Duševna supstanca i njezino postepeno oslobađanje od materije

10/21 [1] Dakle, da ponovno sumiramo: ‘Sve, i još više, što Zemlja sadrži, od njezinog centra pa sve do daleko iznad najvišeg predjela zraka, je duševna supstanca. Ali ta supstanca miruje jedno određeno vrijeme sve dok nije oslobođena u jako različitim uvjetima suda, od krutog/tvrdog prema mekom. I zbog toga ona postaje, za tjelesno oko a također i za osjećaj čovjeka na ovom svijetu, vidljiva i opipljiva, kao potpuno mrtva materija, tvrđa ili mekša. Ovoj prije svega pripadaju sve vrste kamenja/stijena, minerala, različitih vrsta tla, voda, zrak i sva još ne-ograničena materija u njemu.

[2] Onda je tu cijelo kraljevstvo biljaka, u vodi i na kopnu, zajedno sa njegovim prijelazom u životinjsko kraljevstvo. U tom kraljevstvu, sud je već nešto blaži, i duševna supstanca stoji već više u stupnju određenog oslobođenja u usporedbi sa njezinim prijašnjim teškim stanjem suda. Duševna supstanca koja je prije bila kao kaotično izmješana je sada, u svrhu razvoja/usavršavanja inteligencije, sortirana i formirana kao neovisni identiteti/entiteti, pa tako u ovom drugom kraljevstvu možete vidjeti velike raznolikosti.

[3] U vremenu dok duševna supstanca mora prolaziti kroz veće sortiranje u drugom kraljevstvu zbog specijalnog razvoja njezine inteligencije, ona mora biti dovedena do jednog uvijek većeg ujedinjenja/sjedinjenja odvojenih inteligencija u trećem kraljevstvu životinja – koje ima puno veću raznolikost – sa ciljem da bi došla do jasnije i slobodnije individualne inteligencije. To je razlog zašto se u tom životinjskom kraljevstvu bezbrojne duševne supstancijalne čestice svakojakih vrsta malih životinjica kombiniraju u jednu veću životinjsku dušu, na primjer onu većeg crva ili jednog insekta.

[4] Jednom kada su izgubili svoj materijalni omotač/kućicu u kojem su bili zatvoreni, bezbrojne različite vrste insekata se ponovno ujedinjuju u jednu životinjsku dušu veće i savršenije vrste. I to se tako nastavlja sve do velikih i savršenijih životinja, koje su dijelom divlje a poslije dijelom pitome – i jedino nakon posljednjeg ujedinjenja/sjedinjenja tih životinjskih duša će nastati (arise) ljudska duša koja je (baš na taj način) opskrbljena sa raznoraznim/svim mogućim inteligentnim mogućnostima.’

[5] Kada je čovjek rođen u ovom svijetu i još uvijek mora nositi tijelo poradi (ili ‘u svrhu’) svog potpunog oslobađanja, onda je od strane Boga izuzetno mudro aranžirano/sređeno da se on kao potpuna duša ne može sjetiti svih nužnih prethodnih/ranijih stanja/uvjeta života u odvojenim formama postojanja kroz koja je on kao tranzicija morao prolaziti. On ih se može sjetiti toliko malo koliko vaše oko može vidjeti i razlikovati odvojene kapljice u moru. Jer kada bi ovo bilo dano ljudskoj duši, ona ne bi bila u stanju podnijeti sjedinjenje toliko beskrajno različitih dijelića duše i inteligencije, već bi sebe nastojala razvrgnuti/razložiti što je prije moguće, baš kao što kapljica vode sebe razlaže/rastavlja na užarenom željezu.

[6] U svrhu očuvanja/zaštite čovjekove duše, svako sjećanje na prijašnje oblike postojanja mora u potpunosti biti oduzeto pomoću aranžmana/uređenja tijela koje ju obuhvaća/ograđuje, sve do vremena kada ona postaje iznutra potpuno jedno sa svojim duhom ljubavi iz Boga. Jer taj duh je kao ljepilo kojim su sve te beskrajne različite duševne sastavnice inteligencije čvrsto ujedinjene jedna sa drugom kao vječno neuništivo potpuno biće. Onda će one sjajiti kroz, prepoznati i razumjeti jedna drugu u svoj jasnoći, i onda će one slaviti i hvaliti/veličati Božju ljubav, mudrost i silu kao usavršeno biće koje je slično Bogu.

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/21’ J.Lorber