‘POŠTUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJU’
A nakon ljubavi spram Njega Koji te je stvorio: ljubav spram onih koji su te začeli i rodili, i spram onog koji je tvoj brat. Ako je Bog Dobročinstvo/Ljubav (Charity), kako možeš reći da si u Bogu ako ne nastojiš biti poput Njega u dobročinstvu/ljubavi? A možeš li reći da si poput Njega ako jedino Njega ljubiš, a ne (i) druge koje je On stvorio? Da, Boga treba ljubiti više od svih, ali ne može reći kako ljubi Boga onaj koji omalovažava (ili ‘zanemaruje’) ljubav spram onih koje Bog ljubi.
Prije svega, dakle, ljubi one, koji su time što su te začeli i rodili, drugi stvoritelji tvojeg bića na Zemlji. Uzvišeni Stvoritelj je Gospod Bog Koji oblikuje vaše duše i, budući je Vlasnik nad Životom i Smrti, dozvoljava vaš dolazak u život. Ali drugi stvoritelji su oni koji su, od dva različita tijela i krvne loze, napravili novo tijelo, novog sina Božjeg, novog budućeg stanovnika Neba. Jer za Nebo ste stvoreni, za Nebo trebate živjeti na Zemlji.
Oh! Uzvišeno dostojanstvo oca i majke! Sveto Biskupovanje – govorim odvažnim/srčanim riječima, ali istinitim – Sveto Biskupovanje koje posvećuje novog slugu Božjeg sa krizmom (= svetom potvrdom) bračne ljubavi, kupa ga sa suzama nje koja ga je rodila, oblači ga sa radom/trudom njegova oca, čini ga nositeljem Svjetla time što usađuje znanje o Bogu u umove djece i ljubav spram Boga u nevina srca. Doista kažem vam da su roditelji tek malo podređeni Bogu, i to samo zbog činjenice da su stvorili novog Adama. Ali što onda kada roditelji znaju kako od novog Adama učiniti novog malog Krista? – onda je njihovo dostojanstvo jedva stepenicu niže nego ono Vječnoga.
Sa ljubavlju, dakle, koja je jedino podređena onoj koju bi trebali imati spram Gospoda vašeg Boga, ljubite vašeg oca i vašu majku, ovo dvostruko očitovanje Boga za koje njihova bračna ljubav uzrokuje da postane jedna ‘unija’. Ljubite ovu uniju jer su njezino dostojanstvo i njezina djela najsličnija onima koja Bog vrši za vas: oni su vaši roditelji, vaši zemaljski stvoritelji, i sve u vama ih kao takve treba poštivati.
A vi, O roditelji, ljubite vaše potomke, Zapamtite kako je začinjanje i rađanje tijela puno, ali da je to istovremeno ništa. Čak životinje začinju i rađaju tijelo, i mnogo puta se oni za njega brinu bolje nego itko od vas. Ali vi začinjete i rađate stanovnika Neba. Sa time sebe trebate zaokupirati. Ne trnite svjetlo u dušama vaše djece, ne dozvolite da biser duše vaše djece zadobije stanje/naviku/sklonost/građu mulja. Pružite vašoj djeci ljubav, svetu ljubav, a ne bedaste brige za tjelesnom ljepotom, za ljudskom kulturom. Ne. Ljepota njihovih duša, obrazovanje njihovog duha: to je ono čime bi se trebali baviti (ili ‘ono što bi vas trebalo brinuti’).
Život roditelja je žrtva, kao što je to život svećenika i učitelja uvjerenih u njihovu misiju. Sve tri kategorije su ‘oblikovatelji’ onog što ne umire: duha, ili psihe, ako vam se tako više sviđa. I s obzirom da duh u odnosu na tijelo stoji u omjeru 1000 spram 1, uzmite u obzir do kakvog savršenstva trebate pristići (tj. kakvo savršenstvo trebate ostvariti), O vi roditelji, učitelji i svećenici, kako bi doista bili ono što bi trebali biti. Kažem ‘savršenstvo’. ‘Oblikovanje’ nije dovoljno. Oni trebaju oblikovati druge, ali kako bi oblikovali njih ‘ne-oblikovane’, oni ih moraju odljevati prema savršenom modelu. A kako mogu tvrditi da su takvi, ako su sami nesavršeni? A kako mogu sami postati savršeni ako nisu odljeveni prema Savršenom, Koji je Bog? A što čovjeku može dati kapacitet sebe odljevati prema Bogu? Ljubav, uvijek ljubav. Vi ste svi ništa nego željezo, naizrađeno i neoblikovano. Ljubav je peć koja vas pročišćava i otapa i čini vas tečnima da bi kroz natprirodne vene tekli u obličje Božje. Onda ste ‘oblikovatelji’ drugih: kada ste sebe oblikovali u Božje savršenstvo (ili ‘prema Božjem savršenstvu’).
Djeca opet mnogo puta predočavaju duhovni stečaj/propast njihovih roditelja. Kroz djecu se pokazuje što su roditelji vrijedili. Jer, ako je i istina kako su ponekad od svetih roditelja rođena iskvarena djeca, to je izuzetak. Općenito, bar jedan od roditelja nije svet i, s obzirom na činjenicu kako je vama lakše kopirati zlo nego dobro, dijete kopira manje dobrog roditelja. Također je istinito da se ponekad od iskvarenih roditelja rodi sveto dijete. Ali čak i tamo je vrlo teško da obadva roditelja budu iskvarena. Kroz zakon kompenzacije bolji od dvoje je dobar za obadvoje, i uz molitve, suze i riječi, kompletira rad za obadvoje oblikujući dijete za Nebo.
U svakom slučaju, kakvi god da su (ili ‘ma kakvi mogli biti’) vaši roditelji, O djeco, Ja vam kažem, ‘Ne sudite, samo ljubite, samo opraštajte, samo slušajte, osim u onim stvarima koje su protivne Mojem Zakonu. Vama pripada (ili ‘u tome je za vas’) zasluga poslušnosti, ljubavi i opraštanja, opraštanja od strane vas, djece, Marija, koje pospješuje Božji oprost vašim roditeljima, i pospješuje ga utoliko više što je vaše opraštanje potpuno; jer za vaše roditelje postoji (tj. očekuje ih) – bilo u svezi vas ili onog što se tiče Boga – za njih postoji odgovornost i pravedan sud Boga, jedinog Suca.’
Od Gospoda i Oca našega, Isusa Krista, u viziji primio Njegov ‘Mali Ivan’, Marija Valtorta, 21 Listopad 1943
