Ljepota & Zavodljivost žene (Matej 5 : 27-30)
‘Čuli ste da je rečeno: Ne učini preljuba! A Ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.’ Matej 5:27-30
Upitali su me što mislim o ženskoj ljepoti, i da li je grijeh ako muškarac gleda u lijepu/prekrasnu djevojku/ženu na ulici? Isto tako su me upitali da li je grijeh ako mladić, koji stoji pored svoje djevojke, (po)gleda u neku drugu, eventualno lijepu/prekrasnu djevojku/ženu ako/koja prolazi ulicom?
A dobio sam i primjedbu kako bi na stranici Akademije trebalo biti ‘više’ riječi o ‘smrtnim’ grijesima.
Na ova pitanja i primjedbu ćemo, kao i obično, odgovoriti serijom temeljnih pod-pitanja, prema tome:
Što je grijeh i u odnosu na što čovjek griješi?
‘Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.’ 1 Ivanova 3:4
Kada čovjek svjesno/promišljeno (Ivan 9:40, 41) djeluje u suprotnosti sa zakonima Božanskog reda (= Božanski red se uspostavlja i održava uz pomoć Božanskih zakona), tj. u suprotnosti sa Božanskim zapovijedima, odredbama ili propisima od kojih su ti zakoni sastavljeni, takva njegova duhovno-tjelesna aktivnost se naziva GRIJEH.
Drugim riječima, Božanske zapovijedi, odredbe i propisi, ili stvari koje je Bog zapovijedio, odredio i propisao, sačinjavaju Božanski red i zakon generalno (ili ‘u cjelini’) i u svakom pojedinačnom detalju, i to u tolikoj mjeri da Božanski red nije ništa drugo nego jedna vječna Božja zapovijed, odredba ili propis (= vječni Božanski zakon). Stoga, živjeti po i u(nutar) Božjim odredbama, zapovijedima ili propisima je živjeti prema Božjem redu i zakonima ili u(nutar) njih, a živjeti protiv i van Božjih odredbi, zapovijedi, ili propisa je živjeti u suprotnosti sa Božanskim redom i zakonima ili van njih (= činiti bezakonje/kršiti zakon), tj. GRIJEŠITI (feat: E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2634’).
Ti zakoni Božanskog reda su nama Kršćanima objavljeni u Riječi, što će reći, zakoni Božanskog reda su u sebi istine vjere i dobra ljubavi prema Bogu i bližnjem od kojih je sastavljena (ili ‘koji sačinjavaju’) Božja Riječ.
Čovjek je forma Božanskog reda ili Božanski red u formi
‘Bog koji je sâm Red, je iz Sebe stvorio svemir u redu i za red, a na isti način je stvorio i čovjeka, u kojem je ustvrdio zakone Svoga reda sa ciljem da ga učini slikom i naličjem Božjim; Ti zakoni su, ukratko (ili ‘generalno’), da čovjek treba vjerovati u Boga (i voljeti Ga iznad svega,) te voljeti bližnjeg (kao samog sebe).’ E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 74:3’
‘Čovjek je bio stvoren kao forma Božanskog reda pošto je bio stvoren na sliku i naličje Božje. A kako je Bog sâm red, on je bio stvoren kao slika i naličje tog reda.’ E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 65’
Kako je Bog stvorio čovjeka u skladu sa Svojim Božanskim redom ustvrdivši u njemu zakone Svoga Božanskog reda, čovjek je u sebi forma Božanskog reda ili Božanski red u formi. Iz toga slijedi da čovjek koji djeluje protiv ili van Božanskog reda, znači protiv ili u suprotnosti sa Božanskim zapovijedima, odredbama ili propisima, u stvari djeluje sam protiv sebe, tj. griješi protiv vlastite duše i na taj način škodi/šteti svom vlastitom duševnom zdravlju (= uništava samog sebe; ‘Jer Bog je čovjeku dao sve u skladu sa Božanskim redom. Tko god ostane unutar tog reda, taj će uživati blagoslovljene plodove sa visina, ali tko djeluje protiv takvog reda, taj će ubrati plodove prokletstva.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/66:7’ J.Lorber).
Drugim riječima, a na to bi ovdje posebice htio skrenuti pažnju, Božje zapovijedi, odredbe i propisi, tj. istine vjere i dobra ljubavi prema Bogu i bližnjem koje nam objavljuje Božja Riječ, su tako reći ‘vanjski’ izražaj ili odraz same prirode našeg bića, i stoga jedna vrsta ogledala u kojem možemo vidjeti na koji način djelujemo za ili protiv naše vlastite duše.
‘Ali što je sa ateistima, tj. sa ljudima koji ne priznaju/vjeruju u Božanske zapovijedi, odredbe i propise?
‘Grijeh je jedino ono što čovjek čini u suprotnosti sa glasom svoje savjesti. Jer glas naše savjesti je glas Božji u nama.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Biskup Martin – 115:5’ J.Lorber
Kako je SVAKI čovjek, bez izuzetaka (!!!), stvoren po i u skladu sa zakonima Božanskog reda, tj. kako je svaki čovjek u sebi forma Božanskog reda i zakona, on taj red i zakon iz nužnosti nosi u svome srcu, tako reći ‘utisnutog’ u svojoj duši. Svaki put kada čovjek, iz ovog ili onog razloga, želi učiniti nešto protiv svoje duše, tj. nešto što je suprotno istinskim potrebama njegova duhovnog bića, ne znajući da je to što želi napraviti zlo ili grijeh, ta duša ili, da budemo precizni, Božanski duh u njoj, mu daje znak ili ‘glas’, upozoravajući ga da je to što čini ‘zlo’, pa ako on i dalje nastavi sa tim svojim nastojanjem, bez obzira na ‘glas svoga srca’ ili ‘glas savjesti’ koji ga u tome nastoji spriječiti, takvo njegovo duhovno-prirodno nastojanje je (ili ‘on time počinjava’) ‘zločin protiv vlastite prirode’ (ili ‘vlastitog bića’) ili GRIJEH.
‘Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni…. ta kad se god pogani (= nevjernici/bezbožnici/ateisti), koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim (Jeremija 31:33, 34). O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane (iz čega se jasno vidi da su Božanske zapovijedi, ili ‘istine vjere’, prisutne u čovjekovoj duši, točnije, u Božanskom Duhu–Iskri koja se nalazi u čovjekovoj duši!). To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. Rimljanima 2:12-16
‘Što čovjeka potstiče na grijeh/zlo (ili ‘odakle izvire čovjekovo zlo)?
Da bi čovjek uistinu razumio na koji način i u kolikoj mjeri on šteti samome sebi kada ‘popušta’ ili ‘služi’ grijehu (= kada ‘djeluje u suprotnosti’ bilo sa spoznatim/objavljenim Božanskim redom ili zakonom, tj. Božanskim zapovijedima, odredbama i propisima, ili pak, u slučaju ‘nevjernika/ateista’, tj. ljudi koji te zakone ne poznaju ili ne priznaju, protiv ‘glasa svoje savjesti’ ili ‘glasa srca’), on prije toga mora biti jako dobro upoznat sa prirodom svojeg tijela kao i sastavnicama svoje duše, pošto bez takvog jednog znanja on neće biti u stanju na pravi način riješiti velike i brojne probleme sa kojima se svakodnevno susreće (ovo izuzetno važno pred-znanje je u CJELINI objavljeno u temeljnom učenju Akademije pod imenom ‘Bogo-Čovjek‘):
‘Gledaj, tijelo je izgrađeno od materije (ili ‘tijelo je materija’) i sastoji se od najgrubljih/najsirovijih prvobitnih duševnih elemenata koji su, kroz snagu/moć i mudrost Božanskog i Vječnog Duha, natjerani/prisiljeni (are being forced) u tu organsku formu, koja, u svim svojim suštinskim sastavnicama, vanjskom formom, korespondira duši koja stanuje u njoj.
Duša koja je nastanjena u tijelu (ili ‘koja se nalazi u tijelu’) u početku nije puno čišća nego njezino tijelo, pošto je i ona također potekla iz iste nečiste pra- ili prvotne- duše palog Sotone. Tijelo je, za i dalje nečistu dušu, u stvari ništa drugo do jedan izuzetno mudro i smišljeno organiziran (= onaj koji ima svoju jasno određenu svrhu) pročišćavajući mehanizam (ako gledamo iz ove perspektive, smisao života na zemlji je, stoga, iskoristiti tijelo, tj. ‘materijalnu egzistenciju’, da bi se duša koja stanuje u njemu pročistila te kao takva svojom kvalitetom približila Božanskom duhu koji, u ovoj fazi još ‘uspavan’, stanuje u njoj). Ali unutar duše već živi čista iskra Božanskog Duha (= Bog Otac u našem ‘trojstvu’), koja kroz glas savjesti daje duši istinsku/pravu svjesnost o sebi i o Božanskom redu [i baš taj ‘glas savjesti’ ili ‘Očev glas’ je ‘tlo’ na kojem su iznikla naša pitanja (‘Da li je grijeh ako ….?’), što će reći, iako osoba koja je postavila ova pitanja nije vjernik (= nije upoznata sa zakonima Božanskog reda, tj. sa Božjim zapovijedima, odredbama i propisima), ona ipak zna, tj. ‘nešto’ u njoj joj govori (Rimljanima 2:15), kako je ‘gledanje sa požudom u očima’ u sebi grijeh; to ‘nešto’ je Božji glas u nama tj. ‘glas savjesti’ ili ‘glas srca’].
Istovremeno (ili ‘pored toga’), tijelo je izvani opremljeno/obdareno sa raznoraznim/svakojakim osjetilima, te je u stanju (ili ‘može’) čuti, vidjeti, osjećati, mirisati i kušati. Na taj način (ili ‘kroz to/tim putem’) duša prima svakojake novosti/vijesti iz vanjskog svijeta – dobre i istinite, loše i neistinite. Kroz sud/prosudbu Božanskog Duha koji stanuje u njoj (= Otac) duša (= Sin Božji) uskoro osjeća što je dobro a što je loše (taj glas, Očev glas, govori svima nama, no rijetki su oni koji ga čuju, još su rijeđi oni koji žive po onome što čuju a uglavnom ljudi današnjeg vremena i ne obraćaju pažnju na taj glas, i to do takve mjere da se taj glas u njima više i ne čuje!; postoje ljudi, a za to primjer imamo u Jakobu Lorberu, koji taj Božji glas u sebi čuju izuzetno jasno i čisto, jasnije i čišće nego li prirodne glasove, i koji onda zapisuju ono što im taj glas govori, i to što su zapisali je ono što se sa pravom može nazvati, i naziva se, Riječ Božja!). S druge strane, ona također, kroz izvanjska čula svoga tijela, doživljava (make) dobra i loša, ugodna i bolna, baš kao i neka druga (ili ‘ostala’) iskustva. Putem izvanrednih otkrovenja, iznutra a i izvani (ili ‘unutarnjim i vanjskim putem’), kroz riječ, će Bog duši ukazati put ka Božjem redu. Tako opremljena/opskrbljena, duša može prakticirati/vježbati svoju slobodnu volju (= može odlučivati sama za sebe) u skladu sa lako prepoznatljivim Božanskim redom (= svatko dakle, ovim ili onim putem, bude obaviješten o tome što je dobro a što zlo; kako je svakome od nas dana potpuno slobodna volja, mi možemo djelovati u skladu ili protiv onog što smo prepoznali kao dobro a samim time i kao istinito; ako ne činimo ono što smo prepoznali kao dobro i istinito (ako, poput pravog Božjeg djeteta, ne kažemo ‘Oče, budi Tvoja volja a ne moja!’ Matej 26:42), takvo djelovanje, djelovanje u suprotnosti sa spoznatim dobrom istine, je kršenje Božanskog reda ili zakona, narušavanje zdravlja vlastite duše i kao takvo se naziva GRIJEH), koji, naravno, nije mogao biti uređen na nijedan drugi način (hoće reći kako je Božanski red morao biti takav kakav jeste i nikako drugačiji), pošto bi u suprotnom slučaju za dušu bilo nemoguće postići (ili ‘jer inače duša nikako ne bi mogla ostvariti’) vječno (= ono koje će vječno trajati), potpuno, a ipak odvojeno i sasvim slobodno postojanje.
Svaka duša koja želi nastaviti svoje postojanje mora sa svim raspoloživim sredstvima (= sa sredstvima koja su joj dana na raspolaganje) nastaviti sa oblikovanjem i razvijanjem svoje sposobnosti da postoji (= u skladu sa lako prepoznatljivim Božanskim redom, tj. u skladu sa spoznatim dobrom). U suprotnom će na kraju dijeliti sudbinu tijela ili će, i dalje tri četvrt ne-razvijena, odbaciti potpuno iskvareno (corrupt) tijelo koje kao takvo više ne služi daljnjem razvoju duše (ili ‘koje više ničim ne pridonosi daljnjem razvoju duše’). U tom slučaju, duša će biti prisiljena nastaviti svoj daljnji napredak/razvoj prema savršenstvu u puno glomaznijem/težem obliku/formi (ili ‘neugodnijoj mašini’), obično u jako tužnim i bolnim uvjetima (ti ‘žalosni’ i ‘bolni’ uvjeti koje si je duša sama pri-pravila za života na zemlji se zovu ‘pakao’).
Tijelo, koje se sastoji od (duhovnih) dijelova (sastavnica) koji/e su i dalje pod potpunim sudom, je podložno smrti (ili ‘stoga može umrijeti’) i, u ograničenom smislu, za svako ljudsko biće predstavlja pakao, dok je materija svih svjetova koja je ljudskim bićima dana u obliku tijela, pakao u širem smislu (i ova misao je sasvim nerazumljiva, iako potpuno nužna za shvaćanje ove rasprave, bez da čitaoc ima usvojeno znanje koje je bilo otkriveno u ‘Bogo-Čovjeku‘). Tko god se pretjerano brine za svoje tijelo, taj se očigledno brine također i za svoj vlastiti pakao, i hrani svoj sud/svoju osudu i smrt na svoju vlastitu propast. Naravno, tijelo mora biti nahranjeno na odgovarajući način (ili ‘tijelu definitivno treba određena količina hrane’) tako da bi za dušu, za (njezin) uzvišen životni cilj, moglo obavljati/izvršavati određene mu (ili ‘nužne’) zadatke. Ipak, onaj koji je previše zabrinut za svoje tijelo, koji za njega danonoćno radi i djeluje, očigledno radi za (ili ‘osigurava sredstva za’) svoj pakao i stoga za svoju smrt.
Sada, nakon ovog malog ‘uvoda’, dolazimo do za nas najzanimljivijeg praktičnog dijela, stoga pažnja:
Kad god tijelo potstiče/izaziva (ili ‘kuša’) dušu da se baci (ili ‘da sudjeluje’) u raznorazne aktivnosti sa ciljem čulnog zadovoljavanja, to uvijek proizlazi od (ili ‘to se uvijek može pripisati’) mnogih nečistih prirodnih duhova ili zavezanih/zarobljenih/osuđenih duhova materije koji su u stvari ono od čega je priroda tijela sastavljena (= dijelića pale i izuzetno opake Sotonine duše). Ako duša previše popusti (ili ‘ako obraća previše pažnje na’) zahtjevima/prohtjevima tijela, te živi/djeluje u skladu sa njima, ona se stapa/sjedinjuje sa tijelom (ili ‘ona na taj način dolazi u kontakt sa tim nečistim i osuđenim duhovima’; ona time, tako reći, snaži i hrani nepročišćene sastavnice svoga tijela ili zlo/smrt/pakao u sebi), spuštajući se tako (ili ‘i na taj način ulazi’) u svoj vlastiti pakao i svoju vlastitu smrt (duša, koja je, da se podsjetimo, jednim dijelom također nastala iz pale Sotonine duše, te kao takva nije sasvim pročišćena, umjesto da postaje sve više i više Bogu nalik, tj. da se sve više i više pročišćava, i da se na taj način svojom kvalitetom približava utjelovljenom Božanskom duhu, ona postaje sve nečistija, sve više i više propada u tijelo, a time i u pakao i smrt materije). Čineći tako, duša (ili ‘a ako duša tako i čini, ona onda’) počinjava grijeh protiv Božanskog reda koji je unutar nje.
Ako duša ostane u ovom stanju, ako voli to stanje i u njemu uvelike uživa, ona je onda isto tako nečista kao i najnečistiji duhovi njezina tijela koji su pod sudom. Ona tada ostaje u grijehu, a samim time i u paklu i u smrti. Ako i nastavlja svoj život u tijelu na ovome svijetu, ona je ipak kao (ili ‘vrijedi kao da je’) mrtva, (ona također) osjeća smrt u sebi i ima strašan strah od nje. U takvom grijehu (ili ‘u tom stanju smrti i pakla’), duša može činiti što ju je volja, ali ipak ne može pronaći život, čak i ako ga (= život) voli iznad svega (ili ‘čak i ako istog voli iznad svake mjere’).
Gledaj, tu leži (ili ‘u ovome leži’) razlog zbog kojeg na tisuće i tisuće ljudi znaju o životu nakon smrti njihova tijela toliko koliko i kamen koji leži pored puta. A ako (ili ‘i kad god’) im se kaže/spomene nešto o tim stvarima (ili ‘na ovu temu’), oni se onda ili smiju ili čak postanu ljuti tjerajući od sebe mudrog čovjeka (= pokazujući mudrom čovjeku vrata). A ipak, svaki čovjek bi do svoje tridesete godine trebao bar završiti razvoj svojeg ‘ja’ (ili ‘kompletirati svoj duševni razvoj’). Nakon toga bi život koji slijedi (ili ‘koji ga čeka’) nakon smrti njegova tijela mogao biti naj-slobodniji i naj-blaženiji, u punoj svjesnosti i siguran u onoj mjeri u kojoj je orlu siguran njegov let!
Ali, koliko su razvijeni (ili ‘na kojem stupnju razvoja su’) oni ljudi koji se tek počinju raspitivati u svezi ovih stvari? Koliko su oni daleko od ovog znanja? I koliko su još dalje oni koji o ovome ne žele ni čuti, i koji takvo vjerovanje smatraju glupošću koja ne zaslužuje nikakvu pažnju! Posljedično tome, ove dvije vrste ljudi su kroz cijeli njihov zemaljski život u paklu i u potpunoj/apsolutnoj smrti.
Međutim, ako je duša sebe već pročistila, njoj se onda često daje dovoljno vremena i za pročišćavanje i dalje nečistog tijela od njegovih duhova. Kroz to (ili ‘tim putem’) i plemenitiji dijelovi tijela mogu apsorbirati (ili ‘nositi’) besmrtnost od duše, i mogu odmah nakon smrti (tj. odbacivanja ili ‘odvajanja od’) najgrubljih dijelova svoga bića, biti također probuđeni zajedno sa dušom za njezino potpuno snaženje.’
Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/210:1-16’ J.Lorber
Što sve spada u preljub ili brakolomstvo?!
‘Iako među Kršćanskim narodima (ili ‘u Kršćanskom svijetu’) ovo zlo nije kažnjavano kao zločin (ili ‘kriminalni prijestup’; među Židovima imamo slijedeći zakon: ‘Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću – i preljubnik i preljubnica.’ Levitski Zakonik 20:10), preljub je ipak jedan od najgorih zločina, baš kao i jedan od najozbiljnijih grijeha za koje Kršćanin može snositi krivnju. Za razliku od drugih zala, preljub se rijetko može izvršiti bez da drugu osobu upliće u svoju krivnju, baš kao i u propast koju donosi sa sobom. Preljub je istovremeno neprijatelj i uništitelj i domaće i socijalne, moralne i religijske vrline i sreće. Brak je Božanska institucija, i konstruiran/dizajniran je tako da bude ne prirodna i vremena, već duhovna i vječna veza. Stoga, onaj koji počinjava preljub krši ono što je sveto, i sebe odvaja od bilo kakve veze sa nebom.’
W.Bruce, Velečasni Crkve Novog Jeruzalema, ‘Komentar na Evanđelje po Sv.Mateju’
Zapovijed Božja koja ‘štiti’ bračnu vezu, tj. ‘sveto i blagoslovljeno sjedinjenje između muškarca i žene’, je narodu Izraela (= duhovnim ljudima ili vjernicima koje ‘Izrael’, kada govorimo u pozitivnom smislu, predstavlja u Riječi Božjoj; vidi recimo E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 4286’) bila objavljena na Sinaju i glasi: ‘Ne učini preljuba! (vidi E.Swedenborg ‘Doktrina o Životu za Novi Jeruzalem – 74-78‘) Izlazak 20:14.
Židovski narod je, po svemu sudeći, ovu ‘važnu’ zapovijed shvaćao samo ‘doslovno’, tj. Farizeji i učitelji zakona su smatrali, te posljedično tome i naučavali narod, kako se o ovu zapovijed ogriješio samo onaj/a koji/a je počinio/la ‘fizički’ čin preljuba [‘Kod Farizeja se ta zabrana nije protezala/širila dalje od izvanjskog i fizičkog čina, pošto su pretpostavljali kako će Bog biti/ostati ravnodušan ako nepravednost bude ograničena samo na um (tj. smatralo se, kao što i dan danas većina ljudi smatra, kako je svejedno što čovjek misli i kako osjeća sve dok on to što misli i osjeća ne ostvaruje u prirodnom svijetu). A ipak njihova vlastita Pisma izjavljuju (ili ‘u njihovim vlastitim Pismima piše’): ‘Ako u srcu zlo mislim, Gospodin me neće uslišiti/čuti’ Psalam 66:18.’ A.W.Pink ‘Komentar na Gospodinovu Propovijed na Maslinskoj Gori’]. Ali kada je naš Gospodin i Otac, Isus Krist Jehova, došao na ovaj svijet da bi u djelu i riječi ukazao što se sve od čovjeka (uistinu) potražuje da bi mogao baštiniti Njegovo nebesko kraljevstvo (= da bi mogao biti ‘u’ Gospodinu i Gospodin ‘u’ njemu; Ivan 15:5-7; 17:21-23), On je ukazao kako grijeh ‘preljubništva’ obuhvaća puno više i zadire puno dublje od fizičke ili izvanjske/prirodne stvarnosti, da, On je ‘oštro’ upozorio kako Bog prije svega gleda u namjere čovjekova srca (‘namjera’ je nešto na što je čovjek već ‘pristao’ i što je, tako reći, već ‘počinio’ u svome duhu; on će to isto i ostvariti u prirodnom svijetu samo kada mu se za to pruži prilika; stoga se naše namjere u Gospodinovim očima cijene kao i samo učinjeno djelo, štoviše, baš te namjere su ona ‘djela’ prema kojima će nam biti suđeno u dan kada će sve skriveno izaći na svjetlo i kada će sve ono što smo činili poskrivečki biti proglašeno sa krovova kuća.’; Otkrovenje 20:12, 13; Luka 12:2, 3; ‘A kako Bog gleda u naša srca, i sudi ljude prema njihovim namjerama isto kao i prema njihovim djelima, grijesi koje je čovjek NAMJERAVAO počiniti se osuđuju isto kao i grijesi koje je već počinio.’ W.Bruce, Velečasni Crkve Novog Jeruzalema, ‘Komentar na Evanđelje po Sv.Mateju’), tj. u same ‘težnje’ čovjekove duše (= misli i osjećaji), a tek onda u ono što čovjek čini ili pak, iz ovog ili onog razloga, ne (u)čini u prirodnom svijetu.
‘Mnogi ljudi misle kako je tjelesno suzdržavanje od čina preljubništva čednost/čestitost (ili ‘mnogi ljudi misle kako su čedni/čestiti ako se jednostavno u svom tijelu suzdržavaju od preljuba’), ali to ipak nije tako (ili ‘ali to ipak nije čestitost/čednost’) sve dok se čovjek također (ili ‘istovremeno’) ne suzdržava i u (svome) duhu (treba imati na umu kako je u Swedenborgovim djelima, za razliku od ‘Novog Otkrovenja’ (= djela koja su unutarnjim glasom primili pa onda vjerno zapisali Gospodinovi pisari, J.Lorber, G.Mayerhofer), najunutarniji dio čovjeka ‘duša’, srednji dio je ‘um’, a najizvanjskiji ‘tijelo’; u Novom Otkrovenju je pak najunutarniji čovjekov dio ‘duh’, ili ‘Božanski Duh’, srednji dio je ‘duša’, a najizvanjskiji dio prirodno ‘tijelo’). Jer čovjekov duh, ovdje njegov um glede osjećaja i misli, je ono što ga (ili ‘što nešto’) čini čednim/čestitim ili nečednim/nečestitim, i on je ono što odlučuje kako će se čovjek ponašati u svome tijelu. Jer tijelo je u potpunosti isto kao i um ili duh u njemu. Iz ovog slijedi da oni koji se suzdržavaju od čina preljubništva u svome tijelu, ali ne (i) u svome duhu, nisu čedni/čestiti (čednost ili čestitost/chastity je vrlina suprotna grijehu preljuba/brakolomstva/adultery), baš kao ni oni (ili ‘niti su čestiti/čedni oni’) koji se od preljuba u svom duhu suzdržavaju zbog tjelesnih razloga. Postoje mnogi razlozi koji uzrokuju da se čovjek suzdržava od preljuba u svome tijelu (= tjelesnog čina preljuba), a isto tako i u svome duhu zbog tjelesnih razloga; ali onaj koji ih ne izbjegava u tijelu zbog duhovnog razloga taj je i dalje ne-čestit (tj. on je i dalje preljubnik u svojoj duši). Jer Gospodin kaže:
‘Onaj koji pogleda na ženu svog bližnjeg sa požudom u očima, on je sa njom već počinio preljub u srcu.’ Matej 5:28
Nemoguće je nabrojiti sve razloge zbog kojih se čovjek suzdržava od preljuba samo u svome tijelu, pošto se oni razlikuju (ili ‘variraju’) već u ovisnosti o stanju/kvaliteti čovjekova braka (tj. bračne situacije) kao i njegovom tjelesnom stanju. Postoje oni koji se suzdržavaju (iako su preljubnici u svojoj duši) (od tjelesnog preljuba) zbog straha od civilnog zakona svoje zemlje i njegovih kazni; zatim zbog straha da će izgubiti ugled a time i svoju društvenu poziciju/čast; zbog straha da će pokupiti neku (spolnu) bolest; zbog straha da će se (nakon toga) kod kuće (morati) svađati sa svojom ženom, pa nakon toga neće moći živjeti u miru (ili ‘stoga, od nespokojnog života’); iz straha da se muž ili rođak (žene sa kojom je počinio preljub) neće osvetiti; od straha da ga sluge neće pretući. Zatim postoje i oni koji se suzdržavaju zbog siromaštva, pohlepe, ili slabosti tijela koja je posljedica bolesti, ili zlostavljanja, starosti ili impotencije. Neki od njih, pošto (ili ‘među njima su također neki koji’) nisu u stanju ili se ne usude počiniti preljub u tijelu, stoga proklinju/osuđuju taj čin u duhu, tako da govore protiv preljuba kao o nečemu što je nemoralno i hvale brak. Ali ako se oni ne odreknu preljuba u duhu, i njihov duh nije motiviran sa religijom, oni su i dalje preljubnici koji taj čin počinjavaju u duhu iako ne i u tijelu (ili ‘iako ga u tijelu nisu počinili’). Stoga, nakon smrti, kada postanu duhovi, oni otvoreno govore u prilog preljuba. Iz ovih razmatranja se jasno vidi da čak i nereligiozna osoba može odbaciti djela preljubništva kao nešto što je štetno/uništavajuće, ali da ih nitko osim Kršćana (= ljudi koji su religiozni; čitamo u Kuranu 17:32: ‘I ne približavaj se preljubu, jer to je sramotan čin i zlo koje vodi u mnoga druga zla.’) ne može odbaciti kao grijehe. Ovime je bilo dovoljno rečeno da bi se ustvrdila istina tvrdnje kako čestitost/čednost ne može biti pripisana onima koji od preljuba odustaju jedino zbog raznoraznih izvanjskih razloga (hoće reći da su takvi ljudi i dalje preljubnici u svojoj duši).’
E.Swedenborg ‘Conjugial love (O bračnoj ljubavi) – 153’
Ova zapovijed (= o preljubu), stoga, ne samo da zabranjuje sva nečista djela, već i žudnju (ili ‘već i to da čovjek žudi’) za njima, pa će čovjek koji zuri u ženu sve do trenutka u kojem njegovi uzbuđeni nagoni izazovu/probude seksualne misli, od strane svetog Božanskog Zakona isto tako biti osuđen (i proglašen) krivim za preljub. A ako on uz to još popušta pred svojom razuzdanom maštom tako što smišlja načine kako bi ju ostvario (ili ‘načine njezina ostvarivanja’), onda je njegov grijeh puno veći, čak i ako, možda, Božanska Providnost omete ostvarivanje njegovih planova (‘U duhovnom smislu je preljubnik također i onaj koji gleda u oženjenu ženu, razmišljajući/smišljajući u svome srcu na koji način ju može zavesti raznoraznim prevarama/obmanama, čak i ako ne ostvari svoje nakane/ono što je smislio. Ali ako ugledaš draži/čari žene svoga bližnjeg i dozvoliš sebi da te one ponesu/odnesu, time si isto tako počinio preljub, jer na taj način si ženu svog bližnjeg pretvorio u kurvu i bludio (fornicated) si sa njom. A to je velik i grub grijeh i pred Bogom i pred ljudima, čak i ako si trebao začeti potomstvo sa drugom ženom. Zlo je, naravno, čak veće ako si bludio sa ženom svog bližnjeg samo zbog zadovoljenja svojih tjelesnih požuda. Za takve griješnike će biti teško ući u Kraljevstvo Božje’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/66:12, 13’ J.Lorber). A.W.Pink nastavlja svoj hvale vrijedan komentar slijedećim riječima:
‘Ali Ja vam govorim, tko god s požudom pogleda ženu već je s njome učinio preljub u srcu.’ Naš Gospodin ovdje izjavljuje (ili ‘ovime hoće reći’) kako čovjek krši sedmu zapovijed (u djelima E.Swedenborga je ova zapovijed šesta po redu) čak i sa po-tajnom iako neizraženom željom. Dakle postoji, teško meni, ono što se naziva ‘preljub srca’, na što se u današnje vrijeme tako rijetko obraća pažnja (ili ‘o čemu u čovjeka današnjeg vremena rijetko pronalazimo svjesnosti’). Nečiste misli i bludne maštarije koje nikad ne rezultiraju djelom (ili ‘kulminiraju u činu’) su isto tako povreda/kršenje Božanskog zakona. Svaka vrsta žudnje za zabranjenim objektom je osuđena. Tamo gdje se bludna žudnja okreće/vrti pod jezikom poput slatkiša, to je, srca što se tiče, već ostvaren čin, jer u tom slučaju nedostaje još samo prava/pogodna prilika za zločin. Onaj koji važe duhove osuđuje težnju srca za onime što je zlo grijeha, tako da su (i) oni koji (u svojim srcima) njeguju nečiste žudnje prijestupnici zakona nečistoće.
‘Ali ja vam govorim, tko god s požudom pogleda ženu već je s njome počinio preljub u srcu.’ Grijeh ne sačinjava nenamjeran pogled, već je grijeh kada na taj način zle misli budu potstaknute od strane naših pokvarenih naravi. Stoga, prvi korak i stupanj ovog zločina je kada se u nama pobudi/uskomeša požuda. Druga faza i stupanj je kada svjesno/namjerno/promišljeno prilazimo i hranimo naše oči tako što gledamo u zabranjeno voće tamo gdje se ne može postići daljnje zadovoljenje. Onda, ako ova požuda nije odlučno/snažno umrtvljena/suzbijena [mi smo dužni, mudro zaključuje Velečasni W.Bruce, praviti razliku između zla kojeg čovjek ‘njeguje’ u svom srcu i zla koje se, pošto je prisutno u tijelu svakog čovjeka (jer mi smo griješne prirode, tj. ‘griješni smo rođeni, u grijehu nas začela majka naša’, Psalam 51:5), samo pojavljuje (= izbija na površinu, tj. postaje vidljivo/perceptibilno) u obliku nečistih osjećaja i misli. ‘Svako srce ima svoje požude ali ih svako srce ne odobrava. Umjesto da hrabri/potstiče požudu, čovjek ju može osuditi i protiv nje se boriti, i tada zlo (koje kako rekosmo ‘vreba’ u tijelu svakog od nas) NE POSTAJE GRIJEH, čak’, završava W.Bruce, ‘i ako su sablazan/napast i mogućnost njegova ostvarenja prisutne.’], srce brzo postaje zarobljeno/začarano i duša je u potpunosti uvedena u Sotoninu mrežu, tako da je zavezana lancima koje ni jedna ljudska moć ne može slomiti. Takvo je bilo žaljenja vrijedno stanje onih o kojima govori apostol: ‘Oči su im pune preljuba, nikako da se nasite grijeha.’ 2 Petrova 2:14
Krist je ovdje (Matej 5:28), jasnom i nužnom implikacijom, zabranio također korištenje i bilo kojeg drugog čula i organa u izazivanju požude. Ako su prekoreni zavodljivi pogledi (ili ‘ako ova zapovijed osuđuje zavodljive poglede’), u još većoj mjeri su to nečisti razgovori i pohotne zabave, koje su (isto tako) gorivo za ovu paklenu vatru. Opet, ako je požudno gledanje tako težak grijeh, onda su i oni koji se(be) oblače i izlažu tako (ili ‘sa željom’) da se u njih gleda i za njima žudi – poput Izabele, koja je obojala svoje lice, uresila glavu, i pogledala kroz prozor (2 Kraljevi 9:30) – ništa manje, već štoviše, još više krivi. U ovim stvarima muškarci jako često griješe, ali ih žene izazivaju na grijeh (‘Vi, žene, bi trebale dobro prekriti svoje intimne dijelove, a isto tako i cijelo tijelo, a bilo bi dobro ako bi i svoju glavu također prekrile, tako da vaša vulgarna/raskalašena priroda ne potstiče muškarce na blud/izaziva požudu kod muškaraca, poput zmije koja velikom, tajnom požudom svojih zavodljivih očiju mami/vabi ptice u svoje otrovne čeljusti. Jer vi ste žene prije svega zmijska djeca i prepuni ste zmijskog otrova. Stoga, prije svega budite skromne/čedne/pristojne poput majke pčele koja se ne osuđuje izaći napolje na svjetlo, već pažljivo gmiže i danju i noću nad ćelijama svoje bespomoćne malene dječice .’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 1/36:37’ J.Lorber; ovoj izuzetno važnoj temi, naime ‘ženama’ i njihovoj ‘zavodljivoj prirodi’, ćemo posvetiti više pažnje nešto niže u pod-subjektu ‘Ljepota i zavodljivost žene’*). Koliko veliki, onda, mora biti grijeh velike većine modernih gospođica koje namjerno/promišljeno (!!!) žele uzbuditi seksualne strasti u mladih muškaraca. A koliko li je još veći grijeh većine njihovih majki koje im dozvoljavaju da postanu (takve) pohotne zavodljivice (‘Istovremeno bi sve roditelje trebalo savjetovati da ne izlažu svoju odraslu djecu opasnim stimulativnim utjecajima. Jer zapaljivi materijal lako gori, a jednom kada se vatra rasplamti sa svih strana, više ju nije moguće brzo ugasiti, i plamenovi uzimaju svoju žrtvu. Proizlazeća šteta se ubrzo vidi/ukazuje kada se plamen ugasi. Stoga, posebice djevojke bi trebale biti dobro ali ne provokativno obučene, dok mladići ne bi trebali biti izloženi ljenčarenju/besposlici, jer ljenčarenje/besposlica je uvijek bila otac sve nemoralnosti/izopačenosti i grijeha.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/66:9, 10’ J.Lorber)?!!
Kao što je ovdje zabranjeno gledanje sa požudom, u istoj toj mjeri su zabranjene i sve druge okolnosti koje naginju preljubu. Čitanje upitnih/sumnjivih knjiga za razonodu (ili gledanje filmova) u kojima se podržava (= koje olako shvaćaju) i koje sugeriraju nepristojnost i nečestitost, je također zabranjeno. Isto tako isprazni i pohotni razgovori, te ismijavanja na temu lakog morala: ‘A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje (!!!) među vama, kako dolikuje svetima! Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica!’ Efežanima 5:3, 4. Mnogi misle kako su ovo beznačajne stvari, ali u stvarnosti su oni dvostruki griješnici, jer u njih je ne samo pohotno oko već i bludan jezik. Na isti način su od strane sedme zapovijedi zasigurno osuđeni promiskuitetni ples i miješana kupatila (saune), jer je i u jednome i u drugome dodatna provokacija na požudu.
Kako nas samo svečano osuđuju ove Kristove riječi u Mateju 5:28, jer čak iako (milošću koja nas štiti/čuva) naša tijela nisu bila uprljana izvanjskim činom preljuba, tko može reći ‘Moje je srce čisto? Tko je slobodan od pohotnog oka, od zlih požuda, od nečiste mašte? Tko može u svoj istini reći da nikad nije zgriješio po pitanju upitnog podsmjehivanja i nečestitih razgovora? Zar svi mi ne bi trebali staviti ruke na usta i osuditi se kao griješnici pred Bogom? Zasigurno imamo dovoljno razloga da bi se ponizno prignuli pod Njegovu moćnu ruku i priznali naše prekršaje protiv sedme zapovijedi. I ako su naše pokajanje i ispovijed iskreni, zar onda nećemo biti na dvostrukoj straži protiv ponavljanja ovih grijeha, gledajući kako da izbjegnemo kušnje i obraćajući pažnju na svaku situaciju koja nas može uzbuditi? Sigurno je očigledno kako, ako želimo da su naša srca čista pred Bogom, mi ne možemo učiniti ništa manje. Da, zar se ne bi sa pojačanom ozbiljnošću trebali moliti: ‘Odvrati oči moje da ne vide ništavnost, život mi čuvaj na putu Tvom.’ Psalam 119:37
I opet, ako je požuda srca preljub u očima Božjim, sa kakvom bi onda marljivošću i brižnošću trebali reagirati na tu mjeru: ‘Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.’ 2 Korinćani 7:1; što će reći, radimo na tome da i naša srca i naše umove održimo čistima poput naših tijela. Ako tako ne čine, sâmi Kršćani će biti lišeni utješne sigurnosti njihova osobnog interesa u Božjoj ljubavi, jer kada prljaju svoje umove tako što misle o nečistim stvarima, onda je Duh ožalošćen, i zadržava Svoje svjedočanstvo o našem sinovstvu. Čak štoviše, ako ustinu shvatimo/spoznamo da se Svetac nastanio u našim srcima, zar ne bi onda sve naše snage morali upotrijebiti da bi našu gostinsku sobu održali čistom? Kao što je sadnja povrća i cvijeća najbolji način spriječavanja rasta trave, tako je najefektivniji način za izbacivanje iz uma tih prljavih maštarija biti ispunjen mislima o duhovnim stvarima, imati naše osjećaje usmjerene/postavljene na stvari koje su ‘gore’. Ako Bogu damo u nama Njegovo pravo mjesto, Sotona će biti poražen.
Osjećamo da ne možemo na bolji način zatvoriti/zaključiti ovaj predmet nego citiranjem korisnog J. Brownovog savjeta: ‘Kušnjama i nečistoći smo u ovom ili onom obliku (ili ‘u nekim njihovim oblicima’) izloženi svakodnevno, i potrebna je neprestana budnost da pred nekima od njih ne bi i propali/poklekli. Ima nekoliko savjeta, na ovu temu (ili ‘vezanih uz ovaj subjekt’), na koje bi, blago urgirajući, htio skrenuti pažnju mladima. Čuvajte se raspuštenog i nemoralnog društva. Nemojte se zavaravati: zla/iskvarena druženja kvare dobro ponašanje. Nemoguće se bez opasnosti intimno družiti sa razuzdanikom/raskalašenikom. Odustanite od čitanja knjiga sa prljavim sadržajem. One jedva da su manje štetne – u većini slučajeva čak i više – od društva zlotvora/pokvarenih ljudi. Promišljeno čitanje takvih knjiga je jasan dokaz da su čovjekov um i njegova savjest već u duboko onečišćenom stanju. Držite se na odstojanju od svih grubih/nedelikatnih i čak sumnjivih zabavljanja – prije svega mislim/aludiram na kazališne (= filmske!!) zabave – gdje je um u mnogim slučajevima odjednom/istovremeno izložen svakom zlu izopačene/pokvarene sredine/zajednice kao i pohotnim tekstovima. Težite tome da vaš um bude zaokupljen i vaši osjećaji angažirani sa ‘nevidljivim i vječnim’ stvarima. Neka vam pređe u naviku intimno prisustvo tog Boga, Koji je čistih očiju, radije nego da gledate nepravednost. Nikad ne zaboravite da je Njegovo oko na vašem srcu, i da su ‘sve stvari razgoljene i otvorene’ pred Njime; i, kao jedan od najboljih i najefektivnijih metoda umrtvljivanja/suzbijanja vaših udova koji su na zemlji – raspeća tijela sa njegovim osjećajima i požudama – ‘Tražite stvari koje su na Božjoj desnoj strani’. Nikad se ne miješajte sa kušnjama, već bježite od mladalačkih požuda.’
A.W.Pink ‘Komentar na Gospodinovu Propovijed na Maslinskoj Gori – 11’
‘Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici (= homoseksualci), neće baštiniti Kraljevstva Nebeskog.
Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto! Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!’ 1 Korinćani 6:9, 15-20
*Ljepota & zavodljivost žene
‘Pošto je zmija već odavno shvatila/pronašla kako je Kajin jako slaba tijela, ona je hitro uzela formu jako lijepe žene pristupivši slabiću, koji nije bio u stanju okrenuti svoje oči od zavodljive forme lažnog stvorenja, sramežljivošću djevice. On je prekasno shvatio kakvu mu je zamku postavila zmija, tako da su njegova vlastita usta dala svjedočanstvo koje i dalje živi u njegovim potomcima, naime, da će (ta ‘zavodljiva sotonina forma’) vremenom pokoriti svu njegovu baš kao i Božju djecu.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/105:12, 13’ J.Lorber
Žena je, kako naučava Knjiga Postanka 2:21-24, bila napravljena od Adamova rebra, što, naučava Gospodin u Svome Velikom Ivanovom Evanđelju, treba razumijeti na slijedeći način: ‘Baš kao što su planine po svojoj korespodenciji čvršći i stoga tvrdoglaviji dijelovi zemlje pa prema tome sadržavaju također tvrdoglavije duhove, isto tako je čovjekov tvrdoglaviji dio bio, tako reći, položen (deposited) u čovjekove kosti, koje se po svojoj korespodenciji odnose prema (ili ‘koje korespondiraju sa’) zemaljskim planinama.
Čovjekovi otporniji/žilaviji duhovni, čulniji/senzualniji, ponosniji i arogantniji elementi su Božjom mudrošću i snagom eliminirani/odstranjeni iz njega i reprezentirani u ženskoj formi koja je, pošto potječe iz čovjeka, čovjeku nalik i stoji u živoj korespondenciji sa njime te je stoga, kroz čin rađanja, prema Božjoj svemogućoj volji, u stanju u sebi imati probuđen živi plod. A pošto su joj, kao čovjekovom žilavijem/otpornijem duhovnom dijelu bile nametnute veće patnje, ona (putem tih većih patnji = ono što je u većoj mjeri nečisto ili ‘grubo’ se mora ‘više’ ili ‘jače’ čistiti) može usavršiti svoj duh što se u skladu sa Svetim Pismom može dogoditi i događa se, da naposlijetku muškarac i žena postanu jedno.
Jer izraz da ‘čovjek i žena onda (= nakon tog procesa pročišćavanja) imaju JEDNO TIJELO’ ne znači ništa drugo doli: Iako je ženska priroda otporniji/žilaviji/tvrđi (= kosti = rebro) dio čovjeka, ona kroz komparativno teži životni test (ipak) može eventualno postati jednaka njegovom nježnijem duhovnom dijelu, i to je ono što se podrazumijeva pod izrazom da (ili ‘što predstavlja izraz da’) ‘muškarac i žena imaju jedno tijelo’. Što Ti, O Gospodine, kažeš na ovo?’
Gospodin će na to: ‘To je apsolutno dobro i istinito. Tako stoje stvari i na taj način/tako se trebaju razumijeti Sveta Pisma. Onda bi sa svim ljudima bilo lakše razgovarati i djelovati prema njihovom najvećem nebeskom interesu. Ali ljudi su drugom zloupotrebom njihove slobodne volje propali još dublje u senzualnost/čulnost. A to je prije svega slučaj sa ženama koje su počele uvelike/bogato ukrašavati svoje od Sotone nasljeđeno atraktivnije tijelo te su zbog svoje sebičnosti postale nefleksibilne, ponosne i ogorčene/zlopamtila, uvodeći stoga u zamku nježnijeg muškarca koji je, da bi zadovoljio ženine prohtjeve (ili ‘da bi udovoljio ženi’), morao poprilično dobrovoljno i podređeno plesati na njezinu despotsku muziku i na kraju čak uživati u tome što ga je njezina uistinu sotonska lukavost/podmuklost u potpunosti zavela (ili ‘uhvatila u zamku’; ‘zmija’ o kojoj govori Knjiga Postanka, stoga predstavlja ‘čulnost’ i ‘zavodljivost’, što su atributi i jedno od najmoćnijih oružja kojima se Sotona bori protiv sinova ljudskih).
Kao posljedica/rezultat toga, on je (pro)pao iz/sa nebesa koja su se zorila (literalno: ‘koja su nicala’) u njemu, postao je neznalica, raskalašenik/bludnik, sebičnjak, isprazan/tašt i pohlepan za moći i stoga uistinu vrag/vražji zajedno sa ženom.
S vremena na vrijeme bi čovjek, od strane svog duha a kroz probuđenu ljubav prema životu, bio blago upozoren da čita Sveta Pisma i kontemplira Božja velika djela! Mnogi su to također odmah i učinili oslobađajući se najprije u većoj ili manjoj mjeri iz/od ženine mreže/zamke. Ali to (im) nije previše koristilo/pomoglo jer više nisu razumjeli Pisma; a pošto su i sami postali materijalni poput žene oni su odmah uzeli literalni smisao (Pisma) kao ono što jedino vrijedi (fully valid) pretvarajući/izokrećući stoga Riječ Božju u čudovište a Božji Hram u razbojničku jamu.
Govorim ti kao i svima koji su ovdje prisutni: Stvari su bile došle do tog stupnja da bi svi ljudi bili u potpunosti izgubljeni da Ja, Gospodin Osobno, nisam došao na ovaj svijet spasiti vas od Sotoninog bremena i vječne propasti. I Ja, Osobno, ću morati učiniti (ono što je) krajnje nužno (ili ‘ići do krajnjih granica’), sa ciljem da bi samo jedan jako mali dio čovječanstva počeo uzdizati prema stvarnom/odgovarajućem nebeskom svjetlu.
Bilo kako bilo, jao si ga svijetu (ili ‘svijet će spopasti velika žalost’) kada se žene ponovno počnu lijepo/pomodno nositi, kada se počnu ukrašavati i sjediti na tronu (tj. vladati). Onda će zemlja biti u vatri (ili ‘prolaziti kroz vatru’ ili pak ‘vatra će joj biti neizbježna/suđena’)!
Stoga, održavajte/sprovodite dobru disciplinu sa ženama i neka prije svega vježbaju pravu poniznost. One bi trebale biti čiste, ali nikad raskošno odijevene i ukrašene/nakićene, pošto su ženina lijepa odjeća i nakit grob/smrt za čovječanstvo i u svemu propast.
Jer baš kao što je čista, pristojna i ponizna žena blagoslov za kuću (Mudre izreke 31:10-31!!!), tako je ukrašena/nakićena i stoga ponosna žena među ljudima, u potpunosti usporediva sa zmijom koja kroz svoje zavodljive poglede uspavljuje nebeske ptice u svoje otrovne i uništavajuće čeljusti.
Stoga savjetujem, ali ne želim od tog savjeta napraviti zapovijed:
Ako netko traži ženu, neka bude siguran da djevojka kojoj se udvara ne ukrašava svoje tijelo, osim što ga čisti/pere sa vodom što je nužno zbog tjelesnog zdravlja (higijene) – i da na ulici ne nosi nepristojno lice, koje ne priliči ženi, i ne paradira sa svojom privlačnošću, već je u svakom pogledu skromna, i svoje tijelo dobro pokriva sa pamučnom tkaninom a zimi sa nebojanom odjećom napravljenom od ovčje vune, a isto tako da ne priča puno i da se ne hvali kao da nešto posjeduje. Jer za ženu je najbolje/najkorisnije da ne posjeduje ništa osim onog što joj je najnužnije. Takva djevojka je onda također vrijedna čovjeka, i njoj se možeš udvarati. Ali govorim ti: Izbjegavaj poput strvine djevojku koja je bogata, nakićena, koja nosi šarenu garderobu i na ulici nepristojan izraz na licu, koja uživa u tome da ju bogati i cijenjeni/poštovani ljudi hvale, a siromasima kaže: ‘Gledaj samo te smrdljive prosjake.’
Takva djevojka je istinska slika, na malenoj skali, zavodljivog pakla, a onaj koji se takvoj djevojci udvara počinjava grubi grijeh protiv Božanskog reda i može računati sa time da će takva žena, koja na zemlji skoro nikad ne mijenja svoje pute, ako umre prije svoga muža, – čak i ako je on bio pravedan čovjek, ali je isuviše volio svoju ženu poradi njezinih svjetovnih privlačnosti – povući svoga muža u pakao i to bar na jako dugo vrijeme.
Jer na isti način na koji je takva žena koristila na ovoj zemlji trikove da bi za sebe uhvatila muškarca kojeg je odabrala njezina pohotnost/bludnost, ona će – ali na tisuću puta destruktivniji način – u onom svijetu susresti svog muža koji je prati sa svom zamislivom privlačnošću/šarmom i povući/privući ga u njezino pakleno gnijezdo. I mužu će biti jako teško osloboditi/izvući se iz/od utjecaja svoje žene.
Stoga, imajte ovo na umu i neka se udvarač najprije dobro upozna sa svojom mladom/nevjestom i ispita je u svim aspektima, tako da ne bi umjesto da dobije anđela sebe opteretio sa vragom od kojeg se neće moći lako otarasiti/riješiti.
Jasno sam vam ukazao znakove razlikovanja; poslušajte upozorenje i uspjeh će biti vaš i ovdje a i u onom svijetu. Ja vam ovo u stvari ne dajem kao zapovijed koja vas obavezuje, već jedino, kao što je već rečeno, kao dobar savjet koji će, ako ga poslušate, i za vas a i za sve isprazne/tašte žene pojedinačno biti od najveće koristi.
Jer onaj među vama koji će ukoriti ispraznu/taštu i lukavu zavodljivicu tako da bi shvatila/spoznala svoju zlu glupost će jednom na nebu biti bogato nagrađen.
Stoga, odvratite vaš pogled od zavodljive žene, jer takva žena je potajno i bez svoga znanja u zajednici (ili ‘združena’) sa Sotonom te mu nesvjesno služi u njegovim zavodljivim planovima [‘Zato, neka se svatko suzdrži od ženskog mesa, koliko je moguće više, ako želi postići (literalno: ‘ubrati’) život: a žena nek ne ‘rajca’ nikog, ako ne želi biti prokleta, već blažena/blagoslovljena/posvećena/sretna/zadovoljna/živahna/neokrnjena/vedra/nasmješena!’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 3/129:12’ J.Lorber ]
Ako bilo tko od vas želi vidjeti Sotonu u njegovom najgorem obliku, neka pogleda na bludnu/zavodljivu ili pomodno obučenu (ili ‘ukrašenu’) ženu i vidio je Sotonu u za čovjeka najopasnijoj formi [‘I gledaj, zmija je stajala iza njega (= Kajina) u formi izuzetno dražesne/očaravajuće mlade djevojke i reče mu: ‘Učini to Kajine, i ja ću konzumirati tvoje tijelo i napiti se tvoje krvi pomoću čega ćemo mi opet biti jedno i vladati svijetom. I Kajin je zurio u lijepu ženu i reče: ‘Da, ovo je tvoja istinska forma u kojoj si najstrašnija. Tko god te vidi sa tvojih deset glava će pobjeći od tebe kao od suda Božjega. Ali onaj kojem ćeš doći u ovoj formi će trčati za tobom, uhvatiti te i voljeti više od Boga. On će biti najsretniji čovjek kada ga zgrabiš sa svojim uvijek smrtonosnim rukama, i ljudi će ti podizati hramove i oltare i lizat će tvoju pljuvačku i jesti tvoju prljavštinu. Da te nisam vidio (kao zmaja) sa deset glava, Ja bi također postao tvoj rob. Ali sada te dobro poznajem i odvratna/gadiš mi se u ovoj formi još više nego u prijašnjoj sa deset glava. Reče na to prelijepa djevojka: ‘Ali Kajin, kako se možeš bojati ovih mojih nježnih udova, ovih mekih grudi?’ ‘Oh, šuti’, reče Kajin, ‘tvoji nježni udovi su zmije prepune gorkog otrova, i pod tvojim mekim, nadimajućim grudima ti imaš neprobojnu ljubav sa kojom i putem koje će tvoje zmijske ruke zdrobiti moju jadnu i slabu rasu! Jer, ovako oblikovana ti ćeš čak i ogromnog Levijatana učiniti svojim najposlušnijim slugom.’ I gledaj, žena-zmija se razjarila u svojoj unutarnjoj srdžbi i njezino cijelo biće je zasjalo poput sunca…’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 1/20:8-13’ J.Lorber; vidi isto tako ‘Božje Domaćinstvo – 1/17:15’].
Kada Sotona kao zmaj pljuje rat, glad i kugu po zemlji, on je za ljude najmanje opasan, jer ljudi se u svojoj bijedi okrenu ka Bogu i započnu sa pokajanjem, izbjegavajući na taj način pakao i sud.
Međutim, kada Sotona obuče svog zmaja u svjetlosno odijelo anđela, on je za čovjeka koji po prirodi naginje čulnome (čija priroda je pokvarena), najviše opasan, (jer on je tada) poput bijesnog vuka koji je među ovce došao u ovčjem runu. Ako vuk priđe ovcama kao vuk, one pobjegnu u svim pravcima zbunjujući onog-koji-donosi-smrt, tako da vuk zastane i razmišlja za kojom bi ovcom krenuo i na kraju mora otići bez ulova. Ali, bilo kako bilo, ako on dođe u ovčjoj koži, ovce ne bježe, već štoviše sretno pozdravljaju novu ovcu koja im se pridružila, koja je u stvari vuk koji raskomada cijelo stado bez da je ijedna ovca pobjegla iz njega.
Gledaj, ovu instrukciju i ovaj savjet bi trebali, stoga, čuvati u vašim srcima kao svetinju i striktno ih se pridržavati kao da sam vam ih dao u obliku zapovijedi. Onda bi vaši brakovi bili blagoslovljeni sa neba (ili ‘imali nebeski blagoslov’), a u protivnom – prokleti iz pakla (‘pakleno prokletstvo’).
Stoga, ne dozvolite da vas omame/zavedu/privuku slijepe i zavaravajuće privlačnosti svijeta, već budite cijelo vrijeme čiste glave i cijenite/vrednujte svijet na pravi način. Ne trgujte zlatom i biserjem kojeg ste sada primili sa neba za budalaštine ovoga svijeta, onda ćete uvijek imati mir među vama i vidjet ćete kako se nebo otvara ispred vas. Ali ako dozvolite da vas zarobe privlačnosti svijeta, bit će vaša osobna greška ako vam nebo postane sve čvršće i čvršće zatvoreno. A kada u velikoj nevolji budete zazivali nebesa za pomoć, nećete ju dobiti. Jer za osobu koja voli svijet i koja je čvrsto priljubljena uz njega, nije moguće istovremeno biti i u blaženom kontaktu sa nebom.
Svaki čovjek je stvoren i učinjen/formiran na takav način da ne može istovremeno, jedno uz drugo, imati/nositi zlo i dobro, neistinu i istinu. Mora biti ili jedno ili drugo, ali nikad oboje istovremeno.
On ih može i mora razlikovati u svome umu (ili ‘i jedno i drugo prepoznati’), ali u njegovu srcu, kao životni temelj, može živjeti/postojati/biti samo jedno od njih.
Da li ste sada razumijeli i shvatili ovaj Moj savjet?
Na to će svi: ‘Da, Gospodine i Učitelju, u svoj Božanskoj mudrosti.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 166, 167’ J.Lorber
O tome koliko si bludne i raskalašene žene današnjice (= tašte i pohotne zavodljivice) narušavaju svoje zdravlje kada se ‘oskudno’ i ‘izazovno’ odijevaju (= kada se nepristojno i zavodljivo ponašaju na ulici, plaži itd.), Gospodin naučava u svojem Božjem Domaćinstvu:
‘Ja vam govorim, među sedam tisuća (žena) jedva da postoji jedna koja ne bi, zahvaljujući svojoj taštini/ispraznosti i ljubavi prema lijepoj odjeći (modi), nekad, dobro zapamti Moje riječi – u sekundi! – počinila stotinu smrtnih grijeha.
Jer, kakav je sada (ili ‘u današnje vrijeme’) njihov zlosretan/proklet način odijevanja, posebice na javnim mjestima?
Ne želim ići u detalje. Ali ovoliko vam govorim, da su se u Enohovom gradu, čak i u njegovim posljednjim danima najgore izopačenosti (pred veliku poplavu; Postanak 6:12), najgore kurve oblačile najvećom čednošću/skromnošću, i da su najintimnije dijelove svoga tijela bolje prikrivale/sakrivale nego što to u današnje vrijeme čine najčednije žene!
Kada je u to vrijeme takva kurva imala odnos sa muškarcem, ona je čak i u tom trenutku predavanja, bila zakrita (veiled) i prekrita (and covered up), i to u tolikoj mjeri da pohotni muškarac nije vidio ništa od nje osim ono po što je došao k njoj.
Ali u današnje vrijeme je čak/već i desetogodišnja djevojčica svjesna svojeg fizičkog šarma (ili ‘svojih tjelesnih čari/draži’) te ne prestaje zuriti u zbunjujuće (ili ‘ono što zapliće’) ogledalo. A jednom kada odraste i kada se u potpunosti razvije, ona će hodati skoro polu-gola, samo ako takva bude moda i ako to lokalni autoriteti dozvoljavaju.
Bilo kako bilo, ono što se ne usudi činiti otvoreno, to ona čini u svome srcu i samo planira i radi nacrte (schemes) kako zapaliti i uzbuditi sve muškarce.
U istini, u svoj istini vam govorim, žena ovog vremena je gora nego stotinu tisuća najgorih vragova iz najnižeg/najdubljeg pakla. Oni bar bježe pred Mojim imenom; ali takva žena se samo smije i Meni i Mome imenu i ne savija svoja koljena (= kleči) preda Mnom, a kamoli pred Mojim imenom, pred kojim sva nebesa, svi svjetovi i svi paklovi moraju kleknuti u najdubljem štovanju.
Stvarno, stvarno vam govorim – kao što sam već rekao mnogima u ova vremena, bilo otvoreno kroz glasne riječi ili kroz tajne misli u srcu – bilo bi bolje za svaku od žena ovog vremena da bude opsjednuta sa deset milijuna vragova! Jer od njih bi se mogla osloboditi, pošto bi sila Mog imena bila dovoljna da otjera svih deset milijuna.
Ali propovjedajte u trajanju od deset godina u Moje ime ukrašenoj/nakićenoj ženi ovog vremena, i ona neće odustati ni jotu (= mrvicu) od svoje besramnosti, ljubavi prema lijepim krpicama (modi), ispraznosti/taštine i (svojih) zavodljivih puta.
Zar mislite da će takva bića jednog dana završiti u paklu, (i to) možda najnižem/najgorem? Tu griješite. Jer bez obzira koliko tamo moglo biti zlo i užasno, to mjesto bi ipak bilo predobro za takva bića; jer tamo (u paklu) svi vragovi i demoni bježe pred Mojim imenom i moraju se baciti na pod pred svakim anđelom koji je tamo poslan da ih kazni. Da li će i te svjetovnjače (worldlings) to učiniti?
Stoga, sa njima se postupa na način za kojeg čak ni najuzvišeniji anđeli nisu nikad čuli.
Kada, uskoro, njihov jadan/mizeran zemaljski život završi bez ikakvog poboljšanja i istinskog unutarnjeg pokajanja/pokore na njihovoj strani, uistinu, ova gomila će jednog dana osjetiti Moj bijes u svoj njegovoj punini i oštrini/težini zauvijek.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 2/2:5-16’ J.Lorber
Dakle, da ponovimo (ovu izuzetno važnu misao iz našeg prethodnog pod-subjekta, naime): Ako je požudno gledanje tako težak grijeh, onda su i oni koji se(be) oblače i izlažu tako (ili ‘sa željom’) da se u njih gleda i za njima žudi, ništa manje već štoviše još više krivi. U ovim stvarima muškarci jako često griješe, ali ih žene izazivaju na grijeh. Koliko veliki, onda, mora biti grijeh velike većine modernih gospođica koje namjerno/promišljeno (!!!) žele uzbuditi seksualne strasti u mladih muškaraca. A koliko li je još veći grijeh većine njihovih majki koje im dozvoljavaju da postanu (takve) pohotne zavodljivice.’
I baš iz tog i iz ni jednog drugog razloga je Gospodin (ponavljamo i naglašavamo) savjetovao ženama: ‘Vi, žene, bi trebale dobro prekriti svoje intimne dijelove, a isto tako i cijelo tijelo, a bilo bi dobro ako bi i svoju glavu također prekrile, tako da vaša vulgarna/raskalašena priroda ne potstiče muškarce na blud/izaziva požudu (= smrtni grijeh = nešto što jako narušava čovjekovo duševno zdravlje) kod muškaraca, poput zmije koja velikom, tajnom požudom svojih zavodljivih očiju mami/vabi ptice u svoje otrovne čeljusti. Jer vi ste žene prije svega zmijska djeca i prepuni ste zmijskog otrova. Stoga, prije svega budite skromne/čedne/pristojne poput majke pčele koja se ne osuđuje izaći napolje na svjetlo, već pažljivo gmiže i danju i noću nad ćelijama svoje bespomoćne malene dječice.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 1/36:37’ J.Lorber
A iz istog pre-mudrog razloga je u Islamu, u Muslimanskoj zajednici, muškarcima i ženama bilo određeno slijedeće ponašanje (vezano uz ovu temu moram reći kako je za mene, osobno, a to govorim kao onaj koji neprestano putuje i koji je na tim svojim putovanjima svašta doživio i vidio, jedna od najljepših stvari u današnjem ženskom svijetu, a ovdje govorim vanjštine što se tiče, Muslimanska žena koja na ulici, obično okružena djecom, hoda prekrivene glave i svih ostalih intimnih dijelova tijela):
‘Reci (onim) muškarcima koji vjeruju (vjernicima) u Boga da trebaju spustiti/spuštati svoj pogled i paziti/čuvati svoju čednost (ili ‘i biti čedni’ ili pak ‘obuzdati svoje seksualne strasti’). To je za njih čistije. Jer Gospodin Bog (Allah) zasigurno zna što čine.
Reci ženama koje vjeruju (ili ‘vjernicama’ ili pak ‘pobožnim ženama’) da trebaju pognuti (ili ‘da pognu’) svoj pogled i obuzdati (ili ‘obuzdaju’) svoje seksualne strasti, i da ne smiju ukazivati (ili ‘da ne ukazuju’) svoje čari osim onog što se vidi (= ruku i lica). I neka svoje grudi prekrivaju sa velom/pregačom. One se ne trebaju otkrivati osim svojim vlastitim muževima, ili muževljevim roditeljima, ili djeci svojih muževa, svojoj braći, djeci svoje braće, djeci svojih sestara, drugim ženama, muškim poslužnicima/slugama ili zaposlenicima (i sada ukazuje na razloge takvog načina oblačenja) čija seksualna želja je bila neutralizirana (= da se takvim načinom ponašanja i odijevanja ne bi kod muškaraca izazivala požuda), ili djeci koja nisu dosegla puberteta. One ne smiju lupkati sa svojim stopalima dok hodaju tako (ili ‘sa ciljem’) da bi otkrili svoje skrivene čari. I sve bi se trebale okrenuti prema Gospodinu Bogu (Allahu), o vjernice, da bi mogle uspjeti/da bi vam bilo dobro, tj. da bi postigli blaženstvo.’ Koran 24:30, 31 (usporedi sa 1 Timoteju 2:8-10)
Stoga današnji ‘suludi’ način odijevanja, tj. zaluđenost sa modom koja je ne samo među ženama već sve više i više među muškarcima prisutna u svijetu, isto tako priziva sud zbog čega Gospodin i naš Otac Nebeski upozorava:
‘Zaluđenima sa modom reci u svoj iskrenosti da će sasvim goli stajati ispred svog najpravednijeg suca. Njihova krasota (ili ‘njihov sjaj’) će (tada) nestati poput mjehurića. Njihova žudnja za moći i raskoši će završiti u najgorem ropstvu, i svoje će se gluposti stidjeti vječno. Zar nije velika budala onaj koji želi pozlatiti hrpu smeća (= ljudsko tijelo) a drago kamenje (= ljudska duša) je umjesto u zlato uvaljao u najgoru vrstu prljavštine (= svjetovne požude i tjelesne strasti)! O, ima toliko puno luđaka na svijetu ovih dana! Oni smatraju da je svjetlo tama a tama svjetlo.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 1/1:11’ J.Lorber
A da i ne spominjemo kako takvi ljudi, koji na te ‘pomodne krpice’ troše velike svote novaca, i to ne iz potrebe već jedino iz obijesti, tj. da bi se svidjeli drugima, krše jednu od dvije najvažnije Božanske zapovijedi, imenom, ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga (Marko 12:31)’, pošto takvim bićima ‘jecaji gladnih siromaha’ ne predstavljaju ništa, siromaha koji bi se jako često od samo jedne ‘cipelice’ mogli hraniti tjednima [takvim ponašanjem, naravno, ti isti ljudi krše i prvu i najvažniju zapovijed, naime, ‘Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!’ (Marko 12:30), pošto onaj koji ne voli/ne mari za svog bližnjeg kojeg vidi, ovdje siromahe, on ne može voljeti/ne mari ni (za) Boga Kojeg ne vidi, tj. u onoj mjeri u kojoj čovjek voli bližnjeg kojeg vidi, u toj istoj mjeri on voli i Boga Kojeg ne vidi; vidi 1 Ivanova 4:20].
‘Bog je stvorio ljudsko biće bez odjeće, i stvorio ga je na Svoju sliku, i bio je zadovoljan sa oblikom i formom ljudskog bića. Bog je ukazao ljudskom biću način pravljenja odjeće, da bi se mogao zaštititi od zime. Ali Bog nije naučio prva ljudska bića praviti odjeću tako da bi ju iz taštine mogli nositi kao ukrase svojih tijela. A još manje ih je naučio kako praviti odjeću sa skupocjenim nakitom, tako da čovjek ne bi, noseći takvu odjeću, došao do pomisli kako je jedino na takav način obučen dostojan moliti Boga. Iz tog razloga bi se trebali oblačiti u skladu sa svojim rangom, ali oblačite se jednostavno, i ne cijenite svoj kaput i ogrtač na drugi način do kao kaput i ogrtač [ili ‘a svoj kaput i ogrtač (= svoju odjeću i obuću) cijenite jedino u onoj mjeri u kojoj služi da bi prekrila/obukla vaše tijelo’]. SVE ŠTO JE PREKO TOGA DOLAZI OD ZLOGA I NE DAJE DOBROG PLODA!’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/123:17, 18’ J.Lorber
Ljepota kao izraz savršenstva
‘Čovjek može ugledati izuzetnu žensku ljepotu, i u njoj neizmjerno slaviti Stvoritelja, i od tog jednog pogleda usplamtjeti ljubavlju prema Bogu te suze liti u izobilju. Veličanstvena scena, zaista! Ono što nekima može biti zamka propasti, za njega bi umjesto toga nadnaravno poslužilo za primanje vječne slave. Ako takav čovjek u tim/takvim okolnostima ima uvijek takvu svjesnost i djelovanje, onda je on uskrsnuo, on je čist (incorrupt) čak prije općeg Uskrsnuća!’ Crkveni Otac, Ivan Igumen Sinajski
U cijelom svemiru, na svakoj planeti (= a svaka od tih planeta je nastanjena sa ljudima), ljepota (a isto tako i ružnoća) je izvanjski izražaj unutrašnjeg savršenstva ili čovjekove kvalitete ljubavi i mudrosti. Štoviše, postoji takva veličanstvena i za nas ljude nezamisliva i neopisiva krasota, otkriva Gospodin, da mi, u našem nesavršenom i nečistom zemaljskom stanju, jedva da bi preživjeti u njezinoj blizini, tj. naše bi se slabo zemaljsko srce moglo raspuknuti od tolikog blještavila i nesvakidašnje harmonije …
‘Kakva prekrasna (breathtaking) ljepota! Bjelina kože, divna razvijenost tijela i grudi! To je previše za mene (overwhelming)! Blago zaokružene ruke, Božanska stopala, i to nebeski lijepo lice sa nježnim osmijehom. O, o, ne mogu to izdržati! Moram otići odavde! …
…. O Gospodine, Ti slavni Stvoritelju i Gospodaru svih stvari, svih bića – ljudskih i anđeoskih – ovo je prekrasno (breathtaking), pre-veličanstveno za ljudsko shvaćanje! Što ovo znači? Tko su ova bića? Da li su to anđeli ili blaženi ljudski duhovi? Iako su potpuno goli, njihova sunčana bijela koža, njihov stas savršene harmonije/skladnosti, i određeni sjaj (radiance) koji ih okružuje zamjenjuju tisuću puta naj-raskošniju odjeću. Ja ne bi ni u kojem slučaju mogao zamisliti ljepši i uzvišeniji oblik…
…. Preklinjem te Gospodine, produžimo, jer ovakve veličanstvene prizore ne mogu više podnijeti…
…. Gospodine, nedostaje mi hrabrosti i riječi da bi prikladno opisao ovu veličanstvenu krasotu (majestic splendor), nego moj osjećaj mi govori da sve ovo postaje previše za mene. Neprestano povećavanje/pojačavanje (intensification) nebeske ljepote, a ona koja sebe izražava u uzvišenom ženskom obličju posebice ima efekt zamućivanja mojih čula …
…. (Gospodin:) ‘Ljudska bića ovog svijeta se neće više približavati jer bi u tvom trenutnom stanju njihova ljepota za tebe uistinu bila nepodnošljiva (unbearable) …
…. Ali njihova ljepota je tako prekrasna da imam potrebu sakriti se u prašinu pred njima … Ah, neprevaziđena ljepota ovih ljudi! To je previše za mene (overwhelming)! Mekoća njihovih savršeno oblikovanih figura/tijela, bijelina, i onda apsolutno veličanstvena slatkoća njihovih lica! Ovo je previše nebeski – ne mogu to izdržati! I, oh, neki od njih prilaze poprilično blizu tako da mogu vidjeti njihove neopisivo lijepe karakteristike i diviti se savršenoj harmoniji/skladnosti njihovih tijela. Sad su toliko blizu da mogu govoriti sa njima, ali ja jednostavno ne bi podnio ako bi ova nebeska prekrasna postojanja sa mnom govorila. O Gospodine, učini da se vrate nazad, jer od samog pogleda na njih mi se vrti u glavi. Osjećam kao da ne postojim, kao da sam u ekstazi! Neopisivo je!…
…. Ah, ah, još više, još više raskoši/krasote (splendor)! Još jedan par prilazi! O Gospodine, ovo paralizira moj mozak! Drži me, Gospodine, da ne propadnem poput prazne čarape! Ah, kakva žena! O, Isuse, kakva veličanstvenost, kakva neizreciva ljepota! Ta nježna stopala, divno-razvijeno tijelo, sjaj oko nje, i taj neizrecivo nježan i prijateljski izraz u očima kojeg čak ni pra-iskonski anđeo Mihael ne bi mogao zadovoljavajuće opisati!
…. Oni su beskrajno lijepi a takva je i njihova odjeća. Oh, oh, što se više približavaju to je sve veća njihova ljepota! Ako se ovo nastavi, već sada mogu reći da njihovu blizinu neću moći izdržati/podnijeti ako me Gospodin ne osnaži za to.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Biskup Martin – 40-48, 136’ J.Lorber
Isto izvješće je dao i E.Swedenborg, Švedski vizionar koji je posljednjih 27 godina svoga života proveo simultano u oba svijeta, u duhovnom među anđelima i vragovima, te u prirodnom, na zemlji, među ljudima. On u jednom od svojih najljepših otkrovenja (Conjugial love/O bračnoj ljubavi – 381) izvještava o ‘trojici novo-pridošlih (radi se o ljudima koji su tek umrli) koji su bili uzdignuti u raj gdje su vidjeli čarobne/veličanstvene prizore koji su uključivali djevojke i žene zapanjujuće ljepote.’
Tako dakle stvari stoje na svim planetama u beskrajnom svemiru osim na ‘našoj’ Planeti Zemlji koja je najprije bila odabrana pa onda i ‘uređena’ tako da bi se na njoj I SAMO NA NJOJ ‘odgajala’ Djeca Božja ili ‘u-svemu-Bogu-nalik-postojanja’, zbog čega je od strane Gospodina dozvoljeno, sa ciljem da bi se kušala čovjekova slobodna volja, tj. da bi čovjek mogao, prema otkrivenim zakonima Božanske ljubavi, suditi svoju volju, da i najgori vragovi uzmu najljepše (iako neusporedive sa nebeskim) ljudske oblike. Samo na našoj zemlji su, stoga, duhovna/unutarnja i prirodna/vanjska ljepota odvojene, da bi se onda u duhovnom svijetu ponovno sjedinile, jer u tom svijetu, da ponovimo, izvanjska ljepota mora biti forma/izražaj ljubavi, mudrosti i ponašanja (= čovjekove unutarnje kvalitete). ‘Stoga se jako često događa da nakon smrti ružna žena (koja ima ‘veliko’ srce) postane (u duhovnom svijetu) model ljepote, a (s druge strane), žena koja je na zemlji bila izuzetno lijepa (ali pokvarene duše), model ružnoće.’ E.Swedenborg ‘Conjugial love (O bračnoj ljubavi) – 330:1’
Na zemlji postoje duhovni ljudi, iako je tako nešto izuzetno rijetka pojava, koji su još za života u tijelu toliko ‘prožeti Božanskim Duhom’ i ‘Božjom milošću’ (= ona postojanja koja žele biti i jesu zauvijek Gospodinovi; ‘Biskup Martin – 159:11’) da ih ‘pogled’ na izvanjsku ljepotu (zavodljivih žena) ostavlja (ili ‘čari zavodljivih žena ostavljaju’) ‘čulno’ nezainteresiranima, i takvi ljudi su, zaista, u stanju uživati u (ili ‘diviti se’) ljepoti žene u kojoj, kao i u svemu drugome što dolazi u dodir sa njihovim čulima (recimo predivnim krajolicima), slave uvijek i jedino ljubav i mudrost Stvoritelja. To su oni koji, kako ukazuje Riječ, ‘mogu gaziti po zmijama i škorpijama ali im one ne mogu nauditi’ (Luka 10:19), tj. oni se mogu sasvim slobodno kretati u ovom od Boga odvojenom svijetu, mogu biti okruženi sa nemoralnim ljudima i primamljivim situacijama bez da ih taj svijet, ljudi u njemu i situacije mogu zavesti (= omamiti = škorpioni) ili im pak nauditi (= buđenjem njihovih tjelesnih strasti = zmije). Njihova duša je u tolikoj mjeri sjedinjena sa Gospodinom, i njihovo tijelo je toliko pročišćeno, da su oni tako reći još za života na zemlji oslobođeni pakla i smrti u sebi koji, kako je Gospodin i obećao (‘Božje Domaćinstvo – 2/1:11’; ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/161:6’; Matej 16:28), bježe od njih poput snijega u proljeće.
‘Ja sam uistinu iznenađen samim sobom, da sada mogu sa uživanjem gledati u takvu izuzetnu ljepotu bez da se u meni pojavi i najmanji trag čulne požude. Iako sam uživao u dodiru ove meke, lijepo oblikovane ruke, to ni najmanje nije uzbudilo moja čula. Za to se moram zahvaliti i za to moram hvaliti – znaš već Koga!’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Biskup Martin – 96:6, 7’ J.Lober
Stoga (odgovaram na postavljeno pitanje), ‘gledati u prekrasnu ženu i diviti se njezinoj ljepoti’ nije grijeh, grijeh je JEDINO ako (zbog čega uostalom Gospodin i kaže ‘…ako te desnica/oko sablažnjava’; Matej 5:29, 30) čovjek na nju gleda sa požudom u očima, a to u potpunosti ovisi o duhu koji se tom sposobnošću gledanja koristi. Ponavljam, postoje ljudi koji su na takvom stupnju savršenstva (= duhovne svjesnosti/spoznaje) da na sve što im ‘dodiruje’ čula (bez obzira da li govorimo o prekrasnoj ženi ili pak krajoliku koji nas ostavlja bez riječi) gledaju kao na djelo Gospodinovih ruku (= koji se dive Stvoritelju a ne stvorenom), i koji tu ‘vidljivu’ ljepotu koriste da bi se putem nje vinuli do ‘nevidljive’ ljepote, do Beskrajne Ljubavi i Mudrosti Nebeskog i Vječnog Duha čega su sve kreacije, pa tako i ženska ljepota, jedan izvanjski vremeni izražaj.
‘Sve što postoji je Moja vječna ljubav, utjelovljena pred vašim očima. Kako da ne uživam u Svojoj ljubavi, koja je sve u svemu od vječnosti?’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/152:4’ J.Lorber
Isti je slučaj i sa drugim potpitanjem, naime, ‘Da li je grijeh ako (se) muškarac, pored kojeg stoji njegova djevojka ili žena, za-gleda u ljepotu ili se divi ljepoti neke druge djevojke/žene?’ Dakle, bez obzira da li čovjek stajao sam ili pored njega stoji još netko, ako je on uzvišena i čista duha/srca, onda će sve što čini biti uzvišeno i čisto. S druge strane, ako je on prizemna/prirodna i nečista duha/srca, onda će sve što čini (= osjeća i misli), čak i ako okrene glavu/spusti pogled pred lijepom ženom zbog toga što pored njega stoji njegova djevojka ili žena (što će reći, ako to učini iz bilo kojeg drugog osim religioznog razloga = zato što je to zlo i grijeh u očima Božjim; vidi E.Swedenborg ‘Doktrina o Životu za Novi Jeruzalem – 108-113‘), biti nečisto i prljavo (Titu 1:15).
Na ovom mjestu bi se mogli pitati, ‘Ali kako će se u tom slučaju, znači dok se ‘čisti’ muškarac (kad na ovom mjestu kažem ‘čisti’ pri tome ne treba razumijeti da postoji neko ljudsko biće koje je u sebi u potpunosti ‘čisto’, tako nešto nije i nikad neće biti moguće, uostalom i najuzvišeniji anđeli su ‘ne-čisti’ u očima Božjim (Job 15:15); stoga na ovom mjestu pod ‘čistim’ treba razumijeti osobu posvećenu Bogu, istinskog vjernika, čovjeka čije su namjere ‘bogobojazne’ i ‘svete’; s druge strane, kad kažem ‘nečisti’ pri tome mislim na osobu koja ne mari za Boga, čije ambicije su u ovom, materijalnom svijetu, znači ‘prirodnu’ osobu, nevjernika u duši, osobu koju kroz život vode ljubav prema sebi i svijetu koje su ono što ‘onečisti’ čovjekovo srce) divi Stvoritelju u ljepoti neke druge žene, osjećati njegova djevojka/žena?’ Odgovaram: ‘Ako se radi o nebogobojaznoj djevojci/ženi ili djevojci/ženi prizemna i ‘nečista’ duha/srca, ona će se u takvom slučaju [kako ni jedan ‘duhovno osvješćeni muškarac’, po samoj prirodi stvari, neće i ne može biti u vezi a posebice ne u braku sa ‘ne-osvješćenom’ ili ‘ne-čistom’ ženom (i obrnuto, tj. isto pravilo važi i za ‘duhovno osvješćenu’ ili ‘čistu’ ženu’), ‘veza’ između ‘čistog i nečistog’ je stoga ovdje navedena hipotetski; drugim riječima, već ta/j veza/brak bi ukazivala/o da je njegova ‘osvješćenost’ lažna tj. iluzorna, što bi dalje značilo da on nije u stanju gledati u lijepu i zavodljivu ženu bez požude u očima: ’Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i Ja ću vas primiti. I bit ću vam Otac i vi ćete Mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.’ 2 Korinćani 6:14-18] uvijek osjećati loše pošto će ona tu situaciju osjećati i o njoj razmišljati (= očitati) prema vlastitoj kvaliteti pa će stoga, čak i ako to nije slučaj, prokleti/osuditi nešto što u sebi i ne mora biti loše ili griješno (jer baš kao što je čistome sve čisto, tako je nečistome sve nečisto!).
No, ako je ta veza ustanovljena prema Božjem redu i unutar njega, tj. ako se radi o istinskoj bračnoj ‘ljubavi/vezi’ između dvoje ljudi (= veza koja je ustanovljena prema i unutar Božanskog reda koja, kao takva, JEDINA VRIJEDI pred Bogom), što je veza zasnovana na unutarnjoj duhovnoj povezanosti (ili ‘sjedinjenju između’) dva ‘probuđena’ duha i dvije Božanskim svjetlom prožete duše (o čemu, Gospodinova ako je volja, na drugom mjestu), tj. ako su oni uistinu ‘sjedinjeni pred Bogom i u Bogu’ (= ako su njih dvoje ‘uistinu jedan duh i jedna duša’), onda u tom slučaju njihovu vezu nitko i ništa ni na ovoj a ni na nekoj drugoj zemlji u beskrajnom svemiru ne može razbiti već, štoviše, sve takve situacije ju uvijek i jedino mogu ojačati. Na tu temu čitamo u knjizi ‘Conjugial Love (O bračnoj ljubavi)’ E.Swedenborga:
‘Pošto sam razmišljao o tome kako želim (ili ‘u svojim mislima žudio’) znati/doznati/naučiti o brakovima naj-drevnijih ljudi (= ljudi zlatnog doba), gledao sam čas u muža čas opet u ženu, promatrajući izraz na njihovim licima koji je ukazivao da su oni skoro poput jedne duše. Tako da sam rekao: ‘Vas dvoje ste jedno.’ Čovjek je na to rekao: ‘Nas dvoje (je)smo jedno. Njezin život je u meni i moj u njoj. Mi imamo dva tijela ali jednu dušu (ili ‘mi smo dva tijela ali jedna duša’). Naša veza je poput veze kakvu u grudima imaju (dva šatora/tents/tabernacles koja se zovu) srce i pluća. Ona je moje srce a ja sam njezina pluća. Ali pošto mi ovdje pod ‘srcem’ razumijemo ljubav, a pod ‘plućima’ mudrost, ona je ljubav moje mudrosti, a ja sam mudrost njezine ljubavi. Njezina ljubav stoga formira vanjski omotač/pokrivač moje mudrosti a moja mudrost je u njezinoj ljubavi iznutra (ili ‘unutar njezine ljubavi’). Kao rezultat toga (ili ‘posljedično tome’), kako si (i sam) rekao, se jedinstvo naših duša vidi na našim licima.’
Onda sam zapitao: ‘Ako je vaša veza takve kvalitete, da li si ti onda u stanju gledati na bilo koju drugu ženu osim svoje vlastite?’ ‘Da’, on odgovori, ‘Ja mogu (gledati), ali pošto/kako je moja žena ujedinjena sa mojom dušom, mi (u tom slučaju) oboje gledamo, i tako/onda ni najmanja iskrica požude ne može ući. Jer kada ja gledam u žene drugih muškaraca, ja ih vidim/gledam kroz moju ženu, koju jedinu volim. Kako je ona u stanju/mogućnosti percipirati sve moje osjećaje/sklonosti, ona stoga poput posrednika usmjerava moje misli, odstranjuje sve neprikladno istovremeno me nadahnjujući (impart) sa hladnoćom i stravom prema svemu nečestitome (ili ‘što nije čedno’). Za nas ovdje je stoga (ili ‘kao rezultat toga’) nemoguće gledati sa požudom na bilo koju ženu od naših drugova baš kao što je nemoguće gledati u svjetlo naših nebesa iz stanja paklenog mraka (ili ‘sjena Tartara’). Mi, prema tome, nemamo čak ni mentalni koncept/ideju, a još manje riječ u našem jeziku, za kušnje/sablazni/zavodljivosti požudne ljubavi (allurements of libidinous love).’ On nije mogao reći bludna ljubav (fornication) jer se tome suprotstavljala čednost njihova neba.’ E.Swedenborg ‘Conjugial love (O bračnoj ljubavi) – 75:5, 6’
Ali kako ovakve veze između muškarca i žene u današnje vrijeme (= u ‘posljednjem vremenu‘ željeza izmješanog sa glinom) više ne postoje, tj. kako je ovakav stupanj ljudskog savršenstva (jer da bi se takva ‘savršena veza’ ostvarila za nju su najprije potrebna dva ‘usavršena’ postojanja!) na ovoj zemlji izuzetno rijedak, i većina muškaraca je preslaba da bi se suprotstavili ženskoj varavoj ljepoti i njezinim zavodljivim (= u krive svrhe korištenim) čarima (‘A u koju svrhu većina od vas koristi tu ljepotu/zavodljivost? Ja moram okrenuti Svoje oči od te slike koju bi mogao odviti pred vašim očima ako bi htio opisati koja se zločinačka djela sada počinjavaju sa tim Božanskim darovima, što uistinu nije u Moju čast!’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 11‘ G.Mayerhofer) i njima izazvanim navirućim požudama, stoga Gospodin, da bi takve ‘slabe’ (= sve ne-usavršene) ljude zaštitio od propasti i pakla, savjetuje slijedeće:
‘Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.’ Matej 5:29-30
Što te riječi znače u njihovom duhovnom smislu i kako ih čovjek treba razumijeti te posljedično tome sprovoditi u praksi (ili pak ‘na koji način se nedovoljno duševno uznapredovao/usavršen čovjek treba ponašati u situaciji u kojoj postoji opasnost da ga zavodljive ženske obline potstaknu na grijeh protiv vlasite duše?’), nam, kroz usta jednog od svojih učenika, otkriva sam Gospodin i naš Vječni Otac, Isus Krist Jehova:
‘Obratite sada dobro pažnju. Ono što je oko za prirodnog čovjeka, to je za duh sposobnost gledanja Božanskih i nebeskih stvari, koja (kao takva) jedina pristaje prirodi duha za njegovo naj-blaženije, vječno postojanje.
Međutim, pošto duh, u skladu sa najnužnijim Božanskim redom, mora jedno određeno vrijeme biti zarobljen u materijalno tijelo ovoga svijeta, tako da bi postao čvrst (ili ‘očvrsnuo’) u svojoj slobodi i skoro potpunoj neovisnosti o Bogu bez koje nikad ne bi bio u stanju vidjeti Boga, a kamoli postojati u, pored i sa Bogom (ali dok/kada duh sazrijeva unutar materije i postaje čvrst u slobodi i neovisnosti o Bogu, on je izložen poprilično neizbježnoj opasnosti da bude progutan od strane materije te da nestane/bude uništen zajedno sa njom, a probuditi se iz te smrti u život u Bogu jeste i mora biti jako teško i bolno) – Gospodin je rekao, naravno, ne fizičkom već duhovnom čovjeku: ‘Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je ući u nebesa sa jednim okom, nego u pakao sa dva,’ što ne znači ništa drugo do: ‘Ako te svjetlo ovog svijeta isuviše zavodi/kuša, napregni se i okreni se od takvog svjetla, koje bi te povuklo dolje u smrt materije. Liši sebe kao duha ispraznog zadovoljavanja (ili ‘uskrati sebi kao duhovnom biću isprazno tjelesno zadovoljavanje’) kojeg ti uživanje ovog svijeta može ponuditi i okreni se svojom dušom prema čisto duhovnim stvarima, jer bolje ti je ući u nebesko carstvo (ili ‘carstvo vječnog života’) bez isuviše svjetovnog znanja (ili ‘poznavanja svijeta’, tj. ‘bez da si previše upoznat sa svime što nudi svijet’) nego biti progutan od strane materijalne smrti – svjetovno pre-mudar u jednu a premalo duhovno mudar u drugu ruku.
Ako je Gospodin ovdje (Matej 5:29, 30) govorio o dva oka, rukama i stopalima, On pri tome nije mislio na dva tjelesna oka te dvije tjelesne ruke i stopala, već jedino na očiglednu dvojnu mogućnost duha da gleda, djeluje i napreduje (znači, da gleda u duhovno ili u materijalno/prirodno, da djeluje duhovno ili materijalno/prirodno, te da se usavršava duhovno ili da propada u materijalno/prirodno). On ne upozorava meso/tijelo, koje u sebi nema života, već upozorava duh da se ne zanima sa svijetom, kada osjeća da ga (taj svijet) isuviše privlači. U tom slučaju je bolje ući u vječni život bez znanja o svijetu (ili ‘poznavanja svijeta’ = raznoraznih ovosvjetskih iskustava) nego na kraju biti progutan od strane nužnog suda ovog svijeta zbog isuviše svjetovnog znanja/iskustva.
Duh će, naravno, također vidjeti i upoznati svijet, ali on u njemu neće uživati. Jednom kada počne osjećati da ga svijet privlači, on bi se odmah trebao okrenuti od njega jer tada opasnost već vreba. Gledaj, to nužno okretanje (od svijeta) je u korespodentnoj slici izraženo kao ‘čupanje’ oka…’
Zato je za one ljude koji nisu dovoljno ‘čvrsti’, što će reći, duhovno razvijeni/usavršeni, bolje ne gledati u lijepe i zavodljive žene jer im svaki takav pogled može biti na propast. Isto tako, takvim ljudima je najbolje i izbjegavati mjesta i situacije na/u kojima se sa takvim ženama može susresti (= gdje se takve žene okupljaju u velikom broju, recimo diskoteke). To ‘okretanje od’ ili ‘izbjegavanje’ takvih mjesta na kojima se takve situacije mogu pojaviti je u Riječi Božjoj reprezentirano sa ‘čupanjem oka iz tijela’ te njegovim ‘odbacivanjem’.
‘…. Gospodin je isto tako govorio i o desnom stopalu (koje se ne spominje u Evanđelju!), ali je dao znak pisarima da to izostave jer oni koji su svoju unutarnju viziju usmjerili prema nebu i koji su aktivirali svoju ljubav-volju – što korespondira sa lijevom rukom kao rukom srca – će se u skladu sa Božjom voljom nakon toga riješiti i desne ruke ili desnog dlana – koji predstavljaju (ili ‘što treba razumijeti kao’) čisto svjetovnu motivaciju – više ne moraju sebe riješiti desnog stopala. Jednom kada je oko na/u pravom svjetlu i kada ruka, ili radije volja, djeluje na pravi način/ispravno, napredak u predjele (ili ‘prema predjelima’) vječnog života je automatski tu ili (što će reći) ‘desno stopalo’, koje označava svjetovni progres (= duša koja je u svojim ambicijama/motivacijama usmjerena prema svijetu), je već automatski odsječeno i (za to) više nije potreban nikakav poseban napor.’
Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/42:7-10, 44:2’ J.Lorber
16-31/5/2006
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
