‘O bolesti materijalnog tijela duše – savjeti & opomene

‘Svaka bolest korespondira svom vlastitom zlu. Razlog tome (ili ’objašnjenje za to’) je da sve u čovjekovom životu (ili ’sve što sačinjava čovjekov život’) potječe iz duhovnog svijeta (ili ’izvire u duhovnom svijetu’), i stoga ako njegov duhovni život oboljeva, zlo se od tamo također spušta/prebacuje i u (ili ’proširuje i na’) prirodni život gdje postaje bolest.’                       E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 8364:3’

‘Kako smrt nema drugog uzroka do grijeh (ili ‘kako je smrt u potpunosti posljedica grijeha’), a grijeh je sve ono što je u protivnosti sa Božanskim redom, zlo (= grijeh) prema tome zatvara jako male (ili ‘najmanje’) i za oko potpuno nevidljive krvne sudove, od kojih su sastavljeni oni veći, oku također nevidljivi sudovi. Jer ti se najmanji i potpuno nevidljivi (krvni) sudovi protežu/nastavljaju iz čovjekove unutrašnosti. Odatle (= iz čovjekove unutrašnosti = duhovnog života = načina/kvalitete htjenja i razmišljanja) proizlazi (ili ‘otud se razvija’) prva i najunutarnija smetnja/opstrukcija i (odatle proizlazi) prvo i najunutarnije onečišćenje/oštećenje krvi. Kada se ovo onečišćenje/oštećenje proširuje/povećava, ono uzrokuje bolest, i na kraju smrt. Međutim, ako je čovjek živio svoj život u dobru (= po Božjim zapovjedima i odredbama), unutrašnjosti njegova duha bi bile otvorene u nebo, a kroz nebo do Gospodina (ili ’prema Gospodinu’), a takvi bi bili i njegovi najsitniji nevidljivi krvni sudovi. Posljedično tome bi čovjek bio bez bolesti (ili ’čovjek ne bi poznavao bolesti’) i slabio bi tek kada se približi izuzetnoj starosti, kada bi ponovno postao malo dijete, no ovaj put malo dijete ispunjeno mudrošću; a kada njegovo tijelo više ne bi moglo služiti njegovom unutarnjem čovjeku, što je njegov duh, on bi bez ikakve bolesti (= bezbolno i ne poznavajući bolesti) napustio svoje zemaljsko tijelo te ušao u tijelo kakvo imaju anđeli, stoga bi iz svijeta prešao pravo/direktno u nebo.’          E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 5726’

Da bi pojasnio još neke ne tako ‘vidljive’ razloge svojih ‘udaljavanja’ od određene kvalitete ljudi, ili, kada govorimo o specifičnoj situaciji u Zagrebu, (razloge) svojih ‘iznenadnih’ odlazaka, prizvat ću jednu znakovitu i u svakom slučaju instruktivnu/poučnu situaciju.

Naime, za mojeg prošlog dolaska u grad Zagreb sam se našao sa jednom prijateljicom koja je, točnije, kod koje su se počeli primjećivati simptomi ‘duhovne poremećenosti’ (‘duhovna poremećenost’ je posljedica ‘grijeha’, a grijeh ili zlo je, da se podsjetimo, narušavanje Božjeg reda), poremećenosti koja se u prirodnom svijetu manifestirala/postala je oku vidljiva/perceptibilna kao ‘tjelesna požuda prema pripadnicama istoga spola’ (Rimljanima 1:26, 27).

Istu sam brižno (očinskom ljubavlju) i obzirno upozorio na to kako je Gospodin Bog stvorio ovaj svijet i nas u njemu (kao najsavršenija bića) sa određenim svetim ciljem ili svrhom, obavijestivši je ujedno kako je ta svrha ili kraj Božjeg nastojanja – u svemu na Boga nalik ljudsko postojanje -, zvano još Dijete Božje, ČOVJEK ili ‘Bog’ (Psalam 82:6). Nakon toga sam joj objasnio kako je Bog istovremeno, u Svojoj uzvišenoj mudrosti, i osigurao da se Njegov sveti cilj, ili volja, zasigurno i ostvare, te je nad Svojim stvaranjem postavio određene čvrste i nepromjenjive zakone uz pomoć kojih se sve što je stvoreno održava i kreće prema tom cilju. Ti zakoni se od milja zovu zakoni Božje Providnosti (ovdje ću svima preporučiti hvale vrijednu knjigu E.Swedenborga, – ‘Božja Providnost’), i kao takvi se brinu da se Njegova ljubav ili volja/svrha na ovaj ili onaj način sprovode u djelo. Iz svega toga sam pred svoju prijateljicu izveo lako shvatljivi zaključak kako je sve oko nas, sve što nas okružuje ili pak što se oko nas događa, ako imamo na umu Božju sveprisutnost, ništa drugo nego jedan kompleks načina ili sredstava uz pomoć kojih Gospodin Bog, Svojom Providnošću, sprovodi u djelo taj prvi i najvažniji cilj Svoga/svega stvaranja.

Božja Providnost, rekoh joj dalje, djeluje na takav način da se svako nastojanje ili pak djelovanje, koje se u sebi očito mora približavati/voditi ka ili pak udaljavati/odvoditi od tog kraja nad krajevima (jer ništa nikad ne miruje; Matej 12:30), za kojeg smo rekli da je ljudski plod određene kvalitete, vrednuje a samim time i nagrađuje/kažnjava (baš u skladu sa tim ‘približavanjem’ ili ‘udaljavanjem’ od tog prvog cilja sveg stvaranja), tj. sve u svemiru, bilo izvan nas bilo u nama, u sebi vrijedi ili pak ne vrijedi u onoj mjeri koliko u sebi nosi ljubavi prema tom ‘kraju’ ili pak koliko pridonosi ostvarenju ovog kraja nad krajevima sveg stvaranja (= sve se mjeri u odnosu na to Božje dobro koje je ono što Božja volja ima u vidu).

S druge strane, kada je subjekt čovjek, naša sreća, tj. stanja našeg zadovoljstva ili pak nezadovoljstva (ovdje zdravlja), u sebi ne ovise o ničemu drugome do o tome koliko se mi u našim nastojanjima, tj. svojom ljubavlju i mudrošću, približavamo ili pak udaljavamo od tog cilja, tj. koliko mu služimo ili pak koliko svojim djelovanjem narušavamo njegovo ostvarenje (naša stanja u sebi također nisu ništa drugo do odraz/prikaz takve jedne situacije).

Kada se sve to zna onda i nije toliko teško shvatiti kako su najizvrsniji i najvrijedniji uzroci (sredstva) oni uzroci koji ponajbliže služe ostvarenju Božje svrhe, ili pak koji najviše pridonose ‘stvaranju određene kvalitete ljudskog ploda’, a isto tako, lako je razumljivo, kako ‘najizvrsniji’ od svih uzroka mora biti onaj ‘uzrok’ koji je najdirektnije vezan uz ‘stvaranje’ toga ploda, a to je, opet lako shvatljiva matematika, ‘vjenčanje/sjedinjenje’ ili ti ga ‘veza između muškarca i žene’, za koju svi znamo da prethodi, tj. da uzrokuje začinjanje/stvaranje ploda.

Dakle da ustvrdimo, ne ‘veza između muškog i ženskog’, zvana ‘vjenčanje’ (a još manje seksualni odnos među njima, tj. ‘užitak koji prati taj odnos’), već ljudski plod ili ti ga ono što iz te veze (= tog vjenčanja) proizlazi, i to ne bilo kakav plod već plod određene kvalitete (‘Bogolik’ plod), jeste ‘kraj nad krajevima’ ili glavna svrha Božjeg stvaranja. Vjenčanje ili muško-žensko sjedinjenje mu prethodi i tako reći ga uzrokuje/mu poslužuje. Ako gledamo na ovu stvar čisto duhovno, spoznat ćemo kako je u stvari duhovna kvaliteta toga ploda ili njegova savršenost/sličnost sa Bogom, ne njegov fizički oblik (iako se u današnje vrijeme, zbog roditeljskih grijeha, sve više djece rađa deformirano ili ozbiljno bolesno/oštećeno), ono na što bi čovjek trebao biti usredotočen, tj. ‘duhovna kvaliteta’ toga ploda je ono što bi se trebalo nalaziti na samom kraju svih naših duhovnih nastojanja (imperativ).

Kada smo sve ovo usvojili (kada smo spoznali da nije veza između muškog i ženskog ono što stoji na kraju čovjekovih nastojanja, već da je ta veza najizvrsniji instrumentalni uzrok pri ostvarivanju stvarnog cilja ili svrhe; ‘instrumentalni uzrok’ je ono sto poslužuje ili preko čega se dolazi do ostvarenja neke svrhe), tj. kada smo uvidjeli kako se tom spoznajom bitno naglašava kvaliteta proizlazećeg ploda, tj. njegovo duhovno-prirodno ustrojstvo (to tako reći ‘vidno’ mijenja našu perspektivu), a znajući već više puta rečeno kako je dijete produkt majke i oca, tj. kako ono pri rođenju ne može a da od roditelja ne preuzme njihovu kvalitetu (subjekt pod razmatranjem je dobio učenje ‘Sinovi ovoga svijeta/Crv koji nikad ne spava’ u kojima je ovo posebice ‘naglašeno’; vidi ‘Sinovi ovog svijeta/Crv koji nikad ne spava – 23-31‘), svima će biti jasno kako je svaki (budući!) roditelj pod direktnom obavezom da služeći tom krajnjem cilju stvaranja, znači stvaranja ljudskog ploda koje bi jednog dana trebalo postati ‘u-svemu-nalik-Bogu-postojanje’, prije takvog jednog čina (kad kažem ‘prije takvog jednog čina’ pri tome mislim na ‘svoj život’ ili ‘kvalitetu svoga duha’ koju je on za sebe ostvario prije nego istu prebaci na taj plod) dobro obrati pažnju na svoju kvalitetu, tj. da sebe ne stavi/dovede u stanje ‘duhovne smrti’, što je stanje iz kojeg bi proizašao plod koji bi, baš kao i stablo na kojem je izrastao, bio ‘mrtav’ ili jako daleko od Bogu milog ploda.

‘Ako začinjete (djecu) samo na-slijepo ili bez osjećaja, onda ne začinjete/stvarate (plod), već samo/prosto uništavate ono što sam Ja Osobno stvorio i začeo za vječno slobodno postojanje, a to je onda zasigurno protiv Moje volje koja je jedina – kako sam ranije ukazao – stvarno, čvrsto određeno postojanje svakog bića koje sam začeo i stvorio. Djelovanje u suprotnosti sa tom/ovom Mojom voljom znači grijeh ili smrt bića kojeg sam začeo. Stoga začinjanje ljudskog ploda mora biti unutar Mog reda.’    

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Božje Domaćinstvo – 2/135:16-18’ J.Lorber

Drugim riječima (a kada ovo znamo), čovjekov život (pripada Bogu i nikako) nije šala već najozbiljnija stvar, a svatko od nas bi trebao dobro razmisliti kako i što čini (sa njime), tj. na koji način formira svoj duh prije no što će krenuti prema ‘stvaranju’ ljudskog ploda, pošto će na taj plod prebaciti svoju kvalitetu [u svoj istini, čovjekova duša, ovdje duša jednog djeteta, kao jedan kompleks različitih duhovnih sastavnica, samo djelomično/jednim dijelom potječe od zemaljskih roditelja; naime, duša djeteta sa ove zemlje u sebi još sadrži zvjezdane (= duhovne sastavnice koje proizlaze sa ostalih nebeskih tijela, posebice našeg sunca) te prirodne elemente (= duhovne sastavnice tzv. prirodnih duša koje su sastavljene od savršenijih životinjskih duša, duša koje su već ‘prošle’ kroz mineralno, biljno i ‘niže’ životinjsko carstvo); vidi ‘Bogo-Čovjek‘], svoje dobre i loše strane koje će, da stvar bude veselija, morati gledati za života te ih otplatiti/za njih se iskupiti (pateći kroz patnju svoga djeteta) sve do najmanjeg ‘novčića’.     

A sada se, (tek sada) kada sve ovo znamo, možemo ponovno vratiti na ovdje prizvanu specifičnu situaciju narušavanja Božanskog reda, a samim time i uništavanja duhovnog života pojedinca kojeg će on kao takav, naravno u slučaju da proslijedi u pravcu realizacije Božanskog impulsa koji je ugrađen u duši svakoga od nas (= stvaranje ljudskog ploda), prebaciti sa dalekosežnim posljedicama na sam plod, što je proces kojeg Gospodin, morate pretpostaviti, nadgleda ili ti ga pomno promatra.

‘Reče Grčki Židov: ‘Gospodine i Učitelju, mi bi sada od Tebe htjeli čuti još jednu stvar, naime, koji grijesi uzrokuju da najviše (i najgore) bolesti dođe(u) na ovaj svijet, jer i u ovome također mora postojati razlika? Rekoh Ja: ‘Od svih grijeha najgori je blud (= isprazno tjelesno/seksualno zadovoljavanje = svaki seksualni čin koji za svoj cilj nema stvaranje ljudskog ploda je ‘isprazno tjelesno/seksualno zadovoljavanje’ ili ‘blud’), razvratnost i vulgarnost/nepristojnost (lewdness = ono što potstiče na požudu, blud i razvratnost) svih načina i vrsta. Ljudi su zavedeni na ovaj grijeh kroz ljenost, aroganciju i ponos. Jer ponosu ništa više nije sveto. On traži sva moguća raspoloživa sredstva tako da bi njihovim upošljavanjem mogao zadovoljiti svoje svjetovne/ovosvjetske strasti. Ako takav čovjek onda začinje djecu, – kakvi jadni/bijedni/očajni i sa koliko bolesti zaraženi ljudi će na taj način ući u ovaj svijet! – Taj grijeh je, stoga, glavni izvor/uzrok najgorih bolesti na ovom svijetu (sjetite se AIDS-a). Međutim, tu su također i proždrljivost te razuzdane i divlje igranke/veselice, bijes te različite netrpeljivosti/iziritiranosti, (što su) grijesi kroz koje se u ljudima razvijaju raznorazne bolesti, koje ih (onda) muče na najužasniji mogući način.’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/55:8-56:1-3’ J.Lorber

Drugim riječima, ispraznim bludničenjem ili upražnjavanjem seksualnog zadovoljstva samo zadovoljstva radi, čovjek, služeći svom tijelu (= paklu), uništava svoj duh (= srozava svoju duševnu kvalitetu), pošto se na taj način rasipaju vitalni životni sokovi, čime vidno umanjuje mogućnost stvaranja zdravog i duhovno potentnog ploda. Naravno, izopačeno seksualno zadovoljstvo, tipa homoseksualizma ili lezbijstva, o kojem je ovdje riječ, ovaj proces još više pogoršava (Levitski Zakonik 18:22, 29) te sam plod (= u slučaju da takva kvaliteta stvori plod), tako reći, ‘osuđuje’ od rane mladosti na bolest, slabost i patnju, što su, kako rekosmo, ništa drugo nego ‘pokajnički’ kanali kroz koje roditelji kasnije ispaštaju ili se iskupljuju za ono o čemu u mladosti (koja ironija) nisu imali ni vremena a bogme ni želje čuti.

Naravno, što se čovjekov grijeh više približava samom kraju nad krajevima, tj. što je grijeh bliži najizvrsnijim uzrocima to su penali ili pak upozorenja snažnija, što je pak, priznat ćete, posljedično i nužno.

Sve to i još više je toj osobi bilo ukazano jasnim i jednostavnim riječnikom, učenje je stoga bilo, baš kao i obično, instruktivno no i upozoravajuće. Pitate se što je ta osoba napravila sa time, tj. da li me je poslušala?! E vidite nije, nije me poslušala, stoviše nastavila je sa istim i još gorim aktivnostima, u duhu i u tijelu (čujem da se je osim naklonosti suprotnom spolu pojavila i izopačena naklonost ‘grupnom seksu’). Meni osobno (kad na ovom mjestu kažem ‘meni osobno’ pri tome mislim na ono što ja predstavljam, znači ‘duhovno/duhovni život’) se nije javljala cijelu godinu, tj. od nje, iako smo ‘dobri prijatelji’, nisam dobio ni znaka ni glasa.

Kada sam se sada vratio u Hrvatsku (= nakon godinu dana), točnije u jednom trenutku kada sam se sreo sa tom osobom, tj. kada je ona došla kod mene na ručak, doznah da je dobila, tj. da se na svom ženskom organu (vidi E.Swedenborg ’Nebeske Tajne – 8364’ = uvodni citat) zarazila sa hpv virusom koji, kako čujem, u nekim varijantama uzrokuje rak grlića maternice a u nekim pak neplodnost. E vidite, to (takav za nju ‘iznenadan’ razvoj situacije) je pak na našu ‘prijateljicu’ ipak ostavilo traga, tj. to ju je tako reći ‘zamislilo’ J (’nije joj bilo svejedno’, rekao bi naš narod). Meni osobno, dok sam to slušao, je to zvučalo kao najdivnija nebeska muzika, štoviše, kao hor anđela koji pjeva u Slavu Bogu na visinama i Njegovim putima koji su svi sveti i pravedni (Psalam 145:17), kao psalam Gospodinu Koji se smilovao te toj osobi, koja za Njega ne mari, dozvolio/omogućio da kroz patnju i strah ostvari ovdje (na Zemlji) ono za što bi joj takvoj u onostranom trebalo jako puno vremena i što bi je koštalo puno više boli i strave (feat. Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog, diktirano Idi Kling 27.11.1883; ’Bog je to dozvolio, prvo, da ljudi kroz takve bolesti budu spriječeni da i dalje previše griješe i, drugo, da bi kroz svoju bolnu patnju mogli ostaviti iza sebe ovaj svijet, okrenuti novi list, prepoznati svoje grijehe, zamrziti ih/da im se ogade, te ih stoga priznati i sebe strpljivo podrediti Božjoj volji i na taj način za sebe postići vječno blaženstvo. Ja vam kažem, da Bog nije dozvolio korespodentne bolesti/bolesti koje korespondiraju duhovnom zlu da poprate ljudske grijehe (da ponovimo, jedna od tih Božanskih ’protu-mjera’, znači ’ruka Božanske milosti pružena degeneriranom čovječanstvu, je AIDS), više od pola čovječanstva bi totalno bilo uništeno a zemlja bi se pretvorila u potpuni pakao, te bi na kraju kao takva morala biti uništena.’  Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/55:4-7’ J.Lorber).

Trebali ste vidjeti sa kojom me pomnošću i ozbiljnošću ovaj put slušala? Meni se osobno činilo da svaka riječ pada na plodnu zemlju i da će joj svaki trenutak uistinu ostati dobro zabilježen u srcu (za ubuduće). Gospodin na tu temu naučava:

’Jer gledajte, ni jedan čovjek ne cijeni svjetlo dovoljno za vrijeme dana ili pak vrućinu/toplinu za vrijeme ljeta; no čim se spusti noć, svjetlo postane milo/drago, a vrućina/toplina se cijeni jedino za hladnih zimskih dana.

Tako je i sa duhovnim svjetlom i duhovnom vrućinom/toplinom. Tko god slobodno hoda (ili ’se šeta) unaokolo na otvorenom (tko je zdrav) jedva da je svjestan svoje slobode (svoga zdravlja), ali jednom dok zavezan u zatvoru malakše (kada se razboli), oh, onda on zna kakva je velika vrijednost sloboda (ili zdravlje).

I gledaj sada, moja najdraža Helena, uništenje (korozija) svega što je čisto (ovdje zdravlja) je dozvoljeno zato što čovjek neće prepoznati vrijednost čistog svjetla sve dok nije u najvećoj mogućoj nevolji/nesreći.

Ako se, nakon toga, za vrijeme velike noći (bolesti), ponovno pojavi čisto svjetlo (zdravlje), sve što je živo i diše (= sve dobro i istinito u čovjeku) će biti privučeno sa tim svjetlom, baš kao što će se u zimu ljudske bezosjećajnosti svi početi sakupljati oko toplog srca, poput siromaha i polusmrznutih beskućnika na cesti koji se skupljaju i grupiraju oko ulične vatre.’        Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/113:15-18’ J.Lorber 

Eto, ovdje/u ovoj situaciji (u ovoj ‘receptivnosti’ za Božju Riječ koja je u međuvremenu, ili u periodu moga odlaska/odsustva, bila pripremljena od strane Božje Providnosti) imamo ‘sakriven’ još jedan ‘prirodnom čovjeku’ potpuno nestvaran i dalek razlog moga ’pomicanja’ ili pak ’odmicanja’ u sobi/svijetu, koje je kao takvo posve slično Gospodinovim pomicanjima, tj. dolascima/objavama i odlascima/zamračivanju tih objava u umovima materijalnih ljudi (te ’cikluse’ je, da ponovimo, ponajbolje shvatiti na ‘odlasku’ sunca za vrijeme noći, te njegovom ‘povratku’ u zoru, također na odlasku topline u jesen i njezinom povratku u proljeće; priznat ćete da se sve nekako više veseli, više ‘cvrkuće’ i ‘pleše’ kada se nakon ‘duge’ zime ili pak ‘hladne’ noći, sunce i njegova toplina ponovno vrate u stari kraj; a da li znate što uzrokuje takvu radost u prirodi i svjesnost o vrijednosti sunčeve topline?, pa naravno njegovo odsustvo ili ti ga prisustvo zime i mraka), koji su u sebi ništa do nužan ‘ritam’ u velikom zadatku duhovnog obnavljanja ili ti ga privođenja čovjeka Bogu.

Gospodin je isto tako dolazio te ‘otkrivao’, ‘obavještavao’ i ‘upozoravao’ ljude na to što im je za činiti i zašto, govoreći im što će im se dogoditi ako to ne učine ili pak koja ih blagostanja čekaju ako to učine, te je ‘odlazio’, tj. ‘puštao je da sve što im je najavio postane stvarnost/da im se dogodi’, a to su obično bile nesreće/ratovi, ‘bolesti/zemljotresi’, ‘oskudica ljubavi/glad’, ‘kušnje/poplave’ (feat: Matej 24:6-8), sve to se, na žalost mora dogoditi ‘sinovima ovog svijeta’, ‘otpadnicima od Boga’, da bi oni ‘čuli’ ili razumjeli Božanske objave/glasnike koji im donose istinu koju su, da stvar bude bolja, mogli mirnim putem odmah asimilirati u svoj život i na taj način izbjeći bilo kakvo oboljenje ili pak neku drugu nezgodu.

Čini se da je suvišno komentirati mjesto na kojem se pojavila/primila ‘zaraza’, tj. čini se da bi svi (čak i neupućeni) mogli pronaći ‘vezu’ između ‘duhovnog zla’ i pojave ‘prirodnog oboljenja’. Velečasni Crkve Novog Jeruzalema, William Bruce, mudro upućuje: ‘Postoji veza između grijeha i čovjekove bolesti. Kada smo razumjeli da su bolesti tijela tipovi duševnih oboljenja, možemo lako zaključiti da je duševno oboljenje neizbježno rezultat duhovnog zla. Na duhovnom tijelu je vanjsko oboljenje uvijek posljedica unutarnje korupcije, tj. ‘bolesna’ akcija je posljedica bolesnog motiva. Kada/kako ovi međusobno ovise kao uzrok i posljedica, jasno je kako je uklanjanje uzroka u sebi pripremno za izliječenje onog drugoga.’      W.Bruce ‘Komentari na Evanđelje po Sv.Mateju’

Ista osoba je baš u tom periodu bila ‘pripremljena’ (kada kažem ‘pripremljena’ pri tome mislim na to da takve situacije stvaraju kod prirodnih/ne-duhovnih ljudi jednu posebnu ‘osjetljivost’ i ‘prijemčivost’) na datu objavu (= ove moje riječi/ovo moje učenje) i pojačanim epileptičnim napadima (točnije, bila je vidno uznemirena i prestrašena zbog) svog brata, što je bolest za koju doznajem doktori baš i ne poznaju lijeka (u svezi ‘epilepsije/padavice’ i načina kako se ona liječi, Riječ Božja nas naučava slijedeće: ‘Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim Ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti Ga. A On ih upita: “Što to raspravljaste s njima?” Odvrati netko iz mnoštva: “Učitelju, dovedoh k Tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh Tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.”On im odvrati: “O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k Meni!” I dovedoše ga k Njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca:  “Koliko je vremena kako mu se to događa?” On reče: “Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!” Nato mu Isus reče: “Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!” Dječakov otac brže povika: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: “Nijemi i gluhi duše, Ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!” Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: “Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?” Odgovori im: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.” Marko 9:14-29), a sasvim istovremeno je i njezinoj dobroj/ponajboljoj prijateljici, također na ženskom organu, izrastao određeni polip (jedna vrsta dobroćudnog tumora).

Ove za prirodnog čovjeka ‘nemile’ događaje i slike (za duhovnog čovjeka je to, kako već rekosmo, uzrok velike radosti, jer on zna da Gospodin kroz ‘bolesti’ istjeruje iz tog čovjeka ono što mu uništava dušu; korespodenciju tog ‘istjerivanja kroz tijelo’ imate u čuvenoj paraboli sa ‘opsjednutima iz Gadare’ te ‘tjeranjem zlih duhova iz njih u svinje/čulno tijelo koje se utapljaju’; Matej 8:28-34; pažljivi čitaoc će primjetiti da je Gospodin nakon izlječenja opsjednutih bio ‘zamoljen’ da napusti taj kraj!!) ćemo iskoristiti pa ćemo, kao upozorenje svima onima čija su srca i uši otvrdnuli, Gospodinovim Riječima, instruktivno odgovoriti na još dva posve aktuelna pitanja, imenom (a ovo se vezuje na prvi primjer, tj. ukazujem vam sada dok većina još niste roditelji što će vam se vrlo moguće događati, naravno ako se ne ‘pokajete i promjenite svoje pute’, sa vlastitom djecom), kako su roditelji uzrokovali patnju svoje djece pa tako i sebe samih, te dalje, kako se i zašto njezinoj prijateljici, koja je u vremenu moga odlaska činila sve osim onog što ju je naučavala Gospodinova Riječ, na ženskom organu pojavio ‘polip’ ili ti ga ‘neprirodna izraslina’.

‘(Gospodin:) Neka slijedeće odgovori na takva pitanja: Za početak, takva djeca su naravno uglavnom imala (ili ‘bila stara’) već preko devet godina, i među njima je bilo djevojčica od 14-16 godina baš kao i mladića, i čovjek ne bi mogao ući u sobu punu takvih polu-golih mladih ljudi bez da zasigurno prouzroči/pobudi sablazan; i drugo, oni nisu više bili poput nevine djece, koju tu i tamo još možete pronaći, već u osnovi uglavnom iskvareni, tjelesno i moralno. Jer pedofilija i obeščašćenje tijela nisu nigdje toliko prevladavali kao na graničnim područjima između Židova i Grka. I stoga, čak i za tu jako izopačenu djecu, njihova nedavna lekcija, dozvoljena s Moje strane, nije bila sasvim nepodobna. Jer to iskustvo je najprije trebalo izgledati kao snažna/moćna kazna za izopačenost, i drugo oni su na taj način/time bili upozoreni da u budućnosti (= od tad pa na dalje) izbjegavaju služenje Grčkom hedonizmu i (da) žive Bogobojazan život, u svoj iskrenosti/predanosti, ako ne žele biti najoštrije kažnjeni od strane Boga za (svoj) prvi slijedeći grijeh.

(O)cjenjeno na taj način će nadam se biti shvaćeno da Ja, iako ispunjen sa svom Božjom ljubavlju prema svakom ljudskom biću, na račun/zbog te iste Božje svetosti ipak ne mogu i ne smijem osobno pristupiti takvom griješnom i nečistom mesu, i to za dobro njegova vlastita postojanja (u smislu = da bi mogao nastaviti svoje postojanje); iz tog razloga se poznato ‘ne diraj me’ primjenjuje u takvim slučajevima.

Jer postoji ogromna razlika između čistog i skroz nečistog djeteta. Prvo može biti vođeno od Mene posredno/direktno, a drugo jedino neposredno/indirektno po potrebi (iz nužnosti) vrlo trnovitim putevima, kao što je to ovaj vjerno opisani slučaj u najjasnijem svjetlu opisao/pokazao.

Stoga ne bi trebalo prenagliti i pitati zašto, ne tako rijetko djeca, koja zasigurno nisu počinila ama baš nikakvu nepravdu ili koja bar još nisu u dobi da im se tako nešto može pripisati (= da ih se za to može teretiti/optužiti), budu s Moje strane podvrgnuta bijedi/bolesti/patnji ponekad čak gore (= više) nego stariji griješnici kojima bi izbrojiti svoje grijehe bilo isto tako teško kao izbrojiti (ili ‘koji bi svoje grijehe izbrojali isto tako teško kao i’) pijesak u moru.

Ovdje Ja kažem: tko god želi drvo nagnuti u određenom pravcu, on to mora započeti činiti dok je stablo još mlado i nježno/meko. Jednom kada je stablo ostarilo, onda su potrebna izvanredna sredstva da mu se da bilo kakav novi pravac/smjer; jako staro drvo međutim ne prihvaća nikakav drugi pravac/smjer do završni/konačni, kada ga se posječe.

I stoga se dakle dogodi da Ja, reče Gospodin, djecu pa čak i dječicu/najmanje nerijetko obrađujem jače/snažnije nego ‘čovjeka u zrelim/poodmaklim godinama’; jer nigdje zli/opaki duhovi nisu toliko neumorni/marljivi/gorljivi kao baš kod djece, i trude se pomoći duši pri izgradnji tijela tako da (bi) tijelo ima(lo) veliki broj slobodnih i ugodnih nastambi za njih (= za veliki broj zlih duhova njihove vrste)!

Ali što onda Gospodin, Kojemu ništa nije nepoznato, čini?

Gledajte, On šalje Svojeg anđela koji ruši/uništava djelo pokvarenih/bijednih pomoćnika te ga, kao (duši) tuđe/strane dijelove, otklanja kroz (iz)vani vidljivu bolest (= taj proces ‘čišćenja’ se u prirodnom svijetu manifestira kao bolest!).

Uzmite u obzir (= razmotrite = razmislite o) različite bolesti djece i dječice/najmanjih, i Ja vam kažem, one nisu ništa drugo nego odbacivanje/izbacivanje zlih stranih supstanci (ili ‘zlo(ćudno)g stranog materijala’), kroz koje(g) još opaki/opasni/zločesti/zli i nepročišćeni duhovi, potpomažu duši da izgradi svoje tijelo, sa namjerom da u tom istom tijelu (i) za sebe izgrade slobodna obitavališta.

Da se takav nered/brljotina/zaplet/nered ne nadzire/da se njime ne upravlja/da ga se ne kontrolira na najodlučniji način, onda bi se na zemlji broj opsjednutih, slijepih i glupih, kretena i invalida/osakaćenih povećao u tolikoj mjeri da bi se na (cijeloj) zemlji jedva mogla pronaći jedna zdrava osoba.

Naravno, ponovno se postavlja pitanje i kaže se: ‘Ali kako najmudriji Bog to može dozvoliti (već) na početku, tako da zli i nečisti duhovi mogu sebe prokrijumčariti u mlado tijelo duše?’

A Ja kažem: ‘Tako pita slijep čovjek, koji ne zna da je cijela zemlja pa i cijelo stvaranje (sve stvoreno), po svom vanjskom, prividnom materijalnom tijelu u svim takozvanim elementima takoreći (jedan) konglomerat duhova osuđenih i zarobljenih na određeno vrijeme (vidi ‘Bogo-Čovjek’).

Kad god duša zahtjeva materijalnu hranu za svoje tijelo i ista joj se uruči, ona također zajedno sa njom uvijek prima i cijelu hordu oslobođenih i još uvijek zlih/opasnih/zločestih i nečistih duhova u svoje tijelo, koji joj onda moraju pomoći u tekućem procesu izgradnje tijela.

Duhovi postepeno posežu jedni za drugima (= udružuju se), formirajući uskoro svoje vlastite duše (= odvojene od čovjekove duše), inteligentne (već) prema svojoj vrsti/kvaliteti. Nakon što su se uz-dignuli do tog nivoa (ili ‘na takav nivo’), oni odbacuju dušu, kao autoriziranog/ovlaštenog vlasnika tijela, te unutar tijela započinju raditi takva uređenja koja će ponajbolje služiti njihovom zamišljenom blagostanju (ovdje/ovime je ujedno objašnjen proces nastanka tumora/polipa ili raka!!!).

Sa takvim duhovima koji su jednom postignuli visoki stupanj zamišljenog blagostanja, kao što je lako slučaj sa lakomim/grabežljivim dušama unutar mladih tijela, onda se ovaj ili onaj fenomen može i mora pojaviti kod takve djece.

Strana (i za dušu štetna) materija mora biti izbačena ili kroz odgovarajuću bolest, ako se dijete ne želi/namjerava zaista prepustiti stvarnoj opsjednutosti ili se, sa ciljem da se duša nekog slabijeg djeteta ne muči previše, ona ostavi da bijedno živi u do-pola ‘otuđenom’ tijelu, (sve) do određenog vremena/trenutka, kada ju se pokuša istovremenom instrukcijom iz vanjskog kao i iz unutarnjeg duhovnog svijeta uzdići na viši stupanj spoznaje, kako bi na kraju samovoljno počela istjerivati parazite putem posta i svakojakih drugih odricanja, ili joj se pak, ako su paraziti previše uporni, oduzme i čitavo tijelo, i takva se jedna duša onda, u nekom drugom svijetu oblikuje/obrazuje da bi postala sposobna za vječni život.

Takav uzrok se krije iza rane fizičke smrti jednog djeteta, tako gorke za roditelje; stoga bi se roditelji, naročito imućni roditelji, trebali posebice brinuti oko toga da njihova djeca dobijaju pravilnu materijalnu hranu.

Ako majka jede nečistu hranu, kako je to propisao/odredio Mojsije (= Mojsije je odredio koja je hrana čista a koja nečista; vidi Levitski zakonik 11), onda majka ne bi trebala dojiti (svoje) dijete već bi trebala dopustiti da ga doji netko tko jede čistu hranu, ili će imati jako puno problema sa djetetom.

Iz tog razloga su, još od vremena Abrahama, a uglavnom kroz Mojsija, Židovima bile propisane/određene čiste životinje i čisti plodovi, i svi oni koji su se svjesno držali takvih zapovijedi, nikad nisu imali bolesnu djecu i doživjeli su poodmaklu dob, te su umirali od slabosti staračkog doba.

Međutim u današnje vrijeme, kada čovjek grabi i najegzotičnije delikatese, čak ni ne razmišljajući više da li je taj ‘ugriz’ (‘morsel’ = mala količina hrane) čist ili ne-čist, gdje/dok se u nekim zemljama u tijelo trpa skoro sve što nije kamen ili glina, je u svakom slučaju pravo čudo da slijepo čovječanstvo još nije potonulo nazad u animalne/životinjske forme koje korespondiraju sa onim što su, zasigurno, već odavno postali/postignuli u svojoj psihi.

Ako su, trenutno, djeca već u svojoj najranijoj dobi (ili ‘u svojim prvim godinama’) pogođena/obuzeta sa raznoraznim bolestima, onda je očigledan razlog (tome) nepravilna prehrana, kroz koju se ogromna količina zlih i nečistih duhova dostavlja u tijelo, koje ne-rijetko mora biti u potpunosti otklonjeno za dobrobit duše; i stoga je za ranu smrt djece odgovorna jedino neoprostiva roditeljska sljepoća (!!!), pošto bi takvi roditelji radije slušali bilo što samo ne Božanski savjet u Svetoj Knjizi!

Gledajte, kroz Svoje anđele Ja godišnje prorjeđujem sva plodonosna stabla (ili ’vršim pregled/selekciju sveg plodonosnog drveća’), čijim se plodovima čovjek hrani, nakon čega ni jabuka, ni kruška ili bilo koje drugo voće koje je začeto u cvijetu ne može doći do zrelosti, ako joj se potkrao/’ušvercao’ njenom stupnju ploda još pre(više)-nečisti duh; svako takvo voće/takav plod će još (dok je) potpuno nezreo otpasti/biti odbačen sa drveta ili grma.

Slična se briga vrši nad svom vrstom sjemenja/žita i biljaka koje su određene za ljudsku potrošnju.

Ali slijepi čovjek ne samo da to ne prepoznaje već, poput polipa (!), jede sve što mu se čini ukusno (that seems a tidbit to him). Zar je čud(n)o što on uskoro postaje bolestan, trom/lijen/spor, tegoban/zamoran, osakaćen i stoga jadan/bijedan skroz na skroz?’              

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/241:3-14 – 242:1-12’ J.Lorber

Ista osoba je nakon svih ovih objašnjenja odmah dobila i Gospodinova učenja na datu temu (riječ je o kopiji ’srodnih’ poglavlja iz ’Gospodinove knjige o Životu i Zdravlju’) ne bi li se, budi joj na volju, mogla što bolje i pobliže upoznati sa ‘stvarnim’ uzrocima svoje ‘ne-zavidne’ situacije, te se pozabaviti njihovim uklanjanjem i tako eventualno doprinjeti izlječenju ili odstranjivanju svoje bolesti. No, ista osoba za mog ‘ostanka’ u gradu nije ‘više’ nalazila vremena da bi se sa mnom vidjela i isto prokomentirala ili pak zatražila dodatna objašnjenja (a tako je ostalo i do dana današnjeg), baš kao što nije otvorila ni e-mail adresu tako da sa mnom, po dogovoru, može održavati ’intimniji’ kontakt (naravno, ovdje ’intimniji’ kontakt pretpostavlja ’učitelj – učenik’ ili pak ’doktor – bolesnik’ odnos).

Mislim da će iz ovog izlaganja svi razumjeti mudrost i svrhovitost apostolovog ‘odmicanja’ ili ‘prepuštanja stvari slobodnoj volji ’neposlušnog’ pojedinca kojem se tako dozvoljava da na ’miru’ iskusi plodove svoje ‘duhovne ljenosti’, nakon čega će (tek onda) biti u stanju ‘primiti/čuti’ ili pak ‘razumjeti’ vrijedne riječi upozorenja (ne znam da li je na ovom mjestu potrebno reći kako je apostol, dok je prije godinu dana ’savjetovao i upozoravao’, u vremenu kada se ništa od ovoga nije vidjelo golim okom, ’vidio’ nešto što subjekt pod razmatranjem nije vidio; vidi ’Bilo jednom u Americi – 51-55’).

Lorens N. ’Prvi dodatak za učenje Akademije – Itus et reditus’

Epilog:

Godinu dana nakon ovog učenja a dvije godine nakon ovdje opisanih događaja, sam od ove iste prijateljice, ubrzo nakon što je pročitala učenje ‘O bolesti materijalnog tijela duše’, dobio slijedeći odgovor:

…nikad ne sumnjam u tvoje riječi, pa nisam ti nikad ni rekla, ali od tog trenutka kada smo pričali o curama… prihvatila sam to i tada sam rekla svom dečku da se to grupno nikada neće ostvariti… to je bilo prije 2 god. ta priča s nekim trećim (A. i S.)… i više nikad nakon tvoje napomene i ukazanja na to zlo… jer znam da je to tako.. razmišljala sam jaaako puno o tome i shvatila da moja i M. ljubav više nikada ne bi bila tako čista i lijepa… tako da  jako puno razmišljam o svim tvojim rečenicama i napomenama koje si mi ikada rekao…vjerujem u sve što kažeš, jer cijeli život mi se događa upravo to što govoriš… znakovi… volim te puno.’

No, ni ovdje (ovime) naša priča ne završava, naime prije otprilike tjedan dana sam od te iste prijateljice dobio slijedeće izvješće:

‘Ej, hay dragi Lori! Imam dobre vjesti.. bila sam na novim pretragama – papa testu i nalaz na hpv problem, pokazao se  negativnim…nema ga.. ništa… 0… Švedska grenčica i Lori… kakav lijek (što će reći, duhovna unutarnja promjena osjećaja i razmišljanja u skladu sa objavljenom istinom = Lori, tome paralelna tjelesna re-organizacija i jačanje tijela = Švedsko bilje po originalnom receptu Marie Treben; naime poslao sam joj jednu bočicu iz Španjolske)!!!!’

Da bi naglasio gore potcrtanu misao, što će reći ‘vjerujem u sve što kažeš’, dodajem slijedeće:

‘Sada vas, također, želim podsjetiti da ne možete očekivati željene/zadovoljavajuće rezultate bez čvrstog povjerenja u Mene i vjere u obećanja koja Sam vam često davao. Baš kao što pri liječenju tijela nije samo doktor jedini koji liječi tijelo, već je vjera u njega i u efektivnost njegovih lijekova činbenik, često GLAVNI faktor koji na kraju donosi ozdravljenje. Tako je sa svakom zamolbom koja je upućena Meni – bila ona duhovne ili pak materijalne prirode – povjerenje i vjera u Mene je najmoćnija/najsilnija opruga/poluga uz pomoć koje ispunjenje može biti odaslano i ostvareno.’   Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Gospodinove Propovijedi – 46’ G.Mayerhofer

Malo je reći da sam ovim razvojem situacije (kad kažem ‘razvoj situacije’ pri tome mislim na cjelokupni razvoj događaja, tj. i na djelovanje Božje Providnosti, i na njezine ‘unutarnje’ reakcije na moje učenje i upozorenje, i na posljedičnu ‘nagradu’ za takvo ponašanje = ozdravljenje), bio oduševljen, radije bi rekao ‘uzdignut’ i ushićen. Naime, u to sam i u ništa drugo ‘gledao’ dok sam pisao taj spis…. štoviše, time se u potpunosti opravdavaju i ispunjavaju slijedeće riječi ovog učenja (= to je ono što se nalazi u samom ‘srcu’ ovih riječi!):

’Meni osobno, dok sam to slušao, je to (= što se razbolila, kako se razbolila i na kojem mjestu razbolila) zvučalo kao najdivnija nebeska muzika, štoviše, kao hor anđela koji pjeva u Slavu Bogu na visinama i Njegovim putima koji su svi sveti i pravedni (Psalam 145:17), kao psalam Gospodinu Koji se smilovao te toj osobi, koja za Njega ne mari, dozvolio/omogućio da kroz patnju i strah ostvari ovdje (na Zemlji) ono za što bi joj takvoj u onostranom trebalo jako puno vremena i što bi je koštalo puno više boli & strave (feat. Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog, diktirano Idi Kling 27.11.1883; ’Bog je to dozvolio, prvo, da ljudi kroz takve bolesti budu spriječeni da i dalje previše griješe i, drugo, da bi kroz svoju bolnu patnju mogli ostaviti iza sebe ovaj svijet, okrenuti novi list, prepoznati svoje grijehe, zamrziti ih/da im se ogade, te ih stoga priznati i sebe strpljivo podrediti Božjoj volji i na taj način za sebe postići vječno blaženstvo. Ja vam kažem, da Bog nije dozvolio korespodentne bolesti/bolesti koje korespondiraju duhovnom zlu da poprate ljudske grijehe, više od pola čovječanstva bi totalno bilo uništeno a zemlja bi se pretvorila u potpuni pakao, te bi na kraju kao takva morala biti uništena.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/55:4-7’ J.Lorber).’

Zanimljivo za reći, no baš ove moje riječi, tj. ova moja ‘percepcija’ Gospodinove ljubavi/pedagogije je bila uzrokom da jedna druga moja dugogodišnja ‘prijateljica’, nakon čitanja tog spisa, prekine svaki odnos sa mnom (= to u stvari nije bio i nikako ne može biti ‘pravi’ uzrok tog ‘odvajanja’, no ovdje govorim u skladu sa njezinom pričinom) optužujući me na osnovu tih riječi da sam ‘okrutan/bezosjećajan’ i egocentričan J.

No, ni tu ova priča ne završava, naime, ja sam s obzirom na ‘poučnost’ ove zgode odlučio ovaj spis ‘javno’ objaviti, tj. po-staviti ga na stranicu Akademije, ali sam prije toga, iako se njezino ime u stvari nigdje direktno ne spominje, htio za to dobiti ‘odobrenje’ od svoje prijateljice (= o kojoj je ovdje riječ). Odgovor kojeg sam dobio od nje me tako reći ostavio bez daha:

‘…. naravno da možeš staviti spis u ‘pogon’ i to što prije napravi, jer će možda i nekog drugog opametiti kao i mene i dati mu do znanja kako i što treba (napraviti), a najbolje da vide na primjeru…..

Na to sam joj ja pak (više manje) odgovorio slijedeće: ‘… uistinu si me oduševila sa ovom reakcijom … sve mi se srce nadimalo a i dalje mi se nadimlje od radosti … toliko jednostavno a tako daleko od (većine) ljudi, mnogima nedohvatno …

…. naime, ‘kraj’ priče nije da čovjek ozdravi (a svi su od rođenja bolesni/u zlu/griješe tj. svima treba ozdravljenje/duhovni preporod), već da taj ‘ozdravljen’ čovjek onda iskoristi svoje ‘iskustvo ozdravljivanja’ te poučen tim iskustvom (vidi Matej 7:5) pomogne drugima, istom ili sličnom bolešću zaraženima, tako da i oni sami ozdrave (vidi Luka 22:32) … to je ‘kraj’ priče i jedino tako i tada čovjek ima koristi od stvari koje su mu se dogodile, koje mu se događaju i koje će mu se tek dogoditi (= to je tek ZDRAVLJE !!)…

Čovjek zaista poznaje ‘izlječenje’ samo ako je i on sam prije toga prošao kroz bolest-izlječenje proces … zbog čega ga je uostalom Gospodin i ‘provukao’ kroz sva ta ‘bolna/neugodna’ iskustva …. tek tako ‘obučen/treniran’ on može pomagati drugima, tj. biti aktivan sudionik u liječenju drugih ljudi ….

Što reći …. to je ono što sam htio čuti …. tvoje riječi su kao jeka onog što mi odzvanja u srcu …..