Liječnik Koji bolesnike dvostruko ozdravlja
Za fizički rođendan, možeš zapisati dvostruko-bolesnoj/oboljeloj ženi od U.H.W., iako je za Mene svaki dan rođendan, (ili ‘premda se za Mene čovjek svaki dan rađa’) za vječni život.
Ona je već odavno mogla uživati potpuno zdravlje, (samo) da je imala potpuno povjerenje u Mene. Ali pošto je njezino povjerenje podijeljeno, zbog toga je njezino zdravlje takvo kakvo je sada. Što Moja pomoć tu može postići/pružiti, pošto istog trenutka bude ponovno istjerana/isključena/prognana od strane nekog svjetovnog mudrog (ili ‘po svjetovnom mudrog’) doktora?
I ako Ja, pored/mimo doktora, nekome pomognem sa njegovim fizičkim patnjama (= da se izliječi = da se oslobodi fizičkih patnji), tko će prepoznati – kada je njegova vjera podijeljena – da li sam mu Ja pomogao ili doktor, i tko će, onda, Meni ukazati čast? Kada (je takva situacija da) se Moja pomoć mora natjecati sa onom od doktora, onda Ja pričekam (take My time) i kažem, ‘Kakva plaća takav i rad!’ Tko god je najviše plaćen, taj treba najviše i raditi!
Kako to koristi duši, i posljedično duhu, koji je život duše, ako bi Ja pomogao tjelesno oboljelom kroz doktorsku medicinu (lijekove koje je prepisao doktor)? Zar ne bi onda takvo ljudsko biće, ako uskoro ozdravi (= oporavi se), svo svoje (totaly and fully) povjerenje pružilo i u potpunosti dalo doktoru? I Moja pomoć ne bi bila ništa više od himere (= bila bi imaginarna), i malo po malo bi Me smatrali za potpuno ne-obaveznog (= u smislu, ‘smatrali bi kako se čovjek može u potpunosti izliječiti bez Mene’)!
Gledaj, baš iz ovog razloga Ja imam jako malo posla sa fizički oboljelim. Kad/ako bi, međutim, doktor i bolesnik imali povjerenja u Mene, i (kad/ako bi) jedino Meni ukaz(iv)ali čast, to bi bilo drugačije, i Moja pomoć bi bila puno sigurnija. Ako bi doktor bio uvrijeđen od strane nekog tko je ozdravio putem njegovih nastojanja, a bolesnik bi uzviknuo: ‘Dobri Gospodin mi je pomogao!’ I doktor bi onda komentirao: ‘Ako ti je Bog pomogao, zašto si onda mene zvao? Mogao si se odmah okrenuti ka svom Bogu za pomoć!’ Ali ovdje sam Ja samo pomogao vašem doktoru kroz Svoju umješnost/vještinu i nauku!
U najistinitijem smislu: Za što Me vi smatrate? Zar bi Ja trebao biti imitator/oponašatetlj doktora ili kirurga? Da, imitator/oponašatelj, Koji, nakon ozdravljenja (ili ‘nakon što je ozdravio pacijenta’), ne može tražiti ni najmanju zahvalnost – (već bi) umjesto toga, uvijek (trebao) pomagati u tajnosti za zaradu i slavu doktora, baš poput vojnika, koji mora dozvoliti da ga ubiju u čast nekog generala koji banči (= veseli/gozbi se/pijanči) u svom šatoru! Gledaj, takva vrsta posla je ispod Mojeg dostojanstva, i Ja ću ga stoga uvijek (pre)pustiti, radije nego za njega primiti takvu sramotnu plaću.
Ako bi ti, međutim, htio skroz ozdraviti, onda samo čvrsto stavi svo svoje povjerenje u Mene. Mora biti više u Mene nego u tvoje starješine i doktore, inače ti Ja ne mogu pomoći. Zbog Svoje velike milosti ću Ja međutim, dozvoliti da te doktori održavaju polu-bolesnim. Ali potpuno zdravim- sa velikim poteškoćama, ili nikad!
Kad bi samo znao koliko Ja želim pomoći mnogima, ako bi Mi samo prišli u potpunom povjerenju, vjeri i ljubavi! Ali sada (Mi) najbolji (među njima) jedva prilazi/dolazi sa četvrt-vjerom, šestinom-povjerenja, i osminom-ljubavi. Gledaj, pod takvim okolnostima, Ja mogu učiniti samo jako malo za sve vrste oboljelih. Tako kažem Ja, na ovaj, tvoj dan (= tjelesni/prirodni rođendan), dok te činim dvostruko-zdravim (ili ‘istovremeno te dvostruko-ozdravljujući’). Razumi jako dobro što ovo znači – dvostruko zdravlje! Ja, tvoj voljeni Isus, kažem sve ovo.
Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog, diktirano Jakobu Lorberu, dna. 10 Svibnja 1842