Vlast Ključeva
(Matej 16:13-19; 18:18)
‘Baci svoje ključeve, O Rimokatolička Crkvo, u duboki bezdan bez dna, čak u bezdan vječnog propadanja, i gorko nariči dok ka zemlji priginješ svoje velečasne loknice.’
W.Blake ‘Vjenčanje Raja i Pakla’
36. Katekizam – generalno učenje Katoličke crkve, naučava slijedeće:
(981.) Krist je poslije uskrsnuća poslao apostole da u Njegovo ime propovijedaju obraćenje i otpuštenje grijeha svim narodima (Luka 24:47). Apostoli i njihovi nasljednici vrše tu “službu pomirenja” (2 Korinćani 5:18) ne samo navješćujući ljudima Božje oproštenje, koje nam je Krist zaslužio, i pozivajući ih na obraćenje i vjeru, nego također dajući im po krštenju otpuštenje grijeha i mireći ih s Bogom i s Crkvom vlašću ključeva koju su primili od Krista: Crkva je primila ključeve Kraljevstva nebeskoga, da se u njoj, po krvi Kristovoj i djelovanjem Duha Svetoga, vrši otpuštanje grijeha. U Crkvi duša, koja je bila mrtva zbog grijeha, ponovno oživljuje, da bi živjela s Kristom, čija nas je milost spasila.
(982.) Nema grijeha, ma kako bio težak, koji sveta Crkva ne može oprostiti. “Nema nikoga, ma kako bio zao i grešan, koji se, sa sigurnošću, ne treba nadati svome odriješenju, ako mu je kajanje iskreno”. Krist koji je umro za sve ljude želi da u njegovoj Crkvi vrata oproštenja budu uvijek otvorena svakome tko se ostavi grijeha.
(983.) Kateheza će se truditi da u vjernika pobudi i podupre vjeru u neusporedivu veličinu dara koji je uskrsli Krist dao svojoj Crkvi: poslanje i vlast da, po službi apostola i njihovih nasljednika, doista otpušta grijehe: Gospodin hoće da njegovi učenici imaju golemu vlast: hoće da njegovi siromašni sluge u njegovo ime vrše što je on činio dok je bio na zemlji. Svećenici su primili vlast koju Bog nije dao ni anđelima ni arhanđelima (!). Ono što svećenici ovdje dolje izvrše, to Bog gore potvrđuje. Da u Crkvi nema otpuštenja grijeha, ne bi bilo nikakve nade, nikakva ufanja u vječni život i vječno oslobođenje. Zahvalimo Bogu koji je svojoj Crkvi dao tolik dar.
37. Na ovu temu (protiv ovoga) sâm Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj i Jedini Bog naučava u Svom ‘Velikom Ivanovom Evanđelju’: ‘Postoji veliki broj ljudi koji su u potpunosti slijepi u svom duhu te kao takvi mogu jedino osjetiti sreću ako se pridržavaju starih tajanstvenih obreda/ceremonija, misleći da će u protivnom (ili ‘ako ih se ne pridržavaju’) sagriješiti protiv Boga, Kojeg uostalom uopće ne poznaju, samo ako bi morali odustati od ove ili one stvari iz starog običaja, te dosljedno tome odložiti ‘starog čovjeka’ kao staru, poluistrošenu odjeću, te umjesto njega staviti na sebe potpuno novu i sjajnu odjeću.
38. Sa takvim ljudima će biti jako teško razgovarati i djelovati, što nije teško predvidjeti, jer onaj koji već nije hodao putem mnogih iskustava (koga Božja Providnost nije pripremila za jednu takvu istinu i akciju u skladu sa njom) te došao do jasnog razmišljanja, onda također neće u potpunosti prihvatiti sjajnu istinu kao takvu u svome srcu (neće ju prepoznati kao istinu). Već će se on zbog svojih starih i rđavih navika držati svojih drevnih misterija. On će kao takav smatrati stari način obožavanja i običaje kao religiju koja mora biti najuzvišenije štovana/ispred svega drugoga, te će naposlijetku smatrati ove nove sjajne istine krivovjerjem te će ih prezirati i proganjati. I stoga će biti jako teško proglasiti te sjajne/blistave (duhovne) istine većini slijepih, baš kao što će ih biti jako teško uvjeriti da su one također važeće i za njih.
39. Postoji jedan stari običaj kod Židova prema kojem ljudi moraju ispovjediti/priznati svoje grijehe ispred svećenika, tako da bi on znao njihove grijehe/zla kao i dobra djela, izvagati ‘za’ i ‘protiv’ te ih usporediti, nakon čega bi mogao odrediti kaznu i žrtve pročišćenja za otpuštanje/oslobađanje od tih grijeha. Prema tom običaju, ako bi čovjek kojeg je svećenik tako pregledao učinio i postigao sve što mu je svećenik rekao, on bi se tada smatrao u potpunosti čistim/bez grijeha i opravdanim pred Bogom. No ako bi čovjek pogledao izbliza u tog ‘pokajnika’, uvidio bi da je on nakon te ispovijedi/pročišćavanja ostao u potpunosti ista nepopravljiva osoba, te je do slijedeće ispovijesti počinio ne samo stare grijehe ispočetka već i nekolicinu novih. Iz toga svega je jasno da stari običaji pročišćavanja ili pak ispovijedanja ne samo da osobu ne čine boljom već jako često i gorom nego je bila prije. No ako bi netko htio reći nešto protiv ove stare besmislice te naučiti ljude istini u svezi nje, morao bi pobjeći ako ne bi da ga kamenuju. Što ti Gospodine i Učitelju kažeš na to?
40. Rekoh Ja (govori Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj i Jedini Bog): ‘Baš zbog tog razloga morate objaviti istinu ljudima/narodu. Tko god je prihvati, on će se osloboditi te će biti blažen. Bilo kako bilo, tko god je ne prihvati će stoga ostati u svojim starim grijesima i u sudu te posljedičnoj duhovnoj smrti. Ja vas ne prisiljavam da naučavate ovim istinama života sve ljude odjednom i u vrlo kratkom vremenu, tako da bi oni mogli odmah živjeti u potpunosti u skladu sa njima. Za sada sam vam to otkrio/dao sa ciljem da razumijete tajne Božjeg Kraljevstva, a ne da ih objavite užasno slijepim ljudima. Kasnije, bilo kako bilo, ćete sretati veliki broj ljudi koji će vam se pridružiti sa svom ozbiljnošću/voljom i koji će raditi sa vama baš zbog tih istina koje vam sada objavljujem.
41. Bilo kako bilo, u svezi priznavanja grijeha pred svećenikom kako ste vi to opisali, a pri tome mislim na pokvarene svećenike kojima se može u potpunosti zamjeriti na ponašanju jer oni ne pomažu ljudima, ne čine ih boljima već ih čine još gorima/pomažu im da ustraju u svojim grijesima do kraja. No ja nisam protiv toga kada slabija osoba, čija duša je slaba, dođe samovoljno i iskreno te prizna svoje slabosti i greške nekome tko ima zdravu dušu, tko je snažniji od nje same, pošto snažna osoba, koja je puna svjetla može iz iskrene ljubavi prema bližnjem vrlo lako objasniti/prebaciti/rastumačiti istinski put kojim bi, ako hoda, duša te slabe osobe mogla postati snažna i zdrava. Jer na taj način osoba može uistinu biti zbiljski spasioc duša. Bilo kako bilo Ja ne pravim zakon/zapovijed od toga, već vam sa ovim samo dajem dobar savjet. A što god Ja činim, činite i vi, te rastumačite/prebacite istinu svima.
42. Priznavanje grijeha neće pročistiti osobu od njegovih grijeha, ne više do što bi fizički bolesna osoba ozdravila ako bi rekla doktoru što je muči (ili ’o svojoj bolesti’) i kako ju je dobila, čak ako to učini u potpunoj iskrenosti. Već bi trebala slušati savjet doktora koji je mudar i ima dosta znanja, i onda također vjerno slijediti taj savjet te izbjeći sve ono u budućnosti što je bilo uzrokom njegove bolesti. Stoga je također dobro kada u zajednici svaki brat/bližnji zna drugog brata, njegove snažne i slabe točke, tako da, što se tiče njegove duše, a također i fizički, oni mogu jedno drugog potpomognuti u sukladnosti sa potpunom istinom. Bilo kako bilo, onaj koji ne želi otkriti ništa o sebi jer misli da bi takvim priznavanjem uvrijedio nekoga ne smije biti provociran od strane ostalih da priznaje svoje slabosti. No ako je među vama bilo tko mudar te mu njegov duh otkrije slabost slabog i plašljivog brata, onda mu mudri mora dati nasamo dobar savjet i pomoći mu u djelu i riječi u toj njegovoj skrivenoj potrebi. Ako tako učini njegova nagrada mu neće biti uzdržana. Bilo kako bilo, neka svatko ima svoju slobodnu volju i neka nitko ne sili nikoga pošto je svaka moralna prisila sasvim u suprotnosti sa Mojim vječnim redom. Ono što Ja ne činim ne činite ni vi.
43. Sad smo ispravnim riječima objavili što je iskreno priznavanje/ispovijedanje slabosti i tajnih grijeha. Sve što je iznad ili ispod toga je protiv Moje volje i u sebi je zlo. No, vi ne smijete slabijeg brata koji vam se kao snažnijem među vama povjerio tretirati sa strogim licem kao sudac, već mu uvijek otvoreno recite istinu sa svom ljubavlju i prijateljstvom ujedno mu ukazujući način na koji bi se on mogao najlakšim putem izliječiti. Onda bližnji neće biti obeshrabren nego će postati zahvalan student slobodne istine. Ali ako pristupite bližnjem sa svakojakim propovijedima pokajanja ne samo da ćete u tom slučaju postići malo ili ništa već ćete ga učiniti jadnijim nego je bio prije.
44. Bilo kako bilo, u ‘krajnja/posljednja vremena’ će se dogoditi da će se ispovijedanje grijeha ispred lažnih proroka umnožiti i biti će više prakticirano nego za vrijeme Farizeja i starih Židova, a to će voditi u propast i sud nad lažnim prorocima koji ‘tobože’ djelaju u Moje ime. Jer oni će govoriti ljudima – kao što to govore i bezbožnici – da je Bog jedino njima dao vlast/autoritet da opraštaju svim grješnicima njihove grijehe ili pak da ih za njih optuže (hold accountable for them). Na ovaj način, u zamjenu za velike poklone, oni će svojim slijepim sljedbenicima (slijepim ljudima koji im vjeruju/koji ih slušaju) objaviti da su blagoslovljeni i sveti za sva Nebesa. Kada se to dogodi vrijeme velikog suda nad novim poganima će biti blizu.
45. Već sam vam rekao jednom – a još preciznije sam to objasnio mojim starim učenicima – da vi možete oprostiti samo onima koji su sagriješili protiv vas, i oni od njih kojima ste oprostili grijehe ovdje na Zemlji će također biti oprošteni i na Nebu. Bilo kako bilo, ako bi vi, zbog određene nepopravljivosti koju ste ustvrdili nepogrješivim sudom, imali dobrog razloga da tu osobu i dalje držite kao grješnika zbog nepravde koju vam je učinio, onda će grijesi te osobe također biti zapisani i na Nebu (accountable for them in Heaven). Već ste vidjeli da imate pravo osobu smatrati za nepopravljivog grješnika tek kad on sagriješi 7 puta 77 puta protiv vas, tj. kada ste mu već 7 puta 77 puta oprostili (Matej 18:21,22).
46. Ako vi kao moji najbliži učenici primate pravo od Mene da držite za grješnika ili pak da opraštate grijehe jedino onima koji su sagriješili protiv vas na spomenuti način, onda je posve jasno da ni jedan svećenik nikad ne može imati pravo od Boga da oprašta ili pak drži nekog grješnika za krivca zbog grijeha koje je počinio protiv njega (‘Ako je brat zgriješio protiv vas učinivši vam neko zlo, vi imate potpuno pravo, ljubavlju u vašem srcu, oprostiti grijeh/zločin kojeg vam je taj brat učinio; a ako bi vam on nakon toga ljubazno došao, zahvalio na vašoj ljubavi te najozbiljnije obećao kako će vam od sada činiti samo dobro, onda bi grijesi koje je on počinio bili oprošteni i na nebu, čak ako vi i ne bi dozvolili kompenzaciju od/sa njegove strane. No ako vaš brat ne uočava nepravdu koju je počinio prema vama u svojoj zloći, onda će vaša ljubav i strpljenje biti nagrađeni na Nebu, dok će brat zadržati svoje grijehe sve dok ih saebi ne oprosti, što se događa u momentu kad ih on u potpunosti prepozna kao grijeh, prezire ih u sebi, odbacuje ih u potpunosti te ih nikad više ne počini. Kako je situacija baš ovakva te ni u kojem slučaju ne može biti drugačija, kako je onda moguće da neki od vas Essena govorite ljudima: ‘Nas je Najuzvišeniji Bog odabrao da budemo njegovi predstavnici i dao nam vlast/pravo da opraštamo ljudima njihove grijehe i zločine koje su nam oni priznali, a to opraštanje je punovrijedno i na Nebu ako onaj koji te grijehe počini sprovede pravo, od naše strane određeno pokajanje prinoseći ujedno od nas određen prinos/dar, od čega se ovo potonje/darivanje smatra neobično važnim?’ Kad Ja sam ne mogu oprostiti čovjeku grijehe prije nego ih je on sam sebi oprostio na gore opisan način, kako onda vi možete zamijeniti Boga opraštajuci ljudima – u zamjenu za darove/plaću – njihove grijehe koje oni nisu nikad počinili nad vama? Da, kao dobri doktori vi uistinu možete htjeti da ljudi koji trebaju pomoć priznaju svoje grijehe i nepravednosti pred vama, tako da im možete dati ispravan savjet za budućnost, koji bi, ako se striktno izvršava/slijedi, donio željeno izlječenje njihove duše i tijela. No u takvom slučaju nikako ne bi smjeli sebe predstavljati kao Božje predstavnike već jedino kao braću koja pomaže i prijatelje izmučenih duša i tjelesa, onda bi njihovi grijesi bili oprošteni u potpunosti na nebu, znači samo ako bi slijedili vaš savjet te sami sebi sasvim oprostili grijehe. Stoga ako u budućnosti budete uistinu htjeli pomoći ljudima, onda ih prije svega naučavajte kako da si sami pomognu, jer ako nema ozbiljne prethodeće samo-pomoći, onda također ni Božja pomoć nije moguća.’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 8/194:4-8’ J.Lorber). Čovjeku koji je sagriješio protiv Kaife, jedino Kaifa može oprostiti grijehe, naravno u ovisnosti o tome kako taj slučaj izgleda, te ga držati za krivca. No, ako je čovjek sagriješio protiv Heroda, taj onda nema ništa sa Kaifom, niti Kaifa sa njim, već jedino sa Herodom. Onaj koji je sagriješio protiv hrama mora vidjeti sam za sebe kako će se izmiriti sa hramom.
47. No pri tome ne mislim naravno na hram/crkvu kakva je sada, već kakva je bila u drevnim vremenima, jer bi za ovu crkvu i Ja bio grješnik, baš kao i svi vi, pa stoga mi pred njima ne moramo raditi ispovijesti naših krivica. Jer sada ste vi uzvišeni hram/crkva Božja (!), a ova dolje je postala brlog ubojica. Baš zbog tog razloga će oni, zbog zla kojeg su posadili na svojim poljima, ubrati ništa do zle plodove. Čovjek ne moze ubrati grožđe ili smokve ako je sadio trnje i koprive.
48. Bilo kako bilo, kakva je sad situacija sa Židovskim hramom – dobro me slušajte, u ime Jahvino – takva će i puno puno gora biti situacija u Moje ime sa novim poganima. Ali ispostavit će se da će žetva njihovih plodova biti puno puno gora nego ovih u hramu dolje. I zasigurno neće biti vaša greška u svezi novog poganstva, baš kao što nije bila greška proroka kada je ovaj Židovski hram postao ono što nikad nije trebao postati. Sva krivnja će biti na strani ljudi kojima njihova ugodna ljenost nije dozvolila da hodaju neovisno na putu istine, već su umjesto toga pretpostavili propustiti druge – imenom tako-zvane-svećenike – da hodaju na putu prljavih žrtvovanja (u današnje vrijeme ‘ispraznih’ obreda), koji bilo kako bilo također ne hodaju putem istine već jedino na putevima prevare i laži. Tu imate situaciju u kojoj jedna potpuno slijepa osoba vodi drugu potpuno slijepu osobu, i to toliko dugo dok oboje ne propadnu u jamu/pakao.
49. Sad ste sve ovo čuli iz Mojih usta, morali bi također razumijeti isto u potpunoj istini, i ne dozvoliti da vas iskušava ljenost visoko rankiranih svećenika. Jer onaj koji ne želi raditi, zasigurno se neće najesti mesa života.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evandjelje – 8/42:10-13; 43:1-19’ J.Lorber
50. Prije nego zaključimo ovo učenje Novog Jeruzalema u svezi Petrove kao i ‘vlasti/moći’ njegovih ‘nasljednika’, ‘zavirimo’ u Evanđelje i pogledajmo ispočetka tu ‘spornu’ situaciju sa ključevima. U Evanđelju po Mateju čitamo: ‘Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita Svoje učenike: Što ljudi kažu o Meni, što misle o Sinu čovječjem? A učenici mu odgovoriše: Neki kažu da si Ivan Krstitelj; neki Ilija, drugi pak da si Jeremija ili jedan od proroka. Na to im On reče: A što vi kažete, tko sam Ja? I Šimun Petar na to odgovori: Ti si Krist, Sin Boga Živoga. Isus mu na to reče odgovarajući, Blagoslovljen bio, Šimune Bar-Jona, jer to ti ne otkri meso i krv, već Otac moj nebeski. A ja ti kažem, Ti si Petar (Petra=stijena=istina), i na toj stijeni ću nagraditi Svoju crkvu; I kapije paklene ju neće prevladati. I dat ću ti ključeve Kraljevstva Nebeskog; I što god odvežeš na zemlji bit će odvezano i na nebu; a što god zavežeš na zemlji bit će zavezano i na nebu.’ Matej 16:13-19; 18:18
51. Kada se ove Gospodinove riječi shvate doslovno (kada se vanjski smisao ili smisao slova odvoji od unutrašnjeg Božanskog i duhovnog smisla) onda one uistinu znače ono što naučava Rimokatolička crkva, no kao i sve drugo te riječi u sebi kriju i duhovni i Božanski smisao potpuno različit od smisla slova, smisao bez čijeg razumijevanja, pogotovo u današnje vrijeme, čovjek jako teško pronalazi put ka nebu i spasenju svoje duše. Gledano duhovnim ili Božanskim očima, znači ‘očima koje je otvorio Otac Nebeski’ a ne čovjekovim ‘prirodnim’ očima, ili čovjekovim prirodnim razumijevanjem, taj dio Riječi krije ovu/slijedeću mudrost; ‘Stijena’ (Petra=stijena=istina) na kojoj će biti podignuta Istinska Gospodinova Crkva koja će, kako je to najavljeno u Danijelu 2:44 i Otkrovenju 22:5, trajati dovijeka, jeste Istina vjere da je Gospodin Isus Krist nitko drugi nego Jehova u tijelu, Jedini Bog i Stvoritelj (‘Sin Božji’ = Jehovino tijelo, tj. ljudsko u koje se Jehova obukao došavši na ovaj svijet) koji kao takav JEDINI ima vlast nad nebom i zemljom (Matej 28:18), koju pak u nikojem slučaju ne može prebaciti na čovjeka ili neku skupinu ljudi, u ovom slučaju crkvu.
52. Cijeli koncept Rimokatoličke Crkve u (i to ne samo u) svezi priznavanja i opraštanja grijeha je utemeljen baš na ovom doslovnom i štetnom shvaćanju Gospodinovih riječi Petru, čovjeku koji ga je uz to tri puta zanijekao (Matej 26:69-76) i koji, kako Evanđelje ukazuje, nije bio sasvim postojane vjere (Marko 8:32), a za čijeg se nasljednika oni izdaju pripisujući tako sebi tzv. vlast ili moć koju u stvarnosti niti je imao Petar niti ju oni sami posjeduju.
53. ‘Kako su zaluđeni oni ljudi koji sebe ograničavaju smislom slova (onime što piše u literalnom smislu Riječi) a istovremeno ne gledaju, tj. ne pretražuju unutrašnji smisao uz pomoć ostalih mjesta u Riječi na kojima se i uz pomoć kojih se pojedine riječi ili stvarnosti objašnjavaju (recimo, vidi se iz Otkrovenja 1:17,18; 3:7,8, te najave u Izaiji 22:22 da Gospodin i samo Gospodin ima moć koju predstavljaju ‘ključevi života i smrti’, nikako čovjek ili pak ljudska zajednica, ovdje crkva) postaje očevidno samo ako se pogleda na ogroman broj hereza koje su sve do jedne izrasle na način da su njihovi ‘osnivači’ potvrđivali svoje ideje iz literalnog smisla Riječi. Posebno se to vidi na primjeru velike hereze koju je suluda i paklena samo-ljubav i ljubav prema sjaju ovog svijeta izmislila na osnovu Gospodinovih riječi Petru (Matej 16:15-19).
54. Ljudi koji se striktno/tvrdoglavo drže smisla slova zamišljaju kako se ove riječi odnose na čovjeka Petra* kojem je tako velika, ogromna moć bila pre-dana (‘Ljudi koji zdravo razmišljaju mogu zaključiti da Gospodinova Crkva nije bila nagrađena na nekom čovjeku, znači nikako ne na Petru, već na Gospodinu sâmom, tj. vjeri u Njega.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 8581’). Iako znaju (mogu znati iz izvještaja Riječi) da je Petar bio običan i jednostavan čovjek koji ni u kojem slučaju nije imao takvu moć, kao i da bi korištenje takve jedne moći od strane ljudskog bića bilo kontra Božanstva, oni ipak prihvaćaju te uporno/junački brane literalno/doslovno tumačenje tih Gospodinovih Riječi, i to zbog sulude i paklene ljubavi prema sebi i blagu ovog svijeta koja ih ispunjava željom da sebi pripisuju takvu moć, moć nad nebom i zemljom, čineći tako od sebe bogove (‘Nije teško vidjeti zašto su vladajući u toj Crkvi spremni sa lakoćom prihvatiti ovakvo tumačenje jer ta ideja podržava ono što im se nalazi u srcima, pa se također nije teško uvjeriti zašto im je teško odustati od te ideje/prihvatiti istinu, jer svaki od njih želi imati najuzvišeniju izvršnu moć.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 8581’).
55. No duhovni smisao na tom mjestu ukazuje da jedino VJERA u Gospoda, koja je moguća samo kod onih u kojima je prisutna ljubav prema Gospodu (Bogu trojedinome; te vjere nikako ne pronalazimo u onih koji vjeruju da je Otac kao jedan Bog, u svojoj ne-milosti poslao Sina kao drugog Boga da iskupi ljudske grijehe, koji je uz to tijela kao od drugog čovjeka, te nakon uzašća sjedi desno od Oca te šalje trećeg Boga, Duha Svetoga da Utješi i Posveti ljude na zemlji) te ljubav prema bližnjem, ima takvu moć, i to ne VJERA nego Gospod (Koji je SAMA VJERA), Izvor sve Vjere. U riječima koje su upućene Petru, STIJENA predstavlja baš tu vjeru, baš kao i na svim drugim mjestima u Riječi (vidi tome u prilog Ponovljeni Zakon 32:3,4,13,15,18,30,31,37 gdje je očigledno da je Jehova ili/tj. Gospod zvan ‘STIJENA; Danijel 2:34,35,44,45 gdje je ‘Stijena’ Gospod kao vjera ili istina vjere na kojoj će biti izgrađena Istinska Kršćanska Crkva; dodajemo navode iz proroka i Psalmi koji se očigledno ne odnose ni na jednog čovjeka; Izaija 16:1; 17:10; 31:8,9; 42:11; 51:1; Jeremija 48:28; 51:25,26; Psalam 40:2; 61:2; 81:16; a također je poznato u apostolskoj Crkvi da je Gospodin i nitko drugi ‘kamen spoticanja’ ili ‘ugaoni kamen kojeg su graditelji odbacili’; vidi Rimljani 9:33; 1 Petrova 2:4-8). Na toj vjeri ili istini vjere (da je Gospodin Isus Krist JEDINI TROJEDINI BOG ili JEHOVA U TIJELU, koji ima SVU VLAST NA NEBU I NA ZEMLJI; Matej 28:18) je Crkva nagrađena, i protiv te vjere vrata pakla neće prevladati. I baš ta vjera je ono što drži ‘ključeve’ nebesa (‘ključ’ u duhovnom smislu predstavlja ‘snagu’ ili ‘moć’), jer ta vjera (ima moć da) zatvara nebesa pred strahotnim zlima i nesrećama koji naviru sa svih strana, istovremeno otvarajući nebo za dobro i istinu. To je unutrašnji duhovni i Božanski smisao Gospodinovih riječi Petru i apostolima.’ Emanuel Swedenborg ‘Nebeske Tajne – predgovor za 22 pog.’
56. Nije na odmet ponoviti na ovom mjestu kako je Riječ Božja medij koji spaja čovjeka sa Bogom i Boga sa čovjekom, štoviše, JEDINI MEDIJ sjedinjavanja. Ali to spajanje/sjedinjavanje putem Riječi je omogućeno po vrlini njezina dva unutrašnja smisla, Božanskim ili najunutarnijim koji se uvijek i samo odnosi na Gospodina Isusa Krista Jehovu, te duhovnim ili unutarnjim smislom koji se uvijek i samo odnosi na regeneraciju čovjeka i stvaranje/spuštanje Istinske Božanske Crkve na Zemlju, a nikako ne ‘samo’ literalnim smislom krivo shvaćenim i odvojenim od ostala dva smisla u Riječi.
57. ‘Istina u svojoj sili (oslobađajuća ili spasavajuća/ona koja vodi do spasenja) nije prisutna kod onih ljudi koji su odvojili vanjski ili literalni smisao od unutrašnja dva smisla Riječi, jer oni su na taj način rastavljeni od Gospodina i od nebesa. Riječ spaja čovjeka sa nebesima i Bogom i baš zato svaka riječ u prirodnom smislu korespondira sa nekom od duhovnih ili Božanskih stvarnosti koje su prisutne kod anđela. Nema povezanosti sa anđelima i Gospodom ako se Riječ razumije samo prema onome što piše u slovu a ne istovremeno prema unutrašnjem smislu ili uz pomoć doktrine Istinske Crkve bazirane na razumijevanju unutrašnjih dijelova Riječi.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 9410’
Lorens N. ‘Čovjek – unutrašnji i vanjski – 36-57’
*Ti si Petar, i na toj stijeni ću izgraditi Svoju Crkvu…
Razgovarao sam (u duhovnom svijetu) sa nekima od tih ljudi (= Babilonaca = pripadnicima Rimokatoličke crkve, tj. papistima) u svezi ključeva danih Petru, pitajući da li su vjerovali kako mu je bila predana/prenijeta Gospodinova vlast/moć nad nebom i zemljom?! Pošto je ovo bio temelj njihove religije (ili ‘temeljna točka njihovog religijskog sistema’), oni su na tome žestoko inzistirali, govoreći kako u svezi toga nije bilo nikakve sumnje, pošto je to bilo očito/jasno izrečeno. Ali kada sam ih zapitao da li su znali kako u svakom pojedinačnom izražaju/detalju u Riječi postoji duhovni smisao, koji je smisao Riječi (ili ‘i da je to kako je Riječ shvaćena’) na nebu, oni su najprije rekli da nisu znali, ali su nakon toga rekli kako će istražiti/raspitati se; nakon što su to napravili, bili su upućeni/podučeni da unutar svakog pojedinačnog izražaja/detalja Riječi postoji duhovni smisao, koji se razlikuje od doslovnog/literarnog smisla slova, kao što se duhovno razlikuje od prirodnog; oni su također bili podučeni da ni jedna osoba koja je imenovana u Riječi nije imenovana na nebu (ili ‘da ni jedno od imena nema to značenje na nebu’), već da se tamo umjesto njega razumije određena duhovna stvar (ili ‘nešto duhovno’). Konačno su bili su informirani da se tamo umjesto ‘Petra’ u Riječi misli na (= da tamo Petar ne predstavlja Petra već) istinu vjere u crkvi koja proizlazi iz dobra dobročinstva/milosrđa, i da isto znači i ‘stijena’, koja je tamo imenovana po Petru (ili ‘koja je spomenuta uz Petra’), jer rečeno je:
Ti si Petar, i na toj stijeni ću izgraditi Svoju Crkvu.’
Matej 16:18 i u nastavku
Ovo ne znači kako je ikakva moć/vlast bila dana Petru, već istini koja se izdiže iz dobra, jer na nebesima sva sila/vlast pripada istini iz dobra, ili dobru koje djeluje kroz istinu; a pošto svo dobro, i sva istina, dolaze od Gospodina, i ništa nije od čovjeka, sva sila/vlast je Gospodinova.
Kada su ovo čuli bili su ozlojađeni i željeli su znati da li je to bio duhovni smisao tih riječi. Stoga im je bila dana Riječ koja/kakva je na nebesima, koja sadrži duhovni ali ne i prirodni smisao, pošto je za anđele, koji su duhovni. Da na nebu postoji takva Riječ, se može vidjeti u djelu o Nebu i Paklu (pogl. 259-261). I kada su je pročitali, oni su jasno vidjeli da tamo Petar nije imenovan (ili ‘da se tamo ne spominje Petar’), već umjesto njega# istina iz dobra koje dolazi od Gospodina. Vidjevši ovo oni su bijesno odbacili Riječ, i bili bi ju skoro rastrgali na komadiće sa njihovim zubima, da ona u tom trenutku nije bila odnešena. Na taj način su bili uvjereni, iako to nisu bili voljni priznati (ili ‘iako protiv svoje volje’), da jedino Gospodin ima svu moć/vlast (ili ‘da jedino Gospodinu pripada sva moć/vlast’), i da ona ni u kojem slučaju ne može pripadati ikojem čovjeku, pošto je Božanska.
#Gospodinovih dvanaest apostola reprezentiraju crkvu po pitanju svih aspekata istine i dobra, ili vjere i ljubavi, na isti način kao i dvanaest plemena Izraelovih (detaljno objašnjenje i potvrda ove izjave se može pronaći u E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – br. 2179, 3354, 3488, 3858, 6397’). Petar, Jakov i Ivan reprezentiraju vjeru, milosrdnost i dobra djela milosrdnosti (Nebeske Tajne – 3750). Petar reprezentira vjeru (‘Nebeske tajne – 4738, 6000, 6073, 6344, 10087, 10580’). Ključevi kraljevstva nebeskog koji su dani Petru, označavaju da je sva moć/vlast dana istini koja dolazi iz dobra, ili vjeri koja dolazi iz milosrdosti koje je iz Gospodina; stoga da sva moć/vlast pripada Gospodinu (Nebeske Tajne – 6344). ‘Ključ’ predstavlja moć otvaranja i zatvaranja (Nebeske Tajne – 9410). Dobro ima svu moć/snagu uz pomoć istina, ili, drugim riječima, istine imaju svu moć/snagu iz dobra koje je iz Gospodina (Nebeske Tajne – 3091, 3563, 6344, 6413, 6948, 8200, 8304, 9327, 9410, 9639, 9643, 10019, 10182). ‘Stijena’ u Riječi predstavlja Gospodina kao Božansku Istinu (Nebeske Tajne – 8581, 10580) Sva imena osoba ili mjesta u Riječi predstavljaju stvari i stanja (Nebeske Tajne – 768, 1888, 4310, 4442, 10329). Ova imena ne ulaze/prelaze u nebo, već se okreću u stvari koje predstavljaju; niti se imena mogu izgovoriti na nebu (Nebeske Tajne – 1878, 5225, 6516, 10216, 10282). Kako elegantan je unutrašnji smisao Riječi, gde se samo imena pojavljuju, se može ilustrirati primjerima (Nebeske Tajne – 1224, 1264, 1888; Nebeske Tajne E.Swedenborga, kao i sva ostala njegova teološka djela na engleskom jeziku, možete pronaći na sljedećoj internet stranici – www.theheavenlydoctrines.org).
E.Swedenborg ‘Posljednji Sud i uništenje Babilona – 57’
