Živo Prisustvo Isusa Krista
‘Postoje mnogi Kršćani koji ne osjećaju Njegovo veličanstveno Prisustvo kao nešto stvarno budući se njima Isus pojavljuje jedino u njihovim umovima a ne u njihovim srcima. Jedino kada netko potpuno preda svoje srce Isusu on Ga može pronaći.’ Sadhu Sundar Singh
Kako ću na stranicama ovog Bloga vrlo često govoriti o Živom (a ne ZAMIŠLJENOM) Prisustvu Isusa Krista, i Njegovoj Spasiteljskoj/izbaviteljskoj Sili u srcu iskupljenog i preobraženog vjernika, želio bi reći nekoliko riječi o toj ‘stvarnosti’ ili njezinom značenju kada s moje strane biva spomenuta/korištena.
Za mene, osobno, Isus Krist nije samo POVIJESNA ličnost Koja je živjela jednom prije 2000 godina u Palestini… već Netko Tko je SADA, BAŠ U OVOM TRENUTKU, itekako ŽIV i sa Kime ja živim i posljedično tome svakodnevno komuniciram na mnogim različitim nivoima i u različitim aspektima mojeg života…
Drugim riječima, On je u svoj istini naj-aktivniji/djelotvorniji u mojem životu (ta Njegova ‘aktivnost’ je ono što se naziva ‘Sveti Duh’ ili ‘djelovanje Svetog Duha u čovjeku’)… a ‘živjeti u Njegovom Prisustvu’ za mene znači osjećati tu živu aktivnost u svemu što činim ili namjeravan učiniti tijekom dana (= u svemu što se sa mnom, ili i oko mene, dogodi!)… to znači imati Njegovo lice uvijek prisutnim pred mojim očima te sa Njim uvijek razgovarati kao što mi obično, u prirodnoj sferi postojanja, razgovaramo sa nekime tko živi sa nama u istoj kući… tko dijeli naše ‘sve’ (ili ‘tko sa nama dijeli SVE’) u svakodnevnom životu… poput na primjer našeg bračnog partnera…
Dakle, u svoj istini, Isus Krist je za mene, za moju dušu, taj istinski muž o Kojem čitamo u Riječi (Otkrovenje 19:7, 9; 21:2, 9, 10), sa Kime je moja duša u braku i u Koga je duboko i iskreno zaljubljena, i Kome je ona naj-vjernija/odanija zaručnica (ova tema i STVARNOST = ODNOS između naše duše, koja je baš ta ‘zaručnica’ i ‘žena’, i Živog Krista, Koji je baš taj ‘Zaručnik’ i ‘Muž’, je vrlo detaljno raspravljana i protumačena od strane Madame Guyon u njezinom komentaru na Solomonovu ‘Pjesmu nad Pjesmama‘)
Jedna od mojih najomiljenijih molitvi bi bila povezana sa ovom slikom ‘nas dvoje zaljubljenih’, što će reći, ja jednostavno posredstvom moje žive vjere ‘uđem’ u Njegovo Prisustvo i onda, tamo, nježno ‘sebe’ (= sa svojom dušom) naslonim na Njegove grudi, kao što bi to svaka zaljubljena žena učinila kad se u prisustvu njezinog voljenog nađe prevladana osjećajima, gdje jednostavno počivam u Njegovom zagrljaju okružen Njegovom ljubavlju i Nježnošću.
‘Kada držim svoga Ljubljenog Gospoda u mojem naručju sa time se ništa ne može usporediti! U tim trenucima nemoguće je nijekati ljubav koju doživljavam. Ja se samo smijem u sebi i šapućem, ‘Moj je Ljubljeni moj, i ja sam Njegova.’ Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Intimnost sa Kristom (što je zbirka njezinih pisama) – 3’
*
Zatim… On je također moj istinski Otac (Izaija 9:6; 63:16; Ivan 10:30, 38; 12:44, 45; 14:7-11, 20; 16:15; 17:10)… i posljedično tome moj Zaštitnik od svakog prirodnog i duhovnog neprijatelja… i također Utješitelj u svakoj patnji/neprilici (Ivan 14:16, 26; 15:26; 16:7)… Kome uvijek pribjegnem/uteknem kad sam tegoban/umoran ili potišten (Matej 11:28)…
Biti blizu Njegovog Očevog srca za mene znači biti ispunjen sa tom Njegovom neizrecivom Brižnom Ljubavlju (ili ‘Ljubavnom Brigom’)… a Njegovo Očinsko krilo je ono mjesto gdje uvijek pronađem tu Sigurnost i Mir (Ivan 16:33) za kojom žudi ne samo moja već svaka živa duša…
Još jedna moja molitva bi bila povezana sa ovom ‘Otac i dijete’ slikom ‘nas dvoje’… naime, meni je više nego dovoljno samo pomisliti za Njega kako je On naš Ljubljeni Otac (ili ‘pomisliti o Njemu kao o našem Voljenom Ocu’) (Matej 6:9; 7:7-11) da bi, dok me ti gore spomenuti Sigurnost i Mir polako zahvaćaju i prožimaju, Ja sa svojom dušom doslovno ušao u nebo…
To bi doista bila najdivnija molitva.
*
Također… On je za mene (ili ‘meni’) Učitelj (Matej 23:8; Ivan 3:2)… u stvari, On je za mene poput Nekog sa Kime se susrećem svakog dana na fakultetu života… sa Kime razgovaram o najrazličitijim stvarnostima… u svezi svakog neriješenog prirodnog i duhovnog problema… i Njegov je glas kojeg čujem uvijek unutar moje duše dok me On podučava u svezi svega što je važno u ovom životu kao i onom koji će doći…
Također, Njegovi su savjeti oni kojih se pridržavam kada odlučujem što činiti i na koji način ću nastaviti u/sa mojim životom…
Na ovu bi se ‘stvarnost’ odnosila moja svakodnevna duhovna praksa ‘postavljanja pitanja Njemu’ (ili ‘upućivanja Mu pitanja’) (Matej 7:7) i onda ‘strpljivog očekivanja u Njegovom Prisustvu na Njegove odgovore’… koje obično primam ili u obliku osjećaja ili u obliku prosvjetljenih misli (vidi kod mene na Stranici Akademije, Bertha Dudde, objava br. 5469, 23 Kolovoz, 1952).
Još jedna ‘duhovna praksa’, i tako reći ‘molitva’, koja je blisko povezana sa ovim našim ‘odnosom’, bi bilo to ‘čuveno’ ‘Sjedenje pored Njegovih nogu u čežnji i ljubavi spram Njega’ (Luka 10:38-42) … te ‘tamo’ boraviti u tišini tijekom dužeg vremenskog perioda… praksa koja mi omogućava ‘čuti i otkriti prekrasne stvari’ (vidi Bertha Dudde, objava br. 7193, 23 Listopad, 1952 = budući ova objava još nije prevedena na Hrvatski jezik može se pronaći na sljedećoj adresi: www.wordofgod.de)… stvari koje su skrivene od naših prirodnih osjetila tj. od svih onih ljudi koji nisu u potpunosti odvojeni od ovog svijeta i njegovih primamljivosti (vidi kod mene na Stranici Proročke Škole, Bertha Dudde, objava br. 7258, 17 Siječanj, 1959)!
*
Zatim, On je također moj jedini Doktor i Iscjelitelj od svake duhovne i prirodne bolesti… Kojeg sa potpunim pouzdanjem ‘posjećujem’ svaki puta kada se osjećam slabim, kunjavim ili bolesnim…
Jednom kad se nađem u Njegovom Prisustvu… onda doista više nije važno da li su moje tijelo ili moja duša privremeno bolesni (= pate od određene vrste nemoći)… jer onda, i tamo, biva mi dano na znanje u najvećoj mogućoj jasnoći kako je sve što doživim u mojem tijelu i u mojoj duši bila Njegova volja ili Njegovo dopuštenje, i da mi posljedično tome poslužuje (pročišćavanju i usavršavanju duše) na najučinkovitiji način!
‘Bez obzira da li daje tugu ili radost, to uvijek pomaže osobi uzdići dušu do Boga, to je uvijek ukazivanje na Njega, to je uvijek izvođenje i rukovođenje čovjeka na pravi put… to je uvijek milost…’ (Od Isusa Krista, kroz Unutarnju Riječ, primila Bertha Dudde, objava br. 3276, 30 Rujan, 1944)
U tim trenucima se ja obično ne molim za ‘izliječenje’, ili otklanjanje tih ‘izvanjskih’ slabosti, već za snagu i strpljenje da izdržim/istrpim sve što mi je Njegova naj-brižnija Očinska ljubav ‘nametnula’ poradi vječne dobrobiti moje duše.
Nekad, u tim trenucima, ja jednostavno položim moju dušu, kakva je tada (= u tom njezinom određenom ‘bolesnom’ stanju), tj. bez obzira koje bi bilo njezino (ili njezina materijalnog oruđa = tijela) stanje u to vrijeme, u Njegovo Prisustvo… gdje je ona, tako reći, u stanju ‘dodirnuti Ga’, da, makar ‘Njegovu odjeću’ (Luka 8:43-48), što uvijek biva dovoljno da doživim pritok te najmoćnije Iscjeliteljske energije/vrline zajedno sa okrepljujućim i snažećim učinkom iste…
*
I konačno, On je za mene, kao što je On to bio a i dalje jeste za sve istinske Kršćane*, taj Jedini i Istinski Bog od Vječnosti (Izaija 7:14; 9:6; Matej 28:18; Rimljanima 9:5; 1 Ivanova 5:20) u Njegovom Proslavljenom Ljudskom Tijelu (Kološanima 2:9), On i On jedino je Onaj Koga smatram za ‘vidljivo očitovanje/manifestaciju = lice Vječnog Božanstva’ (Ivan 1:14, 18; 12:45; 14:7-11), našeg Stvoritelja i Održavatelja/Hranitelja, Čija Providnost vlada nad svakom pojedinačnom okolnosti i svakim događajem našeg dnevnog života…
Kakav li je to samo veličanstven osjećaj dragi moji prijatelji, braćo i sestre… naime, znati da su svi događaji našeg svakodnevnog života… svaka osoba koju susretnemo i svaka okolnost u kojoj sudjelujemo… bili unaprijed promišljeni i mudro izračunati od strane našeg voljenog Gospoda i našeg Boga (Ivan 10:28) još od vječnosti, i da sama ova ‘situacija’ kroz koju prolazimo, i koju sada doživljavamo, u sebi nosi ništa drugo nego najveću moguću dobrobit i blagoslov za našu dušu (Matej 10:29-31; Rimljanima 8:28)!
Bit svjestan ovoga… doista mi daje jedan nedvojben, nepobitan i neprestan osjećaj Njegovog naj-Svetijeg Prisustva i Aktivnosti/Djelovanja… i zajedno sa Njime… osjećaj tog neizrecivog mira koji nadilazi naše ograničeno ljudsko razumijevanje i poimanje (Filipljanima 4:7)!
Ovime je također objašnjena ta najvažnija i savršena Kršćanska Molitva, kada se razumije duhovno te živi u svakodnevnom životu, ta slavna Molitva naše potpuno privržene i prepuštene duše, naime: ‘Oče, neka bude Tvoja, a ne moja volja!’ (Matej 6:10; 26:39, 42, 44)
Stoga, kako možete vidjeti… Isus Krist je za mene više živ i prisutan nego je to ijedna druga prirodna osoba ikad bila ili je to sada u samom ovom trenutku…
… i ovo Živo Prisustvo Njegove Ljubavi je ono u kojem živim i krećem se (Djela 17:28), da, ovo Živo Prisustvo Njegove Ljubavi je ono koje me okružuje i ispunjava na isti način kao što su moja pluća okružena i ispunjena sa zrakom… ili moje oči sa blistavim svjetlom podnevnog sunca…
‘Postoji (samo) jedan plod koji vas čini bogovima, O ljudi. – Onaj koji visi sa Moga Križa.
Postoji (samo) Jedan Koji kaže vašim umovima: ‘Ephphatha’ (‘Otvori se’ – Marko 7:34) – Krist.
Postoji (samo) Jedna Stvar koja čini plodonosnom mistično tlo vaših srdaca, da tamo sjeme može niknuti. – Moja Krv.
Postoji (samo) jedno Sunce koje grije i njeguje klicu sjemena vječnog Života u vama. – Ljubav.
Postoji (samo) jedna nauka koja, puput rala, krči i drlja vaš grumen zemlje i čini ga podesnim primiti sjeme. – Moja Nauka.
Postoji (samo) jedan Učitelj. – Ja, Krist. Dođite k Meni ako želite biti podučeni u/o Istini.’
(Od Isusa Krista, u viziji, primila Njegova vjerna sluškinja i pomoćnica Marija Valtorta, znana kao ‘mali Ivan’, 11 Studenog, 1943)
Lorens N.
(25-30 Travanj, 2009)
* ‘Ima mnogih koji su znani kao Kršćani koji su pak ne-Kršćani. Krist je rekao: ‘Ja Sam Put, Istina, i Život (Ivan 14:6).’ Mi možemo poznavati Put jedino kada njime hodimo; Istinu jedino kad ju tražimo sa cijelim svojim srcem; a Život jedino kad ga živimo.
Ima mnogih takozvanih Kršćana koji nemaju žudnju hodati Putem, ili poznavati Istinu, ili čak živjeti Život; tako oni nemaju udjela u (po)zna(va)nju Istine, ili u doživljaju Života življenog u Živom/Živućem Kristu, i oni napuštaju Put da bi krenuli svojim vlastitim putevima, koji završavaju u propasti. Posljedično tome, oni nisu jedino bez Krista, i kao takvi su nevjernici, već su gori od mnogih ne-Kršćana.’
Sadhu Sundar Singh ‘Sa i bez Krista – 3’
