Akademija Vječnog Proljeća

 

Akademija Vječnog Proljeća

Pismo Svijetu (Frano Ožbolt)

Print Friendly, PDF & Email

Pismo Svijetu

 

 

Dragi moji,

 

koji živite u tami

pored svih svjetala modernoga doba,

koji toliko trčite za vremenom

i materijalnim stvarima,

koji ste u dubini duše nesretni i tužni

a da ni sami ne znate zašto,

koji mislite da time postižete

ono što vam je potrebno,

jer vam je drugi tako rekao,

koji jednostavno ne znate za bolje,

kojima nikad nije dosta ovozemaljskih stvari,

kojima vam je srce otvrdnulo s vremenom

i postali ste okrutni prema vlastitom bratu,

kojih vas jednostavno nije briga

ni za sebe ni za drugoga,

koji nosite tuđi teret i radite kao robovi

ne bi li pojedince iznad sebe još više obogatili,

koji tlačite i maltretirate slabe,

koji kradete i ubijajate

ne bi li uzeli ono što još nemate,

koji volite sebe iznad svega,

koji mislite da se novcem može sve kupiti,

koji trčite u ekstreme da bi se osjećali živo,

koji plačete i ne vidite dalje od nožnoga prsta,

koji nemate snage za borbu,

koji nemate volje za budućnost,

koji od tuge ne vidite druge,

kojima je srce slomljeno jedan put previše,

koji srljate u grijeh zato što to i drugi čine,

koji se odajete porocima

da izbijete osjećaj praznine iznutra,

koji hrlite u probleme i gradite nove,

a ne stvarate riješenja,

kojima crni oblak iznad glave ljeva,

i sunce sjajno nikada na sine,

koji pokušavate objasniti formulama emocije i misli,

i logikom i zdravim razumom

sve što je sveto,

koji pišete i slavite velike ljude

i njihova velika djela,

koji živite život linijom manjeg otpora,

koji ste se pomirili sa stvarima

jer se tu više ništa ne može učiniti,

koji ste postali zatvorenici svojih umova

i robovi svojih osjetila,

koje vode niski nagoni

i štujete životinju  u drugima,

koji mislite da je smrt kraj svega,

i vjerujete da je sve to loša karma,

koji se nadate ubrzo novom početku

u kojem ćete početi sve iznova,

koji ste odbacili bližnjega

u trenutcima njegove najveće patnje,

koje vas je snašla sva bolest svijeta

pa i dalje vam nije pomogla da nešto shvatite,

koji ste probali sve i poslušali svakog

ali i dalje niste našli smisao,

koji ste vidjeli užas terora

i najgore iz čovjekove prirode,

koji u sebi nosite neizbrisive terete

nekog minulog doba,

koji tražite osvetu

jer su vam dirnuli sveto,

koji ste pokopali svoje sinove i kćeri

i slomljena ste srca,

koji ne vidite izvor dobrote

ni u supružniku ni u djeci,

koji bi pokrenuli revoluciju života

al ne znate kako,

koji bi vrištali od tišine

a ugasili buku,

koji se skivate iza maski

i ne pokazujete pravo lice,

koji vrijeđate jer ste bili povrijeđeni,

koji silujete jer ste bili zlostavljani,

koji ne tražite mir

jer pravi mir se više ne može naći,

koji ste očajni, utučeni, uplakani i jadni,

koji zavidite svome prijatelju

jer je pronašao sreću,

 

kojima vam je ovaj život

jednostavno previše ili premalo

koji mislite da je Bog davno

ostavio Svoju djecu

ili ih je jednostavno zaboravio

kažem vam ovo:

 

“Vremena ima još jako malo

A znaci su kraja jasni ko slike.

Srce mi se slama vidjeti vas slijepe

Pa anđele šaljem da vam osvijetle put.

Vratite se Ocu djeco Moja mila

jer tu u Mome krilu

tu vam je dom.”

 

                                    Frano Ožbolt

Spread the Truth