Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Prvi ‘Čovjek’ na Zemlji (J. Lorber, B. Dudde, Lorens N.)

Print Friendly, PDF & Email

Prvi ‘Čovjek’ na Zemlji

(Bogo – Čovjek – 1188-1243)

1188.   ‘I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što pužu po zemlji. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko stvori ih.’         Postanak 1:26, 27

1189.   Kada su svi uvjeti na Zemlji za to bili spremni [‘Sve dok se duhovno kretalo pod ‘moraš’ zakonom, Moja stvaralačka aktivnost je značila: Stvaranje Zemlje kao stanice za sazrijevanje duhovnog koje je pro-palo najniže gdje bi oni (= duhovni entiteti) ponovno mogli postići savršenstvo/zrelost. Ta zrelost/savršenstvo vraća slobodnu volju zavezanom/zarobljenom duhovnom (entitetu) koju je jednom zloupotrebilo. Sada je bio imperativ/nužno je bilo stvoriti također i za ovo potpuno sazrijelo/usavršeno duhovno izvanjsku formu tako da ponovno može testirati slobodnu volju u ovoj formi. I to stvaralačko djelo je bio čovjek, koji se razlikovao od svih prijašnje stvorenih stvaralačkih djela utoliko što je bio obdaren, kao dodatak slobodnoj volji, također i sa inteligencijom i razumom; bio je obdaren sa sposobnošću razmišljanja i svjesnošću o sebi, i sa sposobnošću da izmjeni/izmjenjue misli u razgovoru/tako što će razgovarati sa svojom bližnjima, to zajedništvo je dalo/omogućilo nužne temelje/nužnu bazu/osnovu za test slobodne volje.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 5800, 31 Listopad 1953’], Gospodin je kroz Svoju volju, a u skladu sa Božanskim redom, stvorio ili/tj. ‘zaželio da duhovi koji su pod sudom zarobljeni u materiji, za sebe izgrade tijelo od finije/mekše gline koje korespondira njihovoj duhovnoj formi, uz pomoć kojeg se mogu slobodno kretati, prepoznati sami sebe, a na taj način (ili ‘od toga’) i Boga, što bi im omogućilo da u potpunoj slobodi podrede sebe Božanskom redu (= ‘da u potpunosti prihvate Gospodinovu volju i ujedine se sa Njime kroz život ljubavi.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 5800, 31 Listopad 1953’) te na taj način povrate svoju izgubljenu praiskonsku duhovnu prirodu [‘Stvorio sam čovjeka, dao sam duhovnom, koje je već postignulo određeni stupanj zrelosti/savršenstva, izvanjsku formu koja ponovno korespondira Mojoj ljubavi i mudrosti, a također i zadatak kojeg čovjek mora ispuniti. U prvim ljudima sam stvorio bića koja bez obzira na njihovu nedostatnost, tj. njihovo nesavršenstvo uzrokovano njihovim otpadništvom od Mene, mogu međutim postići znanje o Meni, pošto su oni sebe prepoznali kao stvorenja, i prema tome svojom mogućnošću razmišljanja i njihovom slobodnom voljom, mogu također prepoznati Moju volju i djelovati sa njom u skladu. Ja sam stvorio bića koja Me mogu razumijeti bez obzira na njihovu udaljenost od Mene, što je ranije bilo nemoguće u situaciji sa zavezanom (= ne-slobodnom) voljom. Čovjek je prema tome bio prvo zemaljsko stvaralačko djelo koje je u sebi nosilo pali praiskonski duh, i on je trebao pokušati pomoći duhu da se po-vrati u svoje pra-stanje, tako da bi se bio u stanju, kao slobodno duhovno, još jednom kretati i djelovati u vječnom jedinstvu sa Mnom. To je bio zadatak za prva stvorena ljudska bića, i to ostaje zadatak za sve ljude, sve do kraja – do potpunog produhovljavanja svih palih duhova. Čovjek ima inteligenciju i slobodnu volju, i prema tome odgovornost da brine za svoju dušu. On se prema tome mora iskupiti za svoj grijeh/zločin/svoju krivicu.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 5800, 31 Listopad 1953’], tj. da postanu savršeni čisti anđeli, poput praiskonskih arhanđela (feat: Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/166:3’ J.Lorber; vidi 1084, 1085). U tu svrhu i na taj način je eto stvoren/nastao prvi POTPUNI ČOVJEK, Adam (znači, u nikojem slučaju ne kako to tvrde neo-Darwinisti ili evolucionisti, ‘prirodnom selekcijom’ ili ‘trans-mutiranjem’ od pra-ljudi, a isto tako ne ‘odjednom’ i neovisno o mineralnom, biljnom i životinjskom carstvu kako to zamišljaju kreacionisti!!!).

1190.   O tom ‘novom’ stvaranju i formiranju Gospodin Isus Krist Jehova, Stvoritelj i Jedini Bog, na jednom drugom mjestu objavljuje: I vidi, iz tvrde zemlje su nicale travke, biljke, žbunje i drveće svakojakih vrsta, i mora, jezera, brzaci, rijeke, potoci i izvori su vrvjeli od glista/crviju, riba i životinja raznih vrsta; i zrak je bio oživljen pticama raznih vrsta. I broj svake vrste kako u vodama, tako i na čvrstom tlu i u zraku je jednak broju čovjeka, koji je bio napravljen iz tog broja, i bio je jednak broju milosti ljubavi i bio je jednak broju budućeg spasenja/izbavljenja i iz tog proizlazećeg i nastajućeg preporoda. A sada vidi i shvati ono što još od nikoga nije viđeno ni shvaćeno: Vječna Ljubav je uzela taj broj iz Sebe i taj broj je bio red i vječni zakon u Njoj, iz i u kojem je Ona vječno postojala, postoji i postojat će u svoj moći/sili i snazi Božje Svetosti. I onda je uzela glinu poput vrhnja ukiseljenog mlijeka i rukom Svoje moći i rukom Svoje snage prema broju Svog reda oblikovala prvog čovjeka i udahnula mu kroz nosnice životni dah. I dah je u njemu postao živom dušom i duša je skroz ispunila čovjeka, koji je dakle bio napravljen po broju reda/poretka, iz kojega su bili stvoreni duhovi i bili stvoreni svjetovi u prostorima i zemlja i sve što je na njoj, i mjesec i sunce [‘Kada je u šestom periodu zemljinog formiranja tlo Zemlje bilo potpuno pripremljeno/spremno, snažna prirodna duša (uzdignuta kroz prirodna kraljevstva i potpuno sazrijela) je bila pozvana iz svojeg slobodnog stanja u atmosferi sa ciljem da za sebe formira od najbogatijeg glinenog humusa tijelo u skladu sa arhetipskom Božanskom formom koja je latentna u njezinoj duši. I prva, naj-savršenija/zrelija i snažna prirodna duša je slijedila ovaj unutarnji poriv (pro)uzrokovan Božanskom silom. Stoga je prvi čovjek sa potpunom dušom ušao u novo snažno tijelo koje je njegova duša za sebe jako dobro organizirala i sada je bio u stanju percipirati materijalni svijet i mnoga već postojeća stvorenja.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/215:12’ J.Lorber].

1191.   I gledajtaj prvi čovjek na zemljikoji je proizašao iz moćne ruke i snage vječne Ljubavije bio nazvan od strane (literalno: ‘iz ustiju’) Milostive Ljepote ‘Adam’ ili ‘Sin Milosti i Ljepote’.    

1192.   Taj Adam je(, stoga,) bio na mjestu prvog od palih duhova. Njemu nije bilo ukazano (ili ‘to mu se nije dalo do znanja’), tko je bio (= tko on u stvari jeste). I pošto nije sebe prepozna(va)o i nije mogao pronaći ništa što je bilo poput njega (= što mu je bilo slično), postalo mu je dosadno.

1193.   I gledaj, neperceptibilno za i dalje slijepe oči njegove duše, vječna Ljubav je dahnula na njega i on je po prvi puta zaspao unutar slatkoće milostive Ljubavi, nakon čega je milostiva Ljubav formirala u Adamovu srcu, kao u ugodnom snu, figuru, sličnu njemu, velike ljupkosti i ljepote.

1194.   I vječna Ljubav je vidjela koliku je radost Adam iskusio/doživio kroz unutarnju kontemplaciju svoga drugog ja/bića (self). Onda ga je milostiva Ljubav dotakla po strani gdje mu je bilo dano srce, slično srcu Božanstva, za primanje/prijem ljubavi i života iz ljubavi u Bogu. Na taj način je vječna Ljubav oduzela njegovu samo-ljubav sa ciljem da za sebe pripremi obitavalište kroz budući zakon milostivog oprosta, te postavila ljubav prema sebi, koja je Adamu da(va)la toliko užitka, izvan njega u materijalno tijelo nazvavši ju ‘Caiva’ ili, kako ste vi običavali reći, ‘Eva’. To je bilo zbog pripreme (ili ‘kao priprema’) za oslobađanje od ljubavi prema sebi i otuda/odatle rezultirajućeg ponovnog rođenja.

1195.   I gledaj, milostiva Ljubav ga je dodirnula i probudila za kontemplaciju njegove ljubavi prema sebi izvan njega i vidjela da on jako uživa u kontemplaciji svoje ljubavi koja je (sada bila) izvan njega (‘Čovjekovi otporniji/žilaviji duhovni, čulniji/senzualniji, ponosniji i arogantniji elementi su Božjom mudrošću i snagom eliminirani/odstranjeni iz njega i reprezentirani u ženskoj formi koja je, pošto potječe iz čovjeka, čovjeku nalik i stoji u živoj korespondenciji sa njime.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/166:5’ J.Lorber), te da je izuzetno veseo. A ta ljubav, koja se sada zvala ‘Eva’, je uživala/imala zadovoljstvo u čovjeku Adamu, naginjala se prema njemu prateći svaki njegov korak.’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 1/7:6-12’ J.Lorber

1196.   O ovoj ‘diobi’ ili ‘raspodjeli’ Adamove duše, tj. o stvaranju Eve (vidi isto tako DOPUNSKE LEKTIRE – 6), u ‘Novom Otkrovenju’ čitamo slijedeće: ‘Mi već (od prije) znamo da duša, pošto je sastavljena od bezbrojnih dijelića inteligencije, može biti ponovno podijeljena/raspoređena. To će se dogoditi ili zbog cjelokupnog/potpunog razlaganja/raspuštanja (total dissolution) ili u specifičnim/određenim djelomičnim koncentracijama, u skladu sa vrstama i raznovrsnim brojevima ujedinjenih individualnih inteligencija unutar duše, tako da bi mogla predati korespondentne formacije.

1197.    Na, a i u Zemlji, postoje mnogi primjeri ovog fenomena. Pogledajte na različite metale, biljke, i životinje, koji vam jasno osiguravaju mnoštvo takvih primjera gdje psihičke ili astralne veze mogu sebe oblikovati u najosebujnije oblike. Oni nisu ništa više do izvanjske materijalne slike unutarnjih duševnih formi, pošto izvanjska forma može jedino korespondirati unutarnjoj; kakva je unutarnja sila formiranja takav je i efekt prirodne forme.

1198.   Takva podjela duše se dogodila kada je prvi ljudski par bio stvoren, kada su iz jedne duše nastale/postale dvije duše, pošto se nigdje ne kaže kako je Stvoritelj udahnuo život u Evu; umjesto toga, Eva je proizašla iz Adama sa tijelom i dušom. U tu drugu dušu je također bio postavljen besmrtni duh; tako je iz jednog ljudskog bića i iz jedne duše nastalo dvoje, a ipak su oni bili jedno tijelo i jedna duša. Podjela duše se može lako prepoznati u (= na primjeru) djece, pošto je djetetova duša dijelom (pre)uzeta od duše roditelja. Tome u prilog govori sličnost djece sa njihovim roditeljima. A ono što je strano/tuđe (= dijelići duše koji ne pripadaju roditeljima) je ono što je različito (= u čemu djeca ne sliče na roditelje)’       Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Zemlja & Mjesec – 53’ J.Lorber

1199.   ČOVJEK je (govorimo u jednini pošto su Adam i Eva u svome duhu i dalje bili JEDNO) kao potpuno i sada Bogu nalik biće bio obdaren i reprodukcijskom silom pa je od tog trenutka započelo i širenje/rasprostiranje ljudskih bića po Zemlji, tj. naseljavanje naše planete sa ISTINSKIM ljudskim bićima. Sva ljudska bića su, stoga, proizašla ili nastala od jednog jedinog ljudskog para (‘… to važi za sve planete a ne samo za Zemlju.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Saturn 33:3’ J.Lorber; vidi Djela Apostolska 17:26), čemu u prilog govore i zadnja naučna otkrića, naime, u knjizi J.D.Sarfatija, ‘Pobijanje Evolucije – 1’, čitamo: ‘Prema nedavnim dokazima – baziranim na određivanju redoslijeda (sequencing) DNA u dijelu ljudske stanice znane kao mitohondrij – je bilo ukazano kako je mala populacija modernih ljudi evolvirala u Africi prije oko 150 000 godina (?) odakle se raširila kroz cijeli svijet zamijenivši arhaičnu populaciju Homo Sapiensa.

1200.  Ti dokazi/ta evidencija se bavi uspoređivanjem DNA iz mitohondrija. Taj DNA je naslijeđen jedino kroz majčinu liniju. Sličnosti ukazuju/upućuju na to da svi ljudi na zemlji vode porijeklo od jedne jedine žene, koju su čak i evolucionisti nazvali ‘Mitohondrijska Eva’.

1201.   Interesantno je da postoji slična procjena i u svezi muškaraca: dokazi u svezi Y-kromosoma, koji su isti kod svih ljudi, ukazuju kako su svi ljudi nastali od jednog čovjeka.’ 

1202. Adam i Eva su se svojom unutarnjom kvalitetom vidno razlikovali od dotadašnjih čovjekolikih bića, pred-adamita (o pred-adamitima je već bilo riječi u poglavljima 725-735), pošto su oni, za razliku od tih ljudi-životinja, u svojoj duši imali Božanski Duh, a sa tim Duhom i osjećaj, tako reći svjesnost o postojanju Boga, te samim time i silu/mogućnost uz pomoć koje njihova duša može prepoznati/spoznati svoga Stvoritelja, čime se ispred njih otvorio put ka ostvarivanju Sinovstva Božjeg, što je ‘mogućnost’ ili ‘napredak’, za koju/eg pred-Adamovci (baš zbog nedostatka tog Božanskog Duha i tako reći/sa njime povezane više inteligencije) nisu bili i nisu mogli biti sposobni [‘Prije toga ljudska bića na Zemlji nisu bila obdarena do te mjere da su mogli razmišljati i neovisno djelovati. Oni također nisu živjeli samo-svjesno niti su imali ikakvu predstavu/koncept/ideju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Jedino biće koje je opremeljeno/opskrbljeno sa intelektom se može nazvati ‘Čovjek’ i živjeti u skladu sa tim konceptom/idejom. Jedino od tad (ili ‘tog vremena’) na dalje vi možete govoriti o svjesnom razvoju prema gore, u kojem je palim duhovima bila dana mogućnost da Mi se ponovno vrate.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 6295, 26 Svibanj 1955’]. Ovo ‘novo’ stvaranje, tj. postavljanje Božanskog Duha unutar duše jednog stvorenja, koje je ujedno označilo i kraj petog i početak šestog perioda razvoja Zemlje, je uzrokovalo da se, počevši od tog trenutka, lice Zemlje počelo ‘naglo’ mijenjati (vidi 725!!), tj. ‘odjednom’ su se, i to u vrlo kratkom vremenu, pojavili gradovi i kraljevstva, zakoni i pravni sistemi, iznenada se počela razvijati literatura, a pojavila se i arhitektura, tj. grade se piramide i hramovi. (feat: Kurt Eggenstein ‘Prorok Jakob Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 5’). U tom periodu razvoja zemlje započinje ono što mi danas znamo kao ‘ljudska civilizacija/kultura’ (vidi 1242).

1203.  Zemlja je prema tome sada konačno bila ‘spremna’ za bića sa jasnim/oštrim intelektom, dubokim rasuđivanjem i najsilnijom slobodnom voljom, uvjeti na zemlji su bili pripremljeni tako da novostvorena bića mogu kontemplirati Boga kroz Njegova djela, razumijeti Njegovu svrhu u njima, te razviti sebe do te mjere da postanu u potpunosti Bogu nalik postojanja ili DJECA BOŽJA (feat: Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/121:7; 221:4-6’ J.Lorber).

O čovjekovim majmunskim precima

1204.   ‘Uistinu, naši pra pra unuci će, kada se budu spominjali naše epohe, imati sve moguće razloge da crvene od srama. Lamarck, Darwin i Haeckel su počinili svetogrđe kada su našoj vrsti pripisali životinjske početke, ali Nietzsche nije bio sasvim u krivu kada je svoje suvremenike tretirao kao majmune.’

O.V.de L.Milosz ‘The Arcana/Tajna – komentar na stih 33’

1205.    Iako je to široj publici ne znano, sve evolucionističke teorije/pretpostavke, pa tako i ona o tome kako je čovjek evoluirao od majmuna (govorimo ‘teorije/pretpostavke’ pošto evolucionisti nikad nisu imali ‘dokaze’ o tome da je čovjek nastao od majmuna’), u današnje vrijeme, kako je to Gospodin i predvidio, polako padaju u vodu (drugim riječima, sada, pojavom genetike, već postoje i naučni DOKAZI da je tako nešto sasvim nemoguće!).

1206.  Darwinova/evolucionistička teorija o prirodnoj selekciji i transmutaciji, koja kao takva sasvim isključuje postojanje dobrog Boga i Stvoritelja, tj. ‘Božansku intervenciju’, te progresivni razvoj u prirodi,što će reći, razvoj od nečeg nižeg prema nečem višem pripisuje mehaničkim uzrocima i zakonima za koje oni misle da su ‘ugrađeni’ u prirodi (u ne malo slučaja takva učena gospoda nemaju ni toliko zdravog razuma da im, dok gledaju u prirodne zakone, padne na pamet kako svaki zakon pretpostavlja i Zakonodavca!),je, iako i dalje opće prihvaćeno mišljenje, naučno neprihvatljiva/neprihvaćena (‘Jako mnogo priznatih naučnika je shvatilo kako ne postoji ni jedna druga naučna disciplina koja u sebi sadržava više kontradiktornih i nedokazanih izjava nego evolucionizam.’  Kurt Eggenstein ‘Prorok J.Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 5’), tj. ne-dokaziva.

1207.  Moderni znanstvenici su pronašli mnoštvo ‘ozbiljnih primjedbi’ na Darwinovu ideju o pojavi čovjeka (kad kažem ‘ozbiljne primjedbe’ pri tome mislim na dokaze koji Darwinovu teoriju čine neodrživom; vidi J.D.Sarfati ‘Pobijanje Evolucije – 1, pogl. 6’), no mi ćemo se na ovom mjestu, ponajviše zbog prostora, zadržati na onoj o ‘izgubljenoj karici’ koja je, bilo kako bilo, i dan danas najozbiljnija. O njoj Kurt Eggenstein piše:   

1208.   ‘Stotinu godina aktivnog istraživanja/ispitivanja je donijelo mnoga (ili ‘je dovelo do mnogih’) otkrića, ali je sada također dokazano (= moderna nauka je dokazala) da nema ‘izgubljene karike’ (da ne postoji ‘posredna vrsta’) onakvog tipa kakvu je vidio Darwin zajedno sa svojim suvremenicima, (već) samo određeni broj posrednih formi. Niti je ‘izgubljena karika’ bila pronađena između ribe i gmaza te gmaza i ptice.

1209.   Teško je vidjeti zašto ova velika gomila kontradikcija i ozbiljnih defekata nije uspjela prigušiti/zamagliti ogroman entuzijazam za teoriju o evoluciji. Darwinove knjige se prodaju poput toplih kolačića. Mi smo vjerojatno u pravu u pretpostavci da su u tome emotivni činbenici igrali glavnu ulogu. Neprijateljstvo/mržnja prema crkvama, zbog toga što su toliko dugo držali zatvoren poklopac nad naučnim istraživanjima, je trebalo imati dugotrajan efekt – sve do današnjih dana.

1210.   Prema teoriji o evolutivnom porijeklu (evolutional descent), čovjek se razvio od životinjskih predaka. Enrst Haeckel, profesor na sveučilištu Jena, je pisao popularne knjige koje su raširile teoriju o tome kako je čovjek nastao od majmuna, teoriju u koju su tada vjerovali svi slojevi (= koja je u to vrijeme bila opće priznata u svim slojevima) društva. Haeckelova najvažnija knjiga se zvala (ili ‘je imala naslov’) ‘Generalna morfologija organizama’ (1886; ‘morfologija’ = grana biologije koja se bavi formiranjem i strukturiranjem organizama). U toj knjizi je on napisao: ‘Čovjek je bez ikakve sumnje nastao od katarina (‘catarrhines’ = čovjeku nalik majmuni koje karakteriziraju skupljene nosnice) starog svijeta, te ovom podjelom mora biti postavljen u sistem sa pravim majmunima.’ 7  Poslije je primjetio sličnosti između ljudskih embrija i gibona. U velikoj žurbi je postavio hipotezu/pretpostavku kako je gibon, od svih čovjekolikih majmuna, najbliži (most closely related) čovjeku. ‘Čovjek je imao gibonu-nalik pretke’ (napisao je Haeckel).’ 8

1211.  ‘Naučne istine’ koje je Haeckel predstavio milionima ljudi u to vrijeme su se pokazale kao sasvim pogrešne/netočne/neistinite [“‘Učenje o Evoluciji’ na prvoj stranici ukazuje/navodi: ‘Kako se organizmi razvijaju iz oplođenog jajeta u embrije, oni prolaze kroz mnoge slične razvojne faze.’ ‘Učenje o Evoluciji’ ne sadrži crteže embrija. Bilo kako bilo mnoge evolucionističke knjige imaju dijagrame koji svjedoče kako embriji izgledaju jako slično. One su bazirane na dijagramima embrija E. Haeckela, Darwinovog advokata u Njemačkoj, iz 1874 godine, čije su evolucionističke ideje bile instrumentalne u kasnijoj pojavi Nacizma. Bilo kako bilo, u 1997 je detaljnja studija Mike Richardsona i njegovog tima, koja je uključivala i stvarne fotografije velikog broja različitih embrija, ukazala da su embriji različitih vrsta jako drugačiji. Stoga je za Haeckela jedini način uz pomoć kojeg ih je mogao nacrtati da izgledaju tako slični, bila PREVARA. Ova STUDIJA je bila svugdje objavljena u naučnim časopisima i svjetovnim medijima, tako da knjiga koja je izdana 1998 godine (misli se na ‘Učenje o Evoluciji’) nema opravdanje kako je bila neupućena u to da je ideja o važnim embrio sličnostima zastarjela i zasnovana na prevari. Richardson je ovo potvrdio u jednom pismu ‘Nauci’: ‘Suštinska naučna izjava ostaje nepromijenjena: Haeckelovi crteži iz 1874 su sadržajno izmišljeni. Da bi podržao/potkrijepio ovaj stav, ja napominjem kako je njegov crtež najstarije ‘ribe’ napravljen od komadića i dijelova različitih životinja – od kojih su neke bile mitske. To nije nerazumno nazvati ‘prevarom’ … na žalost, baš ti crteži iz 1874, crteži koji su izgubili svoj ugled, se koriste u mnogim Britanskim i Američkim biološkim knjigama današnjice.’’ J.D.Sarfati ‘Pobijanje Evolucije – 1, pogl. 6’]. Danas u naučnim knjigama možemo pročitati slijedeće: ‘Što se tiče četiri antropoidne (čovjekolike) vrste – gibon, orang-utan, gorila i čimpanza – smatra se (= današnje naučno gledište je) da gibon ukazuje najmanje sličnosti sa čovjekom u svezi stupnja organizacije …’ 9

1212.    U to vrijeme je bilo samo nekoliko intelektualaca koji nisu čitali Haeckela. Mnogi studenti su njegova djela smatrali otkrovenjem. Ateizam se počeo širiti. Nikome ne bi palo na pamet da će se u godinama koje dolaze pojaviti bolje znanje, te da će jednog dana Du Bois-Reymond podsmješljivo usporediti Haeckelovo rodoslovno stablo sa Homerovim junacima, koji su isto tako hipotetski. 10

1213.    Haeckelovi studenti su napustili gibona, tvrdeći kako su drugi majmuni bili čovjekovi preci. Brandes je predložio orang-utana, Keith gorilu, a A.H.Shultz, Američkog majmuna. A Weinert je konačno mislio kako je vidio vezu (ili ‘naučavao kako postoji veza’) sa čimpanzom. Drugi su opet – Franz na primjer – smatrali da su Propliothecus fraasi bili čovjekovi preci tvrdeći sasvim suprotno istini (against their better judgement = znajući da je to što tvrde neistinito) kako je evolutivna veza od antropoida do čovjeka bila u potpunosti demonstrirana. Beurlen, izuzetan stručnjak na ovom polju, je kasnije izjavio u svojoj ‘Evoluciji organizama’ kako je ta crta (evolucije) u stvari bila ‘prepuna pukotina/razmaka’. Svatko je imao svoj vlastiti način demonstriranja čovjekovog nastanka/postanka od majmuna, ali sve te teorije ipak nisu imale nikakvog temelja.

1214.  Danas je generalno prihvaćeno mišljenje (= svi se generalno slažu u tome) kako čovjek ne vuče svoje porijeklo (ili ‘kako čovjek nije mogao nastati’) od antropoidnih majmuna. U knjizi koju je 1965 izdao Gerhard Heberer, ‘Teorija o Počecima Čovjeka’, Guenther Berger je napisao: ‘Pretpostavka ‘gorila’ stoji u kontradikciji sa činjenicama koje su ustanovljene za druge organske sisteme, a ista stvar je i sa Weinertovom ‘čimpanza’ teorijom, koju će isti argumenti pobiti. 11  Heberer piše (Frankfurter Allgemeine Zeitung od 25.09.1965.): ‘Vulgarni kliše, koji je mnogim ljudima odvratan, o tome da je čovjek proizašao od majmuna, je zauvijek uništen (misli se na Darwinovu teoriju o evoluciji). 

1215.   Izvanredna stvar je da sva najnovija naučna otkrića postepeno prilaze sve bliže i bliže istinama koje je Gospodin otkrio kroz Jakoba Lorbera.

1216.  Javnost je posljednjih desetljeća u određenim intervalima bila informirana od strane naučnika kako je bila pronađena ‘izgubljena karika’ u evoluciji čovjeka od životinja.

1217.  Kada je u 1880-tima, blizu La Chapelle sur Saints, bio pronađen prvi cjelokupan kostur Neandertalskog čovjeka, direktor Instituta za Ljudsku palaentologiju u Parizu, Marcellin Bougle, je objavio izvještaj u kojem je pisalo kako je to bila izgubljena karika između majmuna i čovjeka. Ova čudna informacija se ponavljala čak i u udžbenicima, dok je lakovjerna publika zjapila u kostur koji je bio izložen na svim kontinentima.   

1218.  U 1894 je Eugen Dubois izazvao sličnu senzaciju kada je izdao svojeg ‘Pithecanthropus Erectusa’, tvrdeći kako je ljudska prijelazna forma koju su pronašli na Javi bila stvarna izgubljena karika. Činilo se kako je pukotina bila zatvorena, te da se sada teorija o evoluciji (konačno) mogla smatrati naučno dokazanom. Paleontropolozi obdareni sa maštom su čak vjerovali da mogu razlučiti kapacitet za govor iz konformacije lubanje, iako anatomija ne dozvoljava zaključke s obzirom na kapacitet mozga. No, i ta senzacija je uskoro bila gotova. Dubois je morao prihvatiti mišljenje ostalih znanstvenika da Pitekantrop – što, usput rečeno, i nije sasvim podoban naziv – kostur koji je star otprilike 500 000 godina, također nije bila ‘izgubljena karika’ koju traže.

1219.    Sljedeća senzacija je došla u 1911. i 1912. godini, i ovog puta su dokazi izgledali uvjerljivi. Lubanja modernog čovjeka je bila pronađena u jarku na Piltdownu, blizu Lewea u Sussexu. Stanje pronađene lubanje je sugeriralo kako je lubanja stara nekoliko stotina tisuća godina, a imala je također i zubne karakteristike svojstvene ljudskoj lubanji. Prošlo je dosta vremena dok se prava istina nije otkrila. U 1948, fluorescentim testom je ukazano da je ‘fosil’, koji je bio velika zagonetka, u stvari bila sofisticirana prevara. ‘U donju vilicu čimpanze su bili ugrađeni ljudski kutnjaci tako što su se ispupčenja na zubima ostrugala, a ista se učinila ‘fosilom’ (= tako da izgledaju kao fosil) tako što je bila tretirana kemikalijama poput potasij permanganata.’ 40 Ova prevara je bila skoro savršena, a varalica nije ni dan danas pronađen. 

1220.    Kasnije se dugo vremena mislilo kako je Homo sapiens evoluirao od australpiteka koji su živjeli u ledenom dobu, koje je pak trajalo oko millijun godina (nedavna istraživanja ukazuju da je ledeno doba trajalo mnogo duže. Frankfurter Allgemaine Zeitung, 19.8.1970). Ta pretpostavka je morala biti odbačena prije par godina zbog otkrića koje je Leaky jr. pronašao u Africi.

1221.    Heberer je napisao: ‘… a što se tiče pitanja da li su pred-hominidni Afrički Australopiteci zauzimali područje prijelaza između životinje i čovjeka, završnu notu hominizacije, – to je pitanje koje nije bilo odgovoreno (= na koje nije bio dan odgovor’).’ 41 ‘Australopiteci su izumrli prije nego su mogli uspostaviti vezu (Frankfurter Allgemeine Zeitung, 25.9.1968).

1222.    Naučnici su sada bili prisiljeni povući taj događaj grananja (dichotomy) sve više i više unazad u Tercijarni sistem. ‘Prema posljednjim paleontološkim otkrićima, linija koja vodi do razvitka čovjeka, od Ramapitekusa, se vjerovatno granala za vrijeme Oligocene, srednje epohe u Tercijarnom sistemu, prije više od 25 milijuna godina, iz korijena koji je zajednički i majmunima i ljudima. Prema tome bi pred-ljudi bili široko rasprostranjeni u Miocenskom periodu Tercijarnog sistema, tj. nekih 10 do 25 milijuna godina ranije.’ 42 Heberer je morao priznati da se mišljenja cijelo vrijeme mijenjaju jako brzo, dodajući: ‘Prije nepune tri godine, točka od koje je ljudska linija postala neovisna se smještala u Pliocen, 10 milijuna godina ranije (Frankfurter Allgemeine Zeitung, 259.1968).

1223.    Što čovjek više zalazi u Tercijarnu epohu, to su izjave sve mutnije. Slijedeće Hebererove riječi ukazuju do koje su mjere sada evolucionisti postali nesigurni. ‘Ako uzmemo u obzir povijesni nacrt kojeg je moderna genetička antropologija nacrtala za evoluciju hominida, mora se reći da je to uvijek sadašnje mišljenje, bazirano na trenutnoj kvaliteti znanja.’ 43 Deset godina kasnije, u svojoj knjizi ‘Čovjek’ (‘Homo’, 1968), Heberer je govorio samo o ‘teorijama’ i ‘pretpostavkama’. Jer desetljećima ranije su stručnjaci govorili protiv sigurnosti koju je ukazao Heberer, dok mu je Gehlen napisao: ‘Klasična teorija simulira/pretpostavlja sigurnost i ne drži se predmeta rasprave, i potrebno je jako pažljivo promatrati da bi se vidjelo gdje se pokazuju nesigurnosti.’ 44 

1224.    Mišljenja se jako razlikuju oko toga u kojem dijelu Tercijarnog perioda treba tražiti drevnog čovjeka, pošto je sve bazirano na pretpostavkama. Heberer je točku grananja smjestio 25 milijuna godina ranije, ali Američki antropolozi imaju o tome sasvim drugačije mišljenje. Wilson i Sarich govore o 4 ili 5 milijuna godina, a C.O. Lovejoy (Sveučilište Kent State) i A.H. Burstein te K.G. Heiple (Sveučilište Case Western Reserve, Cleveland) su mišljenja da se to grananje dogodilo oko 14 milijuna godina ranije.  45

1225.    Švicarski naučnik, Johanes Huerzeler, se vraća u prošlost četiri puta više od Amerikanaca. On pretpostavlja da zajednički korijen leži u Eoceni, 60 milijuna godina ranije. 46

1226.    Još jedan priznati stručnjak, Koengiswald, konačno izgovara istinu na Njemačkoj radio emisiji (ZDF), 28 Siječnja 1970., govoreći: ‘Kada i gdje se to grananje dogodilo nije znano. Sve prijelazne forme su izumrle prije oko 25 milijuna godina. Nama zajednički predak nije poznat.

1227.    Bez pronađenih fosila od bilo kakve značajne vrijednosti u zadnjih 12 milijuna godina, čovjek ne može govoriti o rodoslovnom stablu u pravom smislu te riječi. Postoji takav porast kritike na teoriju o evoluciji, kritike koju izražavaju stručnjaci na tom polju, da su evolucionisti postali sve obazriviji također i u svojim napomenama o rodoslovnom stablu. Heberer je, na primjer, sada govorio samo o ‘sistemu filogenetskih odnosa’. Njegove riječi su literalno bile: ‘Rodoslovna stabla bi bilo bolje i opreznije nazivati sistemi koji ukazuju na filogenetske odnose…’ 47   

1228.    Kako su antropolozi i dalje špekulativni, nije začuđujuće da na Čikaškom kongresu u 1965., na kojem se sastalo trista uvaženih antropologa, biologa, zoologa i genetičara, nikakav zaključak nije mogao biti donesen u svezi mnogih pitanja koja i dalje ostaju otvorena48

1229.    Bilo je i drugih naučnih otkrića koja su teoriji stvorili jako velike poteškoće (= u smislu, ‘omeli, zbunili’). Klasičan pogled na stvar je da linija čovjekove evolucije mora vremenom postepeno doći sve bliže i bliže modernom čovjeku. To je karakteristika koja bi logično trebala biti prisutna/neodvojiva od evolucije. Na nesreću fosili odbijaju poslušnost naučnicima po ovom pitanju. Swanscombe lobanja, koja je stara 250 000 godina, se skoro ne razlikuje od one u moderna čovjeka, dok lobanja Spy čovjeka, koja je stara samo 40 ili 50 000 godina – tipičan Neandertalski tip – ima nisko čelo i izražen čeoni rub. 49

1230.    Ova otkrića se jednostavno ne uklapaju u evolucionističku mapu/nacrt/dijagram, kako je otvoreno rečeno u Der Mench der Vorzeit (Rani čovjek, 1971): ‘Opći smjer razvoja Neandertalaca ovog perioda je uistinu zagonetan. On izgleda kao da se razvija više ‘primitivno’ umjesto progresivno. Zadnji znani fosili iz Evrope su čak još snažnije izgrađeni i glomazni, sa još izraženijim čeonim rubom nego u njihovih predaka.’ 50

1231.    Svjetlucava slika postepenog prijelaza se pokazala nerealističnom u svom ključnom aspektu. Teorija sitnih stepenica koja je trebala podržati monističnu teoriju o evoluciji, sjedinjena sa slučajnošću koja se pojavljuje opet i opet, se kao oslonac pokazala beskorisnom. Heribert Nilsson je to odmah shvatio: ‘Mi ne možemo naprijed sa Lamarkom, Darwinom i de Vriesom.’ 51 A sada čitamo u naučnim knjigama: ‘Ne samo da se iznenada više ne mogu pronaći Neandertalci, već mi isto tako iznenada nailazimo na ljude naše vrste. Nema preklapanja (ili ‘nalijeganja’ = postepen prijelaz, trans-mutacijom, od majmuna do čovjeka’), nema postepenog prijelaza iz jednog tipa u drugi. Čini se kako su moderni ljudi došli žurno, tjerajući Neandertalskog čovjeka, te su ga, uistinu, možda i ubijali.’ 52

1232.    Gottfried Kurz je rekao u djelu kojeg je izdao Heberer (1964): ‘U Evropi, klasični rani čovjek i prvi klasični moderni čovjek se suočavaju bez ikakve tranzicije, oštro morfološki definirani, tako da subjekt genetičkog grananja konačno mora biti odbačen.’ 53   

1233.    Neandertalskog Čovjeka je prije 35 000 godina naslijedio Kromanjonski Čovjek. Sasvim je nepoznato odakle ova rasa potiče. Ona se naglo pojavljuje te čak stvara neke individue sa umjetničkim talentom. Generalno govoreći, bilo kako bilo, dostignuća Kromanjonca su uvelike precijenjena. Neki autori su jako skloni projicirati svoje vlastite izume na prirodu, poput jednog naučnika koji je pretpostavio kako je ‘Neandertalski Čovjek morao biti na samom rubu da postane esteta i mistik.’ 55

1234.    Stručnjaci kažu o Kromanjoncu da ‘smo za njega izmislili više talenata nego što ih u stvari zaslužuje. To može objasniti zašto toliko mnogo slika i crteža koji pokušavaju rekonstruirati njegov dnevni život predstavljaju pogrešnu sliku. On je prečesto prikazan kao ljubazna, filozofska osoba sa ničim do čistim motivima i mislima, koji provodi većinu svoga dana naučavajući svijetlo-oke mladiće kako da proizvode alatke i crtaju pećinske slike. No to je bez ikakve sumnje krivo zaključivanje. Mi ne znamo apsolutno ništa što bi moglo ukazivati na to da je Kromanjonski Čovjek bio čist i plemenit. Čak suprotno, on je bez ikakve sumnje bio isto tako okrutan, nepouzdan, emocionalan, nemiran i praznovjeran kao i većina nazadnih ljudi današnjice te mnogi koji sebe nazivaju učenima/prosvjetljenima.’ 56 Neke od nožnih kostiju koje su pronadjene među Kromanjonskim fosilima su imale otvoreni prelom, ‘kao da je netko tražio koštanu srž …’ ‘To bi sugeriralo kanibalizam …’ 57

1235.    Sve do prije nekih par godina, antropolozi su bili jedino u stanju nagađati u svezi pra-čovjekove mogućnosti/sposobnosti govora. ‘Mi ne znamo ništa o načinu na koji je Kromanjonski Čovjek komunicirao sa svojim suvremenicima, niti o riječima koje je mogao koristiti. A to je nešto što nikad nećemo znati.’ 58

1236.    Autor je može biti u krivu što se tiče toga. Profesor Liebermann, sa Sveučilišta Conneticut, je izjavio na godišnjem sastanku Američke Akustične Zajednice u Washingtonu u 1971 da je Neandertalskom čovjeku, baš kao i novorođenoj bebi te odrasloj čimpanzi, nedostajala faringealna šupljina a također i veći dio ždrijela koji leži između ustiju i grkljana. Njegovo ždrijelo ne bi bilo u stanju proizvoditi normalni artikulirani govor te bi ga bilo sasvim nemoguće naučiti govoru (‘Oni također nisu živjeli sa samo-svjesnošću niti su imali bilo kakav koncept prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 6295, 26 Lipanj 1955’)59  

1237.    Prije 120 godina je Jakob Lorber primio verbalnu inspiraciju koja ga je navela da o hominidima zapiše mnoge stvari koje je nauka potvrdila kao točne. U svezi njihovog ‘govora’, Lorber piše: ‘Oni nemaju govor kakav je sada uobičajen među ljudima, ali su njihovi zvukovi, znakovi i pokreti bolje artikulirani nego oni u čak najrazvijenije životinje te su u stanju komunicirati ono što žele komunicirati.’ (Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/72:15’ J. Lorber)

1238.    Sve do prije nekih nekoliko godina su naučnici vjerovali kako su hominidi postojali prije samo nekoliko stotina tisuća godina. Lorber je u svoje vrijeme zapisao kako su pred-Adamovci nastanjivali zemlju ‘mnoge milijune godina’ (Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/72:18’ J.Lorber)

1239     U posljednjih se dvadeset godina linija predaka neprestano mijenjala, kad god su fosili hominida iz ranijeg vremena bili pronađeni. Homo habilis je bio zamijenjen sa Sinantropusom koji je bio nešto malo stariji od 1.7 milijuna godina. U 1972-oj je Richard Leakey otkrio lobanju hominida na jezeru Lake Rudolf u Keniji koja je datirala 2.6 milijuna godina unazad. 60 U 1974-oj je dr. Carl Johanson, antropolog sa Sveučilišta Cleveland, izvjestio o novom pronalasku u Etiopiji za kojeg se vjerovalo da je star 3 milijuna godina. I naposlijetku je Portman, poput mnogih, zastupao mišljenje kako su hominidi postojali ne manje od 10 do 12 milijuna godina. 62

1240.    Prema tome, (i) u ovom specifičnom slučaju su se otkrića koja je objavio prorok Jakob Lorber, pokazala istinitima. Sve teorije koje su se prije ili kasnije pokazale neodrživima su pronašle svoje pristalice, one koji vjeruju u nauku, koji očevidno nisu nikad ni primjetili učestale promjene. A ipak, u Biblijsku objavu kako je Bog stvorio životinje i ljude su ljudi vjerovali sve manje i manje. Izjava kako je takvo tumačenje stvari ne-naučno ima skoro isti čaroban efekt u današnje vrijeme kao onda kada su srednjovjekovni svećenici znali reći, ‘I kako kaže Pismo.’

1241.    Postoje čak određeni intelektualni krugovi među Katolicima među kojima se aluzija na Boga u naučnoj literaturi više ne smatra prihvatljivom. To je nagoviješteno u najmanju ruku sa određenim propustima: ‘U šestom izdanju jedanaest-knjižnog Staatlexikona izdanog od strane Katoličke Goerres Zajednice, na primjer kaže: ‘… Katolička teologija izričito govori o prilagodljivom ‘metodološkom ateizmu’ u pojedinačnim naukama koje unutar svojeg područja djelovanja više ne trebaju Boga kao pretpostavku, faktor ili rezultat (1 dodatak/nadopuna).’  63

1242.    Evolucionizam negira da je Adama stvorila Božja ruka. A ipak postoji jedna činjenica koja u sebi nosi najveće logično uvjerenje koje se tome suprotstavlja. Arheolozi su ukazali, i to jeopće prihvaćeno mišljenje, da se prije otprilike 6 000 godina dogodio jako iznenadan napredak u čovjekovom duhu (= čovjekova duha), i efekti toga se pronašli odraz (ili ‘su se odrazili’) u najrazličitijim kulturnim dokumentima (‘iznenadna’ pojava civilizacije; vidi 1202, 1203). Dobzhansky je napisao: ‘Prvi počeci zabilježene ljudske povijesti se pojavljuju prije oko 6200 godina u dolini Nila’. Unutar samo nekoliko stoljeća se na mnogim različitim područjima dogodilo kulturno buđenje.’ 64   ‘Ni jedno drugo otkriće’, izjavio je P.J.Wiseman, ‘nije uzrokovalo veće iznenađenje (ili ‘više iznenađenja’) do iznenadnost sa kojom je civilizacija došla na svijet (ili ‘sa kojom se civilizacija pojavila u svijetu’). To je bilo sasvim suprotno onome što se izvorno pretpostavljalo.’ 65 Ta činjenica u potpunosti poništava/ukida teoriju o postepenoj tranziciji (= Darwinovu/evolucionističku teoriju o postepenom prijelazu iz jedne vrste u drugu, što će reći čovjekovo nastajanje od majmuna = teoriju da je čovjek evoluirao od majmuna).’

Kurt Eggenstein ‘Prorok J.Lorber predskazuje nadolazeće katastrofe i Istinsko Kršćanstvo – 5

1243.    ‘Stvaralačko djelo ‘Zemlja’ je uzelo (= za stvaranje Zemlje je bilo potrebno) beskrajno vrijeme prije nego je ona postala ono što je sada – Stvaranje koje bi trebalo omogućiti čovjeku da dosegne/postigne konačno savršenstvo. I u tom beskrajno dugom vremenu su se pra-duhovi (= prvotni, praiskonski duhovi) rastavili/razložili na najmanje čestice, i (= te tako razloženi, u obliku čestica,) kretali kroz bezbrojna stvaralačka djela sa ciljem da se razviju uvijek više i na taj način je otvrdnuto duhovno polako došlo u život, kao što sam (vam) otkrio puno puta… To je pokrilo beskrajno dug put u prisilnom stanju (= taj na-više/gore put duhovnih čestica, kojeg su one prevaljivale u prisilnom stanju, je bio beskrajno dug), tj., sva stvaralačka djela su postignula svrhu i sudbinu koju sam im Ja odredio. Ni jedno od ne-slobodnih, zavezanih bića nije moglo odlučiti o sebi, već je sazrijevalo polako. Forme su bile stvorene za sve stupnjeve zrelosti duhovnog koje teži visinama. Svijet minerala, biljaka i životinja je beskrajno varirao (= bio beskrajno raznolik) u njihovim Formama koje su sve bile donijete/dovedene u život uz pomoć najsitnijih čestica tih palih pra-duhova koje su se opet i iznova sjedinjavale, i konačno postale manja i veća bića. Nakon odbacivanja njihovih prijašnjih formi one su se ponovno sjedinile i naposlijetku su bile dovedene u forme koje su sve više i više sličile čovjekovoj formi… Cijeli dugi put evolucije je stajao pod Mojim Zakonom ili: svi događaji su se dogodili (ili ‘sve okolnosti su se zbivale’) u skladu sa prirodnim zakonom u tom stvaranju koji je izvirao (= dizao se) iz Moje volje. Pra-duhovi su (= prvotni, praiskonski duhovi), kroz svoj(e) (pro)pad(anje) u dubinu, izgubili svoju samo-svjesnost i oni će ju ponovno postići/dobiti i utjeloviti se u posljednjoj formi – kao čovjek – da bi ostvarili/ispunili/izvršili svoj razvojni put na/ka gore… Posljednje forme u njihovom prinudnom stanju su prema tome postale sve više i više čovjeko-like ali oni i dalje nisu imali samo-svjesnost. Oni su djelovali instinktivno, u skladu sa Mojom voljom, međutim, oni su vršili funkcije koje su već bile slične ljudskima, ali još nisu bili u stanju razmišljati. Razum i slobodna volja su i dalje bili odsutni i prema tome oni nisu bili svjesni ikakve odgovornosti. Njih su na djelovanje pokretale duhovne inteligencije… poput svakog duhovnog bića koje je i dalje zavezano u formu (= ograničeno materijalnim tijelom), vođene duhovnim pomagačima koji na neki način prebacuju Moju volju tom zavezanom/ograničenom duhovnom biću, prema/u skladu sa prirodnim zakonom… I vrijeme je došlo kada se slobodna volja može vratiti nazad usavršenim (= onima koji su dovoljno sazrijeli) pra-duhovima kroz koju bi trebali biti iskušani da li se žele vratiti k Meni ili ostati sa Mojim protivnikom… I za te pra-duhove sam Ja stvorio ‘čovječju’ formu. – Sva stvaralačka djela (ili ‘sva djela stvaranja’), a posebice sve obimnije građena živa bića, je Moja volja dala stvoriti, tako što su Moje misli uzele/uzimale formu. I prema tome su ta živa bića bila reprezentirana u višestruko različitim formama, ali je svaka forma bila drugačija. Postojale su najrazličitije vrste koje nisu imale sličnost jedna sa drugom, koje su se neprestano razmnožavale ali su uvijek ostale ista stvorenja… Kako je čovječja forma sada postala nužna tranzicijom prvih do sada usavršenih pra-duhova, Ja sam kroz Svoju volju postavio drugo stvaralačko djelo koje je uistinu bilo čudesno-djelo cijelog Mog stvaranja… biće koje je na jedan izuzetno umješan način bilo sastavljeno… koje je bilo stvoreno u skladu sa Mojom voljom, i (koje je bilo) u stanju ispuniti/ostvariti svoj zadatak na Zemlji. To biće sam Ja stvorio i ono nije nastalo iz do tada postojećeg stvaranja (= od majmuna)… Pošto je ta forma trebala štititi/dati utočište/skloniti jedan praiskonski duh, biće koje je jednom izašlo iz Mene – koje je bilo Moja slika/odraz – i koje bi to ponovno trebalo postati… I prema tome je bilo nužno opskrbiti to biće sa razumom, slobodnom voljom i samo-svjesnošću. Oni (= razum, slobodna volja i samo-svjesnost) nisu nastali postepeno/polako od životinji-nalik bića (= čitaj, ‘majmuna kako to zamišljaju Darwin i njegovi sljedbenici’), već su bili dodani čovjekovoj formi, kako je pra-duh uzeo u posjed prvu formu, i uvijek će biti dani svakom čovjeku kao nešto što pripada njegovoj duši kad ga ova kao Božanski dah pri njegovom rođenju oživi… Poslije toga su se ljudi uistinu razmnožavali tako što su ponovno slijedili Moj prirodni zakon, ali oni će uvijek ostati ista stvorenja kakva su bila još od prvog čovjeka – Adama. Oni se neće promijeniti u druga stvorenja, pošto će ta promjena uvijek biti jedino djelo duše, koja na početku i dalje može odlučiti protiv Mene, ali za vrijeme svojeg postojanja kao čovjek, može postići najveće savršenstvo. Ali ljudsko tijelo će ostati kakvim sam ga stvorio kada ga je Adamova duša prisvojila/zaposjednula… Stvaralačko djelo Zemlja je uistinu zahtjevalo beskrajno dugo vrijeme za sve što je u, na i iznad Zemlje, uključujući sva neživa i živa stvaranja. Ali je to, na određeni način, bila dionica evolucije prema gore za palo duhovno, koja je završila kada su se svi najmanji dijelići jednog pra-duha ponovno sakupili i započeli posljednji proces povratka ka Meni… I to postojanje na Zemlji kao čovjek, je od Mene također zahtjevalo novo stvaralačko djelo…. formu, koja može zadovoljiti sve zahjteve sa ciljem da bi mogla proći posljednji test u slobodnoj volji. Čovjek prema tome sebe može smatrati posebnim stvaralačkim djelom sa Moje strane, pošto je on jedino biće na Zemlji koje je obdareno sa razlogom, inteligencijom i slobodnom voljom… što su znakovi Božanskih početaka. Prema tome, on je također u stanju prepoznati Boga i Stvoritelja iznad sebe… Koji mu je dao život, i čovjek stoga također ima sposobnost postići posljednje savršenstvo na ovoj Zemlji … ako njegova slobodna volja za time ozbiljno žudi. Amen.’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Bertha Dudde, br. 8235, 9 Kolovoz 1962’

Spread the Truth