Mir budi kući ovoj…
‘U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir budi kući ovoj!’ Bude li tamo sin mira, počinut će na njoj mir vaš. Ako li ne, vratit će se opet k vama.’ Luka 10:5-6
Draga S., dobro jutro, kako si?! J
Prošle noći, tijekom šetnje nakon večere (koja se sastojala od domaćeg kruha kojeg sam ispekao, kozjeg sira sa malo meda od lipe, i suhih smokava), vodio sam unutarnji razgovor sa tobom… koji je bio prilično živ… i to je za mene, kao i obično, bio znak da ‘zapišem na papir’ one ‘misli’ koje sam tada ‘primao’…
Imao sam posjetu jučer, jedan moj dragi prijatelj je došao provesti popodne sa mnom…
Vrijeme je kod nas i dalje vrlo lijepo… tako da smo, nakon što sam u svom novom sokovniku napravio svježe iscijeđeni sok od jabuka, odmah izašli napolje… te smo hodali šumom… razgovarali… i ponekad se, kad nam je to situacija dopuštala, sunčali…
Ovog sam dečka sreo recimo prije nekih dvije godine, bio je prisutan te zaintrigiran dok sam propovijedao nešto u svezi iscjeljenja… našim zajedničkim prijateljima… kasnije… njegova je majka bila čudesno izliječena kroz moju asistenciju i ‘doktorske’ savjete… od njezinog teškog srčanog oboljenja… što tijekom mnogih godina nijedan doktor nije mogao ostvariti… niti četiri operacije… niti bilo koja alternativna metoda liječenja…
Ali od tog vremena, njegove su vlastite riječi, ‘ona ne samo da se osjeća bolje, nego je potpuno izliječena, ona čak više ni ne posjećuje doktore’… a mi ovdje govorimo o ženi koja je pola njezinog života živjela na rubu smrti…
Od tog smo trenutka postali prijatelji… premda je glavni razlog za ovo bila njegova vlastita (po)veza(nost) sa mnom… njegov tako reći religiozan stav… drugim riječima, on je bio doista ‘gladan’ i ‘žedan’ kada sam ga sreo, i ‘pravilna hrana i piće’ su mu bili dostavljeni posredstvom mene… što je imalo snažan učinak na njegovu dušu…
Od prvog trenutka kada smo govorili on je tako reći ‘osjetio’ prisustvo Krista u meni (njegove vlastite riječi)… i običavao bi reći… ‘samo biti u tvojoj blizini čini da se osjećam kao da sam na nebu… sve drugo jednostavno nestane!’
On je dakle prihvatio ISTINSKOG Isusa Krista… i tako postao pravim Kršćaninom…
Ok… ovo je bio kratak ‘uvod’…
***
Ovo ljeto me nazvao nakon par mjeseci ‘tišine’ (inače smo se dosta redovito čuli)… govoreći kako je u međuvremenu bio ‘loše’, i kako je prolazio i prolazi kroz najgori period u njegovom životu… također, da je podbacio u njegovom odnosu sa Bogom… sve ovo je rekao nekako pokajnički…
Opet sam ga naravno toplo ‘prigrlio’… i dva tjedna nakon toga, pristigao sam ovdje, u Zagreb… i onda mi je on najprije ispričao priču o jednoj svojoj prijateljici, koja je također i moja prijateljica… koja je iznenada, kao da se nikada u životu nisu poznavali, a bili su najbolji prijatelji godinama, samo prekinula njihov odnos, čak mu se više nije ni telefonom javljala …
Ovo je za njega bio težak udarac… jer on to uopće nije mogao razumjeti…
Druga stvar… njegova mama, kojoj je izuzetno privržen… koju brižno ljubi… sada ima drugi problem, ovog puta mehaničke prirode, naime, njezina kičma je oštećena, i posljedično tome jedan ili više kralježnjaka pritišću neke živce u njezinoj kičmi… tako da je većinu vremena u velikoj boli… i ponekad tjednima ne može ustati iz kreveta…
Dovoljno je reći kako ga ovo ‘izjeda’… ili da je on izuzetno nesretan zbog toga… ali bi bilo čak točnije reći kako ‘nije u stanju nositi se sa situacijom’, što ga stavlja u bijednu situaciju većinu vremena!
Treća stvar… njegov gazda, na poslu… koji mu je obećao mnoge stvari kada je prekinuo njegov stari posao, sada ne isplaćuje njegovu plaću… a on radi jako puno… i toliko je nesretan sa svojim poslom da je izgubio sav njegov životni entuzijazam poradi tog dnevnog napora (a da ne spominjemo kako taj gazda nije ispunio ni jedno od obećanja koje mu je dao da bi ga ‘namamio’ da pređe raditi kod njega)… to jest šest dana tjedno on neprestano negdje vozi i u principu nema odmora …
Da ne spominjem kako ima kredit za otplaćivati… što znači, ako ovaj mjesec on također ne bi primio njegovu plaću, bio bi u velikoj nevolji…
Povrh svega… prije dva tri dana, dok je vozio u jedan drugi grad, dolje na našoj obali, netko je na autoputu vozio na njegovoj strani ceste iz suprotnog pravca, i njih dvoje, koliko ih je tada bilo u autu, su čudesno izbjegli smrt budući je on, izbjegavajući direktni sudar, sa svojim autom malo već udario u zid …
Da ne spominjem kako je bio i još je i sada bolestan (temperatura, gripa i slične stvari) bar pola vremena… također, da je imao malu nesreću sa njegovim motorom ovog ljeta što je kao posljedicu ostavilo loše zaliječen prst… što ga naravno uznemirava!!
Sa njime u ovakvom ‘ništa-mi-ne-ide-u-životu’ stanju sam se ‘bavio’ draga S. … mada još treba reći kako tijekom mojeg ostanka ovdje mi nismo proveli više nego recimo 5-6 sati dnevno… budući oni nikada nije imao dovoljno vremena… kada bi me čuo ‘propovijedati o Kristu i Njegovu Evanđelju’, tijekom čega je također mogao osjetiti Njegovo Prisustvo kako zrači oko mene’…
***
‘Izvanjska svjetlosna-sfera sunca, u kojoj su ova Zemlja, mjesec, i mnoštvo drugih nebeskih tijela smješteni je, tako reći, izvanjska životna-sfera sunca, kroz koju sve što je unutar njezina područja biva probuđeno do izvjesnog života prirode. To je zašto sve mora, više ili manje, udovoljiti sunčevom redu. Sunce je, prema tome, zakonodavac i gospodar nad svim drugim nebeskim tijelima unutar njegovog područja zračenja svjetla. Zasigurno, ne može se reći za sunce kako ono misli i želi; ali njegovo svjetlo je međutim velika misao, a toplina svjetla je sasvim čvrsta volja, ne od sunca, nego što zrači od Mene, i postaje učinkovita kroz organsku prirodu sunčevog tijela. Što je bliže nebesko tijelo suncu, to ono mora više aktivno percipirati i unutar sebe odlučiti životno-učinkovitu silu izvanjske sfere sunca, i udovoljiti sa svime što svjetlo i toplina sunca žele proizvesti u ili na njemu.
Kao što sunce čini predivne stvari jedino kroz svoju izvanjsku životnu-sferu na ovim nebeskim tijelima, to također važi za neiskvarenu i, na njezin izvorni način, usavršenu dušu, koja je puna života, puna ljubavi, puna vjere, i puna čvrste volje! Takva je duša potpuno svjetlo i toplina, i zrači na veliku udaljenost, koja radijacija formira prema tome moćnu izvanjsku životnu-sferu. Otud, u izvanjskoj životnoj-sferi sunca, Moja volja sebe izražava kao obilato puno i prekrasno učinkovita, ni jedna joj se sila ne može oduprijeti. Na isti način, volja savršene, neiskvarene duše sebe izražava u izvanjskoj životnoj sferi kao prekrasno učinkovita, budući je Moj red također Moja volja.’
Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/215’
Jučer je taj isti mladi čovjek (32 godine star) došao k meni… prikazujući veliku promjenu u njegovu držanju, na njegovu licu i prije svega u njegovoj cjelokupnoj sferi života… on se meni doista činio potpuno promjenjen… mogao sam također osjetiti razliku!!
Rekao je, kako je nakon naših ‘razgovora’ i ‘poduka koje je primio od mene’, također ‘od kako se u mojem prisustvu hranio iz moje vlastite životne sfere’, njegova duša ušla u takav mir da apsolutno ništa što se sada događa u njegovu životu, a sve iznad spomenute stvari se I DALJE DOGAĐAJU U NJEGOVU ŽIVOTU, njega više ne uznemirava…
… dodajući kako je u njegovoj duši on u SAVRŠENOM MIRU U GOSPODU ISUSU KRISTU!!!
(On je tome nadodao kako su moji ‘prepustiti-Isusu-Kristu-svu-brigu-u-svjesnosti-kako-On-sve-vodi-u-našem-životu-savjeti’ bili također više nego istiniti, premda su u vrijeme kada ih je primao bili ponešto ‘teški’ za prihvaćanje! J Ivan 6:60)
***
E sad, to se događa samo dva dana nakon sljedećeg:
Moja je gazdarica, svo vrijeme od kako sam je upoznao (od mog pristignuća ovdje je prošlo 3 tjedna), bila nesretna osoba, mislim stvarno nesretna, i nespokojna…
Obadvoje njezinih roditelja je nedavno umrlo… nakon duge i bolne bolesti tijekom koje im je ona posluživala u njezinoj kući… to je naravno na njezinoj duši ostavilo neke svježe ožiljke…
Zatim, njezin je muž bio alkoholičar… u stvari, i dalje ima taj problem, kako sam razumio, ali u manjoj mjeri… budući je i on sada već bolestan, što znači, ona se mora brinuti o cijelom njihovom imanju, koje je poprilično veliko, skoro sama…
Zatim, njezin sin, jedinac, je upravo izašao iz nesretnog braka sa ženom koja navodno ima šizofreniju… ne postoje prikladne riječi kojima bi se objasnilo na koji način je ona u boli poradi toga i njegova ‘povratka u roditeljsku kuću’…
Također, njegova kćer, njezina jedina unuka, već ima izvjesnih problema sa svojim umom… a roditelji njegove bivše žene, posebice majka (svekrva), su, kako sama kaže, ‘jako zločesti i abnormalni ljudi’… koji su joj/im napravili mnoge nevaljale stvari…
Povrh svega, njezin je sin sada također postao alkoholičar… njegov je posao u foto-kopirnom shopu bio jako loš tako da su oni ovog ljeta također izgubili njihovu vikendicu na Hrvatskom moru (= prodali su je kako bi mogli podmiriti njegove dugove)… a ta je kuća bila njezina velika ljubav… također njezino ‘pribježište i utočište’… nešto gdje se nadala provesti svoju starost…
I kao šlag na kraju… ona čak sumnja da se on drogira… poradi njegova ‘čudna’ ponašanja… njegova izgleda i gubitka kilograma…
U ovom sam je stanju ja pronašao…
***
U ova tri tjedna smo mi proveli zajedno izvjesno vrijeme… recimo nekoliko noći… dva-tri sata svaki puta … pri čemu sam uočio kako je osjetljiva… ali također kako je dobre duše… i što je najvažnije… religiozna u svom srcu…
Moje prisustvo, i moje riječi su od početka na nju imale snažan utjecaj… ubrzo, tijekom našeg ‘vremena’, ona bi bila potpuno promijenjena iz njezina ‘normalnog’ nesretnog i nespokojnog stanja u nešto što se jedino može opisati kao ‘nebeska radost i mir u Prisustvu Isusa Krista’ (promjene na licu od trenutka kada bi ušao kod nje u kuću, pa recimo na kraju večeri, koje su pak odraz promjena unutarnjeg stanja duše, jednostavno nadilaze opis!) Kojeg Sam ja doveo sa mnom svaki puta kada bi razgovarali a ja joj propovijedao…
U međuvremenu je ona, slijedeći ‘moje’ savjete i učenje, započela moliti Njemu kao njezinom Jedinom Bogu i Nebeskom Ocu (a ne nevidljivom Bogu Ocu kao drugome od Isusa Krista što je do tada činila!)… i prihvatila je moje savjete u svezi njezina svakodnevnog života kada je Njegova volja predmet raspravljanja…
E sad, prije dva dana mi je rekla kada sam je posjetio u njezinoj kući: ‘Lorens, od kako si mi dao onaj kruh (ispekao sam kruh, 5 štruca, toga dana i dao joj jednoga, i bila je oduševljena njime, govoreći kako je to najbolji kruh kojeg je ikada probala!! J), nešto mi se dogodilo, ja sam promijenjena… čini se kako se sve raspada oko mene… ali u mojem srcu ja osjećam takav predivan mir da me apsolutno ništa iz vani ne može uznemiriti!’
Možeš li to zamisliti J?!!
Doista šteta da ti ove moje riječi ne mogu prikazati na koji je način ova 65-godišnja žena promijenjena… ali njezino je stanje bilo i jeste promijenjeno na takav način da to ja jedino mogu opisati kao ‘prijelaz iz pakla u raj’, eto kako je velika njezina promjena!
Objasnio sam joj te noći kako taj ‘mir’ ne dolazi sa, niti se nalazi u mojem kruhu, iako to nije bilo prvi puta da moja ‘hrana’ ima takav učinak na ljude J… već sa Prisustvom Isusa Krista u njezinom srcu… kroz njezine ISPRAVNE molitve = ispravnu vjeru u Njega i pravilnu komunikaciju sa Njime… također sa ispravnim stavom spram Njegove volje u njezinu svakodnevnom životu…
… također kroz NJEGOVE RIJEČI koje je On postavio u moja usta kada sam govorio sa njom (Matej 10:19, 20; zanimljivo je primjetiti kako sam na ovu misiju sa sobom ponio kao moj ‘radni priručnik’ malu kompilaciju koju sam sastavio za vlastitu upotrebu čiji je sadržaj ovo 10 poglavlje Mateja nanovo prevedeno sa izvornog Grčkog od strane velikog Pastora Swedenborgove varijante Kršćanstva, pokojnog J.Clowes’a, i poglavlje 365 iz Swedenborgova ‘Ivanova Otkrovenja Objašnjenog’… i ova je kompilacija sa mnom većinu vremena poradi ‘problema mira’ kojeg sada raspravljamo i o kojem čitamo u stihovima 12 & 13!!!; pročitaj molim te to poglavlje kod Swedenborga na www.theheavenlydoctrines.org budući su moje molitve bile usmjerene u ovom pravcu i ove dvije priče su njihovo uslišenje!; ovo poglavlje je također od ogromne važnosti zbog nekih drugih stvari u odnosu na Riječ Božju, naše razumijevanje Nje, i sjedinjenje sa Gospodom Isusom Kristom Njezinim posredstvom!!)… i naravno iz moje okružujuće sfere iz koje se njezina ‘žedna’ i ‘gladna’ duša (= ispražnjena baterija) hranila (= bila napunjena) kada sam bio u njezinom prisustvu…
Također, moje su molitve bile odgovorene… i molitve druge osobe koja je, kada je čula o njezinoj situaciji, na njezinu vlastitu inicijativu započela moliti za nju (govoreći o toj ‘drugoj’ osobi, što je također nešto što je trenutno prilično ‘aktualno’… to je također bila jedna ‘čudesna’ intervencija našeg Gospoda i Nebeskog Oca Isusa Krista kojoj sam posvjedočio, naime, kada sam je sreo, a sreli smo se na ulici tijekom mojeg boravka na Kanarskim Otocima, ta je tada 58-godišnja žena bila ateista, i krajnje mizerna… te nesretna i bolesna u njezinoj duši; puno je plakala, no potiho u njezinoj duši, budući ju nitko oko nje nije mogao razumjeti; sada, nakon nekoliko naših ‘susreta u živo’, ona je postala Kršćankom, istinskim vjernikom, te sada ima toliko ljubavi da se zauzima za drugog čovjeka! Ona je započela moliti za moju gazdaricu sama, bez da sam ja išta rekao ili zatražio od nje, budući ona može doista osjetiti na koji način je Isus Krist promjenio njezin vlastiti život; što sljedi su neki izvadci iz njezinih posljednjih nekoliko pisama koje sam primio tijekom mog boravka ovdje: ‘Najprije, želim ti izraziti hvala zbog tvojeg uvijek divnog pisma. Toliko mi puno daje to što želiš pisati, i pomaže mi jako puno, ali mogu ti reći kako nisam bila nikada više sretna u mojem životu zahvaljujući tebi, mojem dragom ‘unuku’… tek sada mogu doista osjetiti koliko sam samo slobodna i sretna… nadam se da razumiješ… ali dragi Lorens ja i dalje osjećam kako imamo toliko puno toga za pričati sada kada imam potpuno novi život sa Bogom Ocem … što je tako lijepo, nisam nikada mislila kako ću u mom životu biti vjernica, ali to mi je dalo toliko puno u mojem svakodnevnom životu sada da od toga neću nikada više odustati… nadam se da me razumiješ… to je najbolja stvar koju sam napravila za sebe i sretna sam.. Osjećam se ponovno sretna premda je tako mračno Ja uzmem moje specijalno svjetlo i pomaže mi jako puno… tako da više nisam tužna, i tražiti Isusa Krista da mi pomogne me čini sretnom i pomaže mi!; ona je inače iz Danske i njezin Engleski nije dobar, ali siguran sam da ćeš razumjeti smisao ovih njezinih riječi!!! J)!
Sa mirnim i anđeoskim izrazom na njezinu licu, i u njezinim očima, ona me slušala u trajanju od dva-tri sata… tumačeći mi njezinim jednostavnim jezikom kako se osjeća ‘nikad bolje u cijelom životu, kao na nebu’…
… nazivajući me ‘Moj Isuse!”…
A pričam o osobi koja mi je do nedavno govorila da se ‘osjeća nikad gore u cijelom njezinom životu!’
Doista me dojmilo/ganula ova situacija, draga moja S., i ta njezina promjena… budući sam osjećao kao da se nalazim sred nekog čuda (= čuda Isusa Krista o kojima čitam i meditiram svakodnevno)… je na mene također imala tako snažan učinak…
Nakon što sam je napustio uz poljubac i blagoslov… došao sam u svoju malu kućicu… koja je na istom posjedu ali nešto iznad na malom brežuljku… i otvorio novu knjigu koju sam skinuo sa interneta ovog jutra… i u njoj sam po prvi puta pročitao sljedeće riječi (iz B.H. Streeter-ove knjige ‘Sadhu Sundar Singh – Studija u misticizmu i praktičnoj religiji – III/MISTIKOV MIR’):
MIR BOŽJI
Provesti samo sat vremena sa Sundar Singhom znači primiti nezaboravan utisak spokoja i radosti. ‘Mir Božji’ sjaji na njegovom licu i čini se da se samo njegovim prisustvom (!!!) on širi uokolo. Za njega Nebo je već počelo na Zemlji; i on bi želio da je tako i za druge. Bilo je to, vjeruje, o ovom doživljaju da je Sv. Pavle govorio (Efežanima 2:6), ‘On nas zajedno sa Njime posjedne na nebesima, u Kristu Isusu.’ Postojanje ovog Mira, ovog ‘Neba na Zemlji’, i mogućnosti njegova ostvarivanja, su za Sadhua suština Kršćanske poruke. I potencijalno je to Evanđelje za sve ljude. Rečenica od Gospođice Evelyn Underhill bi precizno izrazila ovaj stav: ‘Bez da smo zemljopisci možemo ući u duh krajolika, i bez da smo filozofi ili teolozi mi možemo ući u Nebo, ako se zaputimo u ispravnom smjeru (!!!); jer Nebo je Temperament/Narav, najednostavnije shvaćen kao svjesnost o boravećem Kristu (!!!).’
Ovaj ga je mir zaposjednuo od trenutka njegovog obraćenja. ‘Kad sam bio obraćen pomoću vizije o Kristu sila poput elektriciteta je ušla u moju dušu i zaposjednula ju.’ On je prirodno očekivao kako će pronaći druge Kršćane da uživaju ovaj Mir, i ne samo to nego da će biti transformirani od strane njegovog utjecaja. Njegova očekivanja nisu bila ispunjena. ‘Da li si bio razočaran sa Kršćanima?’ ‘Da’, rekao je Sadhu, ‘bio sam na početku. Mislio sam kako oni moraju biti predivni ako su posjedovali tako prekrasan mir.’ Ali davno sam već otkrio kako Kršćani baš kao i drugi moraju naučiti ovu tajnu. ‘To je predivan mir. Htio bi da vam mogu ukazati ovaj mir. To je nemoguće, budući ljudi ne mogu vidjeti ovaj predivan mir. Mi ne možemo reći drugima: ne postoje riječi kojima bi se mogao izraziti taj mir, ali oni čije su duhovne oči bile otvorene ga mogu razumjeti.’
Manjkavost njegovog poznavanja Engleskog jezika, o kojem on često govori, ovdje nije poteškoća. ‘Ja nemam riječi, čak ni na mojem vlastitom jeziku, da bi izrazio taj prekrasan mir.’ ‘To nije vrsta stvari koju možete ukazati drugima; to je skriveni mir.’ Sadhu neprestano naglašava koliko su samo različiti mir i radost o kojima govori od uživanja bogatstava i obiteljskog doma u njegovim ranijim danima. ‘Raskoš kod kuće mi nije mogla dati taj mir.’ ‘Moja duša je poput oceana. Na površini ima mnogo valova i oluja, ali duboko dolje vlada nepomućena mirnoća.’ Kada on vidi grijeh i patnju ljudi on je vrlo uznemiren, ali u dubini njegove prirode Mir i dalje ostaje.’
Tijekom njegovih ranih godina kao Kršćanin on je bio zatečen/zapanjen neobičnim karakterom ovog Mira da je mislio kako bi on mogao biti, da citiramo njegov vlastiti donekle nejasan izraz, ‘neka skrivena sila njegova života’, čime je mislio, bez sumnje, na neku neotkrivenu fiziološku ili psihološku individualnu karakteristiku u njegovoj konstituciji; ili, opet, da bi to na neki neobjašnjivi način mogao biti učinak samo-hipnoze. Jedan rezultat, kako smo vidjeli, velikog Posta je bio raščistiti ove sumnje i uvjeriti kako je to bio Mir nebeskog porijekla. Ali ovaj Mir je stvar koju je, premda je teško objašnjiv, moguće postići (!!!).
‘Ovaj je svijet pun tuge; naše je tijelo prebivalište bijede. Kako stvari tako stoje, mnogi se parbe kako je za nas sve dok smo na ovom svijetu i u posjedu ovog tijela nebeska radost nemoguća. Jednom na Himalajama sam rekao drugom putniku. ‘Ovdje su neki topli izvori.’ On je mislio kako sam lud i rekao je, ‘Laž je reći kako se na ovom hladnom mjestu gdje se čak voda smrzava nalaze topli izvori.’ Uzeo sam ga za ruku i poveo ga i natjerao da umoči svoju ruku u jedan izvor. Onda je on posredstvom osobnog iskustva shvatio istinu onog što sam rekao. Onda je pokušao ponuditi naučni razlog za činjenicu. Na isti način, jedino posredstvom osobnog doživljaja mi možemo znati da čak i u ovom svijetu punom tuge mi možemo uživati nebesku radost.’
Sreo sam u Tibetu čovjeka koji je bio predivan čovjek. Ukazao mi je njegove ožiljke kada je skinuo svoju odjeću. On je rekao kako je bio toliko sretan biti proganjan poradi Krista; i rekao mi je priču o njegovom obraćenju. ‘Kada sam po prvi puta vidio ubijenog mučenika’, rekao je, ‘potaknulo me razmišljati o ovim duhovnim stvarima. On je bio mučen do smrti tako što je bio izložen suncu zašiven za mokru kožu tibetanskog goveda (jaka), i kako sam ga vidio promislio sam, ‘Koja je to stvar u njegovu životu koja ga čini toliko sretnim?’ Lama je rekao, ‘Mora biti zao duh u njemu.’ ‘Ako zao duh može dati takvu predivnu stvar’, rekoh, ‘molim se Bogu da mi da tog istog zlog duha.’ To me nagnalo razmišljati o tome svemu, i postao sam Kršćaninom. Ime mučenika je bilo Kartar Singh. On je prikazao tako prekrasan mir i radost sred mučenja da su njegovi mučitelji izrezali njegovo srce da bi pronašli točnu prirodu tog mira, ali pronašli su jedino komad mesa.’
Kršćani koji sebi ne prisvoje ovo predivno blago mira i radosti koje je njima na dohvat su poput prosjaka kojeg je Sadhu čuo u Nepalu prije nekoliko godina. ‘Čovjek je bio prosjak dvadeset i jednu godinu. Njegova je ambicija bila postati bogat čovjek a ipak on je umro siromašan. Nakon njegove smrti bilo je otkriveno kako se ispod mjesta gdje je sjedio i prosio dvadeset i jednu godinu nalazilo zakopano blago, koje je sadržavalo dragulje i druge vrijednosti koje su prethodno pripadale kralju. Prosjak nije bio svjestan beskrajnog bogatstva na kojem je bio sjedio. Isto tako ima mnogo Kršćana koji idu kroz život bez da uživaju mir i sreću koji su im pristupačni u Kristu Isusu (!!!).’
‘Ljudima koji su primili taj mir i radost i sreću ne treba biti rečeno da idu i o tome govore drugima; oni ne mogu šutjeti. Ima mnogo Kršćana kojima ja kažem, ‘Zašto ne odete i drugima ne govorite o Kristu Isusu? Ako ste nešto vidjeli, vi ne možete šutjeti.’ (!!! J)
Izrazi ‘mir’, ‘radost’ i ‘sreća’, koje Sadhu koristi kad govori na Engleskom o prirodi ovog iskustva, nisu, izmamili smo to pitanjem, naumljeni izraziti tri različite vrste osjećaja. Na obraćanjima na Tamilskom spomenuti su jedino dva, mir i radost. Ono o čemu on govori je jedinstvena kretnja duše, koja se kombinira u neizrecivu harmoniju i mirnoću, vrlo duboku i ne-uz-nemir-ljivu, koju on naziva ‘Mir’, i sjajnu puninu života i svjetla koju on naziva ‘Radost’, što za njega nije samo dokaz, već aktualnost, osobnog sjedinjenja sa Kristom (!!!).
“Jedna posebno interesantna značajka ovog ‘Mira’ je ta da je za njega on stanje intelektualnog prosvjetljenja i sposobnost uvida u duhovne probleme (!!!). ‘Da li bi rekao, Sadhuji’, rekli smo mu jednog dana, ‘da je ovaj mir kojeg uživaš isti onaj kojeg Sv. Pavle opisuje kao mir koji nadilazi svako razumijevanje?’ (Filipljanima 4:7) ‘Da’, on odgovori, ‘to je mir koji ne samo da nadilazi svako razumijevanje već prosvjetljuje svo razumijevanje (!!!)
FILOZOFIJA KRIŽA
Njegov Mir – a ovo je možda njegovo najupadljivije obilježje – ne prebiva sa njime u trenucima poredbene ugodnosti i lakotnosti/komfora, već postaje naj-silniji sred nevolje/patnje i progonstva. ‘Kakve koristi’, kaže on, ‘od religije koja ne pomaže u tegobnim okolnostima?’
Jednom smo ga prilikom zapitali da li je njegovo osebujno iskustvo Mira bacilo za njega svjetlo na išta u Bibliji. On je smjesta naveo, ‘Pun sam utjehe, izuzetno sam radostan u svim našim nevoljama’ (2 Korinćanima 7:4).’
Ponekad, u najsurovijim okolnostima, Mir je bio uzdignut do samog vrhunca ushićene radosti. Ovo može biti ilustrirano jednom pustolovinom, koju je on ispričao kada je bio u Oxfordu. U jednom gradu mu je bilo zapovjeđeno, pod prijetnjom teške kazne, da prestane propovijedati. On je zanemario prijetnju, sa rezultatom da je bio uhvaćen i bačen u javni zatvor zajedno sa brojnim ubojicama i lopovima. U takvom društvu i užasnom okruženju istočnjačkog zatvora on je zapisao na praznom listu njegovog Novog Zavjeta, ‘Kristovo Prisustvo je pretvorilo moj zatvor u blaženo nebo: što će ono onda napraviti na nebesima u budućnosti?’ Započeo je propovijedati njegovim drugovima zatvorenicima, i mnogi su ga radosno slušali i započeli se okretati prema Kristu Kojeg je propovijedao. Vlasti su ga, čuvši ovo, izvadili iz zatvora i izveli na trg poradi kazne. Bio je svučen do gola i prisiljen sjediti na zemlji cijeli dan i sljedeću noć bez ičeg za jesti ili piti; njegova stopala i ruke su bili učvršćeni u izvjesnim kladama, i pijavice su bile bačene na njegovo golo tijelo. Podrugljiva gomila je stajala uokolo i uživala u spektaklu. Kada su ga vlasti vidjele sljedećeg jutra, još živoga i sa spokojnim licem, bili su uplašeni da je bio zaposjednut od strane neke nadnaravne sile te su ga pustili. On je pao na pod u nesvjesti, ali je nakon nešto vremena došao k sebi i sa najvećom poteškoćom otpuzao i pronašao prijatelje, potajno Kršćane, koji su ga odnjegovali nazad u snagu. Ali cijelo to vrijeme, uvjeravao nas je, on je uživao doživljaj intenzivnog unutarnjeg Mira.
A gospođa Parker bilježi kako je, dok je istu priču pričao njoj, on dodao, ‘Ja ne znam kako je to bilo, ali moje je srce bilo tako puno radosti da si nisam mogao pomoći već sam pjevao i propovijedao!’ Ovaj posljednji incident čini jasnim kako se stvarno značenje Sadhuova Mira ne može vidjeti osim u njegovom odnosu spram Filozofije Križa. Između odricanja i zadovoljenja postoji psihološka veza koja je uvjetovana nečim u temeljnoj konstituciji ljudske prirode. Ovo sebe pokazuje u svakom činu izbora. Izbor na njegovom najnižem stupnju predstavlja problem. ‘Vi ne možete i posjedovati kolač i jesti ga.’; ali dok nismo napravili odluku kojeg zadovoljstva da se odreknemo – što je odluka uvijek neugodna neiskupljenom čovječanstvu – (uz)nemir(enost) vlada unutra. Na višem nivou od ovog, životno iskustvo je većinu nas podučilo kako se mir duše može kupiti jedino pod cijenu nekih odricanja. Jedino kada su neke alternative bile odlučno isključene – što je uvijek bolan proces, – i cijelo vlastito ja tako usmjereno duž jednog, glavnog pravca razmišljanja ili djelovanja, je unutarnji konflikt dokončan. Bilo je to o ovom svijetu, ne- ni u jednom slučaju,– o sljedećem, da su bile izgovorene riječi, ‘Uska su vrata i tijesan je put koji vodi u život.’ Odricanje, međutim, sve dok se ono osjeća kao takvo, uključuje u sebi jedan element unutarnjeg konflikta.
No zapamtite, Sadhu je Kristocentrični Mistik; shvatite kako je za njega, baš kao i za Sv. Franju Asiškog ili Sv. Pavla, zajedništvo sa Kristom strast i privilegija, i prema tome transformira naporni rad, nevolju, gubitak od nečeg što treba biti prihvaćeno negativno kao jednu nesretnu nužnost, u nešto pozitivno što treba pozdraviti poradi Njega- i razumjet ćete malo od tajne Sadhuova Mira. Si crucem portas portabit te, ‘Nosite Križ i on će nositi vas.’ O ovom Nebu na Zemlji je da on govori kada, sjećajući se ovog odlomka iz ‘Imitiranja Krista’ (Tomas Kempinski), on kaže: ‘Iz mojeg četrnaestogodišnjeg iskustva života kao Sadhua (Apostola) za Isusa Krista ja sa potpunom sigurnošću mogu reći da će Križ nositi one koji nose Križ sve dok ih on ne podigne do Neba u prisustvo Spasitelja.’ Sadhu ima jedan entuzijazam, čovjek to jedino tim imenom može nazvati, za patnjom – ne, poput Askete, same patnje radi, niti poradi ikakvog duhovnog profita kojeg bi se on mogao nadati iz toga zaraditi, nego u službi, po stopama, u zajedništvu Voljenoga (Isusa Krista).
Ovo odmah objašnjava intenzivan interes kojeg on ima u svemu što je povezano sa mučenicima i mučeništvom. Poput mnogih ranih Kršćana on sam bi preferirao mučenički kraj. Ali on žudi, ne jedino poradi radosti dijeljenja sa Kristom najvećeg stupnja progonostva, nego također za mogućnošću ‘svjedočenja’ o Njegovoj sili i Njegovoj stvari. Potonji je motiv ukazan njegovom primjedbom kako je jednom, kada je bi zavezan za stablo u nenastanjenoj đungli gdje je bio ostavljen umrijeti – dok nije bio oslobođen na kako on to smatra čudesan način – njemu jedino bilo žao što će umrijeti na način koji bi spriječio da njegova smrt bude jedan čin javnog svjedočanstva o Kristu. Važnost koju on pridaje onome što bi se moglo nazvati ‘propagadnoj vrijednosti’ mučeništva – mučenik izvorno znači samo ‘onaj koji svjedoči’ – je u skladu sa njegovom doktrinom da patnja nije stvar koju treba tražiti poradi nje same, kao što to tipičan asketa misli, nego treba biti dobrodošlo prihvaćena kada dolazi putem, ili kako sredstvo služenja, Kristovoj stvari.
Čuj, ja tako reći doista jesam navikao na ove ‘Božanske Providnosti’, ali svaki puta kada se to dogodi, zapanjen sam i u velikom čuđenju… i ne mogu nego hvaliti mojeg voljenog Isusa Krista zbog Njegovog mudrog i ljubav-nog vođenja!!!
Draga S.,
sada ću te ostaviti u nadi da će ovo moje kratko ‘info’ pismo
baciti dodatnog svjetla na moje posljednje učenje tebi
‘Nisam došao pozvati pravednike’
Imaš svu moju ljubav u Kristu Isusu.
Neka Njegov mir i radost postanu i tvoji također!
Lorens J
P.S. U jednom od tvojih mailova, draga S., nakon što si pročitala jedno moje učenje, rekla si: ‘Molitva je ključ!’
U tekstu iznad si mogla čitati o promjenama u životima drugih ljudi… ali, moram priznati kako se i moj vlastiti život uvelike promijenio zbog neprestanog općenja sa našim voljenim Isusom Kristom… u molitvi, u vrlo čestom razmišljanju o Njemu i kroz nesebično služenje drugim ljudima!!
Uistinu, ja nikada nisam osjećao takav mir u mojoj cijeloj životnoj sferi!!
‘Duša koja je vjerna u prakticiranju ljubavi i prianjanja uz Boga kako je to iznad opisano, je zapanjena osjetiti Ga kako postepeno zaposjeda cijelo njezino biće: ona sada uživa neprestani osjećaj tog Prisustva, koje je njoj postalo tako reći prirodno; i ovo, baš kao i molitva, je rezultat navike. Duša osjeća jednu neobičnu mirnoću kako se postepeno razlijeva kroz sve njezine sposobnosti/misli i osjećaje; i tišina sada sasvim sačinjava njezinu molitvu; dok Bog komunicira jednu intuitivnu ljubav, koja je početak neizrecivog blaženstva.’
Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Kako doživjeti dubine Isusa Krista kroz unutarnju Molitvu – 12’
(Zagreb/Štefanovec – 13 Listopad, 2008)