‘Avatar noći’

“Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožde ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.”             Matej 7:15-20

Ovaj puta sam u knjižnicu-antikvarijat u kojoj smo onda A. i ja, čekajući I. H., ušli ogrijati naše promrzle noseve, ušao iz drugog razloga, naime moj internet prijatelj, I. P., koji ima web stranicu me zamolio da mu pronađem izdavačku kuću koja je u Hrvatskoj izdala Lorberovo ‘Isusovo Djetinstvo’ te, ako ima, kuću koja je izdala/izdavala djela Kristovog Apostola u Indiji, Sadhu Sundar Singha.

I tako, uđem ja u antikvarijat, ‘Znate li to i to, imate li to i to?!’, ‘Čujte, nemamo, ali čekajte da pogledamo u kompjuteru da li smo imali, tj. tko bi bio izdavač’, kaže ljubazna teta. E sad, dok sam čekao, tj. dok sam tako stajao pred blagajnom, zagledam se ispred sebe gdje je bila polica na kojoj je pisalo ‘Ezoterija’. Pogledom sam tražio da li ima neka knjiga od Sai Babe, no kako ništa slično tamo nisam vidio, a kako su mi se misli o njemu vrzmale po glavi, izvadim mobitel i pošaljem I. poruku: ‘I. draga, da li si se čula sa našim ‘stručnjakom za natprirodno?!’

‘Zašto bi meni u tom trenutku pao na pamet ‘stručnjak za natprirodno?”, zapitat će se svaki dobronamjerni čitaoc, pa ako zbog ničeg drugog onda zbog toga što mi je I., još dok sam bio na Korčuli, a glede ‘upliva’ Sai Babe u ‘moje’ nebo, rekla kako ona već odavna zna za Babu i da čak ima na svojim policama jednu njegovu knjigu koju su njezini roditelji dobili od spomenutog ‘stručnjaka’, svog dobrog kućnog prijatelja, koji je, kako I. reče po svome sijećanju, bio njegov poklonik tj., opet po njezinom sijećanju, svoj stan imao dobrano ukrašen sa Sai Babinim slikama i relikvijama.

Po priči naše I., taj isti ‘stručnjak za natprirodno’ je bio i u posjeti kod Sai Babe u Putapartiju, što je meni bilo posebice zanimljivo jer su mi, nakon svih ovih ‘slučajnih’ susreta & pročitanih materijala (= Sai Babinih učenja), već bile počele padati na pamet misli o jednom malom ‘putovanju’ u Indiju ne bi li izvidio (= osjetio u živo) koliko je istinito to što se govori i piše o Avataru današnjeg vremena.

U tom trenutku, tj. dok sam slao tu porukicu I., tj. dok mi je sve ovo do sada rečeno bilo u glavi, se okrene jedna djevojka, koja je do tada bila zadubljena u istu policu, tj. stajala je ispred mene prebirući neke knjige po rukama, te me zapita: ‘A da li si čuo za Sai Babu?!’ 

‘Oh, ne!!’, pomislih, ‘Ne opet!!’  🙂

‘Da čuo’, ja ću u nevjerici, ‘baš mislim na njega! A što ti tražiš?!’ Uto mi ona ukaže knjigu koju je držala u ruci, knjiga je bila o ‘sunčevoj energiji’, ali ne u kontekstu koji mene ponajviše zanima, tj. ‘upotreba sunčeve energije u liječenju ljudskih oboljenja’, već na temu  ‘prehrane sunčevom energijom’, ili ti ga o ‘sunčevoj dijeti’ ako bi to tako mogli nazvati. Meni tema nije bila nova, naime o toj ‘dijeti’ sam čuo još 1998-e kada sam upoznao jednog čovjeka čiji prijatelj je, po njegovim riječima, u to vrijeme već par godina živio samo od sunčeva svjetla! Isto tako je nedavno u grupi ‘Lorber1800’ bila spomenuta nova knjiga na tu temu, koju je izdao jedan Njemac, čime hoću reći, nije da nisam znao o čemu se radi.

Sve ovo sam, pa vjerojatno još nešto pride :), izrekao toj curi, koja me pomno slušala, uslijed čega se napravila tako dobra atmosfera da sam ja nju upitao da li ima vremena za čaj (iako sam u stvari bio knapić sa vremenom kako sam imao samo sat vremena do dogovora sa A. koja je radila u blizini u jednoj prodavaonici Konzuma), pošto su me živo zanimale te dvije teme koje je spomenula, naime Sai Baba i Sunčeva energija. Cura, za koju sam ubrzo doznao da se zove S. i da je Zagorka koja živi u Njemačkoj, je na to odmah pristala.

I tako smo S. i ja napustili knjižnicu antikvarijat (još prije, tj. negdje u polovici razgovora sa S., sam dobio informaciju da u kompiću nema nikakve informacije o Sadhu Sundar Singhu) u potrazi za nekim mirnim kutkom gdje bi se, kako to kaže naš narod, mogli ‘bolje upoznati’ :).

Ja sam u stvari bio uzbuđen zbog te situacije, jer sve više i više sam dobijao osjećaj da me Sai Baba ‘prati’, da mi želi nešto reći, tj. činilo se kao da mi daje neke znakove* (= ovome ću se vratiti na kraju, u ‘Epilogu’, kad se ustanovi ‘Tko’ mi je tu u stvari davao znakove!) ….. da me ‘priziva’ (to se pak lako prati iz događaja objavljenih u ovom spisu).

Nakon par neuspjelih pokušaja da se po-sjednemo u neki od okolnih kafića (kažem ‘neuspjelih’ jer su i ‘Apartman’ koji je bio na pljucomet, i ‘Alkatraz’ nešto niže, bili prepuni i prezadimljeni, a uz to je muzika bila preglasna) smo na kraju završili u starom dobrom i meni najdražem Koldingu.

Ispostavilo se kako je S. simpa cura, tj. dobrodušno neko stvorenje, i sve me gledala u čudu, tj. nije mogla vjerovati kada sam joj ispričao neke od ‘slučajnosti’, uključujući i ovaj susret sa njom, koje me prate u zadnje vrijeme glede Sai Babe. Pokazivala je vidnu zainteresiranost za mene, tj. za ono što mi se događa, što govorim, a ja sam opet vidio na njoj da je ‘ljubitelj istine’, tj. činilo se da je osjetljiva na ‘duhovna pitanja’.

Najprije smo (ipak) popričali o Sunčevoj energiji, svaki iz svoga kuta, ona iz kuta ‘prehrane’, tj. njezinih priprema za sunčevu dijetu [S. se dakle spremala, psihički i fizički, započeti dijetu koja se ni više ni manje sastoji samo od sunčeva svjetla, no ne sa idejom da od te dijete pa onda zauvijek ništa ne jede već da dođe u određeno stanje pročišćenosti, nakon čega bi se tako reći normalizirala ili ustalila u jednostavnoj vegetarijanskoj prehrani lišenoj svih aditiva, sladila i ostalih legaliziranih otrova današnjeg vremena; nešto slično kao što se mi na Tenerifima hranimo ili se bar težimo tako hraniti; ‘legalizirani otrovi današnjeg vremena’ = bijelo brašno, bijeli šećer, kuhinjska sol, itd. itd.], a ja pak iz kuta ‘liječenja’, tj. o korištenju iste te energije u ljekovite svrhe. Njoj je pak to bilo nešto sasvim novo, a ni za Jakoba Lorbera nije čula, tj. nije bila upoznata sa tzv. Novim Otkrovenjem ili ‘intimnijim pristupom čovjeku’ našeg Gospodina Isusa Krista. No, što me nije previše iznenadilo, na sve moje ‘propovijedi’ je odgovarala potvrdno, tj. i njezin čest komentar je, slično kao i kod tete M., bio: ‘Isto tako govori (ili ‘to isto je rekao i’) Sai Baba!’.

Onda me zapitala nešto zanimljivo, tj. nakon što je čula neka moja mišljenja, ideje te suštinu učenja, ona reče ‘neka ja njoj kažem konkretno kako se prolazi taj put usavršavanja, tj. što čovjek mora konkretno učiniti da bi od nezadovoljavajućeg stanja došao ili ušao u priželjkivano stanje osvješćenosti, prosvjetljenosti i blaženstva o kojem svi ‘osviješćeni’ koje je slušala pričaju, stanje za koje svi govore da se postiže kroz ljubav. To je pak bila jedna jako zanimljiva reakcija na moje riječi pošto sam i sâm takovog mišljenja, što će reći, nema baš previše onih koji ti korak po korak, sa velikim razumijevanjem praktičnih životnih situacija kao i samog procesa duhovnog napretka (= problema sa kojima se čovjek susreće na tom svom putu), mogu pokazati djelom i riječju u stvari što čovjek konkretno mora činiti na tom putu napretka i prosvjetljenja, ‘svi’, kako reče S., ‘govore općenito ali konkretnog učenja o tome nema!’  🙂

Pomno me pratila, raširenih očiju, dok sam joj tumačio kako ja taj ‘put’ baš objavljujem u svojoj aktuelnoj knjizi (= Sedmi dan-Sabbath), tj. kako tih sedam dana ili tih sedam etapa baš opisujem na način kako me ona pita, znači ‘za ruku vodim onog koji hoće krenuti tim putem’ od prvog dana ili dana skoro potpune duhovne ne-svijesti pa sve do sedmog dana ili potpunog ostvarenja i jedinstva sa Gospodom. Ujedno sam joj i rastumačio (naravno koliko je to vrijeme i mjesto dozvoljavalo) kako se te faze prolaze, što ih razlikuje i kako, te što to sve skupa znači u praksi.

S. je tim mojim odgovorima bila više nego iznenađena (bila je tako reći ‘inicirana’) i taman je priča došla do kulminacije kada sam pogledao na konobarev sat koji je već ukazivao da kasnim A. sa kojom sam imao dogovor. I tako, teška srca, jer se stvarno sve počelo ‘zakuhavati’, napustismo Kolding. Pratila me prema Konzumu ne bi li iskoristili još to malo vremena što smo imali da se dotaknemo i Sai Babe koji je mene u ovom trenutku ponajviše zanimao.

S. mi je putem ispričala kako se Baba pojavio u njezinom životu prije desetak godina, prvi puta u snu, izuzetne snage, sa nedvosmislenom porukom. Nakon toga se počela upoznavati sa njegovim djelima, da bi onda prije dvije ili tri godine i otišla u Puttaparti, odakle nosi najljepša moguća iskustva. Čak kaže da ju je Baba pogledao direktno u oči, što se smatra velikim blagoslovom (njezine riječi).

Ostala je mislim tamo tri tjedna i kaže da se riječima ne može opisati taj osjećaj, da se ne može nazvati to ‘nešto’ što čovjek doživi na tom univerzalnom mjestu, sjecištu svih religija, naroda i rasa.

Tu smo se već morali rastati (a bogme sam htio još pričati), tj. ja sam joj tu dao svoj e-mail, a ona meni svoju adresu, tako da budemo u kontaktu, a ja sam po-žurio do A. koja je na žalost već bila otišla jer sam, mea culpa, zakasnio na zakazani čvenk :(.

No, ovaj iznenadni ‘susret’ je u svakom slučaju bio dobra ‘uvertira’ za moj susret sa poznatim Hrvatskim ‘stručnjakom za parapsihologiju’ od kojeg sam, priznajem, očekivao nove ‘dobre’ vijesti o Sai Babi, avataru današnjeg vremena.

Tko bi rekao u što će se naš sutrašnji susret okrenuti, tj. tko bi rekao kakve će mi utiske naš ‘stručnjak’ prenijeti sa svojih ni više ni manje nego devet (!!) putovanja u Putaparti.  

Na sastanku sa ‘stručnjakom za natprirodno i nečuveno’

I. i ja smo na sastanak krenuli ‘radosna duha’, tj. ‘nabrijani’. U tome nas naravno nije omelo ni to što je dolazak do samog centra grada u kojem živi naš ‘stručnjak za natprirodno i nečuveno’ prava lutrija. No, tko pita ne skita tako da smo se nakon 10-ak zaustavljanja i raspitivanja ipak našli pred odredištem, lokalnim Pubom.

Bili smo tamo u dogovoreno vrijeme, što će reći ‘točno u podne’, i odmah s vrata smo ugledali našeg ‘stručnjaka’ koji je već sjedio za stolom, te ispijao svoju kavicu nešto žučno raspravljajući preko mobitela…

(zbog potreba ovog teksta sam na ovom mjestu izbacio preopširan ‘uvod za’, te ‘opis’ našeg cijelog susreta, i ostavljam jedino dio koji se odnosi(o) na našu glavnu temu, naime, na Sai Babu)

… od njega sam doznao neke za mene izuzetno zanimljive i sasvim nove stvari, ponajviše o Sai Babi kojeg je on godinama, i to iz velike blizine, proučavao.

Moram reći da me njegov komentar na prvu iznenadio, ipak sam, po priči naše I., očekivao zagriženog ‘poklonika’ Sai Babe, stoga su me izjave o tome kako Sai Baba NIJE AVATAR, tj. kako on nije utjelovljeno Božanstvo (naš ‘stručnjak’ je rekao kako je glavno pitanje u svemu tome u stvari jedno jedino, naime, – Da li je Sai Baba AVATAR ili Nije?’, sa čime se moram složiti), zatim kako je jeftini ‘prevarant’, a ponajviše da stvari koje možete pročitati u tim silnim knjigama o njemu i nisu baš istinite, tj. da su čista i dobro smišljena propaganda, tako reći ‘zatekle’.

Što se tiče čuda (bar nekih) on je nadalje rekao kako je na svoje oči vidio kako ‘materijalizirani’ medaljon, u njegovoj vlastitoj ruci, dok je on to snimao sa kamerom na udaljenosti od 15 cm, nestaje, tj. pretvara se u tekućinu. ‘Ali sve to’, nastavio je dalje, ‘nije dokaz da je Sai Baba Avatar ili ti ga utjelovljeni Bog’. Nakon toga mi je objašnjavao, da bi tu izjavu potvrdio, sa čime se opet moram složiti, kako ima jako puno ljudi na svijetu koji rade čuda a da nisu uopće religiozni, a on ih je, kako kaže, na tim svim svojim silnim putovanjima i kongresima parapsihologije upoznao u velikom broju. Drugim riječima, ima ljudi na svijetu, što je živa istina, koji rade slična i veća čuda (ovdje se misli na medaljon koji se otapa na dlanu), koji ne samo da nisu religiozni već su, poput jednog njegovog prijatelja kojem po želji sa dlana teče gusta tekućina snažna mirisa (miris naravno po želji), slična najjačem parfemu, ‘propalice’ ili ti ga notorne pijanice.

Kad sam ga upitao a što je sa podizanjem mrtvog čovjeka o kojem govore knjige o Babi, on mi je na to rekao mirno da taj čovjek uopće ne postoji, tj. da je to izmišljen lik. Štoviše, on je (i ne samo on, pošto je bio u kontaktu sa mnogima koji se bave ‘problemom’ Babe) godinama bio u potrazi ne samo za njime već i za drugim ljudima koji se opisuju u tim knjigama i nikako im nije mogao ući u trag, tj. ispostavlja se da je većina tih ljudi nepostojeća!!

Isto tako mi je rekao, na što se kleo svojim višegodišnjim iskustvom koje je uključivalo mnoge i mnoge ‘žive’ razgovore sa ‘vjernicima’ kao i ‘slučajnim prolaznicima’ kroz Puttaparti, kako Sai Baba u stvari tamo nikog ‘stvarno’ ne izliječi, tj. da svi ti ljudi tamo dolaze, stoje jedno vrijeme pa onda odlaze (uglavnom) razočarani (ovdje se misli na bolesnike) bez da se njima samima ili nekome drugome dogodilo neko od toliko ‘opjevanih’ čudesnih izlječenja.

Nakon toga sam ga upitao a što je sa bolnicama koje je Baba izgradio i u kojima su usluge navodno besplatne, na što mi je on rekao da je to u stvari ta jedna jedina bolnica, koja je jako prljava i u derutnom stanju (da ne izgleda baš kao na video zapisu), te da u njoj rade volonteri, tj. ljudi koji nisu specijalizirani, naglašavaući kako je i to maska na vani da bi se ljudima premazale oči.

Zatim sam ga pitao što je dobrotvornim akcijama, recimo sa time što je Sai Baba doveo vodu u preko 600 Indijskih sela, na što mi je on rekao da ta voda još nije došla ni u jedno selo!

Nakon toga je naš ‘stručnjak za natprirodno i nečuveno’ spomenuo još nešto što je zvučalo dosta spektakularno, naime spomenuo je ‘javnu tajnu’ o tome da je Sai Baba u stvari dvospolac koji zlostavlja mlade ljude, muškarce. Nakon toga mi je spomenuo i jednu knjigu, Tal Brookea, ‘Avatar noći’ (Avatar of the night), u kojoj taj bivši sljedbenik Sai Babe otkriva da je samo-prozvani Bog u stvari pedofil i homoseksualac, tj. u toj knjizi, koju je Sai Baba pokušavao uništiti po svaku cijenu, se otkrivaju, pokazuju i dokazuju, i to iz prve ruke, mnoge činjenice (iznose se mnogi dokazi, mnogi ljudi govore) o seksualnom zlostavljanju kojeg su mnogi, sada već ‘bivši’ vjernici/sljedbenici Sai Babe, baš kao i sam autor koji je bio njegov ‘štićenik’, doživjeli od strane Sai Babe.

Moram reći da me naš ‘stručnjak’, sa kojim smo se I., koja je morala nazad na posao kojeg je napustila samo na ‘trenutak’ :), tj. zbog ‘marende’, i ja, srdačno pozdravili zahvalivši mu ujedno na vremenu i trudu (čovjek je stvarno bio dobar/izašao mi je u susret i maltene se odmah našao sa nama!), natjerao na razmišljanje.

Ja sam, ne budi lijen, odmah sutradan otišao na internet te na ‘sveznajućem’ Googleu otipkao ‘Tal Brooke, Avatar of the night’, nakon čega mi se otvorilo nekoliko stranica koje ne samo da su potvrđivale priču našeg ‘stručnjaka’, već su iznosile i neke nove još ‘gnjusnije’ priče o Sai Babi i zbivanjima u tzv. ‘Hramu mira’.  Neke materijale (kojih ima enorman broj!!!) sam naravno odmah skinuo te sam si u međuvremenu dao malo truda pa sam ih i proučio pa ću sada neke od njih, ukratko, koliko mi to vrijeme i prostor dozvoljavaju, ovdje predstaviti (materijali koji će biti predstavljeni niže su skinuti sa prve stranice u nizu).

Glavne stranice (ima ih nekoliko glavnih) na kojoj se može čitati o ovome (živa iskustva ljudi, koji su većinom ‘bivši’ sljedbenici najveće religijske/duhovne prevare svih vremena) i možete pronaći i filmske tj. video zapise na kojima se sasvim jasno, tj. nedvojbeno, vidi kako šarlatan Sai besramno vara svijet izvodeći svoje jeftine mađioničarske trikove; drugim riječima, ovi video zapisi toliko jasno razotkrivaju njegovu prevaru prilikom ‘stvaranja’ vibhutija, zatim ‘rađanja’ lingana-jajeta ili pak ‘materijaliziranja’ ogrlicâ, da samo potpuno zaluđena osoba nakon toga i dalje može ‘vjerovati’ u ‘priče’ samo-prozvanog ‘boga’!!)

http://www.saiguru.net/english/

http://bdsteel.tripod.com/More/index.html

Jedno od tih ‘živih’ iskustava, koje ću ovdje jednim dijelom prevesti i predstaviti, je od Davida i Faye Bailey, prije jako bliskih prijatelja Babe i njegovih vjernih sljedbenika, autora nekoliko knjiga o Sai Babi, knjiga koje su oni nakon što su otkrili pravu istinu od Babi, povukli iz tiska/knjižnica.

Stoga da krenemo:

The Findings (Otkrića)

Otkrića su nešto što ni ja a ni David nismo mislili ili znali da postoji, i iako ni jedan od nas ne bi mogao čak ni zamisliti da ćemo ih jednog dana skupljati, nezamislivo se dogodilo.

Ono što slijedi je izvještaj o situaciji kakva je sa Sai Babom. Ta situacija je izuzetno negativna, što je tužno, i vjerojatno će vas šokirati i uznemiriti u velikoj mjeri, kao što je to bio slučaj i sa nama, kada smo se našli u nevjerojatnoj poziciji da nam je bila dostavljena (= ispred nas postavljena) informacija koju nismo mogli ignorirati/zanemariti. Jednom kada je David prihvatio da je nešto jako jako krivo, on je započeo svoju vlastitu istragu. Bio je jako temeljit, istovremeno se moleći i nadajući cijelo vrijeme da su stvari koje je otkrivao bile neistinite. Ova otkrića su posljednja stvar koju smo nas dvoje ikada željeli.

Međutim, ona postoje. Jedino što od vas tražimo je da ih pročitate u cjelosti prije nego stvorite bilo kakvo mišljenje (ili ‘prije nego donesete bilo kakav sud o njima’).

Na stranu sa našim odvojenim osobnim iskustvom, postoje također, tj. uključena su iskustva i drugih, iskustva odabrana među mnogim takvim/sličnim iskustvima koja su integralni dio razotkrivanja ove ogromne, iluzorne planetarne muljaže – najveće prijevare u Božjem poslu. Danas je već dostupna ogromna količina informacija/dokaza, puno više nego ih mogu predstaviti pred vas (= sa ovim se slažem, naime, količina informacija, dokaza, i izvješća/ispovijesti ljudi širom svijeta je ogromna; samo ova stranica je toliko zatrpana sa materijalima da bi čoveku trebalo dobrih par mjeseci studiranja da to sve skupa prouči i posloži). Moj zadatak je da podnesem izvješća o otkrićima na jedan precizan način, i to predstavljajući ‘unakrsne’ dijelove neodrživog ponašanja, otkrivenih laži i izložene/razotkrite magije. David je proveo mnoge sate i mnoge mjesece, razgovarajući sa ljudima diljem svijeta, dok je razjašnjavao/pokušavao razmrsiti ovu zamršenu pređu godina prevare koja se akumulirala oko ‘božanskog utjelovljenja’, ali on u tome nije sam. Hrabri ljudi na svim kontinentima se grupiraju zajedno ne bi li izložili/razotkrili monumentalnu duhovnu prevaru koja je bila počinjena sa ciljem osobne zarade odabrane grupe ljudi, pod liderstvom Sai Babe.

Ljudi koji su otkrili ovu iluziju, ljudi raznih društvenih položaja i evidencije koji su također pronašli što leži iza ove fasade – uključujući bivše studente na Sai univerzitetima, suce, doktore, vladine ministre u Evropi, Americi, Australiji i iza – se slažu da je došlo vrijeme da se njihova otkrića podijele sa svijetom. Postoje na stotine osobnih izvještaja koji kidaju zavjesu sa ‘avatara’. Ja ih ovdje dajem samo nekoliko. Zbog preopširnosti nekih izvještaja sam malo uredila informacije ali nisam promijenila njihov sadržaj. Ljudi koji su tome doprinijeli su dali dopuštenje da budu citirani i identificirani. Izvješća koja slijede su samo dijelići svega što je dostupno, a sve to opisuje situaciju koja je bila funkcionalna mnogih godina. Ovo je jedna prilika da čovjek postane svijestan toga, i tako sebe stavi u poziciju koja mu omogućava izbor baziran na informacijama, radije nego onaj koji dolazi iz neznanja.

Započet ću sa mojim osobnim otkrićima. Oni koji čitaju Davidove i moje knjige (koje su napisane prije naših otkrića, nakon čega smo ih povukli iz tiska/knjižnica), znaju našu povijest. Koliko smo bili odani Sai Babi, do te mjere da smo se vjenčali, iako smo bili jedno drugome stranci sa suprotnih strana svijeta. Kako smo putovali svijetom i pričali o njegovoj čudesnosti.

Dakle, što se dogodilo da se sve to promijenilo?

Kada se Davidu počela otkrivati mračna strana Sai Babe, ja sam najprije odbijala slušati, nisam bila u stanju slušati/čuti bilo što negativno o mojem voljenom ‘avataru našeg doba’ (= ovo je naravno prva reakcija svih ‘zaljubljenika’, bez obzira o kome bilo riječ). Ovo nezavidno stanje stvari je trajalo šest mjeseci, sve do naše slijedeće posjete Indiji, kada sam se i sama uvjerila u istinitost/ispravnost Davidovih otkrića. Možete li zamisliti kako sam se osjećala kada sam počela vidjeti iza zastora/vela? Godinama sam bila povlaštena time što sam bila pozvana u privatnu Babinu sobu u kojoj sam svaki trenutak provodila koncentrirana na Swamijevo lice; sve dok mi David nije sugerirao/predložio da prebacim svoju pažnju na njegove ruke. Gledati kako se prstenje, satovi i ostale drangulije potajno vade rukom, ili izvlače sa strane jastuka koji su bili na stolici, gledati kako se kapsulice sa vibhuti prahom drže među prstima prije nego se zdrobe i ‘manifestiraju’ je za mene bilo užasavajuće otkriće, osobna katatrofa (usput rečeno, gore spomenuti video zapisi u kojima se to jasno vidi, imenom, Babini mađioničarski trikovi, već godinama putuju svijetom i skidaju krinku sa Sai Babinog nasmiješenog lica!). Ja sam dala svoj život, moj brak, muža, djecu, dom, karijeru i domovinu zbog moje ljubavi prema Sai Babi – da bi pronašla da je u centru svega što sam voljela obična prevara/lukavština.

Za vrijeme intervjua koji su slijedili, sve više i više zbunjena i prestravljena kako sam gledala te iste stvari kako se događaju opet i iznova, sam se u tišini nastavila zapitivati ‘Zašto? Zašto to čini??’ Ta mađioničarska aktivnost je u potpunosti uništila moje povjerenje u onog od kojeg sam očekivala da sprovodi u praksi istinu koju je propovijedao. Ali mađioničarski trikovi su bili najmanje od toga. Kako je vrijeme prolazilo, i kako su ljudi počeli dijeliti svoja vlastita iskustva i otkrića sa nama, moj duhovni svijet u čijem centru je stajao božanski guru se srušio.

Dok smo i dalje bili u ašramu, za mene je najgora stvar – kao majke sinova – bila kada je mladić, student na univerzitetu, došao u našu sobu, da bi zamolio Davida. ‘Molim vas gospodine, učinite nešto da ga spriječite da nas seksualno zlostavlja!’ Ti sinovi vjernika/Babinih sljedbenika, više nisu bili u stanju izdržati situaciju u kojoj su protiv svoje volje morali sudjelovati u pedofiliji, ali kako to nisu mogli podijeliti sa svojim roditeljima pošto im ovi ne bi vjerovali, oni su svoje povjerenje dali/ukazali Davidu; poverenje koje je on izgradio dok je u vremenskom periodu od pet godina posjećivao Sai univerzitet kao profesor muzike.

Kasnije, tokom te večeri, se isti mladić vratio u našu sobu u velikoj panici, da bi zamolio Davida da ne otkriva njegovo ime, govoreći kako se boji da ga ne isključe sa univerziteta, i čak gore od toga, zbog njegove vlastite sigurnosti, ako bi se našlo/otkrilo da je govorio o tim stvarima. David ga je uvjerio da on ni ne zna njegovo ime tako da ga ne može, a i neće nikad, identificirati. Ali ova interakcija i šokantno otkriće je bio samo vršak ledenjaka bolesnih informacija, ledenjaka koji će udariti pa onda potopiti godine našeg slijepog vjerovanja.

Nakon što smo postali svjesni Sai Babine seksualne aktivnosti koja je uključivala povredu osnovnih ljudskih prava djece (nekad sedmogodišnjaka) pod njegovim skrbništvom, ta sve više rastuća lista otkrivenih prijevara u aktivnostima koje su izvirale iz njega, je donijela svjesnost o dubini našeg vlastitog emotivnog ulaganja. Svjesnost također, o uništenju kojeg su nam ta oktrića donijela. Bili smo postavljeni u neodrživu situaciju; nismo mogli riskirati da stvorimo sličan kaos u drugih tragača sa sličnom investicijom (misli se na emotivno ulaganje u ‘gurua’). Jedini put je bio reći malo i odmaknuti se, što je prouzročilo buru bijesa i neistinitih glasina o nama.

Prošle godine je David, na jedno privatno zapitkivanje, osjetio kako je pravo vrijeme da se naša otkrića podijele, ali dilema da li govoriti o njima ili ne me užasno testirala. Osjećala sam odgovornost zbog toga što sam ovo negativno znanje čuvala, shvaćajući da me šutnja čini sudionikom u uroti, dok sam se istovremeno molila da, na neki način, sve to bude na zadovoljavajući način obašnjeno. Ali to se nije dogodilo.

U posljednjih 18 mjeseci smo čuli mnoge ozbiljne i strašne tvrdnje, i toliko puno proklinjućih informacija koje su odaslali osviješćeni (= oni koji su spoznali iluziju u kojoj su se nalazili) bivši sljedbenici iz cijelog svijeta (ako bi išli u detalje, riječ je o bivšim studentima Sai Babinog muškog univerziteta) koji su podržali naša vlastita otkrića, tako da je sada nemoguće i dalje šutjeti.

Kao urednik časopisa koji kao svoj mandat/nalog ima potragu za istinom, ja nemam drugu opciju doli ispuniti svoju odgovornost prema tom mandatu. Moja odluka da to i učinim, je popraćena velikom osobnom tjeskobom, i iskrenom molitvom, i bila mi je dana nužna podrška i hrabrost od strane mojeg unutarnjeg glasa i od strane vanjskih, istinitih prijatelja.

Nije Sai Babina mudrost ono što je pod istragom (ili ‘ono što se ovdje pažljivo istražuje’), već njegovo prakticiranje iste – ne poruka, već onaj koji tu poruku donosi, glasnik. Njegova poruka je većim dijelom sastavljena od univerzalnih istina, iako se pokazalo da u njegovim učenjima ima mnogih nesuglasica/kontradikcija i dokazanih anomalija.

Iskazi koje sam ovdje sakupila/zapisala se odnose na planetarnu prijevaru koju on počinjava. Njegova prigovaranja, iluziju, prijevaru, učestvovanje u ubistvima, pronevjere, pedofilske aktivnosti i skoro neprobojnu utvrdu laži koja stvara njegovu ‘božanstvenost’. Težina izvješća koji do u detalje opisuju njegovo učestvovanje u seksualnim aktivnostima sa partnerima koji to žele, kao i sa onima koji to ne žele (među kojima ima i studenata a i stranaca-posjetioca), obezvrijeđuju na-široko rasprostranjeno opravdavanje o ‘podizanju kundalini energije’. Super specijalistička bolnica i projekt dovođenja vode u indijska sela se ispostavlja da su bili novinarski tigrovi sa očiglednom pronevjerom (doniranog) novca, krađom ljudskih organa (jedno od izvješća koja ovdje neću prevoditi se tiče afere o krađi bubrega) i neispunjenih obećanja navodnjavanja.

Poznato je da se diljem svijeta vrše istraživanja na nivou vlada. Sai škola je zatvorena u Švedskoj. Vulkan istine samo što nije eruptirao, zahvaljujući tome što mnogi, mnogi ljudi više ne mogu šutjeti. Iternet je u svemu tome imao glavnu ulogu. Količina informacija i evidencije/dokaza koja je tamo predstavljena je teška, ne može se sumnjati u nju, oštra poput noža; a uz to su te informacije podržane od strane bivših sljedbenika koji su spremni staviti svoja imena na ta izvešća zbog dobrobiti sviju. David je osobno kontaktirao mnoge koji su ovome doprinijeli svojim informacijama, i slušao je kako su usmenim putem potvrđivali ovdje rečeno dodajući tome njihova vlastita iskustva.

Tužno je to što ovo pismo ne može biti napisano nježnim riječima.

Istina da OVAKVA SITUACIJA POSTOJI će stajati. Stajat će, bez obzira vjerovali ljudi u nju ili ne.

Ja u potpunosti razumijem žalost i užasan osjećaj gubitka kojeg vam čitanje ovih otkrovenja može donijeti. David i ja smo to i sami iskusili i znamo kako to može biti užasno. Zbog toga vam šaljem svoju ljubav i suosjećanje.

Faye Bailey,

Urednik

Osobna iskustva (David Bailey)

Napisao sam ovo zbog toga što su se mnoge glasine (uglavnom neistinite) proširile o Faye i meni, oko toga zbog čega smo se odmaknuli/odvojili od Sai Babe. Ja znam da bi vam ono što ćete ovdje pročitati moglo uzrokovati duboku tugu/bol. Situacija koju ću vam uskoro otkriti zasigurno nije nešto što smo ikada zamišljali kao moguće.

Jedino što od vas tražim je da pročitate sve, i da uzmete u obzir da su to moja osobna iskustva. Ja sa vama dijelim svoju istinu. Ni više ni manje.

Bilo je mnogo besanih noći dok sam se borio sa zadatkom što učiniti i kako se nositi sa ovom neoborivom činjeničnom informacijom, na svjetlu moje odgovornosti prema mnogima, mnogim ljudima koji čitaju moje knjige i koji su me čuli da govorim.

Slijedeća otkrića su rezultat mojeg srce-parajućeg istraživanja, u periodu od tri godine.

Vibhuti (ili ‘sveti prah’ kojeg Sai Baba tobože ‘materijalizira’ iz ‘ničeg’)

Za vrijeme darshana, Sai Baba nosi vibhuti u kapsulicama između trećeg i četvrtog prsta svoje desne ruke, dok rezervne tabletice ima u ruci sa kojom drži svoju odoru. On drobi te tabletice kada se za to pojavi potreba, a prenosi ih kada od ljudi uzima pisma. Vidio sam kako se ovo događa nebrojeno puta. Jednom je na pod mandira ispustio kapsulicu, ispred mene, rekavši članu svoje organizacije: ‘Pojedi ju Brzo!!’

Način na koji on vadi tabletice se može vidjeti jasno na mnogim video zapisima (usput rečeno, na ovoj stranici imate i video snimke tako da ne bi bilo nikakve sumnje u mađioničarske sposobnosti našeg ‘avatara’; jedan od poznatijih indijskih maga, po imenu Randi, čija izvješća možete pronaći na internet stranicama, tvrdi kako je Sai Baba, koji je odrastao kao sin tantričkog-mađioničara, što je manje znana informacija o njemu, u stvari jako loš izvođač trikova, tj. kako je drugorazredni mađioničar; on je još dodao da Indijski ulični mađioničari, jadu-wallahs, takve iste trikove izvode bolje od njega!), ako se uspore na slika-po-sliku gledanje, uključujući i video intervju koji se obavio na dan našeg vjenčanja, što je korišteno na početku video vrpce ‘Bog živi u Indiji’. Ovaj video je od strane Kartela bio maknut iz prodaje.

Australijska televizija je, u svom programu ’60 Minuta’ (njihov ekvivalent ‘Panorame’), ukazala kako se izvode ovi ‘drugorazredni’ mađioničarski trikovi.

Vibhuti kapsulice objašnjavaju zašto se distribucija (ili ‘materijalizacija’) vibhutija zaustavlja u sobi za intervjue prije nego li svi prisutni dobiju ponešto praha.

Sav vibhuti prah se proizvodi tako što se kravlja balega peče zajedno sa sandalovinom, dok je tvornički proizveden vibhuti kupljen negdje drugdje, te je onda dva puta prosijan od strane gospođa iz ašramova seva dala, rije nego se pakira za distribuciju u sobama za intervjue.

Kada se taj vibhuti stavlja na otvorene rane (jer navodno, kako kaže Baba, ima čudesne iscjeliteljske moći), on neprestano uzrokuje infekcije na njima; činjenica koja je bila komentirana od strane Faye i mene nakon što su je pozvali da se pozabavi sa ljudima koji su u ašramu dobijali te infekcije.

Nakit itd.

Sve su to bezvrijedne drangulije. Neke su kupljene u Puttaparthi selu, ali uglavnom dolaze iz Bangalorea i Hyderabada. Pozabavio sam se time da sretnem jednog od draguljara koji mi je potvrdio ovu informaciju (ili ‘koji je potvrdio da je ova informacija istinita’).

Bilo mi je rečeno od strane Sai Babe a također i od strane pripadnika njegova unutarnjeg/najbližeg kruga ljudi, da je moj ‘materijalizirani’ prsten sa svojim ogromnim dragim kamenom sa 64 brušenja ogromne tržišne vrijednosti. Nakon što sam napustio ashram u Prosincu 1998, oštetio sam jednu od kopči na prstenu te sam ga odnio kod draguljara u južnoj Indiji, više stotina kilometara udaljenom. Ovaj stranac je prsten odmah prepoznao kao ‘Sai Babin’ prsten. Rekao mi je kako metal od kojeg je napravljen nije zlato, a također da je kamen bezvrijedan cirkonij, ispod kojeg je bio komadić srebrnog papira tako da se cirkonij svjetluca, zbog čega je pozadina prstena bila čvrsta. Obavijestio me da su ti prstenovi sa čvrstom pozadinom (hoće reći da su prstenovi koji u sebi nose kamen, tako reći ‘otvoreni’ sa obje strane, tako da svjetlo prolazi kroz kamen i stvara efekt’) napravljeni posebno za Sai Babu. Kada je skinuo kamen da bi popravio oštećenu kopču, ispao je komadić srebrnog papira, nakon čega se ispostavilo da je kamen uistinu bio cirkonij (a ne skupocjeni dragulj kako je tvrdio Sai Baba).

Tadašni koordinator Sai organizacije u Irskoj je u to vrijeme bio sa mnom i sa Faye, i još jedna gospođa koja je imala Babin prsten na kojem se moglo vidjeti lice (Babino lice pošto je bilo riječ o crnoj okrugloj kosi i malom ‘licu’). Draguljar mi je ukazao kako su takvi prsteni napravljeni. Komadić obojanog stakla ima straga mali komadić srebrnog papira tako da pod određenim kutom taj kamen reflektira boju čovjekova vlastita lica. To je okruženo sa okruglim prstenom crnog emajla tako da daje utisak da je riječ o kosi. On je nakon toga skinuo kamen sa prstena dokazavši da je to što govori uistinu tako. Irski koordinator je posnimio te prstenove. Na svom povratku u Irsku se povukao sa svoga položaja/dao je ostavku i napustio Sai organizaciju.

Kada Sai Baba odluči nekome, u privatnoj sobi za intervjue (jer Baba uvijek odabere nekolicinu ljudi, ili manju grupu, od njih na tisuće koliko ih dođe u ashram, te ih odvede privatnu sobu za ‘pobliži’ ili ‘intimniji’ intervju), pokloniti odoru, on to čini da bi prekrio ponovno opskrbljivanje sa drangulijom iz susjedne sobe. Više nego par puta smo Faye i ja čuli zvuk otvaranja ladica te zveckanje metalnih stvari koje su bile izvlačene. On bi se vraćao držeći ih sakrivenima pod odorom (a mi bi ga vidjeli kako prebacuje drangulije koje su bile ispod odore u njegovu krilu u desnu ruku – to je toliko očigledno samo ako čovjek gleda/ako na to obraća pažnju) prije nego što ‘vrti’ rukom po zraku falsificirajući materijalizaciju. Njegova baršunasta stolica sadrži po stranama sakrivene objekte. Vidjeli smo ih tamo nakon čega bi promatrali pokret ruke kojim bi ih izvlačio iz njihova skrovišta (na jednom drugom mjestu se govori o sada već čuvenom slučaju sa proslave 69 Sai Babinog rođendana kada je Sai Baba bio uhvaćen i što je najbolje posnimljen, kako vadi zlatnu ogrlicu koja je bila zaljepljena ispod ploče, a koju je on tobože ‘materijalizirao’; taj video sada također kruži po svijetu!; ovaj video zapis mogu svi pogledati na gore označenoj stranici koja je prva u nizu linkova!!).

Ali, još puno prije nego sam bio svjestan svih ovih stvari, sam počeo sumnjati u autentičnost Babinih tvrdnji kako je on Božanska manifestacija. Za vrijeme mog drugog intervjua, jedna od prvih stvari koje sam primjetio, a koja me je mučila/zasmetala, je da ga je netko zatražio da popravi slomljen lančić, dok je netko drugi izgubio kamen sa svoga prstena. On u to vrijeme nije učinio ništa, ‘Ne, ne, promijenit ću ga za novi sutra!’. To me zaprepastilo. Zašto, ako je mogao stvoriti što hoće, što je ono što mi je bilo rečeno, nije ‘puhnuo’ na te stvari i odmah i popravio? Sada znam zašto. On to ne može.

Izliječenja

(preporučam ovo usporediti sa Isusovim djelovanjem)

U svom vremenu koje sam proveo u njegovoj blizini, kao i u vremenu nebrojenih intervjua, ja ga nisam vidio kako izvodi istinsko izlječenje na nikome. Vidio sam ga kako govori ljudima da se ustanu, i izađu iz kolica, ali efekt nije bio trajan. On generalno gledano ignorira bolesne i slabe i to zbog, kako kaže, njihove karme.

Australijski ‘ružičasti blizanci’ i dalje koriste svoja kolica, usprkos Babinim tvrdnjama kako ih je izliječio i njihovim tvrdnjama kako su izliječeni. Za mene je tužan slučaj Maynard Ferguson. Tri godine se njegov sluh pogoršavao; za vrijeme nekoliko intervjua sa njime i njegovom ženom, on, njegova žena zajedno sa mnom smo molili Swamija, da ga izliječi. Svaki puta je on obećavao da će to učiniti, ali je danas Maynard sasvim gluh i mora se oslanjati na dva izuzetno snažna slušna aparata da mu pomognu. Kao kolega muzičar znam i sam što to mora njemu osobno značiti.

Jednom smo Faye i ja imali intervju zajedno u društvu jednog starijeg, poprilično trošnog/slabog Indijskog gospodina koji je običavao sjediti na verandi pored mene. On je pitao Babu da mu pomogne glede njegova opadajućeg zdravlja. Swami je, iza leđa, slegnuo ramenima prema nama, govoreći na način kojeg smo nas dvoje smatrali bezosjećajnim, ‘Što ja tu mogu učiniti? Rak, previše se razvio, previše se razvio.’

Faye je imala svoje vlastito iskustvo sa Babom koji joj je dao zdravstveni savjet kojeg je sa potpunim povjerenjem slijedila, koji joj je skoro uzrokovao trajno oštećenje, prije nego što je naposlijetku zbog svojeg problema potražila utočište u zapadnoj medicinskoj praksi.

Njemački koordinator kojeg sam posjetio u super specijaliziranoj bolnici nakon što je doživio moždani udar, je eventualno bio prebačen na verandu, ali ga Swami nije izliječio. Taj postariji čovjek se vratio nazad u Njemačku, a njegovo stanje, sada nakon nekoliko godina, je samo malo poboljšano.

Ja vjerujem da su sva izliječenja koja sebi pripisuje Sai Baba u stvari, osobna unutarnja izlječenja kojima je uzrok (ili ‘koja je aktivirala’) sama osoba.

Raznorazne refleksije

Strop mandira je sada prekriven sa zlatnim listovima. Bio mi je ukazan jedan od tih zlatnih listova koji je otpao sa stropa. Pitao sam se: ‘Zašto, u zemlji u kojoj vlada tako užasno siromaštvo, on dozvoljava da se pojavi ovakva predstava (tekst se ovdje odnosi na predstavu koja raste iz dana u dan, znači na nešto što se povećava, recimo jednog dana je bilo 100 zlatnih listova a sutra dan ih je 120)? Mandir je prilikom moje posljednje posjete imao (ili ‘na njemu se moglo izbrojati’) 167 svijećnjaka umjesto uobičajenih/originalnih 36. Pobogu, zašto? Sai Baba sada ima nekoliko skupocjenih automobila, navodno ‘poklonjenih’ od strane bogatih sljedbenika? Ovo podsjeća na druge vođe kulta poput Rajneesha.

Ja znam da Sai Baba ne jede samo rižu i čapate (vrsta Indijskog kruha) kao što tvrdi. Njegov večerni obrok se sastoji od 6-8 različitih jela koja se za njega pripremaju svake noći, i Faye i ja smo nekad dijelili njegove ‘ostatke’ tako što smo sa još nekime odlazili i skupljali ostatke njegovih obroka po sobama. On je tvrdio Faye da ‘Ne pije čaj, ni kavu, jedino toplu vodu’ – ipak sa mnom je pio kavu!!!

(ovdje ću ubaciti nešto iz jednog drugog izvješća što se direktno nadovezuje na Sai Babine ‘navike’ konzumiranja: Napisao: Afshin (la_quake@yahoo.com); subjekt: Sai Babina navika žvakanja betela (jedna vrsta Indijske biljke); datum dokumenta 02.09.1999.

Slijedeće sam pronašao na internetu, netko je to poslao u 1996 godini: Dok sam čitao knjigu ‘Razgovori sa Bhagavanom Sri Sathya Sai Babom’, koju je napisao John Hislop, naišao sam na zbunjujući stavak (strana 24) gdje Sai Baba priprema a zatim i žvače betel, govoreći kako to nije loša navika  te da supstanca, betel, pročišćava krv.

Zar nije začuđujuće da čak i sveznajući i svemogući Avatar treba određenu vrstu medicine? Možda je time samo htio dati primjer kojeg bi sljedbenici trebali slijediti? Ali to bi zahtjevalo Božanske potencijale uz pomoć kojih bi se mogli prevazići jako lako moguće posljedice ovisnosti o betelu.  

U tajvanu je 80% svih smrti koje su posljedica raka usne šupljine bilo povezano sa navikom žvakanja betela. Pošto apsorpcija betela u matabolizam uzrokuje pojavu raka, postoje sve čvršći dokazi da ne samo rak grla i usne šupljine već i na ostalim mjestima na tijelu može biti uzrokovan sa žvakanjem betela. Recimo, mokraćni putevi ili mokraćni mjehur su također podložni raku kao posljedica žvakanja betela.

Izvor informacije: http://www.infobiogen.fr/agora/journals/cancer/articles/9-1/shar.htm

U slučaju da ste ipak odlučili prihvatiti ovu ‘dobru’ naviku, molim vas, uzmite kao odredište neku drugu zemlju osim Kanade … ‘Orašćić betela sadrži otrovne supstance, arekoline, koji su povezani sa rakom usne šupljine. Uvoz i prodaja orašćića betela ili proizvoda koji sadrže/koji su napravljeni od orašćića betela je povreda Sekcije 4 (a) zakona o hrani i drogama. Iako se betel koristi u narodu, Zdravstvena Skrb ne može dozvoliti da se otrovna hrana prodaje u Kanadi. 

Sai Baba danas više ne žvače betel ali ne iz zdravstvenih razloga.’)

Za vrijeme priprema studentskog programa za Božić 1997 sam bio na intervjuu sa studentima, gde smo diskutriali o Swamiju, muziku i priču o Isusovom rođenju koju su dječaci trebali predstaviti. Kada su ‘Tri Kralja …’ bila spomenuta, Sai Baba je odredio da se ta pjesma ne pjeva, govoreći, ‘Ne, ne, ne! Kraljevi nisu postojali.’ A ipak je u govoru iz Siječnja 1996 rekao: ‘Kada je Krist bio rođen, tri kralja su došla vidjeti bebu.’

Nekoliko ljudi je tvrdilo da se različita svjetla mogu vidjeti oko Sai Babe.

Svatko ima auru, koju čovjek može naučiti vidjeti. Postoji knjiga Marka Smitha na primjer, koja se zove ‘Aure – vidite ih za 60 sekundi’. Postojanje tih svjetala ne potvrđuje nečije Božanstvo. U svijetu je bila samo šačica ljudi koji su tvrdili da mogu vidjeti Sai Babinu auru. Svatko tko je tu tvrdnju izrekao meni je bio njegov zagriženi sljedbenik.

Bile su mi ukazane fotografije sa neprepoznatljivim svjetlosnim oblicima na njima, a onaj koji ih je pokazivao mi je rekao da ta svjetla reprezentiraju Sai Babu, Krišnu, Gopija i druge. Koji bi bio smisao u tome da se božanstvo pojavljuje na takav nerazlučljiv način? I kakav je to dokaz te božanstvenosti? Prema izvješćima iz Kodakovih laboratorija, svjetlosna zračenja na kamerama su uzrokovana isprekidanim greškama u kameri i/ili idiosinkrazijom filma, a boje koje se najčešće pojavljuju su narandžasta i bijela.

Super specijalistička bolnica

Znam da jedno krilo te bolnice nije nikad bilo otvoreno, navodno zbog nedostatka novaca.

Ipak, rečeno nam je da je samo jedna od mnogobrojnih donacija koje su dane za izgradnju te bolnice bila 49 000 000  (četrdeset devet milijuna) Američkih dolara!!!

To je otprilike 30 000 000 Engleskih funti!!!

Imena mnogih drugih velikih dobročinitelja su izlistana na recepciji bolnice, od cifri koje se spominju vam se naprosto zavrti u glavi.

Relativno rečeno, novac u Indiji može kupiti pet puta više nego što to može ovdje (misli se na Englesku).

Pitam se što se dogodilo sa tim ogromnim svotama novaca.

Doktor pored kojeg sam sjedio na trijemu mandira, koji radi u toj bolnici, mi je rekao da ne dozvolim nikome do koga mi je stalo da ode u tu bolnicu pošto je higijena odvratna a nedostatak sterilne tehnike, užasan. Ova tvrdnja je bila i ponovljena nekoliko puta u pismima koje sam primio, od ljudi koji su vidjeli tu bolnicu (ili ‘koji su bili u toj bolnici’).

Odjel za liječenje bubrega je sada također zatvoren.

Postoji loša reputacija glede tvrdnji o krađi bubrega i dosljednoj legalnoj akciji protiv toga koja se sada poduzima u Indiji (= o ovome ima cijelo izvješće nešto niže no zbog prostora ga ovdje nećemo prevoditi iako ga svaki čitatelj može sam pročitati ako otvori gore navedenu stranicu na kojoj se mogu pronaći ovi materijali).

1997 godine je program Australijske nacionalne televizije, ’60 minuta’, kritički istraživao tu super specijalističku bolnicu, i Sai Babine tvrdnje da je božanstvo.

Ono što (ili ‘adresa koja’) vam treba da bi nabavili taj video zapis je slijedeće:

‘God Botherers Segment’ – Ex: 60 Minutes tx: 24/8/97

9 Network Australia, Archives Division, 4 Cleg street

Artarmon NSW 206k; tel: + 9439 4500 Fax: + 9906 4415

Australia

Projekt uvođenja vodovoda u Indijska sela

Tvrdilo se da je u svih 750 sela koja su bila uključena u Sai Babin ‘projekt’ uvođenja vodovoda, voda i pristigla. To sam vjerovao sve dok mi nije bio ukazan primjerak Telugu novina sa naslovnicom koja je uključivala tekst i fotografije sa selima bez vode, slomljenim pipama, sa selima bez pipa, sa pipama i bez spremnika sa vodom, i mnogih sela u kojima nije bilo ničeg. Naslovnica kada se prevede glasi:

‘SAI BABA, GDJE JE NAŠA VODA? OPET SI NAS PREVARIO!’

Otišao sam u neka od ovih u projekt uključenih sela te sam se osobno uvjerio da je izvještaj iz novina bio točan/istinit. Moje ispitivanje lokalnih poslovnih ljudi je otkrilo neke interesantne informacije. Generalno mišljenje je da je ovaj projekt bio započet zbog toga što je sam ashram (gdje živi Sai Baba) imao problema sa vodoopskrbom; od kojih je jedan bila stalna pojava želučanih smetnji, posebice u slučaju inostranih sljedbenika.

Zahtjev za dozvolom da se u ashram postave vodene cijevi se ‘odbio’ od vladine gluhe uši, i glasio je ‘Sve dok se u sela, kako je obećano, ne uvede voda, dozvola da se vodene cijevi sprovedu do ashrama će biti zakinuta.’ Zbog toga velika globalna povišica fondova, koja me također zaprepastila – jer je bila popraćena doktrinom o ‘ne podizanju fondova’, politikom koju je dao sam Sai Baba.

Faye i ja smo putovali oko svijeta, razgovarajući sa Sai Babinim grupama, i nakon skoro svakog sastanka su nam dolazili ljudi koji bi nam prilazili i tražili pomoć pošto su bili žrtve financijske prevare koju su doživjeli u ashramu. Konkretno, davali su na tisuće funti, dolara, maraka ili bilo koje valute, a nikad nisu dobili ni jednu, a kamoli da im je bio dan račun za taj novac. Onda, kada bi eventualno razočarani, htjeli povratiti svoj novac, bilo im je rečeno da nema nikakvog zapisa o bilo kakvoj novčanoj transakciji. Ovakve priče smo čuli jako puno puta.

Uobičajena je praksa da se na okupljanjima i na sastancima, kaže novim sljedbenicima kako Sai Baba ne treba donacije.

Ovo se dogodilo u Downe House Javnoj Školi (Newbury), gdje se serija vikend okupljanja održavala za vrijeme školskih praznika. Međutim, kada su novi sljebenici prisustvovali tim okupljanjima više od jednog vikenda, oni su odvedeni na stranu, jedan po jedan, i bio im je dan bankovni račun sa brojem Indijske Banke u Andhra Pradeshu na kojeg se njihove donacije mogu poslati.

U nekim slučajevima, sa posebice lakovjernim metama, je bio priložen printani paragraf – koji se trebao umetnuti u želju da se prinese ta donacija. Takvim ljudima je također bilo rečeno da je slanje novca u Sathya Sai Medical Trust u Indiji bilo porezno efektivno, pošto je Indijski Kartel registrirana dobrotvorna organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu. To je naravno neistinito. Takve donacije ne oslobađaju od poreza. Ova prevarantska tvrdnja je podržana od strane advokata i drugih ljudi koji su osobno uključeni u prevaru (ili ‘koji u toj prevari imaju osobne interese’).

Stoga nije iznenađujuće što je Downe House od tada odbacila bilo kakve sastanke Sai Organizacije u svojim prostorima.

Osobni problemi

Razgovarali smo sa ljudima koji su napisali na tucet pisama o ozbiljnim osobnim problemima/iskustvima i koji nisu dobili odgovora, niti se njihova situacija promijenila. Očajni i utučeni, ti su se ljudi okrenuli nama kao posljednjoj nadi, zahtjevajući od nas da kod Sai Babe, za kojeg su vjerovali da je svemoguć (ali očito ne i sveznajući), posredujemo za njih.

Seksualni problemi

Zabrinute majke, i mladi ljudi različite starosne dobi su tražili sa mnom privatne povjerljive razgovore o intimnim incidentima koje su doživjeli sa Swamijem. Pričali su mi o navodnoj seksualnoj aktivnosti, a svaka je priča bila replika prethodne (hoće reći da su se priče ljudi koji se nisu međusobno poznavali, u sebi slagale!!). Swami bi odveo te mladiće ili dječake na privatni intervju/razgovor gdje bi bili nasamo sa njime, onda bi inzistirao da skinu svoje hlače te bi ih masirao, često masturbirajući, nekad bi tražio oralni seks a nekad bi sakupljao njihovu spermu u rupčić.

To me ostavilo bez teksta! Znao sam za knjigu koju je u sedamdesetima napisao Tal Brooke, koja se zvala ‘Lord of the Air’ u kojoj je iznio seksualno zlostavljanje koje je prošao sa Sai Babom, ali je njegova knjiga uvijek bila odbacivana od strane dugogodišnjih sljedbenika kao zbirka podvala kojima se stvara lažna slika o Sai Babi od strane jednog ljutitog mladog čovjeka. A ipak je vlastiti sin od Faye bio u više navrata, kada je bio nasamo sa Sai Babom u unutarnjoj sobi, ljubljen u usta i obraze te seksualno dodirivan. A kada je Sai Babi postalo očigledno da ovakvo ponašanje nije dobrodošlo, on je počeo koriti mladića u sljedećim intervjuima koje je imao sa Faye, nazivajući ga: ‘Bijesni psu! Tvrdokorniče!’ itd. U to vrijeme je to izgledalo nepodudarno; i tek kada smo počeli putovati po svijetu je nespoznatljivo i nerazumljivo postalo jasno.

Kada sam zapitao mnoge koordinatore u svezi mnogih uznemirujućih incidenata o kojima su mi govorili na putovanjima, bilo mi je rečeno da Swami ‘podiže kundalini’ energiu. Ja sam se zapitivao o tome u svome umu. Ako je on bio u stanju činiti bilo što ga je volja, zašto je onda morao fizički dodirivati dječake, posebice ako se oni sa time nisu slagali? A što je sa onim slučajevima kada je on aktivno bio uključen u seks sa njima (misli se na homoseksualizam!)? Izgledalo je da se u ime ‘božanstva’ počinjava jako ozbiljna, neodrživa i uvredljiva povreda ljudskih prava.

Nikada nisam čuo ni jednu jedinu priču o djevojčicama kojima je na ovaj način bio ‘podizan’ kundalini.

Prilikom moje zadnje posjete Puttaparhiju, jedan muški student mi je prišao te, u ime nekolicine svojih kolega studenata,  koji su očajnički trebali nekoga da zaustavi Swamija da ih seksualno zlostavlja, zatražio pomoć od mene. Bilo mi je rečeno da je Sai Baba godinama zahtjevao baš od tih dječaka oralni seks, i grupni seks na njegovo zadovoljstvo. Detalji o kojima su mi pričali su se poklapali sa detaljima koje sam već toliko puta čuo dok sam putovao oko svijeta. Pitao sam ga da li je tako nešto u Indiji prihvaćen običaj, na što me on gledao sa užasom isto negirajući.

Onda me pitao pitanje koje nisam mogao odgovoriti: ‘Gospodine, zašto mislite da su ga studenti pokušali ubiti u 93’? (radi se o četvorici mladića koji su, za vrijeme noći, upali u ashram i pokušali ubiti Sai Babu koji je u to vrijeme bio u svojoj sobi sa četrnaestogodišnjim dječakom; on je uspio pobjeći a četvorica su, nakon što su ubili dvojicu od Babinih bližih suradnika, bili brutalno ubijeni od strane policije; i ova ‘stravična’ priča se može pronaći na ovoj stranici, na samom početku sekcije ‘Artikli’) 

Okrenuo sam se prema nekolicini dugogodišnjih sljedbenika na verandi u potrazi za objašnjenjem glede ovih izuzetno podlih aktivnosti, gnjaveći ih sa pitanjima i pretpostavkama sve dok na kraju oni nisu shvatili da sam pronašao istinu, te su priznali da se te stvari uistinu događaju: na kraju su se oni međusobno složili da te stvari nemaju nikakve veze sa kundalinijem već da je to zbog njegova zadovoljstva.

Različiti nacionalni koordinatori (Sai Babinih udruženja) sa kojima sam razgovarao, i u Indiji i poslije toga kada sam se vratio kući, su jedno određeno vrijeme, negirali da se te stvari događaju. Ali kada je postalo očigledno da neću ovu stvar ostaviti po strani, nekolicina od njih me nazvala i rekla mi da sam bio u pravu i da oni već godinama znaju da se to događa. ‘Ali on je Bog, a Bog može činiti što ga je volja!’

Negdje početkom 1999 se mladi Šveđanin vratio iz posjete ashramu davši potpunu izjavu svojem koordinatnom komitetu u svezi svojih seksualnih iskustava sa Swamijem za vrijeme 6 razgovora. U vremenu ovog otkrovenja, jedan od najviših službenika Švedske Sai organizacije je bio na našem pragu, pitajući nas zašto smo napustili Sai Babu. On i njegova žena, oboje jako dragi ljudi, su bili prosto uništeni kada su čuli da je priča koju je mladić ispričao potvrđena. Nakon što je slomljena srca izjavio ‘Ja ne mogu biti dio ovoga’ je izašao napolje te se posjeo na stepenice našeg prednjeg vrta gdje je izbacio svoju dušu jecajući. On je bio sljedbenik Sai Babe više od 20 godina, a njegova žena je napisala dvije knjige o Sai Babi a treća je bila u štampariji.

Vratio se kući i dao ostavku na svoju poziciju, na nešto čemu je posvetio mnoge godine svoga života a također i ljubavi, otkazao je njezinu knjigu a ostale je povukao iz prodaje (sa tržišta). Nakon nekoliko dana je i javno bilo potvrđeno da su se one stvari o kojima sam govorio godinama sa malom grupom ozbiljnih tragača za istinom, uistinu događale i drugim ljudima.

Uskoro nakon toga je Saina škola u Švedskoj bila zatvorena.

Zahvaljujući izjavi ovog hrabrog mladog čovjeka, neizgovorljivo se počelo spominjati, onda se o tome počelo govoriti sve glasnije i glasnije, od strane sve većeg broja mladih ljudi. Švedske novine su bile prepune tih otkrića/izlaganja. Švedska filmska zvijezda Conny Larson je otkrio svoja vlastita iskustva, koja su također uključena u ovaj spis (mogu se pronaći na ovoj stranici). Naši telefoni su bili užareni od poziva mladih ljudi koji su zvali iz cijele Evrope i sa nama dijelili svoju bol.

Jedan mladić nas je zvao iz Francuske povjerivši nam kako je želio počiniti samoubistvo još od onda kada je bio seksualno zlostavljan od strane Sai Babe, pošto nije mogao živjeti sa mišlju da mora biti homoseksualac. Rekao je da mu je ‘pao kamen sa srca’ kada je čuo da je bilo i drugih žrtava.

Sistem Obrazovanja u Ljudskim Vrijednostima je bio razvijen od strane Dr.Gokaka, koji je jednom bio član Sai Babinog profesionalnog odbora. Sai Baba nije napisao ni jedan dio ovog sistema. Dr. Gokaka je prije nekoliko godina napustio Sai Babu.

Škole i fakulteti

Bio sam naveden na vjerovanje kako su škole i fakulteti u Putthapartiju i Whitefieldu bile postavljne tako da lokalnoj djeci omogućavaju besplatno školovanje. Ali to nije slučaj. Prošle godine je rata/cijena za niže razrede bila 20, 000 rupija po djetetu za jednu godinu, plus knjige, plus uniforma plus smještaj ako je bio potreban.

Školu u selu vodi vlada, baš kao i sve druge škole u Indiji, i ona je besplatna – roditelji plaćaju jedino za uniformu i knjige!!

Ako uzmemo u obzir da su školarci sa kojima sam pričao bili lokalna djeca, ja sam bio zaprepašten sa njihovim sposobnostima učenja, no to je trajalo sve dok nisam otkrio da su ti dječaci bili dovedeni iz cijele Indije i da su morali proći jako striktne upisne ispite, koji su zahtjevali 85-90% prolaznih ocjena. Kako mi reče jedan od staratelja: ‘Sai Baba uzima samo najbolje. Oni su morali pokušati, da propadnu’.

Jedna od stvari koje su me brinule u svezi te djece je bila da oni nisu imali službenika koji bi ih vodio u svezi karijere, tj. gdje bi poslije školovanja mogli pronaći zaposlenje, te bi se oni vratili, nakon završene škole te bi mene pitali za savjet o tome kako pronaći zaposlenje. Ovo se redovito događalo u periodu od pet godina koliko sam se sa njima družio.

Peggy Mason

Peggy, profesionalni novinar koja je pisala za duhovne časopise, je otišla vidjeti Sai Babu zajedno sa njezinim mužem Ron Laingom te je sa njime, za vrijeme njihova kratkog ostanka, imala nekoliko intervjua. I ona a i Ron su bili očarani sa Swamijem (kao što sam i ja to bio na početku), a ova posjeta je bila osnova njihovih sljedećih zapisa/pisanja.

U Prosincu 1997 godine na našem putu ka aerodromu Gatvik/London i putu za Indiju, smo pokupili pismo koje je za Swamija napisala Peggy. To pismo sam mu predao za vrijeme darhsana koji se održavao sljedećeg popodneva. Slijedeće jutro sam primio faks na kojem je pisalo da je Peggy umrla.

Nekoliko dana kasnije sam imao intervju sa Sai Babom u društvu urednika Sanathana Sarathi (magazina?), koji je rekao Swamiju da je Faye sada bila urednik Peggy Masonovog magazina….

Sai Baba: ‘Da, da. U vrlo je dobrim rukama, neka krene! Kako je Peggy Mason?’

Ja: ‘Ona se stopila sa tobom.’

Sai Baba: ‘Da. Da li ona živi blizu tebe u Engleskoj?’

Ja: ‘Živjela je 80 milja od mene, ali je ona umrla prije nekoliko dana Swami. Ona je sa tobom!’

Sai Baba: ‘Da, da, njezin muž je bio jako dobar čovjek. Kada odeš kući prenesi joj moje pozdrave.’

Ja: ‘Ona je umrla Swami. Umrla! Stopila se sa tobom!’

Sai Baba: ‘Prenesi joj moje pozdrave kada se vratiš u Englesku.’

Ja: ‘Ne mogu Swami, jer ona je MRTVA!’

Sai Baba: ‘Oh?? Oh……..’

U drugom intervjuu koji se dogodio nekoliko dana poslije, ovaj puta sa Faye, Swami je izgledao jako zbunjeno i često je govorio bez ikakvog smisla u trajanju od minute ili dvije, završivši tako što je svima u sobi rekao da je Peggy Mason jako dobro svirala trubu za vrijeme Božićnih proslava koje su se upravo završile u ashramu. On se nije šalio a mi smo oboje bili jako zbunjeni i uznemireni, i svi su tamo izgledali zbunjeni i u neku ruku zabrinuti zbog ovih razbacanih misli, pošto su svi čuli kako je na Božić trubu svirao Maynard Ferguson.

Dva puta nas je zvao na privatni intervju u unutarnju/privatnu sobu i ispitivao o nekome u izvanjskoj sobi. Onda je, nakon što smo se nas oboje vratili u izvanjsku sobu, ponovio sve što smo mu rekli, ni više ni manje, ponašajući se/davajući naznake da je informaciju dobio ‘spajanjem sa tom osobom’ (tuning in).

To najvjerojatnije objašnjava zašto je na prvu mislio da sam Amerikanac, čak mi se i obraćao kao Amerikancu. Vjerojatno mu je netko dao krive podatke ….?

Moje najveće poteškoće u tom periodu su bile pronaći nekog drugog osim Faye, sa kime bi mogao pričati u svezi svih ovih uznemirujućih otkrića. Svatko koga sam znao na zapadu je imao puno manje interaktivno iskustvo sa Swamijem od mene. Za vrijeme moje šestogodišnje posvećenosti sam imao preko stotinjak bliskih susreta u obliku intervjua i radnih sjednica, i bio sam jako angažiran sa njime za vrijeme mojeg naučavanja studenata na muškom fakultetu.

Za mnoge sljedbenike, posjeta ashramu predstavlja sjedenje u liniji darshana te gledanje, nadanje i priželjkivanje interakcije, dok se slušaju priče koje pričaju neki drugi ljudi. To je sasvim drugačije od onog kada je čovjek ‘prisutan’ – kada vidi kako stvari stoje iza kulisa.

Morao sam pronaći nekog tko je imao isti stupanj iskustva kao i ja.

Krenuo sam u potragu za Terry Gallagherom, čovjekom iz Australije koji je, kako sam čuo, bio jako blizak sa Swamijem prije moga vremena. Terry je bio Centralni Koordinator za Sai organizaciju u Australiji u periodu od tri godine, i od strane Sai Babe je mnogo godina imao povlašteni tretman. Locirao sam ga u Kiami, Novi Južni Vels, Australija.

Znao sam da je napustio ashram i da se zakleo da se više nikad neće tamo vratiti, ali želio sam doznati i zašto? Uskoro sam doznao. Terry je otkrio nepoznate/neobjavljene Sai Babine unutrašnje poslove kao što sam i ja to sada otkrio. Potpuno ista stvar …. ali još više. Terry je napustio ashram, tako da se više nikad ne vrati, nakon što su studenti u 93′ pokušali ubiti Sai Babu. Želio sam znati što Terry zna, i uskoro sam to i doznao.

(Terryeva osobna iskustva se mogu pronaći na stranici 17; vidi niže!)

Zar je to razlog zašto je oko Sai Babe samo nekolicina zapadnih sljedbenika koji to ‘dugo’ ostanu? Da li oni koji mu se približe, dođu isuviše blizu te otkriju kako je moćni ‘Čarobnjak iz Oza’ samo mali mađioničar? U ovom slučaju, mali mađioničar koji je uz to i pedofil?

Da li oni onda otkriiju da ‘Bog to ne bi činio’ te otiđu?

Permanand, još jedan koji je bio u jako bliskim odnosima sa Sai Babom, nekoliko godina prije Terryevog vremena, je također otkrio istinu iza fasade i otišao. Premanand sada svoja iskustva dijeli putem interneta.

Fenomeni

Postoje mnogi slučajevi vibhutija koji se pojavljuje na slikama Sai Babe diljem svijeta. Jako često u domovima ili hramovima gdje se neprestano pjevaju bhajani, što takođe može utjecati na pojavu ovog fenomena. Generalno gledano, mi na zapadu znamo toliko malo o moći uma i moći vibracije. Međutim, neka od ovih vibhuti pojavljivanja su lažna, i mogu se stvoriti uz pomoć kemijskog postupka.

Neka su pak istinska, ali moja istraživanja na ovom području su me dovela do toga da zaključim da pojavljivanje fenomena ne znači automatski (sjetite se priče našeg ‘stručnjaka za natprirodno’ sa početka ove naše priče, o onom njegovom prijatelju, pijanici i propalici, kojem iz ruku teče najmirisniji balzam!!) da dolazi od Swamija ili da ima vezu sa Božanskim u bilo kojem slučaju. Za boravka u Indiji smo Faye i ja vidjeli mnoge slučajeve fenomena, dovoljno da bi znali kako mogućnost da netko čini fenomenološke stvari ne znači da je ta osoba istovremeno i Božanska.

Moje jednom podignute sumnje u svezi Swamijeva božanstva mi nisu dale mira.

Stvari koje sam slijepo prihvaćao jer mi je tako bilo rečeno, nisu se održale na svjetlu pobližeg istraživanja. Čak moćni ljudi oko njega, iako u njegovoj blizini igraju ulogu poslužnog obožavanja, igraju drugačiju igru kada su daleko od njega. Ja sam ponekad bio sa članovima ‘unutarnjeg’ kruga, Mr Rao na primjer, u glavnoj kancelariji. Jednom, kada me Swami poslao po nešto, odgovor koji sam dobio je završio sa riječima: ‘Swami ne zna o čemu govori!’ A ipak su se oni tako ponašali kao da on zna sve.

U vremenu ovih ispitivanja koja su trajala mnogih mjeseci sam i sam dobio udjela u proceduri indoktrinacije od strane onih na uzvišenim mjestima. Dok sam bio u ashramu, moja prva istraživanja su dovela do intezivne socijalne interakcije sa jednim Indijcem, članom unutarnjeg kruga koji je, nepoznat i nepozvan, posjećivao Faye i mene u našem dijelu nakon skoro svakog darshana u trajanju od tjedan dana, da bi nam govorio mnogim čudesima Swamijeve čudesne moći. Tek poslije smo shvatili zašto je on to činio.

Jednom kada smo se vratili kući, kada su glasine počele kružiti o našem odvajanju od grupe, sam primio nekoliko telefonskih poziva od dugogodišnjih sljedbenika, koji su mi govorili da imam problem. Morao sam odlučiti da li je Sai Baba bio Bog ili ne. Ako je on bio Bog onda je on mogao činiti sve što je htio svima, seksualno, prijetvorno, drogama, trikovima itd, ali ako ga ne prihvatim kao Boga, onda ja imam svoj vlastiti pogled na moral, i zakone svoje zemlje koje moram slijediti.

Za mene to nije bio izbor.

Znao sam da postoje slučajevi gdje ljudi iz cijelog svijeta idu U Prashanthi, i vraćaju se kući sa novim pogledom na život, ali to se događa i sa ljudima koji posjete mnoge druge gurue u Indiji, ili Majku Meeru, ili Lurd, itd. Moja istraživanja sile uma su za takve slučajeve pronalazila jednostavna objašnjenja.

Ako samo šačica ljudi sjedi mirno i zajedno vrši yoga meditaciju, rad u krugu, ili ako jednostavno meditira, oni će sa pravom očekivati a i dobiti dragu atmosferu, a ponekad, se događa i izliječenje.

Zamislite energiju koju stvaraju stotine ljudi koji u tišini sjede fokusirani u vremenskom periodu od sat ili dva u darshanu. Među njima zasigurno ima i nekih koji su prirodni ili uvježbani mediji, i prirodni ili uvježbani iscjelitelji, a također je tu i mnogo ljudi koji mirno sjede i fokusiraju se u jednom dužem vremenskom periodu, vjerojatno po prvi puta u svome životu. Iz toga će se zasigurno pojaviti različite pojave. A to ništa nema veze sa Sai Babom.

Po mom mišljenju, ‘ljubavna-veza’ koju ljudi u takvim trenucima iskuse je jednostavno veza koju čovjek uspostavi sam sa sobom.

Kad se čovjek uplete sa Sai Babom, onda započinje jako suptilno/prepredeno ispiranje mozga. Višesatno sjedenje u darshanu je jedno od tih ispiranja mozga. Kada čovjek vidi svugdje oko sebe ljude sa skupljenim rukama kako se mole, on se prirodno i sam moli, tj. slijedi gomilu. Jednom na taj način vezan i uključen, zdrav razum i logika progresivno nestaju, sve do točke kada čovjek svaki pa i najmanji živi pokret ne pripisuje Sai Babi.

Gdje sada?

Za mene više nema gurua.

Za mene je opet istinska veza sa Bogom u meni.

Nema više predavanja moje sile nekome drugome.

Ako sjedim u miru i razgovaram sa Bogom koji je u meni, ja dobijam istinske odgovore.

Prihvatiti tko jesam u ovom životu, i učiniti najbolje sa svojim darovima, sa svjesnošću da sam dio Velike Slike, je dovoljno.

Zaključak

Okolo kruže fantastične priče o tobožnjim Sai Babinim moćima, ali u pet godina traženja ja nisam našao da je ni jedna od njih bila istinska. Uvijek je tu riječ o informaciji iz druge ruke. Ljudi ponavljaju te priče u dobroj vjeri i onda kažu: ‘Ja znam da je to bilo tako’, ali kako oni to znaju? Nisu bili tamo.

Razočarenje, pismo Baileysima

Dragi Faye i David (Piše: Terry Gallager; vidi gore), kada sam sa vama nedavno razgovarao bilo mi je izuzetno drago čuti o vašoj odluci da u javnosti više ništa ne spominjete o Sai Babi u vašem Kvartalnom Duhovnom Prikazu.

Informaciju koju ste otkrili o Sai Babi sam i ja sam osobno otkrio da je istinita. Ono što je započelo kao divno duhovno putovanje je završilo sa potpunom nevjerom i gorkim razočarenjem kada se otkrila istina.

Možda bi trebao započeti od početka sa kratkim izvješćem o tom putovanju.

Nakon što sam pročitao knjigu po imenu ‘Čudotvorac’ uputio sam se u Indiju (Puttaparthi) sa svojom ženom i tri mlade kćeri, kao dio jedne organizirane grupe u Božić 1983.

Ono što smo pronašli kada smo došli u Indiju je bilo nešto što sam tražio cijelog svog života. Najljepša, najmirnija atmosfera, sa divnim ljudima koji traže svoju vlastitu duhovnu istinu, koji žive u zajednici kojoj je jedini cilj unaprijediti samo spoznaju i postignuti samo ostvarenje, kroz učenja živog gurua – Sai Babe.

U blizini ashrama je bila osnovna škola za dječake i djevojčice koja je bila besplatna, kao i različiti fakulteti za dječake, u kojima su duhovna učenja bila utjelovljena u normalne akademske discipline.

Svi smo bili jako impresionirani i motivirani ka saznavanju što je moguće više o onome što nas je Sai Baba morao naučiti.

Proslava Božića je došla i prošla, nakon čega je naša porodica bila pozvana na razgovor sa Sai Babom. Kao rezultat tog razgovora/intervjua i onog što se u to vrijeme činilo kao savršeno okruženje za studente i sljedbenike tako da mogu napredovati u njihovim duhovnim životima, sam ja donirao novac Centralnom Kartelu da bi im pomogao u stvaranju njihovih obrazovnih programa.

Prilikom napuštanja razgovora mi je Sai Baba rekao da bi ja trebao sjediti na verandi Mandira u budućnosti, zajedno sa studentima i ostalim sljedbenicima/posvećenicima. Ispostavilo se da mi je to dalo mogućnost da susretnem ljude i promatram događaje iz velike blizine, što inače ne bi bio u mogućnosti.

Svi smo bili izmiješanih osjećaja kada smo morali napustiti ashram i vratiti se u Australiju, tužni zbog našeg odlaska i radosni zbog onog što smo iskusili.

U ashram smo se ponovno vratili u 1985 na mjesec dana, pa onda opet u 1986 kada smo ostali 7 mjeseci, i u tom vremenu je naša kćerka pohađala Sai Babinu školu.

Bilo je to u tom periodu da sam počeo primjećivati stvari koje su me prisilile da se zapitam o onome što sam iskusio za vrijeme prijašnjih posjeta. Kako imam naučno obrazovanje/pozadinu počeo sam promatrati ustaljenu rutinu koju je Sai Baba slijedio svakoga jutra i večeri za vrijeme darshana, a posebice kako je materijalizirao vibhuti (sveti prah).

Nikad neću zaboraviti izraz boli/muke na Sai Babinom licu kada je u rano jutro izašao na verandu Mandira te ispustio dvije kapsulice sa vibhutijem ispred mene, dok je prihvaćao ružu od jednog studenta na fakultetu. Toga jutra nije bilo materijalizacije vibhutija za vrijeme darshana!!

U sljedećim mjesecima sam promatrao kako prebacuje te kapsulice sa vibhutijem iz jedne ruke u drugu, koristeći pisma koja mu daju sljedbenici da prikrije te kretnje. U mnogim razgovorima koji su slijedili sam također promatrao u više od tridesetak slučajeva kako su prstenovi, ‘dijamanti’, japamale, vibhuti itd. bili ‘proizvedeni’ pokretom ruke i prevarom/obmanom.

Na početku sam ovu informaciju čuvao za sebe. Razmišljao sam, ako je ovo bilo napravljeno zbog toga da bi ljudi došli vidjeti Sai Babu, što bi rezultiralo u tome da oni postanu više duhovni, onda to ne bi moglo proizvesti/učiniti nikakvu štetu! Eventualno sam to rekao svojoj ženi i djeci, koji su također ‘vidjeli’ kroz ove mađioničarske trikove.

Bila su to promatranja i informacije koje je slijedile nakon ovih početnih otkrića koja su me najviše zabrinula, posebice ona u svezi studenata koji su bili seksualno umješani sa Sai Babom na jedan groteskan način.

Mi smo se u ashram vraćali nekoliko puta u sljedećih nekoliko godina, za vrijeme čega smo napravili daljnja promatranja koja su pak potvrdili studenti fakulteta i dugogodišnji sljedbenici/posvećenici koji su živjeli u ashramu. U tom periodu sam ja bio centralni koordinator u trajanju od tri godine za Satya Sai organizaciju u Australiji.

Sve do 1993, i pokušaja atentata na Sai Babu, koji je rezultirao u ubistvu četvorice studenata i dvoje atentatora u Mandiru, mi nismo krenuli na naš posljednji put u Indiju.

Svrha ove posjete je bilo pronaći razlog zbog čega bi bivši studenti Sai Babinog fakulteta htjeli ubiti Sai Babu, posebice kada im je bilo omogućeno besplatno školovanje!

Izvješća svjedoka su bila užasna!! Nakon što su upali u Mandir, četvoro studenata su se našli zarobljeni na gornjem katu gdje je stanovao Sai Baba. Svaki je bio ispitivan od strane policije, i onda su jedan po jedan bili smaknuti.

Smrad smrti je bio posvuda.

Nakon toga sam napravio daljnja istraživanja/ispitivanja o Sai Babinim seksualnim odnosima sa studentima dječacima i muškim studentima – neki od ovih su bili stari samo sedam godina – i da li je to bio razlog što su ga studenti pokušali ubiti. Bilo mi je rečeno, na moje užasavanje, da je to bila prihvatljiva Indijska praksa/način ponašanja.

Bilo mi je zlo, i sve što sam htio je bilo uzeti svoju porodicu i napustiti ashram i Indiju što je brže bilo moguće.

Prije nego smo to i napravili, bili smo pozvani na razgovor sa Sai Babom gdje smo mu rekli sve što smo iskusili i što nam je bilo rečeno.

Sai Baba nije komentirao naše optužbe i jedino je želio znati tko nam je otkrio te detalje, zahtjevajući od nas da mu to otkrijemo nekoliko puta! Svih tih godina sam imao na tucet razgovora, ali je ovo bio najstresniji i najneugodniji intervju/razgovor kojeg je naša porodica ikad iskusila.

Sai Baba je bio napet i uznemiren a govor njegova tijela nam je sve govorio, da je ono što smo otkrili o njemu bila istina!

Napustili smo taj razgovor i vratili se u Australiju. Godine koje su slijedile su bile duhovno jako teške, koncentrirali smo se na sve pozitivne aspekte onog što smo u posljednjih 10 godina iskusili što je bilo utješno.

Kada smo i drugima pokušali reći o našim iskustvima i istinu o Sai Babi, nitko nam nije vjerovao, osim onih koji su i sami imali slična iskustva, koje je uglavnom strah spriječavao da o tome govore ostalima!

Tek su u posljednjih 12 mjeseci bivši studenti i posvećenici Sai Babe počeli komunicirati jedni sa drugima, potvrđujući istinitosti tih iskustava i podržavajući jedni druge duhovno i emotivno kada je to bilo nužno.

Znam istinu o Sai Babi i iskreno se molim da i drugi, možda kroz vaš časopis, slijede i svoju logiku i svoju intuiciju te da također pronađu istinu.

Topli pozdravi,  

Terry Gallagher

Dr. Bhatia, zašto je otišao/napustio Sai Babu?

Izvor: ime pošiljaoca nije otkrito na zahtjev ali je dostupno svim autoritetima zbog (sudskog) istraživanja

Subjekt: Zašto je Dr. Bhatia, šef banke krvi u Super Specijalističkoj Bolnici napustio Sai Babu?

U svezi istjerivanja Dr. Bhatie o kojem govori Sanathana Sarathi časopis, molim vas da uzmete u obzir slijedeće:

Tri mlada studenta sa Sai Babinog juniorskog muškog fakulteta su bila pozvana na razgovor. Jedan od njih, sedmogodišnji dječak student, je izašao iz privatne sobe plačući. On je nastavio plakati u trajanju od dva dana, i nije bio u stanju ni jesti ni studirati.

Te večeri je Dr Bhatia, koji je bio na dužnosti u dječjoj kantini, bio zamoljen da pronađe uzrok boli toga djeteta. On ga je ispitao a onda je i pregledao dijete, te je pronašao da je dijete bilo seksulano penetrirano, u anus. Dijete su odveli u Bangalore i ponovno ga ispitali. I drugo doktorsko mišljenje je potvrdilo seksualno nasilje nad djetetom.

Dr. Bhatia je šest godina bio umiješan u seksualne aktivnosti sa Sai Babom, vjerujući da time služi božanstvo. Otišao je do Sai Babe:

‘Zašto to činiš tako mladom dječaku kada imaš svih nas starije i odrasle studente da se igraš sa njima?

Sai Baba je odgovorio:

Ne cjenkaj se sa Bogom!

Uskoro nakon toga je pet ljudi došlo u dom Dr. Bhatie, naoružani sa noževima, ugrožavajući mu život. On je pobjegao sa automobilom, u Delhi.

Jednom kada je bio u Delhiu Dr. Bhatia više nije mogao prakticirati medicinu pošto je sve svoje osobne papire ostavio iza sebe u Puthapartiju. On je pismeno zatražio da mu ih uruče. Ali to nije bilo učinjeno. Međutim, doktor je sada na praksi u bolnici u Delhiju.

Obećavajući sporazum je bio ponuđen iz Puttaparthija, da će osobne stvari Dr. Bhatie biti vraćene ali pod uvjetom da:

On bude šutio u svezi događaja koji se tiču tog mladog studenta, da ne poduzima nikakve pravne mjere protiv Super Specijalističke Bolnice, da drži svoju seksualnu vezu sa Sai Babom u tajnosti.

Glasine koje su bile puštene u javnost glede njegova ‘otpuštanja’ su bile kako je on bio uhvaćen u prodaji krvi, druge glasine su govorile kako je imao vezu unutar ashrama, a opet treće kako je uzrok tome bila ljubomora između šefova odjela u bolnici.

Ovo sam vam otkrio zbog istine.

Proturječja u učenjima ‘sveznajućeg’ Sai Babe

Internet stranica: http://www.geocities.com/Athens/Cyprus/4972/eng/spec_e3.htm

Subjekt: SVEMOGUĆNOST, RIJEŠAVANJE SVJETSKIH PROBLEMA & PROTURJEČJA

Dostupne su dvadeset i tri stranice kritičke diskusije o gore spomenutim subjektima. Na primjer, u sekciji koja se bavi PROTURJEČJIMA u učenjima Sai Babe.

–U njegovom govoru, kada Sai Baba ulazi u nešto određeno, u pojedinačno, ili u nešto za njega neuobičajeno, tamo primjećujemo najčišće kontraste i nepodudarnosti za jedno ‘sveznajuće i svemoguće’ biće.

O Isusovu rođenju….

–‘Prije dvije tisuće godina, u oblasti zvanoj Palestina, u selu Nazaretu su živjeli Marija i Josip. Bila je zima (!) .. bila je noć između 24 i 25 Prosinca. Marija se porodila između ponoći i jednog sata. Za nju nije bilo nikakve utjehe koja bi to porađanje učinila ugodnijim.’         Sai Babin govor, Božić 1988

Ali –

– ‘Božić pada u mjesecu Ožujku, ne u Prosincu. Pošto je u Prosincu jako hladno, i ljudi su zatvoreni u svojim kućama, oni koriste to vrijeme da bi slavili Božić. A u stvari se Isus rodio u mjesecu Ožujku.’    Sai Babin govor, Božić 1998

Također –

– Neki govore da se rodio 15 Rujna. Ali on se rodio u 3.15 prije podne 28 Prosinca, prije 1980 godina (godina u kojoj je to Sai Baba izgovorio je bila 1979).’         Sai Baba Govori, 11/3

O Isusovoj patnji…

– Dok su ga raspinjali, Isus se molio: ‘O Oče! Kakav/koji grijeh sam počinio? Zašto sam podvrgnut tolikoj patnji?    24.11. 1998, Neobjavljeni govor

–Kada je Isus postignuo/dosegnuo taj nivo (‘Ja i moj Otac smo jedno’), On nije uopće patio; On je uvijek bio blažen I spreman na sve. Čak i kada su ga raspinjali, on se smijao, jer je shvatio da On nije tijelo.’    25.12.1998, Sanathana Sarathi v.42, Siječanj 1999, str.5

I tako dalje … i tako dalje ….

Vjerujem da će svatko tko odvoji malo vremena pa pregleda neke od video (= da ponovim, na gore navedenoj stranici postoje video zapisi, i to ne malo njih, gdje je Baba uhvaćen kako ‘vara’ pri materijalizaciji vibhuti praha, ogrlica/nakita a također i čuvenog lingana, tj. jajeta kojeg on tobože ‘porađa’ kroz svoja usta!!) kao i pisanih materijala na ovoj stranici otkriti i sam (tj. da će se i sam uvjeriti) kako su sva Sai Babina ‘čudesa’, poput nadaleko i naširoko poznatog ‘oživljavanja mrtvog čovjeka’, u stvari izmišljena/čista propaganda. Sve to je, izvješća govore/nedvojbeno ukazuju, dio dobro smišljene propagande u kojoj ne sudjeluje samo Sai Baba već također i njegovi bliži i dalji suradnici koji od toga imaju direktne ili indirektne koristi.

No da bi ovu stvar i potvrdio, tj. da bi se u svoj jasnoći vidjelo kako to ‘radi’ kod našeg ‘čudotvorca’, iskoristit ćemo jednu isto tako nadaleko i naširoko poznatu priču, naime priču o

 ‘Japanskom proizvođaču satova’:

‘Prekrasno iskustvo, prije nekih par godina, svjetski poznatog proizvođača satova u Japanu, dok je bio na turneji po Indiji, je ulijevalo strahopoštovanje. Nakon što je završio Seiko seriju satova on je napravio model superiornijeg tipa, kojeg je držao u svom sefu zbog daljnjih testova. Dok je putovao po Indiji on je posjetio Sai Babino obitavalište iz čiste znatiželje. Kada je vidio Japanskog gospodina među sljedbenicima Sai Baba je materijalizirao mali paketić/zamotuljak davši ga japancu. Kada je ovaj otvorio zamotuljak bio je zapanjen vidjevši da je u njemu bio isti sat kojeg je držao na sigurnom u svome sefu.

Kada je pored sata vidio i svilenu vrpcu te natpis sa novim imenom sata i cijenom koja je bila na njemu, sve njegove sumnje u božanske moći Sai Babe su se samo istopile. Prostrio se na Sai Babine noge i obožavao ga, i od tada je bio njegov vatreni sljedbenik.

Na svom povratku u Japan je bio šokirn kada je vidio da sat kojeg je držao na sigurnom u sefu više nije bio tamo. Ono što mu je njegova osobna sekretarica rekla je bilo još iznenađujuće. Sekretarica je rekla da je božanstvu nalik osoba sa grmu nalik kosom ušetala u kancelariju jedan dan, otvorila sef i izašla vani sa satom.’

(govori Abraham T. Kovoor) Da li Dr Bhagavantham, koji je vlasnik lažne naučne kvalifikacije, misli da će teza ove prirode – kojom se dokazuju božanske moći nekog čovjeka – od bilo kojeg znanstvenika, biti prihvaćena od akademskog naučnog tijela ako nije potkrijepljena/podržana sa potpunom činjeničnom evidencijom?

Kako je Dr. Bhagavantham bio protiv/kako se opirao tome da se testira istinitost božanskih moći njegovog bogočovjeka, ja sam to odlučio učiniti sam za sebe. Sa tim ciljem ispred sebe sam mu napisao slijedeće pismo:

Colombo-6 11/9/73

Dragi Dr. Bhagavantham, pročitao sam vašu priču o Japanskom proizvođaču satova koji je dobio svoj vlastiti sat kojeg je čuvao u sefu u Japanu. i kojeg je u Indiji iz čistog zraka materijalizirao Sai Baba. Moj naučni stav mi ne dozvoljava da prihvatim ovu fantastičnu priču kao istinitu bez provjere/dokaza. Moja sumnja je uvećana navedenom izjavom njegove osobne sekretarice. Prva reakcija jedne odgovorne sekretarice kada stranac ušetava u kancelariju i otvara sef, bi bila da uključi alarm i da pozove policiju. Kako osjećam da bi bilo nenaučno čak i za naučnika da u ovakvu vrstu priče vjeruje bez provjere, ja od vas najljubaznije tražim da me obavijestite o imenu i adresi ovog Japanca tako da mogu potvrditi istinu u svezi toga. Ako mi vi u ovom slučaju odbijete pomoći u istraživanju tako što ćete od mene kriti tu informaciju, to će me dovesti do toga da sumnjam u vašu iskrenost i poštenje, i do toga da odbacim sve što ste rekli o Sathya Sai Babi kao potpunu neistinu koju ste smišljeno propagirali sa skrivenim motivom i prikrivenim interesom.

Vaš u potrazi za Istinom,                        Abraham T Kovoor.

Kada od Dr. Bhagavanthama nije bilo odgovora ni nakon dva mjeseca, odlučio sam sâm razotkriti istinu (pursue the matter myself). Japanska Ambasada u Šri Lanci mi je osigurala ime i adresu vlasnika Seika, tvornice za proizvodnju satova.

U mojem pismu datiranom 30 Listopada 73 upućenom Gospodinu Shoji Hattoriju, predsjedniku K Hattori & Co Ltd,  proizvođačima Seiko satova, sam ponovio priču o čudu koju je ispričao Dr. Bhagavantham zatraživši od njega da mi odgovori na slijedeća pitanja:

1. Da li ste vi ili bilo koji od vaših partnera posjetili Sai Babu u Indiji u bilo kojem vremenu (ili ‘ikada’)?

2. Da li je Sai Baba materijalizirao sat iz čistog zraka kojeg je onda dao jednom od vaših partnera?

3. Da li vam je vaša osobna sekretarica rekla, ili bilo kojem od vaših partnera da je stranac otvorio sef i otšetao sa satom?

4. Da li ste vi ili bilo koji od vaših partnera sljedbenici Sai Babe?

Zbog dobrobiti velikog broja nevinih sljedbenika ‘bogočovjeka’ u Indiji ja ispod ponavljam odgovor Mr. Hattorija. To činim u iskrenoj nadi da će (misli se na Sai Babine sljedbenike) biti toliko razumni da shvate/razumiju istinu da ti šarlatani koji šeću unaokolo u odjeći svetih ljudi, posvuda imaju mnogobrojne suradnike poput Dr. Bhagavanthama, koji rade po tajnom sporazumu da bi propagirali ogromnu prijevaru i da bi iz toga izvukli materijalnu korist.

SEIKO-JAPAN (adresa je priložena) 8 Studenog 1973

Dragi Dr Kovoor, Hvala vam na vašem pismu od 30-og Listopada. Ja razumijem vaše zanimanje za sprovođenje naučne istrage o paranormalnim tvrdnjama, ali u nikojem slučaju nisam u mogućnosti unaprijediti/uvećati vaše znanje glede čovjeka kojeg spominjete u vašem pismu, Gospodina Sai Babe. Niti ja niti bilo koji od mojih članova nismo nikada sreli tu osobu. Ja sam siguran da su ta izvješća u potpunosti netočna (ili ‘da nisu bazirana na istini’). Stoga moram negativno odgovoriti na sva vaša četiri pitanja u svezi ovog incidenta.

Iskreno vaš, Sgd. Shoji Hattori, Predsjednik K.Hattori & Co Ltd.

Pri primitku ovog pisma sam pisao Dr. Bhagavanthamu, prilažući fotokopiju Mr Shoji Hattorijevog pisma, te sam rekao:

–Ako Mr Shoji Hattori nije osoba o kojoj govori vaša priča, molim vas obavijestite me o tome, i dostavite mi ispravno ime i adresu (čovjeka o kojem govori vaša priča). Odsustvo bilo kakvog odgovora sa vaše strane i na ovo pismo, će potvrditi moje čvrsto vjerovanje da ste vi (ništa drugo doli) jedan agent Sai Babe, koji vrši propagandu za njega sa tajnim motivom i skrivenim interesom.

Vaš u potrazi za Istinom,            Abraham T. Kovoor

Pošto nije bilo nikakvog odgovora, to je potvrdilo moje vjerovanje kako je Dr. Bhagavantham u tajnom dogovoru sa Sai Babom.

Na istoj stranici postoje/ćete također pronaći pismene kao i ‘žive’ dokaze o silovanjima, o mnogim seksualnim zlostavljanjima, o višestrukim ubistvima (ili nestancima sljedbenika koji su došli u Putthaparti)… no ta izvješća su toliko obimna, tj. toliko ih ima, da bi zasigurno trebao prevoditi po cijele dane i to u trajanju od pola godine samo da bi ovu jednu stranicu uspio prevesti, što u stvari i nije potrebno … čini se da je iz ovoga u stvari moguće izvući neke zaključke J

Samog Sai Babu već duže vrijeme hvataju strah i paranoja pred internetom i neminovnim razotkrivanjem njegove prijevare što je on pak na svakojake načine nastojao i nastoji ‘omesti’. U njegovom govoru od 15 Listopada 1999 pronalazimo sljedeća ‘znakovita’ upustva njegovim sljedbenicima:

‘Sa razvojem znanosti je i neznanje u porastu. Iskreno govoreći nauka nije sazrela. Čovjek je postao bezosjećajan. Sve nevolje i kušnje sa kojima se susreće u ovom svijetu su posljedica takozvanog razvoja nauke i tehnologije. To nije tehnologija već ‘triko-logija’. Podržavajte/zagovarajte istinu i pravednost. Gajite/njegujte ljubav i iskusite božanstvo. Studenti, ne davajte utočište nepoželjnim mislima. Ne dozvolite da vas uznemire kampanje koje šire dezinformacije. Swami je uvijek sa vama. Postignite Swamija kroz ljubav. Swamija ne možete postići na nijedan drugi način do putem ljubavi. Swami nema ništa sa internetom. Ne samo sada, već i u budućnosti također ni Vi ne bi trebali upražnjavati takve pogrešne/krive aktivnosti.’

Komentar:

Kao što vidimo iz ovog odlomka, zločinac zabranjuje svojim sljedbenicima imati pristup izvorima informacija koji otkrivaju njegove prave/istinske akcije, te nakon toga demonizira te izvore. Time što tehnologiju naziva ‘triko-logijom’ a korištenje Interneta ‘krivom/pogrešnom aktivnošću’, on nastoji okriviti razvoj modernog društva zbog otkrivanja njeghovih vlastitih ‘nevolja/muka i kušnji’. Dalje možemo vidjeti kako on svaku kontemplaciju njegovih nedozvoljenih/nezakonitih akcija naziva ‘nepoželjnim mislima’. Korištenje riječi o ljubavi ukazuje kako on želi iskriviti svoje pravo lice iza zida ukrasnog/ukrašavajućeg jezika.

***

Sve u svemu jedan sasvim neočekivani obrt situacije mora se priznati…

Ali da je u Indiji uvijek bilo ‘mađioničara’ koji su lažnim trikovima varali ljude te se na taj način bogatili, svjedoči sam Gospodin u Svom Velikom Ivanovom Evanđelju u kojem čitamo:

‘(Gospodin govori trima Indijskim mađioničarima prevarantima koji su uhvaćeni kako izvađaju ‘lažne’ trikove i time zarađuju novac:) A vi ipak i dalje živite od najgore i najniže vrste prevare, jer ste kao prevaranti također i slavljeni i visoko nagrađeni (misli se na novčanu zaradu), dok drugi prevarant, kada se otkrije njegova prevara, neće izbjeći svoju kaznu, a također i zato što kvarite ljudske duše. Jer u očima ljudi koji nisu upoznati sa tajnama vaših prevara, vi činite čuda, jer vi najprije na jedan pompozan način najavljujete da ćete izvoditi čuda uz pomoć vašeg magičnog štapa, vaše riječi i vaše volje.

Takvo čudo nije ništa drugo nego sramotna prevara i kao takvo je više pokvareno i u sebi gore nego bilo kakva druga prevara, pošto ostale obične prevare vode do toga da prevarant bude prezren i te prevare ga izvedu pred sud ovoga svijeta, dok vama vaša prevara donosi veliku slavu kod glupih ljudi i daje vam božanski ugled. Vi ste se već pretvarali da ste uzvišena božanska bića te od ljudi prihvaćate prinose/žrtve i njihovo obožavanje. Oni vam čak grade i hramove u vašoj zemlji u koje stavljaju vaše slike da bi ih slavili i obožavali. Međutim, Ja vam govorim da je to aktivnost/posao Pakla i njegovih zlih duhova sa kojima ste vi povezani. Ne da bi vam pomogli pri vašim prevarantskim čudesima, već zbog toga što vi činite na ovoj Zemlji ono što oni čine u Paklu, jer sa/kod vragova je sve laž i prevara.’

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje –  7/96:8, 9’ J.Lorber

***

Ovdje ću, zanimljivosti radi, otkriti jedan mali detalj osobne prirode iz mog ‘odnosa’ sa Sai Babom u mom unutarnjem duhovnom prostoru.

Naime, u jednom trenutku, a tada sam još bio na Korčuli, mi je za vrijeme meditacije i molitve (prije spavanja), počeo u ‘sliku’ ulaziti, tj. ‘miješati’ se sa Gospodinom, i Sai Baba. Odjednom bi mi se, dok sam se razgovarao sa Gospodinom, pojavljivao Sai Babin lik koji je, kako sam to ja tada osjećao, pokušavao ‘istisnuti’ Gospodina i postaviti se na Njegovo mjesto.

To je, u tih nekoliko navrata koliko je ta ‘borba’ trajala, u meni stvorilo određenu napetost, tj. ‘duhovnu iziritiranost’ ako bi to tako mogao nazvati. No ja sam ipak, što je zahtjevalo ‘čvrstu’ volju i smjernost, usprkos tome nastavljao ‘gledati’ JEDINO u Gospodina, samo u Njega, samo Njemu sam se obraćao i samo Njegov lik sam želio imati ispred sebe.

Ubrzo nakon toga mi se Sai Babin lik prestao pojavljivati u mom ‘unutarnjem’ duhovnom prostoru.

Isto tako zanimljivosti radi moram reći da je prva informacija koju sam sa interneta dobio o Babi, a bilo je to na Korčuli odmah poslije prvog razgovora sa tetom M., isto tako bila ‘negativna’. Ona je glasila (odmah sam je snimio):

‘O Sai Babi postoje mnoga kontroverzna svjedočanstva. Neki njegovi bivši vjernici, primjerice Amerikanac Tal Brooke, svjedoče o tome da ih je spolno iskorištavao. Također se pisalo o njegovim financijskim malverzacijama. Sai Babini simpatizeri ističu pak njegovo čovjekoljublje i ulaganja u humanitarne djelatnosti. Ima li u njegovu slučaju ičeg pozitivnog?

Poznate su mi sve ove kontroverzne slike o Sai Babi koje navodite. Osobno pridajem najveću vrijednost izvješćima iz prve ruke, onima koji su Sai Babi najbliži kao jedan od njegovih učenika koji je napisao knjigu Lord of Air (Gospodar zraka) koju je Sai Baba nastojao svim silama uništiti.

U ovom kontekstu značajno je da su prošle godine u Hrvatskoj gostovala dvojica Indijaca. Jedan je bio katolički svećenik i potpredsjednik udruge katoličkih egzorcista, dr. Rufus Pereira, a drugi je bivši guru Rabindranath Maharaj, pripadnik najviše brahmanske kaste u Indiji, koji se obratio na kršćanstvo. Mislim da se radi o dvojici eminentnih stručnjaka za pitanja Indijske kulture. Obojica su govorili o Sai Babi. Prema riječima dr Rufusa, Sai Baba je nedvojbeno od sotone, kao i 95% vračeva kojima mnogi danas odlaze. Ne samo da je riječ o zlim, već i o izravno sotoniziranim osobama. Rabindranath Maharaj navodi podatak prema kojemu Sai Baba ima milijune i milijune dolara na bankovnim računima a ni desetinu istih ne troši na socijalni rad. Slična situacija je i na bankovnim računima Maharishi Mahesh Yogija kao i Bhagawana Rajneesha koji je sebe proglasio božanskom inkarnacijom a kroz tantra yogu zagovarao perverzije kao put do božanskoga. Tek djeca rođena iz “mističnog orgazma” predstavljat će “novu rasu” za Novo doba. Isti je ispred svoje kuće u Oregonu u SAD imao 25 Rolls Royceva iako nije imao ni vozačke dozvole. Protjeran iz Amerike umro je u Indiji, navodno zaražen od side, kao uostalom i deseci njegovih članova. Njegovo naučavanje se nastavilo širiti, a danas i u Hrvatskoj postoji manja grupica njegovih sljedbenika.

Danas u svijetu postoji više od tisuću raznih učitelja od kojih su se neki proglasili i ponovnim Kristima. Iza njih se okreće veliki novac, a naravno da je potrebno i neko pokriće za to. Humanitarni i socijalni rad često je samo bacanje prašine u oči na sve eventualne prigovore.

Epilog*

Neki će se nakon ovog upitati: ‘Koja je viša matematika ove jednadžbe?’

Pa ja ću za početak kontaktirati gospodina koji drži ovu stranicu, te ću od njega zatražiti dozvolu da ovdje priložene materijale (ili ‘neke od njih’), a vjerojatno vremenom još neke, objavim na stranici Akademije u sekciji ‘O učenjima drugih Religija i Crkava’ u pod-sekciji ‘Protiv neistinitih i štetnih učenja i doktrina’.

Drugim riječima, Gospodin je za Sebe, ‘upoznavajući’ me sa Sai Babom, osigurao jedno oružje protiv neistine i prijevare koju ću ja od sada pa na dalje i ubuduće svim silama nastojati ‘razotkriti’ i ‘obznaniti’ svim ‘prevarenim’ i ‘pokradenim’ ljudima u Hrvatskoj počevši naravno sa našom tetom M. (= ona je na moju veliku žalost, uz sve ovo, ipak odlučila ostati uz Swamija, te nije htjela ni čuti o gore spomenutim video zapisima a kamoli ih eventualno pregledati! 🙁 ) …

Bit će i onih koji će se pitati zašto sam jedno vrijeme šutio o ovim otkrićima, tj. zašto sam,  iako sam ovo sve skupa već jedno vrijeme znao, i dalje ‘promovirao’ knjige i materijale gore spomenutog ‘čudotvorca’? Odgovor na to je slijedeći:

1. Da bi mogli iskusiti ono što sam i ja iskusio
2. Da bi se time vaša vjera ojačala,
3. I da bi jednom za svagda spoznali kako je spasenje moguće jedino u Isusu Kristu, i kako pod nebom nema drugoga imena po kojemu se možemo spasiti!!      Djela Apostolska 4:12

Lorens