Razlog za pojavu Muslimanske religije…

Da je Muslimanska religija primljena od strane više naroda od Kršćanske religije može predstavljati kamen spoticanja onima koji formiraju njihova vlastita mišljenja u svezi Božanske Providnosti i istovremeno vjeruju kako nitko ne može biti spašen osim onih koji su rođeni kao Kršćani. Muslimanska religija, međutim, nije kamen spoticanja onima koji vjeruju kako su sve stvari od Božanske Providnosti. Jer oni percipiraju kako ta religija priznaje Gospoda kao najvećeg Proroka, najmudrijeg od svih, i također Sina Božjeg. Ali Muslimani prave Kuran jedinom knjigom njihove religije; i posljedično tome je Muhamed, kao njezin autor, čvrsto usađen u njihovim mislima te se obožavan sa određenim stupnjem divljenja; i prema tome, oni o našem Gospodu ne razmišljaju puno. Ipak, bilo je to djelo Božanske Providnosti da je njihova religija bila podignuta, kako bi se idolopoklonički običaji mnogih naroda mogli uništiti. To će se sasvim jasno vidjeti iz onoga što slijedi; ali nešto najprije treba biti rečeno u svezi porijekla idolopoklonstava.

[2]        Prije no što je Islam došao u postojanje, idolopokloničko obožavanje se proširilo mnogim zemljama svijeta. To je bilo zato što su sve Crkve prije dolaska Gospodnjeg bile reprezentativnog karaktera. Isti je bio slučaj sa Izraelskom Crkvom, u kojoj su šator, Aronova odjeća, žrtve, sve što pripada hramu u Jeruzalemu, i čak njihove odredbe, bili reprezentativnog karaktera. Među drevnim ljudima nauka o korespondencijama, to jest, nauka o reprezentacijama koju su kultivirali Egipćani, je bila smatrana za samu nauku nad naukama. Ona je bila posebice kultivirana od strane Egipćana, i izvorište je njihovih hijeroglifa. Otud su drevni ljudi znali značenje životinja i stabala svake vrste, planina, brežuljaka, rijeka i izvora, baš kao i sunca, mjeseca i zvijezda. Posredstvom ove nauke oni su također imali znanje o duhovnim stvarima; jer reprezentirane stvari su, i one koje pripadaju duhovnoj mudrosti među anđelima u nebu, bile izvori reprezentacija.

[3]        Dakle, budući da je svo njihovo obožavanje bilo reprezentativnog karaktera, i sastojalo se od čistih korespondencija, drevni ljudi su obožavali na planinama, i brežuljcima, i također u lugovima i vrtovima; a iz istog razloga su oni posvećivali izvore, i takođe radili rezbarene likove konja, volova, teladi, i jagnjadi, i čak ptica, riba i zmija. Ove su oni postavljali u blizini njihovih hramova i sudišta, i također u njihove domove, poredane u skladu sa duhovnim stvarima Crkve sa kojima su one korespondirale ili koje su one reprezentirale i, prema tome, predstavljale. Nakon određenog vremena, kada je nauka o korespondencijama bila izgubljena, potomstvo je počelo obožavati gravirane kipove kao svete same po sebi; ne znajući da njihovi pra-očevi u njima nisu vidjeli ništa sveto; oni su ih gledali jedino u skladu sa korespondencijama koje su reprezentirale ono što je bilo sveto.

[4]        Otud su nastala idolopoklonstva koja su prevladala u toliko puno kraljevstava svijeta.

            Sa ciljem da bi se ta idolopoklonstva mogla iskorijeniti, od strane Božanske Providnosti je bilo prouzročeno da treba započeti nova religija, koja je prilagođena temeljnoj prirodi ljudi na istoku. Bilo je osigurano da ona sadrži nešto iz obadva Testamenta Riječi i da naučava kako je Gospod došao u svijet, i da je On bio najveći Prorok, najmudriji od svih, i Sin Božji. To je bilo ostvareno kroz Muhameda po kojem je ta religija dobila svoje ime. Iz ovih razmatranja je očigledno kako je ova religija bila podignuta od strane Gospodnje Božanske Providnosti, te je prilagođena, kao što je sada bilo rečeno, temeljnoj prirodi ljudi na istoku, kako bi mogla uništiti idolopoklonstva u mnogim narodima, i podariti im neko znanje o Gospodu prije nego što nakon smrti dođu u duhovni svijet. Ova religija ne bi bila primljena od strane toliko puno kraljevstava, i njihova idolopoklonstva ne bi mogla biti iskorijenjena, ukoliko nije bila prilagođena njihovom načinu razmišljanja. Jer Istočnjaci bi u većoj mjeri izgarali od bludne požude od Evropljana, i na taj način bi prouzročili svoje vlastito uništenje.

Emanuel Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 833’