O snoviđenjima
24. O tome da su predjeli koji se ukazuju u tzv. ‘običnim’ snovima (tj. ono što u tim snovima vidimo) korespodentni kvaliteti sanjača ili uma u kojem se ti predjeli pojavljuju (govorimo dakle o ‘svakodnevnim’ snovima), nam otkrivaju slijedeće Gospodinove riječi: ‘Što god duša vidi/ugleda u snu korespondira sa njezinom prirodom. Ako duša u sebi sadrži sve/samo istinite i dobre stvari (ili ‘ako se kreće unutar istine i dobra’), one stvari koje sam vas naučio da u njih vjerujete i da po njima živite, onda će ona u svojim snovima također vidjeti istinite stvari, iz kojih onda može stvoriti veliko dobro za svoj život. Međutim, kada je duša u neistini i zloći, onda će ona u svojim snovima vidjeti neistine, iz kojih će onda stvarati zlo. Međutim, pošto se vi kroz Moje učenje krećete u istini, i stoga Me također slijedite, vaša duša može jedino vidjeti istinite stvari u svojim snovima iz kojih će ona učiniti mnogo dobra. Da li je duša pak u stanju shvatiti ono što vidi u snu to je druga stvar. Jer baš kao što vi ne zahvaćate i ne shvaćate sve stvari koje vidite u vanjskom/prirodnom svijetu u kojem živite po danu, isto tako duša ne shvaća ono što vidi u njezinom svijetu. Bilo kako bilo, kada se vaš duh u vama preporodi, kako sam objasnio Nikodemusu u Jeruzalemu kada Me je zazvao po noći, onda ćete potpuno shvatiti i razumijeti sve.’
Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/37:9-12’ J. Lorber
25. O tome da ‘Bog sa čovjekom komunicira i da mu šalje poruke i objave’ u snovima ne bi li mu ukazao put (što mu je za činiti) te dušu izbavio iz jame ili pakla samoljublja i materijalnosti’, te da ‘čovjek na tako nešto po vrlini svoje zloće ‘obično’ ne obraća pažnju’, je ukazano u Jobu 33:14-18 (‘Bog zbori nama jednom i dva puta, al’ čovjek na to pažnju ne obraća. U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, tad on govori na uho čovjeku i utvarama ga plaši jezivim da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.’). Važnost tih poruka, tj. važnost čovjekove sposobnosti primanja tih poruka u što integralnijem obliku se vidi i u Evanđelju po Mateju, gdje je anđeo (Jehova kroz anđela) prvo ‘olakšao’ savjest Josipu u svezi Marijinog začeća, objavljujući mu rođenje Spasitelja ujedno mu dajući do znanja kako ga mora ‘nazvati’ (‘Isus’ = ‘Spasitelj/spasenje’; Matej 1:20, 21). Isti taj Bog-Jehova je zatim obavijestio mudrace da se ne vraćaju Herodu (Matej 2:12), kao što je Josipu ukazao gdje treba otići ne bi li malom Isusu ‘spasio’ život od Herodove prijetnje, uputivši ga u Egipat (Matej 2:13), baš kao što ga je u snu obavijestio i o Herodovoj smrti, naloživši mu da se vrati u zemlju Izraelsku (Matej 2:19, 20), te da se tamo nastani u Nazaretu (Matej 2:23).
26. O tome da Bog sa čovjekom komunicira u snovima na način da mu ‘ukazuje’ na njegovu prirodu, tj. na to kakav je u stvarnosti/iznutra, sa idejom da se čovjek samo-upozna i promijeni na bolje, baš kao što mu ukazuje i ‘ono što će se sa njime kao takvim dogoditi’, se najbolje vidi u proroku Danijelu. Tamo je Kralj Nabukodonozor sanjao san u svezi onog što će se (i ‘zašto’) sa njime i njegovim kraljevstvom dogoditi (Danijel 2:1; 4:2), što se na kraju i dogodilo, tj. ispunilo (Danijel 4:25). To se naravno vidi i po snu kojeg je usnio Jakov (Postanak 28:12-15), koji kao takav (i na tom mjestu) predstavlja Gospodina Isusa Krista Jehovu u odnosu na Njegovo Božansko proslavljeno ljudsko (proročanstvo o ‘Riječi’ i ‘Crkvi’ koja će proizaći iz nje, koja će obožavati/koja će se klanjati samo Gospodinu kao Bogo-Čovjeku, ili ‘jedinom Čovjeku’), znači opet se san ispunio, tj. bio je objava u svezi onoga što se treba dogoditi.
27. To se također vidi i iz Josipovih snova koji su opisani u Postanku 37:5, 9, dok Jakovljeve riječi iz Postanka 37:10 također potvrđuju kako je ‘san objava o onome što će se (tek) dogoditi’: ‘Što znači taj san što si ga usnio? Zar ćemo doći ja, tvoja majka i tvoja braća pa ti se do zemlje klanjati?’, što se naravno ispunilo (Postanak 44:14) poslije kada je Josip bio prodan u Egipat, i kad ga je Faraon, nakon što je Josip protumačio snove Faraonovim slugama (Postanak 40:4-19), a tumačenje se, tj. ono što je bilo objavljeno u snu, i ostvarilo (Postanak 40:20-22), postavio za upravitelja svog dvora i vladara nad narodom (Postanak 41:40), pa su mu se kao takvom, pri ‘gladi’ koja je vladala u cijeloj zemlji Egipatskoj, došli, u ime vlastitog oca, pokloniti njegova braća (Postanak 42:6).
31. Iz ovih obrazloženja se zasigurno može vidjeti zbog čega pratim (vodim dnevnik snova, tumačim) svoje snove, i zbog čega toliko pažnje/važnosti pridajem čišćenju (‘čišćenje’ = samo-odricanje, tj. odustajanje od sveg tjelesnog/čulnog i materijalnog što ‘onečišćava’ naše srce a samim time i naš um) ‘ekrana’ svog uma (= ne bi li mogao što bolje, tj. u što čišćem obliku očitavati Božje poruke).
32. Ono što ovdje/ovime mislim reći, tj. što ovdje govorim na sve moguće načine, bilo tumačenjem snoviđenja ili pak svog odnosa prema njima (= ukazujući zbog čega je važan ‘uredan’ i prije svega ‘trijezan’ počinak?), je prvi Gospodinov prorok i ‘utemeljitelj’ prve ‘proročke škole’ na Zemlji (vidi Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 1/80:2-12’ J.Lorber) izrazio slijedećim riječima: ‘O oče mojih očeva, blagoslovi moju postelju u svojoj kolibi tako da i moja duša također može počivati mirno tamo gdje je uzvišena majka osigurala/omogućila odmor/počinak mome tijelu. Jer kad se tijelo odmara duša mora biti u miru. Inače se tijelo ne može pošteno/pravilno odmoriti i duh nije u mogućnosti vježbati samo-promatranje (ili ‘samo-ispitivanje’) u svojim nastojanjima da postane poput svog pra-otiska/arhetipa u Bogu. Baš kao što je san da bi se odmorilo tijelo Božji blagoslov kroz prirodu, mir duše je ona unutarnja, blaga/mirna/tiha toplina vječne Ljubavi kroz koju (ili ‘od koje’) duh prima elemente potrebne za njegovo usavršavanje, tako da jednog dana može ponovnoo postati istinska posuda za primanje/držanje ljubavi i, time, života od Boga. O oče očeva, moja želja da ti pristupim i zatražim tvoj blagoslov svoje postelje nije bila nebitna/nevažna stvar. Jer na (ovom) svijetu nema ničeg što nije od/iz života i (što ne) vodi do života (!), ukazujući nam puteve spasenja (!) kroz beskrajno milosrđe (mercy) vječne Ljubavi i bezgranične milosti (grace). Ali čovjek ne bi trebao propustiti (ili ‘pogriješiti pa onda ne’) blagosloviti sve unaprijed iz Božje ljubavi: vizije/snoviđenja, noć, krevet, odmor i sve povezano sa njime. Onda bi snovi vjerno ukazali čistoj osobi djela ljubavi u duhu i on bi otkrio kako je upoznati sebe neobično lako. Ali tko god zanemaruje/ignorira vizije/snoviđenja i ne poštuje blagoslov postelje, i stoga počinak, je poput slijepe i gluhe osobe koju će ljubav i život tiho mimoići. Ako nisam bio u stanju spaziti/uočiti/ugledati velike stvari u malima, kako ću onda eventualno biti u stanju uočiti/shvatiti/ugledati beskonačno u velikom i beskonačnom, vječnu Ljubav i Božju bezgraničnu mudrost, moć i snagu? Stoga, o oče mojih očeva, nemoj mi uskratiti blagoslov postelje i daj/omogući mir/spokoj mojoj duši, tako da može veselo počinuti u Božjoj ljubavi, sa ciljem da bude silan svjedok velikoj milosti u duhu i u svoj istini (koja izvire) iz vječne milosti. Amen.’
Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 1/48:12-15’ J.Lorber
Lorens N. ‘Ja ću budan sanjati – 24-27, 31, 32’
