobodu spoznaje u Čistoj Istini koja je naš Najveći, Jedini, Spasitelj, Brat, Prijatelj, Utjelovljeni Gospodin Isus Krist. Hvala ti na poticaju da iznesem za braću neka svoja iskustva u traganju i hodu sa Kristom.

Uvijek sam u dubini duše vjerovala u iskrenu i pravu Ljubav, a koju mi nisu mogli pružiti moji bližnji. Odgojena sam u kršćanskom duhu vjere izvršavanja crkvenih propisa. Kada sam sama počela čitati Bibliju u srednjoj školi (obrađivali smo na satu Hrv. jezika Pjesmu nad pjesmama) to mi je toliko ispunilo dušu da sam osjetila još veću čežnju za pravom Ljubavi. Tada još nisam znala da je ta Ljubav u cjelosti utjelovljena u našem Isusu Kristu. Jednom kada je A. iz molitvene zajednice Kršćana-katolika došao kod nas i rekao da Isus stoji pred vratima i kuca i ako netko čuje glas i otvori Mu, doći će k njemu i večerati s njim (Otkrovenje 3, 20)  u mene je ušla tolika radost da ju ne mogu riječima opisati.  Znam da sam u vjeri tada prihvatila Riječ, koja je sama otvorila vrata moga srca i Krist je te večeri ušao i večerao sa mnom. Nisam uopće osjećala težinu tijela, samo moje srce, koje je sve jače i jače kucalo u ritmu Kristove Ljubavi, kojoj sam se ja potpuno prepustila i osjećala veliko blaženstvo još do tri dana. Krenula sam u molitvenu zajednicu Kršćana-katolika, ali nisam osjećala jedinstvo duha, nismo mogli dijeliti tu Kristovu nepristranu i nesebičnu Ljubav svi između sebe. Kasnije sam otišla u katoličku crkvenu zajednicu, gdje je svećenik vodio molitveni sastanak poslije mise, uz gitaru i pjesme, moljenje krunice, jer je on bio posvećen Mariji. Tu je isto nastala podijeljenost i ne-jedinstvo duha. Kada mi je Gospodin to ukazao jednostavno nisam mogla s njima nastaviti. Nisam se zadovoljila sa istinom koja nam se daje u katoličkoj crkvi, jer se kosila sa načinom života tih istih koji su je propovijedali, a i sa zapovijedima iz Biblije. Nakon nekog vremena (10 tak godina) sam se vratila u istu molitvenu zajednicu kršćana-katolika. U početku sam imala osjećaj da se tu živi Krist, da je Riječ živa i djelotvorna, sve sam opravdavala u Kristu i stalno se nadala da će doći do tog zajedništva, jedinstva u Kristu, jer sam zaista išla zbog Krista i Njegove Riječi. Pošto su nastajale sve neiskrenije situacije (govori se jedno, a živi se drugo, strančarenja…itd.) molila sam Krista i osijećala da ON mora nešto poduzeti, jer ovo u meni i sa njima stvarno više nije išlo. Ja nisam imala kuda, jer se u zajednici stalno govorilo ako napustimo zajednicu napustili smo Krista, što ja nikako nisam željela napraviti.

Hvala Kristu dragome koji je čuo vapaj duše i poslao tebe Lorens, kojeg nisam ni poznavala, samo znam da sam te željela slušati, jer je moja duša bila kao suha i žedna zemlja kojoj je svaka tvoja riječ, izrečena u tolikoj Ljubavi i mudrosti, blagosti, koju još do tada nisam ni u kome spoznala, bila zaista pravi blagoslov. Uvijek bi sa tih naših susreta odlazila kao na krilima, sa novom radošću, ganuta sa suzama u očima. Osjećala sam kako mi sam Krist oslobađa i prosvjetljuje dušu. Tek sam tada spoznala kako je ta Ljubav za kojom sam stalno tragala živa i djelotvorna. Upoznala sam Kristovu strpljivost u mojim lutanjima i spoznaju da me On nikad, nikad, nikad ne može i neće ostaviti samu i nezaštićenu u mom životu. Kolika milost žive Istine se spustila u moje srce i raskinula okove ropstva, zbog neznanja i krivog prenošenja Riječi, koja je tako živa i djelotvorna i grije dušu i srce i jednostvano obnavlja život, pročišćava i jača Ljubav i nemam riječi kojom bih mogla opisati tu svetu djelotvornost preko te Čiste Istine u samoj Riječi. Sva hvala i slava našem Kristu što nam dolazi u toj Čistoj Istini, što nas po Njoj sakuplja u ovom vremenu. U toj Istini je isti Duh koji nas je sazdao, koji nas oslobađa i ispunjava svojom radošću da možemo poput mudrih djevica sa upaljenim svjetiljkama ići u susret svome Kralju.

Drage moje seke i braceki u Kristu, toliki ste mi dar da vam ne mogu to opisati jer ja nemam biološkog brata ni sestru, to mi je falilo cijeli život, a sada sam sretna i mirna jer mi je naš Voljeni Krist to nadoknadio sa vama u svojoj neizmjernoj Ljubavi. Molim za vas Pavlovu molitvu- Efežani 3, 14-20.

Ovim vas sve želim ohrabriti da budemo svi u potpunoj slobodi Kristove prisutnosti i da bez sumnji i straha prihvatimo Krista onako kako nam se sada želi darivati.

U Ljubavi Kristovoj….vaša seka Ljubica!

Spread the Truth