Otac, Koji je u skrovitosti…
“Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, Koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” “Kad molite, ne blebećite kao pogani.’ Matej 6:5-7
Ekipica moja draga, radosti moja velika, pozdravljam vas i blagoslivljam u pre-svetom imenu Isusa Krista! J
Zbog nedavnog upita u svezi načina na koji se molim, htio bi opisati jednu izvrsnu vrstu molitve koju ja eto molim svakodnevno, tj. cijelo vrijeme… dakle, kao što Pismo kaže:
1. Odvojim se od svijeta … i odem u sobicu gdje onda zatvorim vrata i prozore te se legnem i stavim čepiće u uši – to je prvi dio i tiče se fizičkog odvajanja od svijeta tj. tišine po pitanju svjetovne buke.
2. Zatim ide duhovno odvajanje ili duhovna tišina … tako da se u Ljubav-noj čežnji okrećem od sebe, ljudi i stvari na unutra prema Isusu Kristu u svjesnosti kako se On nalazi u mojoj duši, u hramu moga srca … to okretanje je ujedno i odbacivanje svih svjetovnih misli … svake žudnje koja nije usmjerena prema Isusu Kristu i tome da osjetim Njegovu Ljubav i čujem Njegovu Riječ … to je dakle duhovna tišina i još se zove ‘mistična tišina’ … radi se o ‘umirivanju’ uma i srca …
3. U toj tišini gdje sam Ljubav-no usmjeren JEDINO prema Isusu Kristu … ja onda potpuno koncentrirano osluškujem na-unutra i pratim svaki osjećaj koji mi se javlja u srcu i svaku misao koja mi prođe glavom … u svjesnosti da su misli koje pri tom dobivam one koje dolaze od Njega i da su osjećaji koje primam izljevi Njegove Ljubavi!
Objava koja me trenutno ‘inicira’ u ovu praksu kaže:
‘Povucite se u samoću i slušajte naunutra i vi ćete jasno i izrazito čuti Mene ako obratite pažnju na svaku misao…
Vi morate obratiti pažnju na naj-neznatniju/slabašniju emociju ako želite čuti Moj glas unutar vas samih…
Usmjerite vaše misli na-unutra i tražite Mene. Onda ćete razmatrati različite sfere od zemaljske, onda ste već u duhovnom carstvu, vaša je duša sebe uzdignula i sprovela preko dok tijelo ostaje na Zemlji ali bez da je izgubilo povezanost sa dušom. Svatko tko uspije u otpuštanju svih svjetovnih misli i koncentrira se će uskoro čuti nježne Riječi u njegovu srcu…
Povucite se u samoću i slušajte naunutra i vi ćete jasno i izrazito čuti Mene ako obratite pažnju na svaku misao, onoliko dok vi ne percipirate zvučnu Riječ u vama što potrebuje izvjesnu zrelost duše i najintimniji kontakt sa Mnom…’ (BD 4448)
I to je eto najdivnija molitva … jer je u duhu i u Istini (Ivan 4:24) … jer nema ‘blebetanja’ … jer nije ‘javna’ da je netko drugi vidi … samo On i ja … govor srca Srcu Očevom (‘… govor Ocu-Ljubavi u skrovitosti’ što mi se čini izuzetno važno za razumjeti stoga ostavite koju minuticu vremena za taj ‘govor’)… a Otac nikada ne zakaže ‘odgovoriti’ mi… tj. osjećaji Ljubavi koje imam prema Njemu i ljudima oko sebe … su u stalnom porastu (= a taj ‘porast’ je onaj Očev ‘odgovor’, jer Otac-Ljubav odgovara na našu Ljubav prema Njemu tako da nam da još više Svoje Ljubavi, i sve je to ‘u skrovitosti’, tj. ne vidi se na van osim naravno po opisanim stanjima mira, sreće, blaženstva itd.)… baš kao i sve veća jasnost i percepcija u svezi duhovnih stvarnosti i problema!
*
Jako je po meni važno razumjeti kako čovjek koji napamet ‘blebeće’ molitvu nikako ne može čuti nježan Očev glas u srcu. Zato, vi ne budite kao ‘pogani’ koji tako čine i misle pri tom ‘kako će zbog mnoštva riječi biti uslišeni’:
‘Bog ne prestaje govoriti ali buka i žurba izvanjskih stvari, i naših strasti unutra, zaglušuju i ometaju nas da Ga čujemo. Mi moramo utišati svako stvorenje i nas same također, da bi čuli u vrlodubokoj tišini (mirnoći duše) neizrecivi Glas Isusa Krista, Zaručnika naših duša. Mi moramo marljivo slušati, jer to je vrlo tih i nježan Glas, kojeg neće čuti nego oni koji ne slušaju ništa drugo. Oh, koliko li je samo duša dovoljno tiha tako da dopusti Bogu govoriti! Najmanji šapat naših ispraznih žudnji, ili samo-ljublja, sebi usmjeren (attentive to itself), pobrkava sve riječi Duha Božjega. Mi dovoljno jasno čujemo da On govori, i da nešto potražuje, ali ne percipiramo što je to, i vrlo često smo zadovoljni time da to ne razumijemo.’ Francois Fenelon ‘Rasprava o Čistoj Ljubavi’
U Ljubavi Isusa Krista …
… JEDINOG I ISTINSKOG Zaručnika naših duša!
Lorens 🙂
