Lorens Novosel

Istina je da za Boga nisam pitao niti sam Ga tražio (Izaija 65:1) …  a istina je i to da sam se rugao i podsmjehivao onima koji su o Bogu govorili (koji su u Boga vjerovali) ….. i kada se osvrnem, sada (a promijenio bi toliko toga kad bih bar mogao) … ne mogu reći ništa drugo nego: ‘Bijah zlotvor, uosobljenje nepravednosti!’ Da, kad sada pogledam na svoj prijašnji život (kojeg li stida) …  moram priznati: ‘Počinih skoro svaki grijeh o kojem govori Pismo!’

Lorens Novosel

Istina je da za Boga nisam pitao niti sam Ga tražio (Izaija 65:1) …  a istina je i to da sam se rugao i podsmjehivao onima koji su o Bogu govorili (koji su u Boga vjerovali) ….. i kada se osvrnem, sada (a promijenio bi toliko toga kad bih bar mogao) … ne mogu reći ništa drugo nego: ‘Bijah zlotvor, uosobljenje nepravednosti!’ Da, kad sada pogledam na svoj prijašnji život (kojeg li stida) …  moram priznati: ‘Počinih skoro svaki grijeh o kojem govori Pismo!’

Čudesna Snaga i Moć Gospodnje Riječi

Print Friendly, PDF & Email

Čudesna snaga i moć Gospodnje Riječi

‘Stil Riječi je takav da svetost postoji u svakoj rečenici, u svakoj riječii čak u nekim slučajevima u samim slovima; posljedično tome Riječ ujedinjuje čovjeka sa Gospodom Isusom Kristom, i otvara nebo.’                      Emanuel Swedenborg ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 3’

Dragi prijatelji, braćo i sestre u Kristu Isusu, ovu bi važnu temu želio započeti sa prekrasnim izvješćem kako ga je ispričao taj veličanstveni Apostol, Sadhu Sundar Singh:

Putujući kroz Centralne Pokrajine, vodio sam razgovor sa nekim ne-Kršćanima u svezi našeg živućeg Spasitelja. Završio sam govor, i zapitao te ljude da li bi itko želio čitati Bibliju da bi doznao nešto više o Isusu Kristu. Među njima se nalazio jedan čovjek, neprijatelj Kršćanstva. On je uzeo kopiju Evanđelja Sv. Ivana. Pročitao je dvije ili tri rečenice, i onda ga smjesta pokidao na komadiće i odbacio. Ovo se zbilo u odjeljku u vlaku. Dvije godine nakon toga sam čuo prekrasnu priču. Istog dana kad je taj čovjek uzeo Evanđelje Sv. Ivana i pokidao ga na komadiće te bacio kroz prozor, tražitelj istine se šetao uz tračnice. On je bio zbiljski tražitelj istine. U trajanju od šest ili sedam godina je svim silama pokušavao pronaći istinu; ali nije bio zadovoljen. Kako se šetao duž tračnica razmišljajući o ovim stvarima, pronašao je pokidane komadiće Evanđelja, te ih je uzeo i počeo čitati. Vidio je riječi ‘vječni život’. Prema Hinduizmu može biti istinito kako mi nećemo umrijeti, nego da ćemo živjeti kroz seobu duše, i vratiti se opet u ovaj svijet. Ali ‘vječni život’? Onda je na drugom komadiću Evanđelja ugledao riječi ‘Kruh Života’. Bio je znatiželjan doznati nešto o njemu. Što je bio taj Kruh Života? Ukazao je komadiće drugom čovjeku i rekao mu, ‘Možeš li mi reći koja je ovo knjiga? Žao mi je da ju je netko pokidao.’ Čovjek reče, ‘To je Kršćanska knjiga. Ne smiješ ju čitati. Onečistit ćeš se. Ne smiješ čitati takve knjige.’ On naposlijetku reče, ‘Moram doznati nešto više. Nema opasnosti u tome da saznam nešto više o ovim stvarima.’ Otišao je i kupio primjerak Novog Zavjeta i započeo ga je čitati – i pronašao je Spasitelja. Sada je propovjednik Evanđelja u Centralnim Pokrajinama. Pokidani komadići Ivanovog Evanđelja su se doista pokazali kao živi Kruh – Kruh Života.’            B.H.Streeter ‘Poruka Sadhu Sundar Singha – Studija u Misticizmu i Praktičnoj Religiji’

Zadivljujuće, zar ne?! Samo nekoliko riječi iz Riječi Božje je bilo u stanju dotaći i na najdublji način preobraziti čovjeka…

Siguran sam kako se autor sljedećih riječi sada blagonaklono smješka na nebu dok me gleda kako pišem o ovim stvarima:

‘Posredstvom prekrasnog doživljaja mi je bilo ukazano kako je Riječ Božja nadahnuta ne samo s obzirom na njezine pojedinačne izražaje već također i s obzirom na svako pojedinačno slovo svakog izražaja, time baš kako je rečeno, do najmanje točkice. Doista, svaka točkica nosi u sebi nešto od tog osjećaja i života koji je zajednički cijelom izražaju i što je na korespondentan način bilo usađeno u njezine najmanje dijelove.’         E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1870:2’

Nadalje, ova gore prirodna situacija (sa ‘tražiteljem istine’ i ‘pokidanim komadićima Ivanova Evanđelja’) je u stvari potpuna slika duhovne situacije koja nam je prikazana u 29-tom Davidovom Psalmu, stihovi 3-9… koji u njegovom unutarnjem značenju obrađuje snagu i moć Gospodnje Riječi… snagu i moć koji su sposobni ‘promijeniti i obnoviti neznabošce’ (‘neznabožac’, kada se ta riječ razumije duhovno, bi u stvari bio svaki čovjek bez istinskog znanja o našem Gospodu Isusu Kristu = time čovjek koji Ga još nije prihvatio kao njegovog Spasitelja i Iskupitelja)… u svezi čega nam naš dobri Šveđanin daje ovo objašnjenje:

‘Snaga i moć Božanske Istine, ili Riječi, je pomoću ovih stvari opisana u duhovnom značenju. Jer u tom značenju glas Jehovin’, koji se ovdje naziva ‘gromom’ (tj. za kojeg se kaže ‘kako grmi’), naznačava Božansku istinu ili Riječ u njezinoj moći/snazi. ‘Velike vode’, nad kojima ‘Jehova sjedi’, predstavljaju istine iz Riječi. ‘Cedrovi’, i ‘Libanon’, koje ‘lomi’, i ‘lomi u iverje’, naznačavaju lažne stvari (tj. obmane) racionalnog čovjeka. ‘Tele’ i ‘sin jednorogovà’ naznačava lažne stvari prirodnog i senzualnog čovjeka. ‘Plamen ognjeni’ naznačava osjećaj za ono što je lažno. ‘Pustinja’ i ‘pustinja kadeška’ naznačavaju crkvu u kojoj nema ničeg istinitog i dobrog. ‘Košute’ kojima glas Jehovin uzrokuje porođajne muke, naznačavaju neznabošce koji su u prirodnom dobru. A ‘šume’ koje ogoljuje, naznačavaju znanja i spoznaje (scientiae et cognitiones) koje im otvara Riječ. Prema tome slijede ove riječi: ‘A u hramu Njegovu svi kliknuše, Slava!’, što naznačava da su Božanske istine prisutne u svakoj pojedinačnoj stvari Riječi. Jer ‘hram’ predstavlja Gospoda, i prema tome Riječ, i također nebo i crkvu; a ‘slava’ predstavlja Božansku istinu. Iz ovog je sada očigledno kako u ovom odlomku ne postoji ni jedna jedina riječ koja ne služi kako bi opisala Božansku moć (i silu) Riječi protiv neistina svake vrste u prirodnom čovjeku, i Božansku moć (te silu) u obnavljanju naroda (neznabožaca).                      E.Swedenborg ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 18:5’

Onaj ‘neznabožac’, to jest, ‘Indijski tražitelj istine’, je doista bio ‘pretvoren u košutu’, što će reći ‘obnovljen’ uz pomoć ‘Glasa Gospodnjeg’, tj. Istine iz Riječi Božje 🙂 !

Koje li ljepote, doista, koje li ljepote!

*

Postoji pak još jedna divna i znakovita priča koja vjerujem dokazuje što je bilo rečeno iznad, priča koja ide kako slijedi (ovu je priču ispričao izvjesni Tokichi Ishii, koji je u to vrijeme, 20-ih 20-og stoljeća, bio zatvorenik u Tokijskom zatvoru gdje je očekivao svoje smaknuće):

‘Jednog je dana osoba po imenu Gospođica West sa predumišljajem došla posjetiti me, i govoriti sa mnom o Isusu Kristu. Ispričat ću vam točno što sam mislio u to vrijeme. Kada sam bio vani u svijetu nisam ozbiljno slušao čak ni priče o mojoj vlastitoj religiji, i zato prirodno nikad nisam želio slušati o Kršćanstvu. Premda sam mislio kako je bilo vrlo lijepo od Gospođice West da dođe razgovarati sa mnom, nisam obraćao puno pažnje na ono što je rekla, Naravno, ponašao sam se dolično kako je zahtjevala prilika. Ove su se posjete nastavile s vremena na vrijeme.

Jednog sam se dana umorio tako sam sjediti i ne raditi ništa, i samo u svrhu ubijanja vremena, uzeo sam Novi Zavjet sa police, i, bez namjere da se ozbiljno zagledam u njega, preletio sam pogledom početak i zatim sredinu. Uzgredno sam okretao stranice kada sam naišao na mjesto koje je izgledalo radije zanimljivo i započeo sam čitati:

‘Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred Sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da Mu priprave mjesto. No ondje Ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospode, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih, kao što je to Ilija napravio?” No  On se okrenu i prekori ih, i reče, ‘Vi neznate koji duh je u vama. Jer Sin Čovječji nije došao uništiti ljudske živote, nego ih spasiti.’          Luka 9:51-55

Odložio sam knjigu misleći kako su ovo zasigurno bile riječi nekoga tko je želio podučavati ljude put vrline, ali inače nisam bio posebice ganut sa njima. Kasnije sam opet podigao knjigu i pročitao ove riječi:

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da Ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” Nato im Isus kaza ovu prispodobu: “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset  i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom!  Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti  veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.”   Luka 15:1-7

 I dalje nisam bio dovoljno dojmljen da bi imao ikakvu posebnu vjeru u ono što sam čitao. Jednostavno sam mislio kako su to bile riječi koje bi bilo koji propovjednik mogao koristiti. Odložio sam Novi Zavjet ponovno na policu i više ga nisam čitao jedno vrijeme. Nešto kasnije, kada sam bio umoran od besposličarenja, uzeo sam ponovno knjigu i počeo čitati. Ovaj sam puta čitao kako je Isus bio izručen Pilatu od strane Njegovih neprijatelja, zatim nepravedno osuđen i ubijen raspinjanjem.

 Dok sam to čitao počeo sam misliti. Ovaj čovjek kojeg su zvali Isus je očigledno bio čovjek koji je u svakoj prilici pokušavao druge izvesti na put vrline, i činilo se neljudski raspeti Ga samo zato što je imao drugačije religijsko mišljenje od drugih. Čak sam ja, okorjeli kriminalac kakav sam bio, mislio kako je sramota da su Ga Njegovi neprijatelji tretirali na takav način.

                ‘OČE, OPROSTI IM!’

Nastavio sam, i moju su pažnju nakon toga zaokupile sljedeće riječi: ‘I Isus reče, Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.’ Zastao sam: Kao da mi se veliki čavao zabio u srce. Što mi je ovaj stih otkrio? Da to nazovem ljubavlju spram srca Isusova? Da to nazovem suosjećanjem? Ne znam kako to nazvati. Jedino znam da sam sa neizrecivo zahvalnim srcem, Ja povjerovao. Kroz ovu jednostavnu rečenicu sam bio uveden u svo Kršćanstvo.

Ovako sam razmišljao: Pretpostavljam kako je čovjekov najveći neprijatelj onaj koji mu želi oduzeti život. Sigurno nema većeg neprijatelja od takvoga. E sad, u samom trenutku kada je Isusu život bio oduziman, On je molio za svoje neprijatelje Bogu Nebeskom. Oče, oprosti im jer oni ne znaju što čine. Što sam drugo mogao vjerovati nego da je On doista bio Sin Božji? Uvjeravam kako je običan čovjek ispunjen sa gnjevom i mržnjom i svakom drugom zlobnom strašću na najmanju provokaciju. Isus je, u drugu ruku, molio za Njegove neprijatelje u samom trenutku kada Mu je Njegov život bio oduziman, taj život koji je bio toliko dragocjen da ništa nije moglo zauzeti njegovo mjesto. Da li je ovakav čin bio moguć običnom čovjeku? Mislim da ne. Onda mi ne možemo nego reći kako je On bio Bog.

Opet, kapelani i pastori, i oni koji vide ljude kako umiru, slažu se da su posljednje riječi koje čovjek izgovori došle iz dubine njegove duše, i da on ne umire sa lažju na svojim usnama. Isusove su posljednje riječi bile, ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’, i stoga ja ne mogu a ne vjerovati kako one otkrivaju Njegovo istinsko srce.’

   ‘Gospodin u Zatvoru – Ispovijedi Tokichi Ishiija zapisane u Tokijskom zatvoru’

Zaustavite se ovdje na trenutak molim vas i ponovno razmislite o ovome… samo JEDAN stih iz Svetog Pisma je bio u stanju promijeniti srce tog čovjeka… koji je bio ubojica… pljačkaš… okorjeli kriminalac…

Kako li je samo istinito ono što je E.Swedenborg rekao iznad, naime,

‘Doista, svaka točkica nosi u sebi nešto od tog osjećaja i života koji je zajednički cijelom izražaju i što je na korespondentan način bilo usađeno u njezine najmanje dijelove.’   E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1870:2’

Što je u stvari dotaklo Tokichija je bio Duh Ljubavi našeg Gospoda Isusa Krista kojeg ove riječi u sebi nose ili sadržavaju…

‘Zar iz svake riječi Evanđelja ne zrači Sveti Duh u svoj njegovoj punini?’

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u knjigu
‘Biskup Marin – vođenje duše u onostranom – 4:11’

Da, sam Duh Riječi, koji je također Njezin ‘Život’, je onaj koji u sebi ima ogromnu iscjeliteljsku i oživljavajuću snagu i moć koja je ovu mrtvu dušu povratila u život!

Riječi koje vam govorim, one su Duh i Život.’         Ivan 6:63. 

*

E sad, iznad rečeno, a posebice ova posljednja priča, me podsjeća na moj vlastiti prvi susret sa Riječju našeg Spasitelja… ili Isusom Kristom Osobno, budući je On Riječ (Ivan 1:1, 14)…

U to sam vrijeme i ja također bio kriminalac (bilo bi preciznije reći kako je, ‘moja kriminalna aktivnost završila nešto pred sam put u Australiju’), iako ne od takvog kalibra… što će reći, ja nikada nisam nekoga ubio… iako sam također posjedovao pištolj i to se jednom skoro dogodilo… skoro…

Stoga se, na izvjestan način, doista mogu poistovjetiti sa tom pričom o njegovom obraćenju… posebice zbog toga što Ja, također, nisam imao nikakvog teološkog obrazovanja… niti ikakvog znanja o Svetim Pismima… drugim riječima, nisam bio odgajan u religijskoj atmosferi, nikada nisam posjećivao nikakvu Crkvu, posljedično tome, nikad nisam čitao Bibliju, niti sam imao ikoga tko bi mi o Njoj govorio.

Nikad neću zaboraviti tu noć u Australiji (1999)… gdje sam boravio u to vrijeme…

… kod kuće sam se nalazio sam… i kako mi je bilo dosadno… pogledao sam na policu sa knjigama gdje sam pronašao Bibliju (pripadala je majci mojeg prijatelja u čijoj smo kući tada živjeli)… i kako nisam imao ništa drugo za raditi… uzeo sam Ju u ruku i započeo čitati…

Vrlo dobro se sijećam stiha koji je privukao moju pažnju… koji me ‘zaustavio’ te prisilio da se zamislim i da ponovno promislim o svom životu, o onome što sam činio i zašto i, što je još važnije, o onome što ću raditi u budućnosti (u to je vrijeme pred nama bio veliki svjetovan plan koji je uključivao ogromne novce):

‘Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a izgubi svoju dušu? Ili što će čovjek dati u zamjenu za dušu svoju?’   Matej 16:26

Iako sam ranije te iste večeri pročitao neke dijelove Evanđelja prije nego sam naišao na ovaj stih, ove su određene riječi bile jedina stvar koju sam zapamtio, jedina stvar koju sam tako reći ‘osjetio’…

Odložio sam Knjigu… ali te riječi nisam mogao izbaciti iz svoje glave…

… osjećao sam kao da se ‘netko’ obraća direktno meni… meni koji sam sve do tog trenutka za cilj imao samo svjetovne i tjelesne stvari… koji nisam štedio niti vrijeme niti energiju da bi do njih došao ne mareći pri tome kakvim sredstvima ću se pri tome koristiti.

Uskoro nakon toga sam otišao gore u moju sobu i pripremio se za počinak. Svjetlo je bilo izgašeno a ja sam ležao na krevetu… kad se iznenada, iznad moje glave, sred sobe preda mnom, pojavilo nešto što je izgledalo kao bijela svjetlosna kugla… koja je, poradi svojeg svjetlosnog zračenja, izgledala poput malog sunca* (vidi niže ‘Dodatak’)…

Tu se zaustavilo…

Sijećam se kako sam sebe zapitkivao, Što je ovo? Da li sanjam? Da li je ovo stvarno?’

No moje su oči bile širom otvorene…. dok sam u svojoj svijesti, ili racionalno svjestan te potpuno budan uočavao dijelove pokućstva na lijevoj i desnoj strani svjetlosne pojave… ona je dakle imala obujam…

Teško je reći koliko dugo je sve ovo trajalo, budući sam bio u jednoj vrsti šoka, ali u jednom trenutku me to blistavo svjetlo počelo tako reći povlačiti ka sebi, i dok sam se kretao spram njega, unutra sam uočio veliko stablo (to me podsjeća na Mojsijev doživljaj). Kada sam mu se približio do točke dodira ono je nestalo.

Nikome nisam govorio o tom mojem doživljaju… ljudi koji su u to vrijeme bili oko mene su bili daleko od toga da bi razumjeli nešto tako na pravilan način.

Ali mene što se tiče, ja sam najprije bio zbunjen i nisam znao što o tome misliti. Nakon toga sam upao u izvjesnu vrstu krize, i kušnji svakojake vrste (strahova i sumnji čak do točke očajanja), imao sam osjećaj kako se izvjesni rat vodi unutra u meni… izgledalo mi je kako sam okružen sa nekim ‘mračnim silama’ i nisam mogao reći da li je ono što proživljavam dobro ili loše… i koštalo me podosta duhovne energije i ustrajnosti da bi sve to izdržao.

I tada, tj. u takvom jednom stanju, sam se ‘susreo’ sa tim velikim poslanikom Isusa Krista, Emanuelom Swedenborgom, koji je u moj život donio veliku jasnoću (naš voljeni Gospod i Otac Nebeski, Isus Krist, nam uvijek govori na način da Ga možemo razumjeti, to jest, On nam šalje one od Svojih slugu čija je ‘verzija’ Njegove poruke prilagođena našem trenutnom stanju, položaju i potrebi!)… i dok sam čitao o njegovu životu a posebice o njegovim ranim duhovnim doživljajima, dok sam čitao njegova izvješća iz duhovnog svijeta i dok sam meditirao nad ‘njegovim’ tumačenjima Svetih Pisama… ponovno sam se osjećao ‘normalnim’ (iako bi bilo preciznije reći, ‘po prvi sam se puta osjetio NORMALNIM!’)… sve je polako došlo na svoje pravilno mjesto…

Ali ovog su puta ‘nova jasnoća i nova sila prožimale moju dušu’… i siguran sam kako je ovo bilo u najbližoj vezi sa iznad spomenutim susretom sa onim ‘svjetlom’… o kojem E.Swedenborg u svom ‘Nebu i Paklu – 130’ piše ovako:

‘Nebrojeno puta mi je bilo podareno percipirati i također vidjeti kako postoji istinsko svjetlo (lux) koje osvjetljava um, potpuno različito od svjetla koje se naziva prirodnim svjetlom (lumen). Bio sam uzdignut iznutra u to svjetlo stupnjevito, i kako sam bio uzdignut, moje je razumijevanje postalo tako prosvjetljeno da mi je omogućilo percipirati što nisam percipirao ranije, i konačno stvari koje nikako nisam mogao dokučiti uz pomoć misli iz prirodnog svjetla.’

Nedugo poslije toga sam naručio svoju prvu Bibliju… i započeo sam javno pisati … i propovijedati… i jedino sada, nakon puno godina, shvaćam kako sam od tog trenutka postao Apostol Isusa Krista…

[Ovdje bi želio dodati, a sve to poradi reakcija ljudi na ovu priču koje sam u međuvremenu doživio (= da ne bi došlo do zabune), kako je ‘pojava tog svjetla’, tj. ‘susret sa tim svjetlom’, za mene u stvari označavao tek početak duhovnog života, nikako njegov kraj ili kompletiranje; drugim riječima, ja nisam ni u kojem slučaju bio trenutno pre-porođen, više je to bio početak mojeg pre-porađanja; ‘susret sa tim svjetlom’, je u stvari ona ‘pojava Istinskog Svjetla u ljudskom umu’ o kojem čitamo u Knjizi Postanka 1:3, koje se, upućeni će čitatelj shvatiti, pojavljuje na samom početku preporađanja duše, ili ‘stvaranja čovjeka’ (= u ‘prvom danu’; ‘dan’, u duhovnom značenju, predstavlja ‘stanje’), koje se obražuje u duhovnom značenju te Knjige; nakon pojave tog svjetla je pred čovjekom još dugih 6 dana teškog rada i borbe sa paklovima, tj. opakostima u svojoj ne-preporođenoj volji; ali, kako tom ‘svjetlu’ prethodi dug period ‘mraka’, ili ‘prirodnog sna duše’, o kojem čitamo u Postanku 1:2, 3, mora se priznati kako je to doista poseban događaj, tj. jedna potpuno nova etapa u duhovnom razvoju čovjeka ja to volim oslikati slikom malog orlića koji se tek izlegao iz jajeta; dakle, u trenutku razbijanja ljuske, i njegovog prvog izlaska u vanjski svijet, on je doista ‘ugledao svjetlo’, no gdje je taj mali orlić od onog kralja neba koji, ni ne pomičući krilima, lebdi na ogromnim visinama dok mirno promatra svijet ispod sebe; isto tako, tu ‘pojavu svjetla’, naznačava ono ‘izlijevanje Duha Svetoga na Mariju, izlijevanje koje, u unutarnjem duhovnom značenju Riječi koje obrađuje JEDINO preporod naše duše, u stvari predstavlja tek ‘začeće’ sina Božjega u nama; a gdje je od tog zbivanja ono završno zemaljsko stanje kada mi, poput Krista, moramo reći ‘Otac i ja jedno smo!’; cijelo se Evanđelje do tada mora odviti u nama, što će reći, Isus Krist, preporađajući nas i nanovo stvarajući, mora u nama izvesti sva ona izlječenja, naravno u duhovnom smislu, koja je onda izvodio u tijelu kada se prije 2000 godina šetao Palestinom]

***

‘Biblija, rekao je, je Knjiga nad knjigama, jer ona je Knjiga Božja. To je moj Vodič i Svjetlo, i Hrana za moju dušu. Iskustvo je dokazalo činjenicu kako na svijetu nema ni jedne knjige pored ove, koja može udovoljiti duhovnim potrebama ljudi. Sada je već prošlo četvrt stoljeća od kako me ova dragocjena Knjiga upoznala sa njezinim Autorom i svo ovo vrijeme sam nalazio mojeg Spasitelja istog kakvim Ga opisuje ova Knjiga (ili ‘kako je to zapisano u Knjizi’). On mi je bio sve što u svezi Njega tamo čitamo. Jezične poteškoće i tekstualni kriticizam nisu sakrili njezine istine niti su najmanje omeli njezin životo-dajni utjecaj u mojem srcu, jer te su riječi ‘Duh i one su život.’ Čitajući Bibliju, našao sam neizreciva i vječna bogatstva, takva o kakvima prije nisam nikada niti razmišljao niti sanjao; i sada prenoseći njezinu poruku drugima, i dijeleći ju sa njima, njezin blagoslov za mene i njih se neprestano povećava. Ljudi mogu vidjeti Knjigu i njezine čitatelje, ali njezina predivna nevidljiva moć i sila privlačenja su jedino poznati onima koji ju čitaju iskreno i u molitvenom duhu. Baš kao što se magnet i igla mogu vidjeti, ali je magnetna sila koja k sebi privlači iglu skrivena i nevidljiva, tako nevidljiva snaga i moć ove Riječi Božje privlači grešnike poput mene ka Spasitelju.’

‘Sadhu Sundar Singh – Osobni memoar’ C.F. Andrews

Kako li su istinite… doista… kako li su samo istinite ove riječi… i premda ja većinu vremena ne činim ništa drugo nego se jednostavno ‘naslanjam’ na pojedinačne rečenice i čak riječi iz tih knjiga… i onda tamo samo ‘čekam na Gospoda’ (Njegovu poduku i nadahnuće)… Ja sam uvijek potaknut i uzdignut u mojoj duši do neznanih visina gdje doživim takvu radost i jasnoću da sam ja, osobno, svaki puta iznenađen i zapanjen.

Zato budimo više revni u čitanju Riječi našeg Gospoda i Nebeskog Oca… ne gubimo naše vrijeme u čitanju onih beskorisnih knjiga, onih ‘bunara koji ne mogu držati vode’ (Jeremija 2:13):

‘Obratite pažnju na ono što je Isus podučavao za vrijeme Njegovog zemaljskog života i prihvatite to kao Božju Riječ, jer glas Božji je govorio kroz Isusa, duh Božji je djelovao kroz Njega, i prema tome sve što je On podučavao je bila najčišća istina. Otud se vi uvijek trebate držati Njegove svete Riječi; vi ju trebate prihvatiti u vašem srcu kao Božju Riječ kroz koju vas On želi uvesti u istinu, ako Mu iskreno apelirate za istinu. On će vam je dati, On će vam ju uvijek priopćiti/prenijeti na vama prihvatljiv način (u smislu, ‘onako kako ste vi prijemčivi za nju’)…’

Od Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primila Bertha Dudde, dana 11 Srpnja 1949, Objava br. 4775

Da, čitajmo Ju i dijelimo Ju sa onima oko nas koji još nisu svjesni Njezine sile i njezine vrijednosti.

Bertha Dudde, br. 5605, 18 Veljače 1953

OŽIVLJAVANJE MRTVIH KROZ BOŽJU RIJEČ

Vi morate mrtve ponovno (pro)buditi u život. Morate pomoći beživotnima/neživima da se iz bezdana izvuku prema gore i morate im udahnuti život. Morate ih dotaknuti sa snagom koja će ih oživjeti (ili ‘koja oživljava’). A ta snaga je Moja Riječ, Koja vam stiže/prilazi iz visine (ili ‘sa visina’), Koju vam Ja Osobno donosim/dovodim, (tako) da bi je vi kao posrednici proslijedili dalje, kako bi Moja snaga dotakla i one koji su još mrtvi u duhu. 

Vi posjedujete nešto izuzetno dragocjeno, dar (ili ‘u posjedu ste dara’), koji ima moć činiti čuda. Vi ste u posjedu duhovne snage/moći i njome možete oživljavati mrtve. Ali isto kao što ste (taj dar) primili od ‘Vječne Ljubavi’, isto tako/na taj način, (znači) u ljubavi, Moju Riječ morate i predavati (ili ‘davati dalje’). Stoga, ono što vas mora poticati za dijeljenjem onoga što je i vas same povratilo (probudilo) u život je volja za pomaganjem (ili ‘želja da pomognete drugima’). Onda ćete uvijek imati uspjeha i moći ćete raditi/djelovati uz velike blagoslove, i na Zemlji a također i u Duhovnom Kraljevstvu.

Velika tama je svugdje, a u toj tami prebivaju/obitavaju nebrojene (bezbrojne) duhovno mrtve duše. Ali život znači (ili ‘donosi’) svjetlost. Probuditi se u život može jedino ona duša koju će dotaknuti zraka/snop svjetlosti koja isijava toplinu ljubavi i tako oživljavajuće djeluje na ukočenu dušu. Kada Svjetlo Ljubavi dotakne te mrtve duše, one će se zasigurno probuditi u život.

Vi im morate donijeti te zrake Ljubavi i Svjetla tako što ćete im pokloniti/dati Moju Riječ, Koja će ih dotaći, i oni će ju osjetiti kao velik blagoslov, samo ako im bude pružena/predana u ljubavi. To je iscjeljujuća, životodajna voda (ili ‘živa voda iscjeljenja’), koja vam putem Moje ljubavi i milosti neprestano dotiče, tako da vaša duša bude izliječena, i da pronađete Istinski Život, te da se više ne morate plašiti smrti duše.

Ali mnoge duše, koje počivaju/miruju u svojim grobovima, a koje u svojim mislima i dalje lutaju zemljom iako su duhovno mrtve, su u depresivnoj tami. Te duše vas okružuju i njima morate pomoći. Morate im pomoći da se izdignu/podignu iz noći smrti ka Svjetlu Života. Jer vi imate djelotvoran lijek, vi imate jedinu medicinu koja im  može pomoći.

Vi imate Moju Riječ, emanaciju/emisiju/zračenje/isijavanje/prijenos snage/moći i svjetla (iz) Moga Sebstva (ili ‘iz Moje Osobe’), koja uvijek daje rezultate, samo ako može dotaći dušu. Sve dok Moja Riječ prodire/dopire samo do ljudskih ušiju, tako ne dotiče njihovu dušu, koja je jedina osjetljiva na djelovanje Moje Riječi. Ali, samo ljubav otvara vrata, kako bi Ja Sâm sa snagom Moje ljubavi mogao dotaći dušu.

Vaša ljubav Mi otvara vrata, kada se trudite pomoći tim mrtvim dušama, kad im u potpunoj ljubavi obznanjujete Moju Riječ. Budite svjesni toga koja (ili ‘razmislite o tome kolika’) vam je moć dana. Možete mrtve vraćati (dizati) u život Mojom Riječju. I kada vas Ljubav bude poticala/nagonila da širite Moju Riječ, Ja ću blagosloviti vaše napore. Probijajte se svjetlom kroz (ili ‘donosite svjetlo u’) mrak, gdje god da on bio (ili ‘gdje god se nalazio’).

Brinite za sve koji su duhovno mrtvi. Sjetite se vaših beživotnih bližnjih kao i umrlih koji su (sada) u zagrobnom životu, želite (im) da se probude u život. Donosite/dostavljajte im Moju Riječ u ljubavi, i snaga Moje Riječi će činiti čuda, duše će se buditi u Život i Svjetlo, i taj Život (te duše) više nikad neće izgubiti.  AMEN

*

Bertha Dudde, br. 6768, 21-23 Veljače 1957

BLAGOTVORNI UČINAK BOŽJE RIJEČI… BUĐENJE… ŽIVOT…

(Ivan 6:63; Psalmi 24:7-10)

Moje su Riječi za vas duh i život… vi ne možete ostati u mrtvom stanju kada dozvolite Mojim Riječima ući u vaše srce, vi morate osjetiti snagu Moje Riječi i sa tom snagom postati aktivni, otuda živi… Kada Riječ dodirne vaša srca onda ste došli u kontakt sa Mnom zbog Mojih Riječi, ili vi ne bi čuli Moj glas premda vi čujete riječi. Iz tog razloga Ja tražim da dozvolite Mojoj Riječi da uđe u vaše srce, ne dopustite da uši jedine slušaju tako da vas Riječ ne bi samo mimoišla bez značenja. Vi morate čuti Mene Osobno kako vam govorim a vi to jedino možete napraviti kada sebe predate Onome, Koji vam govori… kada otvorite vaša srca, kada svjesno i pažljivo slušate ono što vam vaš Bog i Otac želi reći. Onda vi doista primate snagu u izobilju i pronalazite život. Što sada primate naračun Moje ljubavi će vam dati život budući se Ja sažaljevam na vas sve dok ste i dalje mrtvi u duhu. Jer vi niste u savršenom stanju čak ako vjerujete kako na Zemlji posjedujete snagu… Život koji vam Ja želim dati nije usporediv sa zemaljskim životom… Vi trebate postići život duše i taj je život dar kojeg svi vi možete primiti ako to žudite. Ali on vam može biti dan jedino od strane Njega Koji je Sam Život (Ivan 5:26)… Pritjecanje života jedino dolazi od Mene ali on vječno teče ka ljudskim bićima posredstvom Moje Riječi koja je zračenje Moje snage ljubavi i prema tome mora biti oživljavajuća čim dodirne mrtve (ili ‘ono što je mrtvo’). A vi ili pristajete na ovaj dodir ili ga odgurujete/odbacujete… Tako vi sami odlučujete o životu i smrti vaše duše.

Posljedično tome vi trebate razumjeti da Ja, Koji Sam od vječnosti Riječ Osobno (Ivan 1:1, 2), jedino želim dati život dosad mrtvima time što šaljem Moju Riječ na Zemlju i da prihvatanje Moje Riječi tako mora biti od najvećeg značenja za vas… budući vas ona sa sigurnošću spašava od ponižavajućeg i mizernog stanja. Jer ni jedan Božanski dar ne ostaje neučinkovit samo ako bi mu vi ljudi dopustili da stupi na snagu. Tako Moja Riječ mora također imati izuzetno blagotvoran učinak na vas utoliko što vi možete osjetiti njezin učinak na vas, vi se morate neopozivo osjećati nagnani živjeti u skladu sa Mojom Riječju, to jest, vršiti Moju volju koja vam je bila obznanjena posredstvom Moje Riječi… Ali vi joj se ne bi trebali opirati, vi ju dobrovoljno morate čuti i sebi dopustiti da vas ona vodi kako bi vaš život živjeli sukladno… Onda ćete ostvariti najveća duhovna ostvarenja, vi ćete postići nužnu zrelost duše i ući u carstvo svjetla nakon smrti vaših tijela. Tako vi imate jasna/definitivna sredstva, sredstva neporecivo blagotvorna učinka za vašu dušu… Pa ipak samo se nekolicina ljudi koriste ovim blagotvornim sredstvima… I Moj božanski pritok snage ne može dotaknuti njihove duše koje žive zemaljski život (ili ‘hodaju zemaljskom stazom’) bolesne i bijedne i ovaj svijet napuštaju bez uspjeha. Kao rezultat na najučinkovitija sredstva se ne mari ili pak vrlo rijetko i neobična duhovna iskustva, koja bi bila više primjetljiva, se ne mogu uvijek primjeniti budući bi ona prisiljavala na vjerovanje i prema tome bi uspjeh za dušu bio jedva vrijedan spomena ukoliko ona ne čine unutarnjim i čine ga prijemčivim za Moju Riječ… Moja mudrost percipira ovo unaprijed i stoga može ponekad izgledati kao da su ljudskom biću od strane Mene bili podareni neobični darovi milosti koji Mu garantiraju lakši uspon… Ja znam stupanj dušine zrelosti, Ja također znam kada je otpor duše postao tako slab da je potrebno samo lagano duhovno iskustvo da se slomije ovaj otpor… A u tom slučaju je također prisutno prihvaćanje Moje Riječi, i sada svaka duša mora vršiti isti rad: dobrovoljno živjeti u skladu sa Mojom Riječju… jedino onda su neobični darovi milosti bili iskorišteni i posljedično tome će Moja Riječ imati isti učinak na njega, budući je ona sama po sebi snaga i sada uskrisuje mrtvoga.

Kada Ja govorim ljudskom biću to treba imati iscjeliteljski učinak na fatalno bolesnu dušu budući ona dolazi u direktni kontakt sa životnom energijom… ali isti se uspjeh ne može očekivati tamo gdje se Mojoj Riječi suprotstavljaju budući to suprotstavljanje ne dozvoljava povoljan učinak… to je, naposlijetku, obnovljen grijeh spram Moje ljubavi a grijeh nikad ne rezultira u pozitivnom učinku… Ali vi ljudi bi mogli lako primiti život i stoga također snagu. Svako ljudsko biće ima priliku čuti Moju Riječ, čitati ju ili Mi sam govoriti u mislima. Čak ako je on potpuno u svijetu… bilo bi za svakoga moguće sebe odvojiti od svijeta u kratkom periodu vremena i duši ponuditi hranu: postati apsorbiran u Moju Riječ (ili ‘zaokupiti se Mojom Riječju’) i tako dobrovoljno uspostaviti kontakt sa Njime, Koji treba biti priznat kao Bog i Stvoritelj. I Ja ću doista blagosloviti njegovu volju, Ja ću ga susresti i govoriti mu na takav način da će on opet i iznova zahtjevati čuti Mene i Moju Riječ… No svijet zamjenjuje svaku misao o Meni, Moja se riječ nemarno/nepromišljeno zanemaruje, prilike da se čuje Moja Riječ se čak smatraju nametljivima i odbacivanje Mojeg dara ljubavi toliko očigledno istupa naprijed da nije iznenađujuće da je čovječanstvo sve više prevladano sa nemoćnošću… da najniži duhovni nivo postaje sve više primjetljiv i da Moj protivnik (Sotona) zadobija prevlast nad ljudskim bićima koja su sama spriječila svaku dostavu/opskrbu snage. Oni ne bi imali koristi niti od neobičnih darova milosti jer bi ovi bili neučinkoviti budući ljudi ne žele vidjeti svjetlo koje im je donešeno. Tako čovječanstvo samo uzrokuje kraj ove Zemlje budući se značajan uspon više ne može napraviti, ljudski život na ovoj Zemlji se ne koristi i prema tome je postao bez svrhe… Najprije treba biti uspostavljen red koji opet omogućava progresivan napredak… I Ja ću zasigurno postaviti ovaj red na mjesto čim je došao čas, kako je odlučeno od vječnosti… jer ljudska će bića trebaju postići život i neće ostati vječno u mrtvom stanju.  AMEN

Štoviše, TAKO ČINITI TO JE NAŠA DUŽNOST. 

[Baš nedavno sam završio moj prijevod ‘Doktrine o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem’ (napisao E.Swedenborg; ova je knjiga dostupna za skidanje sa ove web-adrese: http://www.akademijavjecnogproljeca.org/swedenborg.html) na moj materinji jezik… i dok sam je prevodio… jedna mi je stvar bila neprestano na pameti: ‘Ovo se zadivljujuće znanje o tajnama Božje Riječi mora podijeliti sa cijelim svijetom…’ (= u toj su knjizi E.Swedenborgu od strane anđela nebeskih otkrivene prekrasne stvari u svezi Riječi Božje)]

                        Neka nas Gospod Isus Krist…

                                    … zauvijek drži budnima za potrebe naše braće i sestara!

Lorens N.

(31 Svibanj, 2009)

*Dodatak:                                          ‘Duhovno Sunce’

(Izvadak iz moje knjižice ‘Ja ću budan sanjati’)

129. Ne bi sad htio od toga (= pojave ‘svjetlosne kugle’ u mojoj sobi) raditi veće čudo nego jest, pogotovo što ‘istraživanja’ pokazuju kako to nije prvi put da se tako nešto (nekome) dogodilo. Ono što se čini zanimljivije jest činjenica da su od ‘susreta’ sa Duhovnim Suncem-ili svjetlošću koja proizlazi iz tog Sunca (‘Nebesko Sunce, što je Gospod, ukazuje se samo onima koji su u trećem nebu-najsavršenijim anđelima ljubavi, ostali vide svjetlo koje iz Njega zrači ili pak Mjesec’. E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 7173’; Gospod naravno nije sunce, već se sfera ljubavi koja se širi oko njega prisutnim/pred anđelima prikazuje kao sunce; vidi niže 131) svi ‘učesnici’ takvog jednog iskustva su “promijenili” pogled na svijet (percipirali i govorili-pisali skoro potpuno iste stvari) ostavivši trenutno dotadašnje zadatke (dotadašnji način života, ma kakav on bio), te se potpuno posvetili drugačijoj misiji. Isto tako se ispostavlja kako svim učesnicima tog ‘susreta’ zajednički postaje i osjećaj sigurnosti, točnije ‘potpune uvjerenosti’ u ono što bi se moglo nazvati “misija-poslanstvo”, pa bi se taj događaj mogao shvatiti i kao ‘poziv’ (ovo naravno korespondira sa onim pozivanjem Apostola od strane Isusa na samom početku Njegove misije), pošto osjećaj koji se pojavljuje pri njemu zaista podsjeća na ‘poruku’ koja u sebi nosi veliku važnost i snažnu-neodgodivu potrebu za njenim isporučenjem. Nema tu nigdje ‘truba’ ni ‘plamenih kočija’, nema ‘mačeva’ ni ‘bojnih kola’, samo osjećaj potpune sigurnosti i svjesnosti o tome da ‘poruka’ koju si dobio stiže direktno od Kralja nad nebesima, i da mora biti predana dalje, svjesnost što obezvređuje svaki drugi posao ili aktivnost koji bi odgađali ili usporavali izvršenje tog zadatka.

130.  Jedan od nadasve znakovitih svjetski poznatih slučajeva koji su se ‘susreli’ sa ‘Duhovnim Suncem’ jest briljantan matematički genije Blaise Pascal. Papir na kojem je pisalo: “Svjetlo, svjetlo!! Sreća, Bog Izaka i Abrahama, Bog Jakova. Mir, mir”, pronađen je nakon njegove smrti ušiven-sakriven u postavi kaputa. Iz samog teksta (emocije prisutne u tekstu) se vidi da je Pascal, koji se od tada ‘pr-o-svjetlio’, te umjesto matematičkih i geometrijskih čuda počeo pisati revitalizaciju cijelog Kršćanstva (posljedica toga su njegove čuvene ‘Misli’), bio vrlo vrlo uzbuđen, baš kao što se vidi da ga je taj ‘susret’ potpuno promijenio dajući ujedno njegovom postojanju jednu sasvim drugu dimenziju i smjer.

131.  Pascal je ostatak svog života bio uvjeren kako je vidio Duhovno sunce (na jednom mjestu, poimenice u knjizi ‘Zemlja Ulro’, komentar C.Milosza, Pascalov doživljaj se također uspoređuje sa onim Mojsijevim, koji je vidio zapaljeni grm, koji nije gorio, tj. gorio je samo bijelim svjetlom koje ne žeže-spaljuje; čitaj – Gospod mu se ukazao anđeoskim prisustvom u obliku plamtećeg grma), tj. sâmog Boga [Jer Bog se u duhovom svijetu-u raju (u paklu je naravno mrak, tj. nedostatak svjetla) prikazuje kao ‘Sunce’, tj. on se tamo pojavljuje kao ‘Sunce koje nikad ne zalazi’. Korespodencija je i ovdje potpuna sa onim što svakodnevno vidite oko sebe. Emanuel Swedenborg, kojemu su oči duha bile otvorene još za vrijeme života, daje detaljan opis ‘Duhovnog Sunca’, kao i svjetla i topline koji izviru iz njega, u svoje dvije knjige, poimenice ‘Raj i Pakao’ te ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi i mudrosti’. Do njega ljudi nisu znali da postoji ‘drugo’ sunce čega je ovo naše prirodno replika ili korespondent, drugim riječima u svijetu ni dan danas nije poznato da postoji i ‘Duhovno Sunce’ koje je kao takvo izvor duhovne topline, što je ljubav, te duhovnog svjetla, što je mudrost, i koje je, baš kao i ovo naše sunce (samo ne u ‘pričini’ već istinski; pošto je pričina da naše sunce daje nečemu život, ono je stvoreno da se uz njegovu pomoć održava priroda), ono što daje i održava život u duhovnom svijetu (u kojem mi i za života na ovoj zemlji punopravno sudjelujemo sa našim duhom). No, kaže dobri Swedenborg, ‘To Sunce nije sâm Gospod, već je ono Božanska ljubav i mudrost koji iz Njega proizlaze, i to u prvom stupnju (prvoj korespodenciji, tj. ‘punina duhovne topline’, nešto kao ‘aura’), i ‘izgledaju-pojavljuju se’ kao Sunce u duhovnom svijetu (vidi Matej 17:2). Razlog zbog kojeg se Sunce pojavljuje ispred anđela kao plameno je taj što ljubav i toplina-vatra korespondiraju jedno sa drugim, a kako njihove oči ne mogu ‘gledati-vidjeti’ ljubav, umjesto toga, oni vide ono što toj ljubavi korespondira, poimenice vatru. Pošto anđeli, baš kao i ljudi, imaju unutarnji i vanjski dio (unutarnjeg i vanjskog čovjeka), unutarnji je onaj koji misli i koji je mudar, kao i onaj koji želi i koji ljubi, dok je vanjski onaj koji vidi, osjeća, govori i djeluje. Sve njihove vanjske stvari su korespondencije njihovim unutrašnjostima, ali duhovne korespondencije, nikako (kao u našem svijetu) prirodne. Božanska ljubav se od strane duhovnog čovjeka osjeća kao vatra, i baš zbog toga se u Riječi Božjoj pri spomenu ‘vatre’ misli na ljubav. No neka se svatko čuva ideje da je Sunce duhovnog svijeta sâm Gospod. Gospod je Čovjek (u ‘Velikom Ivanovom Evanđelju’, kojeg je od Krista primio Jakob Lorber, pronalazimo ovakvo iskustvo; ‘Moje cjelokupno biće je sada postalo svjetlo i nigdje ne vidim sjene, niti u meni niti izvan mene, jer sve oko mene postade svjetlo također. Ali u tom svjetlu vidim također i najsvetije svjetlo; sjaji kao Moćno Sunce, a u njemu je Gospod’; radi se o čovjeku kome su unutrašnjosti uma bile otvorene u duhovni svijet), a ono što prvo proizlazi iz Njegove ljubavi i mudrosti je plamena duhovna stvar koja se pred anđeoskim očima pojavljuje kao Sunce(‘Njegova ljubav je ono što sija kao sunce’, ‘Raj i Pakao – 117’).’  ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske ljubavi i mudrosti – 86, 87, 97’].

136.  Nedavno sam dobio ‘ozoglašenu’ knjigu Mormona (Mormon je jedan od proroka čija proročka knjiga sačinjava dio pismena o Gospodu poznatih kao ‘Knjiga Mormona’; ‘Knjiga Mormona’ sve skupa sadržava 15 knjiga), i osim što sam u njoj pronašao ‘samo’ istine o Gospodu Isusu Kristu, Koji je Jehova Stvoritelj i Jedini Bog, pronašao sam, odmah na početku, i iskustvo Josepha Smita, čovjeka-proroka koji je ‘primio’ poruku sa nebesa o tome gdje se nalaze zlatne ploče (na kojima su te proročke knjige zapisane-sačuvane), te uputstvima kako te iste ‘objaviti’ svijetu. Njegovo ‘iskustvo’ je zabilježeno ovako: ‘U noći dvadeset i prvog Rujna 1823, dok sam se molio posvećujući tako sebe Svemogućem Bogu, dok sam tako prizivao Boga, otkrijem-ugledam kako se svjetlo pojavljuje u sobi, svjetlo koje se nastavljalo povećavati sve dok soba nije postala svjetlija od podneva, tada se odjednom pojavila osoba pokraj moga kreveta, stajavši u zraku, jer njegove noge nisu dodirivale pod. Na sebi je imao bijelu odjeću neopisive bjeline. Takve bjeline da se na zemlji ništa ne bi moglo sa njome usporediti (da ni jedan objekt na zemlji ne bi mogao izgledati tako veličanstveno bijelo i sjajno). Njegovi dlanovi i ruke su bili goli, baš kao i njegove noge do iznad gležanja. Također i njegova glava i vrat nisu bili prekriveni sa ničime. Primjetio sam da na njemu nije bilo ničega osim te bijele halje pošto sam, kako je bila otvorena, mogao vidjeti njegove grudi.

137.  No, ne samo da je njegovo odijelo bilo blještavo bijelo već je cijela njegova osoba bila u slavi koja nadilazi opis, a njegovo lice-pojava poput bljeska munje. Soba je bila preplavljena-potpuno ispunjena  svjetlom, no ne toliko koliko oko same osobe. Kad sam ga prvi puta ugledao, bilo me je strah, no strah me je ubrzo napustio.

138.  Pozvao me je po imenu rekavši kako je on glasnik poslat k meni od strane Božje Prisutnosti, i da je njegovo ime Moroni; rekavši kako Bog ima određeni zadatak za mene; i da će moje ime biti i na dobrom i na lošem glasu među narodima, jezicima i plemenima, da će ono biti nekima za dobro a nekima za zlo.’

139.  Znači opet imamo pojavu svjetla u sobi, ovaj puta se iz njega pojavljuje anđeosko biće koje je ‘glasnik Božji’, zatim opet imamo ‘poruku’ za onog kome se to svjetlo ukazalo, i na kraju opet imamo ‘misiju’ koja se treba izvršiti. Na to dajemo komentar Emanuela Swedenborga iz ‘Raja i Pakla’: ‘Svaka osoba vidi Gospoda u skladu sa svojom kvalitetom i posljedičnom prijemčivošću (Božje ljubavi i mudrosti). Oni koji su u ljubavi prema Njemu, tj. oni koji Ga ‘primaju’ u dobro ljubavi, vide Gospoda kao Sunce, i to nad nebesima pod 45 stupnjeva, no onima koji Ga primaju u dobro vjere, znači na nižem nivou, Gospod se ukazuje kao Mjesec (‘Raj i pakao – 118’). No kada se Gospod pojavljuje ‘u’ raju onda se On pojavljuje ne kao Sunce (kao ogrnut suncem) već u Anđeoskoj formi, no sa tom razlikom (tako se razlikuje od anđela) što je Njegovo lice-pojava Božanski osvijetljena. Jer On tamo NIJE U OSOBI POŠTO JE GOSPOD U OSOBI UVIJEK OBUČEN U SUNCE, već je On predstavljen pred oči ljudima u tom obliku, tj. anđeoskom (‘Raj i Pakao 121’; to je ujedno i objašnjenje ovog događaja u sobi J. Smitha). U raju (čitaj; u duhovnom svijetu) je sasvim normalno da se osoba pojavi na mjestu gdje se pogled fiksira ili završava, čak i ako je to mjesto jako daleko od onog gdje ta osoba u stvarnosti jeste.’

140. Potvrde ovakvog iskustva, tj. pojave Gospoda u obliku ‘anđela Božanske Prisutnosti’, nalazimo u Starom Testamentu gdje se Gospod ukazao Gideonu (Suci 6:11-23) ili pak Abrahamu (Postanak 18).

Spread the Truth