Evanđelje Mira

‘Mir vam ostavljam, mir vam Svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.’   Ivan 14:27

 

Prijatelji dragi, braćo i sestre u Kristu Isusu, htio bi ovdje govoriti o nečemu što je najdublja potreba svakog ljudskog bića, nečemu što je toliko, toliko dragocjeno i od takve velike vrijednosti da je svaka pojedina duša u neprestanoj potrazi za time, da, govorit ću ovdje o MIRU i SPOKOJU duše, o Ispunjenju, Radosti i Zadovoljenju koji se mogu pronaći JEDINO u našem Iskupitelju i Spasitelju, u našem Gospodu i voljenom Ocu, Isusu Kristu!

 ‘(Sundar Singh): Mir srca je najveće čudo na ovom svijetu(, i također centralno čudo Kršćanstva, on je dokaz istine Evanđelja’); mi pronalazimo ovaj mir jedino u Kristu. On je stvorio naše srce za mir, prema tome, ono može otpočinuti jedino kada ga je pronašlo.’     Friedrich Heiler ‘Evanđelje Sadhu Sundar Singha  – 3:3’

Da, draga braćo i sestre, Isus Krist, Koji nas je kroz Njegovu žrtvu i smrt oslobodio (vidi Tematske Knjižice br. 30, 31, 34) od pradavnog grijeha otpadništva od Boga (vidi Tematska Knjižica br. 15), je taj ‘Naj-dragocjeniji Biser’ kojeg svi ‘trgovci’ gorljivo traže (Matej 13:45, 46), a baš su ovi Mir i Spokoj naših duša u Njemu, sami ti Ispunjenje, Radost i Zadovoljenje koji su svima nama određeni i koje smo svi sposobni uživati u Njegovom najsvetijem Prisustvu i sjedinjenju sa Njime, ono što je predstavljeno sa  ‘blagom skrivenim na njivi’ u istom poglavlju Mateja (13:44), i doista je blažen onaj koji je to ‘blago’ pronašao, koji je ‘sve drugo rasprodao tako da njega može ‘kupiti’!

Ali dok pišem ove redove ja nisam zabrinut za takve ljude, za takve rijetke duše koje su u posjedu ovih najdragocjenijih blagâ, ne moja draga braćo i sestre, ovdje sam više zabrinut za one među ljudima koji su manje sretni, za one koji i dalje venu u dubokoj i neprodirnoj tami njihovih grijeha, koji su i dalje okovani u Sotoninim teškim okovima, za sve one ‘slijepe’, ‘gluhe’, ‘nijeme’, ‘hrome’, ‘pogrbljene’ i ‘opsjednute’ ljude koji žive njihov život bez Isusa Krista, to jest, za koje je Njegova smrt bila uzaludna i koji su, poradi njihove nevjere i nevjernosti, to jest, njihova ‘kamenog srca’ i ‘tvrda vrata’, nesposobni uživati sve milosti i dobrobiti tog većeg od najvećeg Čina Milosrđa.

Prema tome, ja pišem ove redove za sve one potrebite ‘siročiće’ koji nikada u cijelom njihovom životu nisu uživali neizmjernu ljubav i dobrotu njihova Oca, koji se nikada nisu igrali u Njegovom Prisustvu, niti su sjedili u Njegovu krilu i razgovarali sa Njime kao što istinsko dijete razgovara sa njegovim najvoljenijim Roditeljem.

(Sadhu Sundar Singh): ‘Kršćani koji sebi ne prisvoje ovo predivno blago mira i radosti koje im je na dohvat su poput prosjaka o kojem je Sadhu čuo u Nepalu prije nekoliko godina. ”Čovjek je bio prosjak dvadeset i jednu godinu. Njegova je ambicija bila postati bogatim čovjekom a ipak je umro siromašan. Nakon njegove smrti je bilo otkriveno kako se ispod mjesta gdje je sjedio i prosio dvadeset i jednu godinu nalazilo zakopano blago, koje je sadržavalo dragulje i druge vrijednosti koje su ranije pripadale kralju. Prosjak nije bio svjestan beskrajnih bogatstava nad kojima je sjedio. Isto tako ima puno Kršćana koji kroz život idu bez da uživaju mir i sreću koji su za njih dostupni u Kristu Isusu”.’     B.H. Streeter ‘Sadhu – studija u misticizmu i praktičnoj religiji – 3’

*

‘Nigdje nisam mogao pronaći tu duhovnu hranu za kojom sam gladovao, i u ovom stanju nespokoja sam ostao sve dok nisam pronašao Živućeg Krista.”    Sadhu Sundar Singh ‘Sa i bez Krista – V’

Ali dozvolite mi da najprije opišem moj vlastiti život s obzirom na ovu stvarnost, kakav je on bio ranije bez Isusa Krista, tj. prije nego sam Njega (upo)znao, prije nego sam Njega susreo, prije nego sam Ga prepoznao i prihvatio kao mojeg Iskupitelja i Spasitelja… prije nego je On postao moje SVE…

Kao i svi drugi prirodni ljudi, ja sam također osjećao onaj vrlo duboki nespokoj u svojoj duši… onu vrlo duboku čežnju za unutarnjim mirom i zadovoljenjem, za radošću i srećom i, kao i svi drugi ne-duhovni ljudi, tj. ljudi koji njihov život žive bez Isusa Krista, i koji su posljedično tome ne-iskupljeni (u svrhu potpunijeg razumijevanja ove misli, tj. zašto smo bez Njega mi ne-iskupljeni i zašto smo bez Njega mi i dalje u zatvoru ili ne-spašeni, od najveće je važnosti naučiti o našem drevnom grijehu otpadništva od Boga i nadalje o razlogu i svrsi Božjeg utjelovljenja u Isusu Kristu + mi moramo također naučiti o istinskom značenju i svrsi našeg zemaljskog života; vidi Tematsku Knjižicu br. 15, ‘Praiskonski počeci Božjeg Stvaranja… Pad Lucifera i prvobitnih anđela… i Božji Plan Spasenja od vječnosti’), pokušao sam zadovoljiti tu glad i tu žeđ moje duše izvanjskim sredstvima… pokušao sam ispuniti tu užasnu prazninu sa izvanjskim stvarima… i također sa nesavršenom i nečistom ljubavlju spram, i od, drugih ljudskih bića koja su bila još više prazna i još nesretnija nego sam to ja bio (= i kao posljedica toga, postao sam samo još više gladan i žedan… a moji su nespokojnost i nesretnost bivali sve snažniji).

Drugim riječima, tražio sam ga u svijetu, ne znajući kako se ‘mir tamo ne može pronaći’, nego jedino ‘muka i žalost’ (Ivan 16:33), tražio sam ga izvan mene, ne znajući da se ONO, to slavno KRALJEVSTVO BLAŽENSTVA I MIRA, može pronaći jedino UNUTRA U NAMA SAMIMA (Luka 17:20, 21).

*

‘Ljudi, u njihovoj gluposti, koriste opijate ne samo da bi zaboravili na njihovu tugu i bijedu, već također da bi dobili prolazno uzbuđenje/poticanje i radost. Oni čak nemaju ni toliko razumijevanja/razlučivanja da bi uočili u kojoj mjeri radost koja se pronalazi u Njemu Koji je stvorio sve stvari mora nadilaziti učinak prolaznih stimulansa i zadovoljstava zadobijenih uz njihovu pomoć, i kako također mora biti trajnija. Kada bi oni bar jednom mogli kušati istinsku radost punine Njegova Prisustva, oni nikad više ne bi tratili njihovo dragocjeno vrijeme u potrazi za umjetnim zadovoljstvima i prolaznim stvorenim stvarima.’    Sadhu Sundar Singh ‘Sa i bez Krista – IV’

Dakle, u toj potrazi za MIROM, za ISTINSKOM RADOŠĆU I POČINKOM duše, probao sam svaki dostupni stimulans i opijat… najprije alkohol… onda marihuanu i hašiš… onda tablete ekstazija (ecstasy), MDMA prah i amfetamin (speed)… nakon toga kokain i također krek (crack) od njega napravljen… i konačno heroin…

Ali teško meni, ne samo da nisam uspio pronaći i ostvariti taj trajni mir i radost koje sam tražio, već štoviše, moj se nespokoj samo povećao… i povrh svega toga… počela me proganjati grižnja savjesti… što će reći, osjetio sam (u svezi ovog ‘nezadovoljstva’ vidite molim vas Bertha Dudde, br. 5766) i u sebi iznutra spoznao, poradi tog ‘glasa u mojoj glavi’ (u svezi ‘glasa savjesti’ vidite molim vas na Stranici Proročke Škole, kod Berthe Dudde, br. 1565, 6262, 6585 i 7698), da je ono što činim pogrešno… da sam samog sebe ozljeđivao!

‘Težnja je tijela smrt (= biti porobljen od strane našeg tijela, tj. služiti našim tjelesnima žudnjama i požudama), a težnja Duha život i mir… Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.’            Rimljanima 8:6, 13

[Kada se sada osvrnem, ja znam kako su sami ti ‘unutarnji osjećaji/poticaji’ i ‘glasovi’ bili u stvari ‘nježni Glas’ mojeg voljenog Oca, Isusa Krista (‘Vidjeti Božansku Providnost u leđa a ne u lice je vidjeti ju nakon što djeluje a ne prije; a vidjeti ju iz duhovnog stanja a ne iz prirodnog stanja je vidjeti ju iz neba a ne iz svijeta. Svi koji prime upliv sa neba i priznaju Božansku Providnost, a posebice oni koji su putem obnavljanja postali duhovni, kada vide događaje u izvjesnim prekrasnim serijama, vide Božansku Providnost, tako reći, iz jednog unutarnjeg spoznavanja i priznaju je.’ E.Swedenborg ‘Božanska Providnost – 187’), Koji me, čak i onda, kada sam bio nevjernik i hulitelj, pozivao k Sebi (‘Naime, kroz življenje sa Kristom i nakon što sam Ga doživio, naučio sam ovu tajnu, da prije nego sam ikad znao za Njega ili vjerovao u Njega kao u mojeg Spasitelja, On je za mene neznano, bio radio u mojoj duši poput medicine koja djeluje u oku. Jer oko ne može vidjeti medicinu koja je u njemu koja pročišćava vid, premda osjeća njezino prisustvo.‘ Sadhu Sundar Singh ‘Sa i bez Krista – V’), i upozoravao me da sa mojim načinom života činim veliku štetu mojoj duši (doista, nitko od nas ne može, i neće biti u stanju, sebe ispričati kada bude stajao pred Kristovim Sudištem, govoreći kako on ili ona nije znao kako je ono što on/ona čini bilo pogrešno… svaki od nas, ja to zasigurno znam, je u tim trenucima upozoren i opomenut od strane našeg Nebeskog Oca kako je uzimanje bilo kakve droge, bilo kakvog opijata i stimulansa, nešto loše i zlo u očima Božjim  = Otkrovenje 20:11-13; 2 Korinćanima 5:10 + Bertha Dudde 6236!)]

*

Ali od kako je Isus Krist ušao u moj život (= u svezi samog ovog ‘susreta’ pogledajte molim vas drugi tekst sa ovog Bloga, naime ‘Čudesna snaga i moć Gospodnje Riječi’)… od kako sam Ga prihvatio kao Mojeg Spasitelja i Iskupitelja i od kako sam počeo živjeti moj život po Njegovom primjeru (Matej 16:24; 19:21) i u skladu sa Njegovom voljom (Ivan 13:34; 15:12, 17), što će reći, od kako svoj život živim u Njegovom naj-svetijem Prisustvu i u dnevnom općenju i zajedništvu sa Njime kroz moj život ljubavi spram Njega i drugih ljudi (Ivan 14:21, 23), i kroz molitvu u Duhu i Istini (Ivan 4:21-24), ušao sam u to naj-poželjnije carstvo mira i radosti, tog unutarnjeg zadovoljenja, ispunjenja i spokoja… za kojima sam očajnički tragao od svojih najranijih godina!

Neću ovdje pretjerati ako kažem, a ja to kažem budući sam to u stanju reći poradi mojeg ranijeg života u grijehu (= meni je razlika itekako dobro poznata), da kada recimo uđem u Njegovo najintimnije Prisustvo tijekom tih tihih trenutaka i sati koje provedem u Molitvi, osjećam se tako ekstatično kao nikada prije dok sam koristio one ‘ekstatičke’ opijate poput MDMA-a ili tableta ekstazija (a baš to je osjećaj kojeg ti ljudi traže, njihova je potreba ista, njihova je čežnja ista, što je drugačije je njihovo razumijevanje i mudrost, tj. sredstva kojima se koriste da bi ostvarili cilj, ili zadovoljili tu potrebu! = što hoću reći ovime je da svaki ne-preporođeni i neprosvjetljeni čovjek, znači neduhovan ili prirodan čovjek, premda to još ne zna u svojem mraku i bunilu, cijelo vrijeme traži Isusa Krista!)… ili da budem još precizniji… taj je osjećaj puno dublji i snažniji nego išta što sam ikada doživio dok sam sebe stimulirao na umjetan način… i štoviše, on je trajan… tako reći neprestan… osnažujući a ne grozničav i iscrpljujući…. a budući je ‘legalan’, ili ‘u skladu sa Redom u i po kojem smo bili stvoreni’, nema popratne ‘grižnje savjesti’… ili grizodušja… nema ‘mračnih osjećaja’ kako je čovjek ‘loš’ i kako ‘čini nešto pogrešno’… već tome u kontrast… jedino radost … ushićenje…

Ponekad su ti valovi sreće bili tako snažni da sam se bojao kako moje tijelo neće izdržati… ponekad je moja duša bila tako uznešena u Njegovo Prisustvo da se osjećala kao da je već napustila tijelo…

Jednom sam, tako reći, bio zavitlan iz(van) sebe-samoga od strane nečeg što je izgledao kao silni vihor … te (mi se činilo da) sam bio podignut sa zemlje i (kako sam) slobodno lebdio u zraku… tijekom čega sam bio izgubio bilo kakvu ideju o prostoru i vremenu (ovo ‘bez-težinsko’ ili ‘van-tjelesno’ stanje je u svoj istini zanimljivo)…

 Na taj način sam doista naučio iz svog vlastitog iskustva što je naš Gospod mislio kada je rekao, ‘ima još puno više stvari koje vam želim ukazati, ali ih vi još, u vašem sadašnjem stanju, ne bi mogli podnijeti’ (= Ivan 16:12)

(Važno je ovdje napomenuti kako ova ekstatična stanja nisu od tako velike važnosti za naš duhovni napredak, niti za njima čovjek treba žudjeti/stremiti prije svega ostalog, naposlijetku, ona su tako reći ‘duhovna čulnost’ i ako samo za njima tragamo oni također mogu biti od velike štete za našu dušu; ovdje sam ih spomenuo JEDINO u svrhu poredbe sa onim ne-prirodnim umjetno proizvedenim stanjima ushićenja!)

Također… tijekom same te Unutarnje Molitve putem koje ja uđem u Njegovo Prisustvo (vidi na ovom Blogu drugi tekst pod naslovom ‘Živo Prisustvo Isusa Krista’) … ja sam u posjedu takve unutarnje mirnoće, i spokoja, i najdubljeg mira u mojoj duši [Nadalje, sve ovo je također popraćeno sa jasnoćom u umu, sa realizacijom, sa otkrovenjem Njegove mudrosti i također osjećajima Njegove Ljubavi, zatim sa osjećajem zaštićenosti s Njegove strane i još puno više senzacija slične vrste!; ja vjerujem kako ovo ‘stanje’ ili ‘stvarnost’ korespondira na izvjestan način sa onim što je Pavle doživio i opisao u njegovim 2 Korinćanima 12:3, 4; ’Izrazi ‘mir’, ‘radost’, i ‘sreća’, koje Sadhu koristi kada na Engleskom govori o prirodi ovog iskustva, nisu, izvukli smo to od njega pitanjem, naumljeni izraziti tri različite vrste osjećaja. U obraćanjima na Tamilskom jeziku spomenuti su samo dvoje, mir i radost. Ono o čemu on govori je jedinstvena kretnja duše, koja se kombinira u neopisiv sklad i mirnoću, vrlo duboke i neuznemirljive, koju on naziva ‘Mir’, i sjajnu puninu života i svjetla koju on naziva ‘Radost’, i koji njemu nisu jedino dokaz, već zbiljnost, osobnog sjedinjenja sa Kristom. Jedna posebice zanimljiva značajka ovog ‘Mira’ je da je on za njega stanje intelektualnog prosvjetljenja i sposobnost uvida u duhovne probleme. ‘Da li bi ti, Sadhuji, rekao’, pitali smo ga jednog dana, ‘da je ovaj mir kojeg ti imaš isti kao onaj kojeg je Sv. Pavle opisao kako nadilazi svo razumijevanje?’ ‘Da’, odgovorio je, ‘to je mir koji ne samo da nadilazi svako razumijevanje (Filipljanima 4:7) već prosvjetljuje svo razumijevanje.’ B.H.Streeter ‘Sadhu Sundar Singh –studija o misticizmu i praktičnoj religiji – 3’], kojeg ni jedan heroin nikada ne može proizvesti (= i opet, ništa drugo ne privlači ovisnike o heroinu nebo baš ovo stanje, tj. oni traže olakšanje od njihove boli, oni žele pobjeći od njihove trenutne situacije, oni traže mir i počinak za njihove patničke i ne-iskupljene duše! = njihova duša traži Isusa Krista!)… to je kao povratak u majčinu utrobu, u ono stanje potpune zaštićenosti, i sigurnosti… to je doista ‘nebo (to ‘nebo’, Sadhu tumači, nije ništa drugo nego ‘svjesnost o boravećem Kristu’) na Zemlji’,:  

’Ovaj natprirodni doživljaj ’neba na Zemlji’ je utemeljen na molitvi, koja sama čovjeka dovodi u neposredno živo zajedništvo sa Nebeskim Gospodarem. ’Proporcionalno stvarnosti naše unutarnje molitve je naš doživljaj radosti i neba na Zemlji.’ ’Kada su naše duše u zajedništvu/opće sa Bogom mi doživljavamo Stvarnost Njegova Prisustva, mi otkrivamo kako se nebo sastoji u uživanju savršenog mira.’ ’Kada čekamo na Boga u mirnoći molitve, ne moramo čekati na drugi svijet, već na Zemlji smo dosegnuli nebo.’ ’Kršćanin živi nebo već ovdje na Zemlji. Njegov se nebeski život sastoji od molitve, od neprestanog općenja sa Bogom u molitvi.’ ’U molitvi mi smo ispunjeni sa Božjim životom i kušamo nebesko blaženstvo.’ ’Vječni je život življen u molitvi i započinje ovdje ispod.’ ’Kroz molitvu je ova Zemlja pretvorena u Božje nebo.’ Za Sundar Singha cijela tajna i čudo Kršćanskog života se sastoji u činjenici da ’nebeski život’ započinje na ovoj Zemlji, da vječno blaženstvo počinje u vremenu. ’To je tajna: da ovdje na Zemlji mi započinjemo živjeti u nebu, budući živimo sa našim Spasiteljem.’ Za Sadhua, Kršćanstvo nije toliko religija koja se sastoji od obećanja neba, ili nade neba, radije u nebu kao sadašnjem vlasništvu. ’Sve druge religije nude buduće iskupljenje, ali Kršćanstvo kaže: Sada! Čovjek koji je zapisao ove riječi, ’Sada je prihvaćeno vrijeme, sada je dan spasenja’, je to znao iz iskustva.’                  Friedrich Heiler ’Evanđelje Sadhu Sundar Singha – 3/5’

, to je ono najviše od svih nebesa o kojem u Knjizi Otkrovenja mi čitamo kako slijedi:

‘On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Neće više biti…  ni tuge, ni jauka, ni napora.’  

 (‘Novi Jeruzalem’ ili ‘Grad Božji’, bi naravno bila ‘izvjesna kvaliteta duše’ ili ‘uma’, tj. ‘naše ljubavi ili mudrosti’ ili ‘volje i razumijevanja/percepcije’) 

*

 ‘(Sadhu Sundar Singh): To je prekrasan mir. Ja želim da bi vam mogao pokazati ovaj mir. To je nemoguće, budući ljudi ne mogu vidjeti ovaj prekrasan mir. Mi ne možemo ispričati drugima: nema riječi kojima se može izraziti taj mir, ali oni kojima su se njihove duhovne oči otvorile ga mogu razumjeti… Ja nemam riječi, čak ni u mojem jeziku, da bi izrazio taj prekrasan mir.’      B.H. Streeter ‘The Sadhu – studija u misticizmu i praktičnoj religiji – 3’

Ja sam također shvatio kako se ovo unutarnje iskustvo, ovaj čudesan susret sa Isusom Kristom, ne može saopćiti putem riječi i u-istini opisati drugim ljudima. U stvari, oni, budući im nedostaje doživljaja, su ga skloni dvojbiti i potpuno ga zanijekati i na kraju čak dovoditi u pitanje vašu zdravu pamet  (= Bio sam obaviješten mnogo puta od strane jedne od mojih prijateljica, kako ljudi, koje je ona čula govoriti o meni, to jest o događajima u mojem životu i mojem stanju stvari, niječu kako nešto kao ‘biti rastuće sve više i više sretan’ ili ‘neprestano radostan’ uopće postoji)!

Prije nekoliko dana, dok sam obavljao nešto u svojoj banci, bio sam zapitan od strane zaposlenice za razlog moje sreće i radosti (ovo je naravno nemoguće sakriti u današnjem svijetu među sadašnjim potresenim i duboko nesretnim čovječanstvom; drugim riječima, među tolikim mnoštvom namrgođenih i tužnih lica, skoro je nemoguće ne primjetiti bilo koga tko je sretan i nasmijan, čije oči sjaje, i čiji je ton glasa blag i nježan), i kada sam joj dao objašnjenje, ona je rekla kako je ono što ja govorim nemoguće ostvariti u svijetu, osim za vrijeme onih vrlo, vrlo rijetkih i izuzetno kratkih trenutaka. A kada sam je uputio na onaj stih iz Otkrovenja 21:4 govoreći kako je to ‘stanje’ obećano svima onima koji će biti u, i pripadati Kristovoj istinskoj Crkvi (u svezi karakteristika ove ‘Crkve’, vidi Tematsku Knjižicu br. 17, ‘Kristova Crkva’), ona je rekla kako je tako nešto moguće jedino na nebu, ali ne ovdje na Zemlji!

(Sadhu Sundar Singh): ‘Ovaj svijet je prepun tuge; naše tijelo je prebivalište bijede.Kako stvari tako stoje, mnogi se prepiru kako je sve dok smo mi u svijetu u posjedu ovog tijela nebeska radost nemoguća. Jednom sam na Himalajama rekao drugom putniku ‘Ovdje se nalaze neki vrući izvori.’ On je mislio kako sam lud te reče, ‘Laž je reći da se na ovom hladnom mjestu gdje se čak i voda smrzava nalaze vrući izvori.’ Uzeo sam ga i poveo te natjerao da umoči njegovu ruku u jedan izvor. Onda je on putem osobnog iskustva shvatio istinu onog što sam mu rekao. Zatim je pokušao ponuditi naučni razlog za tu činjenicu. Na isti način, jedino posredstvom osobnog doživljaja možemo znati kako mi čak u ovom svijetu prepunom tuge možemo imati nebesku radost.”   B.H. Streeter ‘The Sadhu – studija u misticizmu i praktičnoj religiji – 3’

Dakle, da li je to doista ‘iluzija’, ništa nego puka maštarija, ili ovo ‘unutarnje nebesko iskustvo’ ima svoju objektivnu stvarnost?! Sljedeće prekrasno slikovito objašnjenje bi trebalo biti dovoljno da se riješi ova dilema 🙂 !:

‘U Njemačkoj me je vodeći psiholog zapitao u svezi mojeg duhovnog iskustva mira srca: ‘Kakav dokaz imaš da su tvoj mir i zadovoljenje rezultat prisustva Svetog Duha, ili Živućeg Krista u tvom srcu, ili da nisu subjektivni, već da imaju objektivnu stvarnost?’ Odgovorio sam: ‘Postojanje gladi i žeđi u nama su dokaz kako pored njih postoji neka objektivna stvarnost poput hrane i vode, koja će ih zadovoljiti. Možeš li mi ukazati ijednog čovjeka na cijelom svijetu, koji bi, svojom maštom (ili ‘zamišljajući’) jedino, bio sposoban tijekom nekog značajnijeg vremena zasititi njegovu glad i žeđ? To je potpuno nemoguće. Moguće je da će on nekom auto-sugestijom biti u stanju stvoriti subjektivno mentalno stanje, u kojem ne osjeća glad tijekom kratkog vremena. Ali nije moguće da bi čovjek mogao, samo auto-sugestijom, postići za njegov cijeli život potpuno zadovoljenje duše i ‘mir koji nadilazi svako razumijevanje’ (Fililpljanima 4:7). To može biti trajno postignuto jedino u Njemu, koji je stvorio ovu duhovnu glad i žeđ u nama. I, kada mi živimo u svjesnom sjedinjenju sa Njime, i od Njega zadobijemo ovo zadovoljenje srca, naše cijelo biće svjedoči kako smo konačno postigli/primili onu stvarnost za kojom mi tako strasno čeznemo.’     Sadhu Sundar Singh ‘Sa i bez Krista – V’

I opet na drugom mjestu:

(Sadhu Sundar Singh): ’Prekrasan mir kojeg čovjek molitve osjeća tijekom molitve (!!!) nije plod njegove vlastite mašte/imaginacije ili njegovih vlastitih misli, nego je on rezultat Prisustva Božjega u njegovoj duši. Para koja se diže iz bare ne može sebe formirati u velike oblake i vratiti se na Zemlju kao kiša. Veliki oblaci mogu jedino biti sakupljeni iz golemog oceana, i kiša koja dolazi iz njih je ona koja osvježava i oživljava žednu zemlju. Mir ne dolazi iz našeg podsvjesnog života, nego iz beskonačnog oceana Ljubavi Boga, sa Kojim smo mi ujedinjeni u molitvi.’  

’Razgovarao sam jednom sa vrlo učenim čovjekom, psihologom, koji me uvjeravao da je prekrasan mir kojeg sam doživio bio jednstavno proizvod moje vlastite mašte. Prije nego sam mu odgovorio ispričao sam mu priču o čovjeku koji je bio slijep od rođenja, i koji nije vjerovao u postojanje sunca. Jednog hladnog zimskog dana on je sjedio napolju na suncu, i onda su ga njegovi prijatelji zapitali: ’Kako se sada osjećaš?’ On je odgovorio: ’Osjećam se jako toplo.’ ’To je sunce koje te grije; i premda ga ne možeš vidjeti, možeš osjetiti njegove učinke.’ ’Ne’, on reče, ’to je nemoguće; ova toplina dolazi iz mojeg vlastitog tijela; ona je posljedica cirkulacije krvi. Vi me nikada nećete uvjeriti da vatrena kugla visi posred nebeskog svoda bez ikakvog potpornja koji ju podržava.’ Dakle, rekao sam psihologu, ’Što misliš o slijepom čovjeku?’ ’On je bio budala!’, ovaj odgovori’. ’A ti si’, rekoh mu, ’učena budala!’ Ti kažeš kako je moj mir proizvod moje vlastite mašte, ali ja sam ga doživio!’ ”     Iz knjige Friedricha Heilera ’Evanđelje Sadhu Sundar Singha – 3/3’

Dakle, premda je nemoguće u svoj punini i ljepoti opisati ovaj unutarnji doživljaj, i tako reći ga prenijeti drugim ljudima, doista je moguće, na izvjestan način, ’informirati’ naša bližnja ljudska bića o njemu kroz naše ’ponašanje i ophođenje’, a to je poradi činjenice da  naš unutarnji čovjek ili naša duša, premda prekriven i ogrančen od strane izvanjskog čovjeka ili našeg tijela dok živimo u svijetu, širi kroz i oko sebe svoju atmo-sferu koja, kako E.Swedenborg prekrasno objašnjava širom svog velikog Otkrovenja, vrši svoj utjecaj na one koji su oko nas, tj. koji se nalaze ’unutar’ nje:

‘Sfera je tako reći čovjekova slika projicirana izvan njega samoga, i u stvari je slika svega što se nalazi u njemu.’   E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1505’

‘Duhovna sfera koja postoji kod čovjeka ili duha je zračenje iz života koji pripada njegovim ljubavima, iz kojih se njegov karakter prepoznaje izdaleka.’  E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 6206’

Neka sljedeća priča iz mog vlastitog života posluži kao praktičan primjer onog što ovdje pokušavam reći.

Jednom sam bio u posjeti jednoj prijateljici… čiji je u-to-vrijeme dečko bio ovisnik o heroinu! Dakle, bilo nas je troje u stanu tijekom recimo 7 dana. Ja sam znao za ’njegov’ problem, ali u svezi njega nisam rekao ni jednu jedinu riječ… ponašao sam se tako reći ’normalno’, baveći se svojim vlastitim ’poslom’ 🙂 …

Onda jedne večeri, dok sam pripremao večeru za nas troje (nas dvoje smo bili sami kod kuće, a ona je tada još bila na poslu) on, koji je u tom trenutku bio u drugoj sobi i gledao televiziju, mi je iznenada prišao i rekao: ’Ja mogu osjetiti tvoj mir, mogu vidjeti kako uživaš veliki mir u duši, kojeg ja, sam, jednostavno ne mogu pronaći!’ I jedino nakon toga, nakon ovog ’poziva upomoć’, sam ja bio sposoban uručiti moju propovijed i objasniti mu gdje se ovaj mir može pronaći i što on treba napraviti da bi taj mir postao njegovo trajno vlasništvo (= u praksi uvijek djeluje na isti način kao i ovdje; govorio ili ’šutio’ u sobi, ta sfera se širi i djeluje te ostvaruje učinak na ljude u blizini = a kako je to jedno SVJESNO djelovanje, to je onda također i jedna vrsta molitve!).

’Ipak, ono što riječi ne mogu izraziti može biti otkriveno kroz ponašanje i ophođenje. Lice Sadhu Singha je živa propovijed o miru/spokoju kojeg on nosi u svome srcu. Soderblom (jedan Švedski biskup) kaže: ’On zrači mir i radost. Jedan koji je sa njime provodio jako puno vremena ga opisuje kao utjelovljenje mira, nježnosti i blagosti.’ Gospođa Parker kaže: ’Ono što je toliko začuđujuće kod Sadhua je sasvim posebna radost koju čovjek može vidjeti na njegovu licu – ni jedna slika ne može dati ideju o ljepoti njegova osmijeha.’ Bila je to ta postojana, spokojna radost koja je posebice dojmila Sundarova oca, koji ga je jednom poznavao kao nemirnog, nesretnog mladića. U 1920 je on rekao svome sinu: ’Promatrao sam tvoj život i poređivao ga sa godinama koje si proveo kod kuće. Kod kuće nikada nisi bio sretan, ali sada, unatoč svim tvojim mnogim žalostima ja te nikada nisam vidio nesretnoga. Zašto je to tako?’ Sundar je odgovorio: ’To nije poradi ikakvog dobra u meni, nego mi se to dogodilo pošto sam pronašao mir u Živom Kristu, Kojeg sam prethodno mrzio.’     Friedrich Heiler ’Evanđelje Sadhu Sundar Singha – 3/3’

Još jedan primjer. Jednom sam posjetio jednu gospođu i njezina muža koji žive u Danskoj. To je bila moja prva posjeta tim ljudima koje sam susreo na ulici dok sam živio na Kanarskim Otocima. E sad, važno je imati na umu kako je ovdje bilo riječ o dvoje ateista, svjetovnih ljudi tako reći, od kojih je jedno, ona, bilo duboko nesretno, ne-spokojno i ispaćeno biće. Također, ja sam bio prva osoba koja je ikada došla u njihov stan da bi sa njima živjela jedno vrijeme, a oni su tada bili u njihovim šezdesetima (ona) i sedamdesetima (on)!

Što slijedi bi bio njezin kratak izvještaj o onome što se dogodilo onda, kada sam ušao u njihov stan (Ja također vjerujem kako je važno znati kako su njih obadvoje u to vrijeme bili nesposobni pričati Engleski, ili još preciznije, on nije govorio apsolutno ništa a ona je tada znala jako, jako malo!):

‘Moj je život bio poprilično težak budući se kroz cijeli svoj život nisam osjećala voljenom. Kada si ti došao u našu kuću ja sam po prvi puta osjetila mir i spokojnost u mojem životu kao nikada do tada.’

 Baš ta osoba je tako bila afektirana sa mirom Isusa Krista kojeg sam donio u njihovu kuću (= Luka 10:5, 6), da je ubrzo nakon toga postala istinski vjernik, tj. ona je prihvatila Isusa Krista kao njezinog Spasitelja, i zavoljela Ga kao njezina Nebeskog Oca, i sada, nakon nekih 5 godina, ona živi u takvom neprestanom zajedništvu/općenju sa Njime kroz molitvu da je njezin život doista postao nebeski, posebice kada se usporedi sa njezinim ranijim iskustvima:

‘…Imam potpuno novi život sa Bogom Ocem, to je tako lijepo. Nisam nikada mislila kako ću u svom životu biti vjernik, ali to mi je pružilo toliko puno u mojem svakodnevnom životu da sada nikada neću odustati. Nadam se da me razumiješ, to je najbolje što sam za sebe napravila i sretna sam…’

 ‘…Sretna sam… I u sebi osjećam spokoj…’

 ‘…Sigurna sam kako je naš Nebeski Otac bio sa mnom, osjećala sam takav unutarnji mir u svojem tijelu onda da sam Mu zahvaljivala svakoga dana i molila molitvu… Ja se cijelo vrijeme osjećam doista sretnom… kako to nisam bila jako dugo… ‘

 ‘Nisam se nikada bolje osjećala u mojem životu uz tako jedan dug period gdje sam bila toliko sretna kao sada, svaki dan je radost kada se ustanem u novi i predivan dan sa jako toplim i snažnim osjećajem za sve što se dogodilo meni i oko mene. Svaki dan je tako divan i čudesan, prema tome, za svu radost i jupiiiiiii ja zahvaljujem našem ljubljenom Ocu u mojim molitvama i nikada ne bi bila mogla vjerovati da ću biti tako sretna u mojim starim danima, sa svim mirom u srcu kako sada živim u drugačijem svijetu, bez straha od mnogih stvari i smrti… koje li radosti?!’

 (Ima naravno još puno, puno više njezinih izjava ovog karaktera, ali vjerujem da će ove iznad biti dovoljne 🙂 )

 Ovo je u svoj istini bila čudesna promjena, i bilo je to baš kroz ovu situaciju da sam naučio o duhovnoj stvarnosti o kojoj čitamo u Evanđelju po Luki 10:5, 6, to jest ‘moj-premda-ne-moj-mir-već-Njegov je počivao na njoj’! 🙂 (= u svezi daljnjih iskustava ove prirode vidi također dodatni tekst ovome učenju na istom ovom Blogu, naime, jedno od mojih ranijih učenja ‘Mir budi ovoj kući’)

*

(Meister Eckhart): ‘Ljudska bića su dužna komunicirati i dijeliti sve darove koje su primili od Boga. Ako osoba ima nešto što on ili ona ne dijeli sa drugima, ta osoba nije dobra. Čovjek koji ne podaruje drugima duhovne stvari i radost koja je u njima u stvari nikada nije bio duhovan. Ljudi ne smiju primiti i zadržati darove za njih same jedino, nego trebaju sebe podijeliti i izliti sve što posjeduju bilo u njihovim tijelima ili njihovim dušama što je više moguće.’        ‘Meditacije sa Meister Eckhartom – III’

‘Čovjek može vidjeti kako li je veliki nebeski užitak iz činjenice kako je užitak svakoga na nebu dijeliti njegove užitke i blagoslove sa drugima; a kako je takav karakter svih koji su na nebesima jasno je kako li je neizmjeran užitak neba. Iznad je bilo ukazano (br. 268 = ‘Može se vidjeti kako je velika mudrost anđela iz činjenice da je na nebesima komunikacija svih stvari; inteligencija i mudrost su komunicirani od jednog drugome, i nebo je zajedničko dijeljenje svih dobara; i to iz razloga da je nebeska ljubav takva da ona želi da ono što je njezino bude drugoga; posljedično tome nitko na nebu ne percipira njegovo vlastito dobro u sebi kako je dobro ukoliko ono nije također u drugome (!!!); i to je izvor nebeske sreće. To anđeli dobijaju od Gospoda, jer takva je Božanska ljubav (!!!). Da takva komunikacija svih stvari postoji na nebesima mi je bilo dozvoljeno znati putem iskustva. Izvjesni priprosti duhovi su jednom prilikom bili podignuti na nebo, i kada su tamo ušli u nebesku mudrost, tada su razumjeli stvari koje oni nikada ranije nisu bili sposobni shvatiti, i govorili stvari koje su bili nesposobni izgovoriti u njihovim prijašnjem stanju.’), kako na nebesima svi dijele sa svakim, i svatko sa svima. Takvo dijeljenje proizlazi iz dvije nebeske ljubavi, koje su, kao što je bilo rečeno, ljubav spram Gospoda i ljubav spram bližnjega; a dijeliti njihove užitke je sama priroda ovih ljubavi. Ljubav spram Gospoda je takva budući je ljubav Gospodnja ljubav dijeljenja svega što ima sa svima, budući ona želi sreću sviju. Slična ljubav postoji u svima onima koji ljube Gospoda, budući je Gospod u njima; i iz ovoga dolazi međusobno dijeljenje užitaka anđela jednih sa drugima. Ljubav spram bližnjega je takve prirode, kao što će se vidjeti iz onog što slijedi. Sve to ukazuje kako je priroda tih ljubavi dijeliti njihove užitke. Drugačije je sa ljubavima spram sebe samoga (vlastitog ja) i svijeta. Ljubav spram sebe samoga oduzima od drugih i okrada drugima sve užitke, i usmjerava ih ka sebi, jer ona želi dobro sebi jedino; dok ljubav spram svijeta želi imati kao svoje vlastito ono što pripada bližnjemu. Prema tome ove su ljubavi uništavajuće za užitke drugih; ili ako ima ikakve sklonosti za dijeliti, to je poradi njih samih a ne poradi drugih. Tako u odnosu spram drugih priroda je ovih ljubavi da ne dijeli već da oduzima, osim onoliko koliko se užici drugih odnose prema vlastitom ja. Da su ljubavi spram sebe samoga i svijeta, kada vladaju, takve to mi je bilo često dozvoljeno percipirati putem živog iskustva. Kadgod bi se približili duhovi koji su tijekom njihova života kao ljudi bili u tim ljubavima, moj je užitak opadao; i meni je bilo rečeno kako se na sam pristup takvih ijednoj nebeskoj zajednici užitak onih u zajednici umanjio baš prema stupnju njihove blizine; i što je prekrasno, zli duhovi su onda u njihovom užitku. Sve to odaje stanje duha takvog čovjeka dok je u tijelu, budući je on isti takav kakav jest nakon što je odvojen od tijela, naime, da čezne ili žudi za užicima ili dobrima drugoga, i nalazi na užitak ukoliko ih osigura. Sve to razjašnjava da su ljubav spram sebe samoga i svijeta sklone uništiti užitke neba, i time su direktne suprotnosti nebeskim ljubavima, koje su sklone dijeliti.’   E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 399’

Dobro je poznata stvar kako mi ne možemo dati nešto nekome što mi sami ne posjedujemo, ali nije tako poznato da ako mi DOISTA ‘posjedujemo’ nešto dragocjeno, naime, ako su nam bilo koje Božanske milosti i darovi bili i jesu podareni, oni nam nisu bili dani od strane Gospoda (= jer u svoj istini, mi smo u ovom slučaju, kao i u svakoj drugoj stvari, jedino lijeni sluge!; ‘Svi su nam prirodni i milosni darovi bili dani na zajam. Oni ne pripadaju nama, nego Gospodu.’ Meditacije sa Meister Eckhartom – IV’) za našu vlastitu osobnu i sebičnu korist, nego za slavu Njegova Imena i za dobrobit naših bližnjih ljudskih bića, to jest, u svrhu njihova iskukpljenja i spasenja!

Na nesreću ja znam mnoge koji su, nakon što su od Gospoda primili neke Njegove milosti i darove, bili ‘lijeni/mlitavi’ i ‘nekorisni’ i ‘nedostojni’, to jest, ‘beskorisne’ sluge, naime, oni su bili mišljenja kako su ovi u stvari njihovo vlasništvo, i također da će oni uvijek biti sa njima, tako umjesto da su ‘trgovali sa njima’ oni su ih ‘zakopali u zemlju’, nisu ih koristili nego su živjeli njihov život neodgovorno, i što se dogodilo?, ti darovi milosti, ti ‘neiskorišteni talenti’, su im bili oduzeti (vidi Matej 25:14-30)!

 ‘Ribe koje uvijek žive u dubinama oceana izgube neke od njihovih sposobnosti, poput Tibetanskih pustinjaka koji uvijek žive u mraku. Noj izgubi svoju moć letenja pošto ne koristi svoja krila. Prema tome, ne zakopavajte vaše darove i talente koji su vam bili dani, nego ih (is)koristite, da možete ući u radost vašeg Gospoda.’

‘Dok sam bio u Tibetu vidio sam Budistu, redovnika, koji je živio pet ili šest godina u pećini. Kada je ušao u pećinu imao je dobar vid. Ali pošto je toliko dugo stajao u mraku njegove su oči slabile i slabile, sve dok naposlijetku nije skoro sasvim oslijepio. Isto je sa nama. Ako ne koristimo blagoslove koje smo primili od Boga za/u Njegovu Slavu, mi smo u opasnosti izgubiti ih zauvijek.’

 “Kada sam bio u Palestini stajao sam pored Jordana i rekao sebi, ‘Ova čista voda uvijek teče u Mrtvo More, a More ipak ostaje mrtvo, budući nema odljeva (ili ‘budući ne otječe’)’… Isto tako postoje pojedini Kršćani i Kršćanske zajednice i crkve koji su mrtvi budući žive vode Evanđelja uvijek teku prema njima, ali one ne otječu opet van da bi zemlju učinili plodnom. Oni primaju darove znanja i iskustva, ali ih oni ne dijele sa drugima. Darovi Riječi i Duha im dolaze, ali oni ih ne predaju opet onima koji ih nemaju. ”  Sadhu Sundar Singh ‘Poredbe i Uvidi’

Zbog toga, nepogrešiva je oznaka onih koji su u stvarnom i istinskom posjedu ovog izuzetno vrijednog doživljaja, da su oni nagnani iz-unutra, da ‘idu u svijet i propovijedaju ovo Evanđelje Ljubavi i Mira svim stvorenjima’ (Marko 16:15), drugim riječima, oni su potpuno nesposobni ostati ‘kod kuće’ i šutjeti, tj. biti ‘mirni’!

‘(Meister Eckhart): Božji mir pobuđuje služenje među braćom i sestrama. Na taj način jedno stvorenje podupire drugo. Jedno obogaćuje drugo, i to je zašto su sva stvorenja međusobno zavisna.’        ‘Meditacije sa Meister Eckhartom – IV’

‘Karakteristika je ovog novog života da on primorava čovjeka dovesti druge do Krista, ne prisilom nego iz želje da dopusti drugima uzeti dijela u radosti ovog predivnog doživljaja…’

 ‘…Oni su primorani njihovim blaženim doživljajem svjedočiti o Isusu Kristu…’     Sadhu Sundar Singh ‘Sa i bez Krista – V, VI’

 ‘Ako smo doista primili Božju poruku iskupljenja, ona unutar nas postaje sila koja nas nagoni govoriti o Gospodu. Oni koji su ovo doživjeli ne mogu sjediti mirno i šutjeti o onome što je Bog učinio za njih; ne, oni moraju govoriti.’ ‘Mi nemamo pravo šutjeti; čak kada priznavanje/ispovijedanje Krista vodi do progonstva i patnje mi moramo svjedočiti.”

“Meni je velika radost da mi je dozvoljeno svjedočiti.’ ‘Ja želim svjedočiti o mojem Spasitelju budući sam od Njega toliko puno primio.’ Kakve li povlastice samo biti Njegovim svjedokom, svjedokom Živog Krista! To je povlastica koja čak ni anđelima nije dana, budući oni ne mogu svjedočiti o Njegovoj sili kao Iskupitelju. Oni nemaju doživljaj spasenja budući nisu nikada sagriješili. Jedino oni koji su spašeni Njegovom milošću mogu svjedočiti.’ ‘Oh, kakvu li nam je Bog ukazao ljubav, u tome da je ovu čast odbio anđelima, i podario ju ljudima.’’  

 “Mnogi ljudi preziru one koji daju njihovo zdravlje, njihovu snagu, njihova sredstva, za druge, i nazivaju ih budalama; a ipak oni su ti koji su u stanju spasiti mnoge.’ ‘Sve dok mi ne rasipamo (ili ‘obilato/objeručke dajemo’) našu snagu ljudi neće početi vidjeti kako nismo sebični, već da smo doista iskupljeni. Naš Spasitelj kaže kako smo mi sol zemlje (Matej 5:13). Sol ne daje njezin okus drugim stvarima sve dok nije rastvorena. Pretpostavimo kako smo stavili nešto soli u zdjelu sa kuhanom rižom… Budući se ona rastvara ona daje okus tisućama rižinih zrna. Na isti način mi možemo iskupiti druge jedino ako sebe dajemo za njih.”

 Ovo davanje postaje blagoslov za druge. To je moje vlastito iskustvo. Kada sam otišao u Tibet, ako nisam razdjelio neki blagoslov ili silu koju sam posjedovao, izgubio sam svoj mir; a kada sam podijelio ijedan dar snage, onda se mir povratio.’ ‘Cijev koja sprovodi vodu od jednog mjesta do drugog je uvijek čista, budući ona uvijek biva pročišćavana od strane svježe čiste tekuće vode. Isto je sa onima koji su od strane Svetog Duha korišteni da bi služili kao kanali žive vode drugima. Oni sebe održavaju čistima i svetima i postaju nasljednici Božjeg Kraljevstva”                 Sadhu Sundar Singh ‘Poredbe i Uvidi’

***

Jednostavan praktičan recept za svakodnevni bez-stres-ni život

‘Svi medicinski autoriteti su se složili u tome da smatraju zabrinutost, brigu i tjeskobu kao činbenike koji sisaju/iscrpe energiju i uništavaju život. E sad, u našoj Molitvi Kontemplacije (ili ‘Molitvi u Duhu i u Istini’), mi smo predivno oslobođeni od ovih za život uništavajućih djelovanja. Mir, radost i spokojnost vladaju u našim dušama, a ovi izgrađuju tijelo i dušu (!!!), baš kao što ih njihove na-suprotnosti uništavaju.’    C.F. Andrews ‘Sadhu Sundar Singh – Osobni memoar – zabilješka nr. 3’

‘On vodi unutarnju komunikaciju (općenje, druženje, razgovor) sa Kristom, on čeka da bi primio nadahnuće Svetog Duha… Osjećaj mirnog ispunjenja, svjesnost o tome da se nalazi kod kuće, ispunjava njegovu dušu tijekom ekstaze; učinak je uvijek isti; njegovo ranije raspoloženje ne pravi razliku. Kada se povrati k normalnoj svjesnosti on se osjeća osnaženim i osvježenim, sa svim njegovim silama obnovljenim za njegov rad.’     Friedrich Heiler ‘Evanđelje Sadhu Sundar Singha – 3/2’

Htio bi ovdje još nešto podijeliti sa svojom bližnjom braćom i sestrama Kršćanima, sa onima od njih koji su i dalje uz-nemir-eni sa i u njihovom svakodnevnom životu i sa onime što se zbiva oko njih u svijetu, koji su zbog njihove pogrešne ideje o Božanstvu Isusa Krista i mlakom religijskom životu nesposobni sebe osloboditi od okova ljubavi prema sebi i ljubavi prema svijetu, to jest, koji su tome posljedično nesposobni potpuno sebe skroz-na-skroz prepustiti Njemu i Njegovom vođenju (oni su ti kojima se naš Gospod i Otac obraća sa sljedećim riječima iz Evanđelja po Mateju 6:30: ‘O malovjerni!’), htio bi im otkriti i ukazati na jedan sasvim lagan put ka oslobođenju… koji se u stvari sastoji u najjednostavnijem djelovanju okretanja ka našem Gospodu Bogu Isusu Kristu sa svim našim problemima i predavanja svih naših briga Njemu, Njemu Koji je također naš Vječni Roditelj i naš Ljubljeni Vodič i Skrbnik!

E sad, dvije su stvari ovdje (da bi to doista funkcioniralo u praksi) krajnje nužne (ili ‘neizostavne’),

1. Naše spoznavanje i priznavanje da Isus Krist JESTE sam taj Bog (Izaija 9:6; Ivan 1:1; 14:8-11; 20:28; 1 Ivanova 5:20) Kome je dana sva vlast na nebu i na Zemlji (Matej 28:18) i također vlast nad svakim tijelom (Ivan 17:2), u Kome u svoj istini prebiva Suštinsko Božanstvo u svoj punini (Kološanima 2:9), i da smo jedino kroz Njega, Njegovo proslavljeno Božansko Ljudsko (u tom proslavljenom Ljudskom Tijelu!) mi sposobni pristupiti i, što je najvažnije, povezati se sa Suštinskim Božanstvom ili našim Bogom i Stvoriteljem (Ivan 10:1, 9; 14:6), i drugo,

2. da Njega treba pronaći unutar naših duša, ne izvan nas, u nekim drugim ljudima, ili kipovima, ili građevinama, ili u nekim ceremonijama i izvanjskim obredima, već JEDINO U NJEGOVOM HRAMU, KOJI JE NAŠE SRCE (Luka 17:20, 21; 1 Korinćanima 3:16, 17; 6:19).

Dakle, kada smo doista u posjedu/percepciji ove dvije najvažnije istine, mi moramo, sa tim stavom našeg srca i uma, činiti što je češće moguće (, ali bar jednom dnevno,) više ili manje sljedeće (kažem ‘manje ili više’ budući će svaki od nas, kao pojedinačna osoba, imati njegovu ili njezinu vlastitu ‘metodu’ činjenja ISTE stvari):

‘Najprije stupite u prisustvo Isusa Krista putem vjere(Priprema je za ovu molitvu dakle sljedeća: Nakon što smo se ‘udaljili’ od svijeta, povukli u osamu svoje sobice, isključili mobitele i zatvorili oči te najbolje stavili čepiće u uši, okrećemo sve svoje sile na-unutra u svjesnosti kako nas ‘tamo’ očekuje Živi Isus Krist = Matej 6:6). Dok ste tamo ispred Njega, nastavite se okretati prema unutra k vašem duhu sve dok vaš um nije usredotočen, a vi savršeno mirni i tihi ispred Njega. Sada, kada je sva vaša pažnja konačno usmjerena prema unutra, a vaš um usredotočen na Gospoda, jednostavno ostanite mirni i tihi ispred Njega jedno određeno vrijeme.

Možda ćete početi uživati osjećaj Gospodnjeg prisustva. Ako je to slučaj, ne pokušavajte misliti ni o čemu. Ne pokušavajte reći ništa. Ne pokušavajte učiniti ništa! Sve dok osjećaj Gospodnjeg prisustva traje, samo ostanite tamo. Ostanite ispred Njega baš kakvi jeste.

Svjesnost Njegovog prisustva na kraju će početi opadati. Kada se to dogodi, izustite Gospodu određene riječi ljubavi ili jednostavno zazovite Njegovo ime. Učinite to mirno i nježno s vjernim srcem. Čineći tako, vi ćete još jednom biti vraćeni u slatkoću Njegovog prisustva! Otkrit ćete kako se još jednom vraćate na to slatko mjesto potpunog užitka kojeg ste upravo doživjeli!

Jednom kada se slatkoća Njegovog prisustva u potpunosti povratila, ponovno ostanite mirni i tihi ispred Njega.

Sve dok je On blizu vi se ne bi trebali pokušavati pomicati.

Koja je svrha tome? Svrha je ova: u vama je vatra koja opada i raste. Ta vatra, kada opada, mora biti nježno potaknuta, ali samo nježno. Onog trenutka kada ta vatra počne plamtjeti, ponovo prekinite sva vaša nastojanja. U protivnom, mogli biste ugasiti plamen.

Toplo bi svima preporučila, nikad ne završiti molitvu bez da ostanete nešto malo vremena nakon toga u tišini prepunoj poštovanja. Također je od najveće važnosti za dušu da ide u molitvu hrabro, i da sa sobom donese čistu i ravnodušnu ljubav, koja od Boga ne traži ništa, nego da Mu udovolji, i vrši Njegovu volju; jer sluga koji jedino podešava njegovu marljivost sa njegovom nadom za nagradom, nije vrijedan/dostojan nikakve nagrade. Idite dakle u molitvu, ne žudeći uživati duhovne užitke, nego da budete onakvi kako je to Bogu ugodno; to će vaš duh očuvati spokojnim/nepomućenim u suhoćama baš kao i u utjehama, i sačuvati vas od toga da budete iznenađeni prividnim odbijanjima ili odsutnostima Boga.’    Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Kratka i vrlo jednostavna metoda molitve – 4’

Ovo je izvrsna metoda molitve (= također je divna metoda molitve koju je Isus Krist objavio u pero Jakoba Lorbera, a na Stranici se Proročke Škole nalazi kod njega u ‘Nebeskim Darovima’, riječ je o tekstu ‘Ovo je najkraći i najefektniji put do istinskog preporoda duše’), i siguran sam da će svatko tko ovo prakticira svakodnevno otkriti sam za sebe sve što sam iznad opisivao, i čak još više. Također, ova će ga praksa pripremiti za drugi i više savršeni stadij, a taj bi bio onaj Neprestane Molitve, ili ‘Molitve našeg cijelog života’, koja nije ograničena ni na neko mjesto ni na neko vrijeme, naime, Molitvu Njegovog Prisustva koju doživljavamo ne jedino u onim tihim trenucima kada se nalazimo iza ‘zatvorenih vrata’, nego na svakom mjestu, i tijekom cijelog dana, bez obzira u kakvim se okolnostima nalazili (vidi na Stranici moje Proročke Škole, Objavu Mjeseca Veljače 2010, ‘Samoća i posjedovanje Boga’)!

(Meister Eckhart): ‘Dakle, onaj koji pravilno raspoređen (= doista prepušten) ima Boga sa sobom u stvarnosti na svim mjestima, isto toliko na ulici i sred mnoštva ljudi kao u crkvi, ili pustinji ili samostanskoj ćeliji.’            ‘Meditacije sa Meister Eckhartom – II’

‘Duša je dakle ravnodušna s obzirom na to da li je u jednom stanju ili u drugom, na jednom mjestu ili drugom: sve joj je jednako, i dozvoljava sebi da bude nošena spontano. Prestaje misliti, željeti, ili odabirati sama za sebe; već ostaje zadovoljna, bez brige ili tjeskobe, ne razlikujući više svoj unutarnji život da bi govorila o njemu. Doista može se reći kako ga ni ne posjeduje: ona više nije u sebi samoj: sva je u Bogu. Za nju nije nužno zatvoriti se unutar sebe; ne nada se tamo pronaći išta, i nije u potrazi za time. Ako bi čovjek bio sasvim prožet sa morem, i imao more iznutra i izvani, ispod i iznad, sa svake strane, on ne bi pretpostavljao jedan položaj drugome, svaki bi mu bio isti. Tako duša ne zamara sebe tražiti išta ili činiti išta; to jest, od sebe same, po sebi samoj, ili za sebe. Ona ostaje kakva jeste. Ali što čini? Ništa-uvijek ništa. Čini što joj je dano učiniti, trpi što joj je dano trpjeti. Njezin je mir nepromjenjiv, ali uvijek prirodan.’   Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Duhovne Bujice – 9’

I vjerujem kako je ovaj upravo preporučeni i raspravljani put isti put koji je bi otkriven od strane tog velikog Apostola našeg Gospoda, koji je u njegovoj pažnje vrijednoj Poslanici Filipljanima 4:6, 7 o njemu zapisao kako slijedi (uzmite si molim vas dovoljno vremena, i na molitven način se pozabavite sa ovim stihovima, budući je u njima u-istini otkriven taj ‘Ključ’ za spokojan i neuz-nemir-en svakidnevni život u svijetu):

‘Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razumjevanja, čuvat će srca vaša i vaše umove u Kristu Isusu.’

*

Nadalje, naš život boli i nevolje/muke u ovom svijetu, ne-spokoja i nezadovoljstva, uz-nemir-enosti i jada, zajedno sa onime što moramo napraviti da bi sebe oslobodili od tih bijednih uvjeta, može biti savršeno prikazan i objašnjen korištenjem onog događaja o kojem čitamo u Evanđelju po Marku 4:36-41 kako slijedi:

‘Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su Ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A On na krmi  spavaše na uzglavku. Probude Ga i kažu Mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je Ovaj da Mu se i vjetar i more pokoravaju?”

Dakle, kada se duhovno razumiju, što znači kada se ove scene razmotre u odnosu spram stanja naših duša = kada mi JESMO te scene, taj ‘brod’ bi bio naš vlastiti život… ‘more’ bi bio (naš život u) svijet(u)’… ‘velika oluja’ su sve one nevolje i za nas nesretna stanja koja doživljavamo u svijetu i pri kontaktu sa drugim ljudima’, a ‘Isus Koji spava na krmi’ jeste naše ‘neznanje o Njegovom Prisustvu u našim dušama’, to jest, ‘naše stanje odvojenosti od Njega’ = ‘naše stanje ne-iskupljenosti usljed toga što Njega nismo prepoznali i prihvatili kao našeg Spasitelja’, ili ‘Božanski Duh i dalje neaktivan u našim dušama’… ‘Apostoli/učenici’ su u tom slučaju naši ‘osjećaji i misli’, ili ‘sve što pripada našoj volji i razumijevanju’.

Stoga, kada smo preplavljeni sa problemima, sa nesrećama i patnjama bilo koje vrste, putem čega naš Gospod okreće našu pažnju od svijeta i vlastitog ja spram Sebe, i kada Mu mi onda prilazimo sa našim cijelim bićem, sa svim našim mislima i sa cijelom našom voljom, kada smo tako reći ‘potpuno odustali od sebe samih’ i kada postanemo ‘potpuno prepušteni’ Njegovoj volji, On će se doista ‘probuditi’ i zasigurno će maknuti od nas ta ‘izvanjska uznemirenja’ i ‘probleme’ i zajedno sa time podariti našim dušama toliko puno željeni mir.

*

O nužnosti ovog odustajanja od sebe samoga i potpunog prepuštanja, te također apsolutne vjere u Njega i Njegovo vođenje, pisao je taj najveći praktikant savršene ljubavi spram Isusa Krista, i također najizvrsniji učenik Madame Guyon, Francois Fenelon, koji je u njegovim ‘Kršćanskim Savjetima u svezi različitih stvari koje se tiču unutarnjeg života – 27’ poviknuo svojim su-Kršćanima:

OPĆE SMJERNICE ZA POSTIZAVANJE UNUTARNJEG MIRA.

Nema mira onima koji se opiru Bogu: ako na svijetu postoji mir, on je rezerviran za čistu savjest; cijela Zemlja je puna jada i tjeskobe za one koji ju ne posjeduju.

Kako li je samo drugačiji mir Božji od onog svjetovnog! On umiruje strasti, očuvava čistoću savjesti, neodvojiv je od pravednosti, ujedinjuje nas sa Bogom i snaži nas spram kušnji. Mir duše se sastoji u apsolutnoj prepuštenosti Božjoj volji.

 ‘Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnogo; a jedna je stvar potrebna.’ (Luka 10:41.) Bol koju nam toliko puno zbivanja nanosi, nastaje iz činjenice da mi nismo potpuno prepušteni Bogu u svemu što se događa.

Položimo, onda, sve stvari u Njegove ruke, i unaprijed Mu ih ponudimo u našim srcima, kao žrtvu. Od trenutka kada prestanete željeti išta u skladu sa vašom vlastitom prosudbom, i započnete željeti sve baš kao što Bog želi, vi ćete biti slobodni od vaših ranijih mučnih refleksija i tjeskobnosti o vašim vlastitim brigama; vi više nećete imati ništa za sakriti ili za pobrinuti se.

Do tada, vi ćete biti uznemireni, kolebljivi u vašim gledištima i uživanjima, lako razočarani sa drugima i tek neznatno zadovoljni sami sa sobom, i prepuni rezerve/opreznosti i nepovjerenja. Vaše dobre namjere, dok ne postanu doista ponizne i jednostavne, će vas jedino mučiti; vaša pobožnost, kako god bila iskrena, će biti prigodom više unutarnjih prijekora nego li podrške ili utjehe. Ali ako cijelo svoje srce prepustite Bogu, biti ćete prepuni mira i radosti u Duhu Svetome.

Teško vama, ako u djelima Božjim budete gledali čovjeka (= kako su stvari oko vas, koje vam se događaju, ljudskih ruku djelo!)! U našem izboru vodiča, na ljude moramo gledati kako su ništavni; čak i najmanje uvažavanje njihovog mišljenja isušuje potok milosti, i povećava našu neodlučnost. Mi patimo i pored toga ljutimo Boga.

Kako možemo odbiti svu našu ljubav podariti Bogu, Koji nas je prvi ljubio sa nježnom ljubavlju Oca, sažaljevajući se nad našom krhkošću, i vrlo dobro poznavajući blato iz kojeg smo bili izvučeni? Kada je duša ispunjena sa ovom ljubavlju, ona uživa mir savjesti, ona je zadovoljna/ispunjena i sretna, njoj ne treba niti veličina niti ugled, niti zadovoljstvo, niti ijedan od prolaznih vremenskih darova; ona žudi jedino za voljom Božjom, i u radosnom očekivanju budno gleda na dolazak svoga Supružnika.

Ja mogu svečano posvjedočiti kako se mir, mislim na istinski mir, ne može pronaći nigdje drugdje!

*

Ali dozvolite mi da ponovim i ponovno naglasim sljedeće, naime, ovo stanje ‘mira’ i ‘velike utihe’ jeste i biti će doživljeno jedino od strane onih koji žive sa i u Isusu Kristu i u kojima On živi (Ivan 14:21, 23; Otkrovenje 3:18; 21:3), to je stanje dostupno jedino onima koji su, kao što je objašnjeno iznad, Njega prepoznali kao Jedinog Boga Koji vlada nad svim nebesima i svakom zemljom u svemiru i koji su Ga prihvatili kao njihovog Spasitelja i Iskupitelja (= jer bez ovog prepoznavanja i ovog svjesnog prihvaćanja nikakvo sjedinjenje nije moguće i posljedično tome niti učinci Spasenja, o kojima sam upravo govorio, nisu doživljeni u punini niti ih čovjek osjeća na zadovoljavajući način!; Matej 10:32, 33), i također kao njihova ljubljenog i blagonaklonog Oca (Matej 6:9; Otkrovenje 21:7).

Posebice je naglašeno u Ivanu 14:27 da je to NJEGOV Mir koji nam je dan… i to je jedna prilično važna činjenica za razmotriti!

‘Bez Krista sam bio poput ribe izvan vode, ili poput ptice u vodi. Sa Kristom sam u oceanu Ljubavi, i dok sam u svijetu, ja sam na nebu (Efežanima 2:5, 6). Za sve to, Njemu neka bude slava i čast i hvala za vijeke vjekova.’   Sadhu Sundar Singh ‘Sa i bez Krista – VI’

***

Po milosrđu Svome spasio nas je (Titu 3:5)…

‘Jer milost Božja koja donosi spasenje se ukazala svim ljudima (ovdje sam nešto prepravio Hr. prijevod)podučavajući nas da, odričući se bezbožnosti i svjetovnih požuda, živimo trijezno, pravedno i pobožno, u ovom sadašnjem svijetu, iščekujući tu blaženu nadu i slavno pojavljivanje velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista; Koji je Sebe dao za nas, da nas može otkupiti od svakoga bezakonja i očistiti sebi Narod izabrani, revnosan činiti dobra djela. Ovo su, dakle, stvari koje trebaš podučavati …  Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, obmanuti, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. Ali nakon što se pojavila dobrostivost i ljubav Boga našeg Spasitelja spram ljudi, On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti  mi učinismo, nego po Svojem milosrđu: po kupelji novoga rođenja,  i obnavljanja po Duhu Svetom koga On bogato izli na nas kroz Isusa  Krista, Spasitelja našega, da opravdani Njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. Vjerodostojna je ovo riječ i hoću da to uporno tvrdiš/potvrđuješ tako da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjačiti dobrim djelima. Te su stvari dobre i korisne ljudima.’   Titu 2:11-15; 3:3-8

‘Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj  i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri* (vidi niže Post scriptum). I milost našeg Gospoda preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju koja je u Kristu Isusu. Vjerodostojna je ova riječ i vrijedna da se posve prihvati:  Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike (Matej 18:11; Luka 9:56; Ivan 3:17), od kojih sam prvi  ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist može pokazati svu dugo-trpljivost i pruži primjer svima koji će naknadno povjerovati u Njega za život vječni. A Kralju vječnome, besmrtnome, nevidljivome, jedinome mudrom Bogu, neka bude čast i slava u vijeke vjekova. Amen.’  1 Timoteju 1:12-17

U ovom trenutku želim posebno naglasiti jednu stvar, kako bi izbjegao bilo kakav nesporazum (a govorim ovo budući ima nekih koji su mišljenja kako sam ja bio, i jesam sveti čovjek, da je moj život bio, te da i dalje jeste bez krivnje), naime, bilo je to iz čistog Milosrđa našeg Gospoda i Oca, Isusa Krista, da sam bio izveden iz tog mog užasnog života kojeg sam vodio ranije… i to bez ikakve zasluge na mojoj strani!

‘Svetom je čovjeku – tako pak ide Arapska priča – Bog rekao donekle pakosno: ‘Da Sam otkrio ljudima kako si velik grešnik, oni te ne bi hvalili.’ ‘A da sam ja’, odgovori pobožni čovjek, ‘njima otkrio kako si Ti milosrdan, oni za Tebe ne bi marili.”    🙂    Czeslaw Milosz ‘Pjesma za kraj stoljeća’

Dakle, kada pogledam na moj prethodni život u i iz Njegova svjetla, mogu sasvim jasno vidjeti kako su čak i ona ‘dobra djela’ koja sam tada vršio, tako reći za dobrobit mojih bližnjih ljudskih bića, bila sva sprovođena jedino sa jednim ciljem na pameti, da bi se stekla neka osobna korist ili zadovoljstvo (= savršeno jasno vidim da sam bio potpuno nesposoban učiniti ikakvo stvarno dobro, naime, svako prividno ‘dobro’ koje sam tada napravio, je unutar sebe imalo prikrivenim neki sebični cilj)!

Posebice me sram mojeg ponašanja spram djevojaka koje su bile oko mene i kojima sam se sviđao, budući sam ih besramno zavodio svim dostupnim sredstvima, od kojih su najgora bile droge, te sam ih koristio za svoje zadovoljstvo tj. da bi zadovoljio moje požude:

‘Ali u budućnosti će najgore proći oni koji gorljivo pokušaju zavesti te radine djevojke ili nezrele djevojčice pomoću raznoraznih darova. Uistinu, takvi ljudi, bilo da su neoženjeni ili oženjeni, su poput vukova u ovčjem krznu i dobit će istu nagradu. Tkogod na silu prodre u djevojku ili dijete ili ženu će biti osuđen još dok je ovdje. Prisila se može sastojati u snazi ruku ili u podmićivanju kroz vrlo vrijedne poklone, ali samog zločina što se tiče u tome nema nikakve razlike (!!!). Niti je ovaj grijeh ublažen za jednu vlas činjenicom da se ženski partner podredio naizgled dobrovoljno požudnoj volji čovjeka zbog/kroz moć/vještinu govora ili primjenu čarobnih napitaka (= droga), čak ni ako je potomak bio u stvari začet pri činu; jer takvo rađanje se događa protiv volje obadvoje i ne doprinosi, stoga, ništa da pomogne ublažiti zločin.’    Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u njegovu knjigu ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/68:7, 8’                 

U to sam se vrijeme običavao ‘igrati’ sa njihovom nevinošću (, kakva li sam užasna osoba bio!)… i čak bi se znao kladiti na njihovu nevinost sa jednim od mojih prijatelja sa kojim sam se nadmetao s obzirom na to koji će od nas razdjevičiti više od tih mladih djevojaka (i ako se mogu dobro prisjetiti, tog sam ljeta ja ‘pobijedio’ u odnosu na njega sa 5:3 u toj prljavoj igri, a da ne spominjem ostale djevojke sa kojima sam spavao, a bilo ih je još nekih 7-8)!

Nitko ne može zamisliti bol i grizodušje koje sam osjećao, a osjećam ga i dalje kada ugledam neku od njih sada nakon što su moje oči bile otvorene!

Jedna od njih je, na primjer, koju sam razdjevičio isuviše rano, kasnije u njezinom životu postala promiskuitetna izvan svake mjere… ona je također bila postala teški ovisnik o heroinu… i njezin život je u stvari bio/jeste uništen poradi mene!:

‘Muškarac ne bi smio dodirnuti djevojku/djevicu prije nego što on napuni 24 godine – vi znate kako ovo uglavnom treba shvatiti – a djevojka/djevica bi trebala biti 18 godina stara, ili bar punih 17. Prije tog vremena ona nije kako treba sazrijela, i ako je popipana prerano od strane požudnog muškarca, njezino tijelo postaje krhko a njezina duša slaba/nemoćna i puna strasti (= ovo je točno ono što se dogodilo u spomenutom slučaju!). Dovoljno je teško izliječiti muškarčevo krhko tijelo, ali jako puno teže ono od djevojke/djevice ako je njezino tijelo bilo ‘probijeno’ prije vremena. Najprije, ona će teško roditi potpuno zdravu djecu i, drugo, njezina žudnja za spolnim odnosom će nastaviti rasti i ona može lako završiti kao bludnica, sramota za ljudsku rasu, ne toliko sebi već prije onima čija je nebriga/neopreznost bila odgovorna za to.’    Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u njegovu knjigu – 4:80:10, 11′

‘Slijedi iz ovih razmatranja i onih iz prethodne rasprave da nakon što je djevičanstvo (himen) bilo raskinuto i njezina nevinost kušana, djevica postaje žena, i ako ne žena, onda drolja. Jer novo stanje u koje je tada bila inicirana je stanje ljubavi spram njezina muškarca, i ako to nije ona ljubav spram njezina čovjeka, onda je stanje požude.’     E.Swedenborg ‘Bračna Ljubav (Conjugial Love) – 503’

[U svrhu pravilnog razumijevanja ovog citata iz tog vrlo-značajnog otkrovenja E.Swedenborga, ‘Bračne Ljubavi’, to jest zbog pravilne procjene ove ‘velike opakosti i grijeha’ (Bračna Ljubav – 501), nužno je pročitati bar poglavlja 501-514; na primjer 502:2, jer kada se razumije što je objašnjeno u ovom odlomku, onda priroda ovog sramotnog čina postaje očigledna: ‘Priroda sramotnog djela je očigledna iz razmatranja gore učinjenih, da je djevičanstvo kruna ženine čednosti, zalog bračne ljubavi koja će doći, i da djevojka predaje/povjerava njezinu dušu i život čovjeku kome ju daje. Prijateljstvo braka i njegovo popratno povjerenje su također utemeljeni na njoj. Kao dodatak, također, nakon što je ovaj portal bračne ljubavi bio slomljen, žena razdjevičena od strane takvih nitkova gubi svoj osjećaj sramote i postaje drolja, za što je također odgovoran taj lopov.’   E.Swedenborg ‘Bračna Ljubav – 504:2; sva teološka djela E.Swedenborga su dostupna za čitanje na sljedećoj web adresi: www.theheavenlydoctrines.org ]

Druga pak djevojka… koja je sa mnom po prvi puta probala heroin… je bila ovisna o toj drogi mnoge godine…

Trećoj pak, sa kojom sam bludničio prilično često, i također redovito na drogama, je kasnije beba umrla tijekom trudnoće, ili odmah nakon rođenja, nisam sada siguran u potpunosti dok ovo pišem… ali kada sam govorio sa njom, i kada mi je rekla što se dogodilo (u to sam vrijeme već bio obraćen ka Isusu Kristu), osjetio sam, i znao sam, da sam i sam u tome imao udjela! Itd. itd. …

Da ne spominjem kako sam također spavao sa prostitutkama, iako samo nekoliko puta:

‘Ali ako on jedino potajno zadovoljava svoj tjelesni nagon sa prostitukom i uživa bez da začinje potomstvo, on pri tome zasigurno počinjava težak sodomitski grijeh protiv Božjeg baš kao i prirodnog reda.’     Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u njegovu knjigu ‘Veliko Ivanovo Evanđelje  – 3/66:3’                    

Sve ovo bi trebalo biti dovoljno, vjerujem, da svakoga uvjeri kako velik grešnik i loša osoba sam bio, i da sam iz pakla u kojem sam živio godinama (u svezi sudbine onih koji su bili i ostali istog promiskuitetnog karaktera  čak sve do njihove smrti, pročitajte molim vas u ‘Bračnoj Ljubavi’ E.Swedenborga, poglavlja 505, 510, 512 & 514) bio spašen čistim milosrđem našega voljenoga Spasitelja i Iskupitelja, Isusa Krista, Koji se u svoj istini ‘nije spominjao grijeha moje mladosti i mojih buntovničkih puteva’, Koji me se ‘sjetio u Njegovoj ljubavi i oprostio mi moju nepravednost, premda je bila izuzetno velika!’ (Psalmi 25:7, 11)

Također je svima moguće iz ovog mog izvještaja naučiti kako li samo ogromna mora biti Njegova ljubav spram Njegove zabludjele i buntovne djece da je dopustio i omogućio da tako veliki prijestupnik kakav sam ja bio tada, istupi iz te užasne tame na Njegovo veličanstveno najblistavije svjetlo.

Tome posljedično, bilo je to kroz ovo moje živo iskustvo (1 Ivanova 2:27), a ne iz ijedne knjige ili kroz ikakvo ljudsko zastupanje, da sam doista i u svoj dubini naučio kako naš voljeni Gospod i Otac, Isus Krist, ‘nije došao da bi sudio, prokleo i uništio grešnike, nego da ih spasi od propasti/uništenja!’ (Matej 18:11; Luka 9:56; Ivan 3:17). I baš zbog samog tog razloga sam ja sada sposoban svjedočiti pred cijelim svijetom (Matej 10:32; Luka 12:8) kako je On doista ‘Živ, i Koji živi u vijeke vjekova!’ (Otkrovenje 1:18), to jest, kako On nije jedino ‘savršeni moralni čovjek’ Koji je živio i propovijedao onda u Palestini prije više od 2000 godina, nego, štoviše, naš Bog i voljeni Otac Koji je čak sada, dnevno i iz sata u sat, najaktivniji kroz Njegov Sveti Duh Ljubavi u našem spašavanju i iskupljivanju, premda mnogi od nas, zbog naše sljepoće koja je prouzročena našim grijesima i posljedičnom tvrdoćom naših srdaca, nisu svjesni Njegove neprestane prisutnosti i aktivnosti u našim dušama!

‘Jer tkogod prakticira razvrat i blud je vrlo bolestan u njegovoj duši. Kroz ovaj grijeh čovjekovo se srce stvrdnjava iz dana u dan, postaje sve više bezosjećajno i nemilosrdno spram njegovih bližnjih i na kraju ne ljubi ništa osim sebe samoga i predmet svoje požude, ne pak poradi tog predmeta, nego jedino poradi zadovoljavanja svoje požude.

Takvo srce onda izbjegava Božju Riječ koja ga prekorava/opominje protiv njegove zle žudnje i na kraju čak postane neprijateljski raspoložen spram onih koji Božju Riječ nose u njihovom srcu i žive sukladno. Mnogi od vas boluju od ove bolesti i to je zašto Sam se Ja vratio k vama da bi vas ozdavio od ove vrlo loše i fatalne bolesti. Oni od vas koji znaju da boluju od ove smrtonosne bolesti trebaju sebe povjeriti Meni i Ja ću ih ozdraviti.’    Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u njegovu knjigu ‘Veliko Ivanovo Evanđelje  – 1/86:3’

Ja također moram jasno i glasno priznati da od kada sam ‘obukao Gospoda Isusa Krista’, i ‘od kada sam u Njemu postao nov čovjek’ (Rimljanima 13:14; 2 Korinćanima 5:17; Kološanima 3:10; Galaćanima 3:27; Efežanima 4:24), naime, od kada sam Njegovom silom bio oslobođen od Sotone (nužno je ovdje napomenuti kako se tako nešto ne događa trenutno, već je to jedan proces relativno dugog trajanja), to jest od tjelesnih požuda i strasti (‘Jer čulni je užitak/uzbuđenje/apetit za čulnim zadovoljstvom Sotonin vješti trik. Jao si ga svima koji dopuste Sotoni da ih ščepa na ovaj način!’ Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u njegovu knjigu ‘Veliko Ivanovo Evanđelje  – 1/86:8’), meni je cijeli svijet postao poput neba, i ja sada skoro cijelo vrijeme uživam takvo blaženstvo, sreću, radost i mir koje nisam u stanju riječima opisati!

Za mene je najveće od svih čuda, da je takva bludna i pohotna osoba kakav sam ja tada bio, razvratnik (= ‘vuk’), mogla biti preobražena u takvu čednu osobu kakav sam ja sada (= ‘ovca’), osobu ‘koja je sebe učinila uškopljenikom poradi Kraljevstva Božjega’ (Matej 19:12; ‘uškopljenici’ su, u skladu sa tumačenjem E.Swedenborga, oni koji ‘se suzdržavaju od svih grijeha razvratnih odnosa.’ ‘Bračna Ljubav – 156:2’), to jest koji, u svoj istini ‘odbaciše svaku vrstu slijepog zadovoljavanja kojoj je tijelo, i time grijeh, prikačeno’, koji je sposoban ‘kontrolirati njegove žudnje u svako vrijeme dok još nije došlo vrijeme za stvaranje živog ploda za Gospoda!’ (feat: ‘Božje Domaćinstvo – 2/89’ J.Lorber).

Još drugim riječima, Ja sam dao zavjet Gospodu, sa Kojim je moja duša vjenčana, da više nikada neću dodirnuti ijednu ženu osim one koja će mi od strane Njega biti određena kao moja nebeska vjerenica (vidi J.Lorberovo ‘Božje Domaćinstvo – 2/88’, posebice stihove 15 & 16, i također ‘Biskup Martin – 202’, posebice stihove 2-4, 10-11; vidi također i drugo učenje na ovom Blogu, treći dodatak učenju ‘Smrti, gdje je žalac  tvoj?!’, naime, ‘Razlozi zašto ja sa radošću očekujem trenutak smrti i ulazak u duhovno kraljevstvo – 3’, sa naslovom ‘Nebesko vjenčanje i nebeska vjerenica’), a čak i tada jedino u svrhu začinjanja djeteta ili ‘živog ploda’ kako ga On naziva! 🙂

Budući sam Ja to uspješno napravio uz milosrdnu pomoć mojeg Gospoda, i to sada u trajanju od skoro 7 godina, Ja se doista mogu naći u ovim Njegovim riječima:

‘Tko se ne može prisjetiti kako je, tijekom duge apstinencije od seksualnog odnosa, on bio prožet jednim trajnim blago-stanjem’?‘    Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u njegovu knjigu ‘Zemlja i Mjesec – 12’

Ponovit ću ovo budući je uistinu najveće čudo i ujedno savršeno prikazuje iskupljujuću snagu Gospoda i Njegovu prevlast nad Sotonom, mi ovdje govorimo o čovjeku koji je običavao imati različitu djevojku svakog dana, koji je tijekom cijelog dana običavao misliti jedino na seksualne i nemoralne stvari, i o tome da je taj čovjek, koji je i sada također okružen sa lijepim djevojkama kao i onda, koje mu ni danas nisu manje ‘dostupne’ nego onda, apsolutno slobodan od bilo kakve nemoralne i pohotne žudnje, od ikakve seksualne požude, i živi svoj život u čednosti i čistoći koristeći pri tom sve svoje dane mu sile da same te djevojke i žene (koje mi se ne-rijetko same nude) izvede iz njihova trenutnog grešnog stanja spram tog veličanstvenog i vrlog života u Isusu Kristu. 

 Također sam naučio iz svoje apostolske prakse kako nitko tko je izvan ovog iskustva (a SVATKO JE IZVAN OVOG ISKUSTVA tko nije DOISTA ISKUPLJEN OD STRANE ISUSA KRISTA, tj. koji je Kršćanin na njegovim usnama jedino ali ne i u njegovu srcu) nije sposoban vjerovati kako itko može živjeti takav jedan savršeno čedan život, koji je oslobođen čak i od bludnih misli dok bivam okružen prekrasnim ženskim tijelima i oblinama, ali ja svečano izjavljujem i svjedočim kako je to doista moguće za svakoga tko je uistinu preobražen u sliku našeg Gospoda, tko je postao Njegovo prebivalište i boravište ili, kako je brat Pavle izjavio, ‘Dakle, ako je koji čovjek u Kristu, on je nov stvor; stare su stvari prošle; gle, sve stvari nove postadoše (2 Korinćanima 5:17).’ 

‘Recept’ za ovaj bez-grešan život, i također potvrda ovog iskustva, je bio dan kroz Jakoba Lorbera, naime, u Njegovom ‘Božjem Domaćinstvu – 2/89’ mi čitamo kako slijedi:

‘Zato, brinite se jedino za ono što je od duha; ostavite tijelo Meni, vršeći istovremeno Moju volju tako da ono postane nemoćno a vi ćete stalno rasti u duhu do tog stupnja čime se umanjuje vaša smrt, koja je grijeh tijela… Kadgod će tijelo od vas zahtjevati nedolične stvari od vašeg srca, zagledajte se u zvijezde na nebu, i Ja ću sa vama govoriti iz zvijezda i reći vam što da činite… Ali ako ostanete vjerni Mojoj volji, uskoro ćete početi percipirati veliku moć iste unutar vas; jer samim tim činom ispunjavanja Moje volje vi ju apsorbirate i činite vašom vlastitom. Kada onda Moja svemoguća volja postane vaš red kao što je zauvijek Moj, koja će vas sila smrti biti u stanju potčiniti. Ja vam svima dajem takvu zapovijed da ćete putem vršenja iste svaki moći prihvatiti moć Moje volje kroz koju su sve stvari bile napravljene i pred kojom sve stvari drhte. Sve dok čovjek podbacuje učiniti Moju volju njegovom vlastitom, on ostaje zarobljenik smrti i sluga grijehu, što je stara smrt. Kakogod, onaj koji je Moju volju učinio njegovom vlastitom, je postao savršen kao što Sam Ja, njegov Otac, savršen (Matej 5:48) i činit će životna djela koja Ja činim.’        

I nadalje kroz usta najomiljenijeg apostola našeg Gospoda:

‘Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga.’  1 Ivanova 3:9

Prema tome, moja je najiskrenija nada da bi neki od onih koji su trenutno u istom ili sličnom stanju u kojem sam ja onda bio, mogli biti pomognuti kroz i pomoću znanja o ovim djelovanjima Gospoda Isusa Krista u mojem životu (Marko 5:1-20, naglasak na stihove 19-20), naime, da će kroz ove moje najiskrenije izvještaje njima biti omogućeno pravilno procjeniti njihovu poziciju i stanje njihovih vlastitih duša, i da će ih to sve nakon toga također nadahnuti da se pokaju od njihova života u grijehu i da se naknadno sa grizodušjem i skrušeno vrate njihovu Ocu, Koji ih strpljivo i popustljivo čeka sa Svojim širom raširenim rukama (Izaija 65:2-5; Luka 15:20).

(*P.S. Još jednu stvar treba uzeti u obzir, naime, postoji ogromna razlika između onih koji su običavali grješiti, i koji su grješili u njihovu neznanju, koji su bili bez ikakve religijske naobrazbe, poput mene na primjer,

 ‘Ti, Zorele, nisi bio sasvim čist u ovom pogledu (= seksualnog nemorala); jer već si kao dječak bio zaražen svakojakom vrstom nečistoće te si bio loš primjer za svoje mlade drugove. Međutim, ne može te se smatrati odgovornim budući nisi primio nikakvu edukaciju koja bi te bila dovela do čiste istine i mogla ti ukazati što je ispravno u skladu sa Božjim redom. Ti si počeo razumjeti što je ispravno kada si se kod jednog advokata upoznao sa pravima stanovnika Rima. Od tog vremena više nisi bio životinjski/brutalan čovjek, nego prvoklasni varalica zakona, koji je svoje bližnje varao gdjegod je to bilo moguće. Međutim, sve to je sada prošlo(st), i sa tvojom sadašnjom spoznajom ti preda Mnom stojiš kao bolji čovjek.’    Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u njegovu knjigu ‘Veliko Ivanovo Evanđelje  – 4/80:18’

, i onih koji nastavljaju to isto činiti nakon što su bili obaviješteni u svoj istini o njihovoj opakosti:

‘Jer ako svojevoljno grješimo pošto primismo spoznanje  istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno isčekivanje  suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. Je li  tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja  ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.’    Hebrejima 10:26-31

Kod E.Swedenborga o istoj vrsti ljudi:

‘Drugo, vrsta oskvrnuća počinjena od strane onih koji razumiju i priznaju Božanske istine, a ipak žive sa njima u suprotnosti. Oni koji samo razumiju ih oskvrnjuju na lakši način, dok onih koji ih također priznaju i potvrđuju to čine na više težak način. Jer razumijevanje jedino naučava, na posve isti način kao i propovjednik, i samo po sebi se ne sjedinjuje sa voljom; ali priznavanje doista sjedinjuje; jer ništa ne može biti priznato i potvrđeno bez slaganja/odobravanja volje. Ipak ovo sjedinjenje varira, a oskvrnuće je u skladu sa mjerom sjedinjenja, kada se život živi protivno istinama koje su priznate i potvrđene. Time ako čovjek priznaje da su osveta i mržnja, preljub i bludničenje, prijevara i obmana, bogohuljenje i laganje, grijesi spram Boga, a ipak ih počinjava, on je u više teškom obliku ove vrste oskvrnjivanja; jer Gospod kaže,

‘I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga… a nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo  udaraca.’     Luka 12:47.

i na drugom mjestu,

‘Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi sada govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.’ Ivan 9:41.’      

E.Swedenborg ‘Božanska Providnost – 231:2’

Također, najgora sudbina u onostranom očekuje one koji su bili u grijehu, koji su onda naučili što je dobro a što je zlo i koji su se pokajali, koji su zatim jedno izvjesno vrijeme bili promijenjeni i živjeli njihov život drugačije, i onda su se vratili njihovim prijašnjim zlima:

‘Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni,  i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili  Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju  Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. Jer zemlja koja se napije  kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga;  ona pak koja  donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: “U oganj!” Hebrejima 6:4-8

Stanje takvih ljudi u onostranom bi po izvještaju E.Swedenborga sa lica mjesta bilo naj-bijednije, budući u tom slučaju mi imamo posla sa najtežim od svih duhovnih grijeha, oskvrnućem onog što je sveto, ili ‘miješanjem dobrog sa onim što je zlo’, a to je nešto što ljudskim dušama čini najveću štetu! Njihovo potonje stanje je onda puno, puno gore nego prethodno:

‘Sedmo, vrsta oskvrnuća počinjena od strane onih koji najprije priznaju Božanske istine i žive u skladu sa njima, ali ih nakon toga napuste i niječu. Ovo je najgora vrsta oskvrnuća budući takve osobe miješaju stvari svete i nečiste/profane do takvog stupnja da se one ne mogu razdvojiti; a ipak te stvari moraju biti rastavljene kako bi ljudi mogli pronaći njihovo mjesto ili na nebu ili u paklu. Kako se to, međutim, u slučaju takvih osoba ne može ostvariti/izvesti, sve što je u njima ljudsko, i ono što pripada intelektu i što pripada volji, je iskorijenjeno i, kao što je bilo rečeno ranije, oni prestaju biti ljudi. Skoro se ista stvar događa sa onima koji u njihovim srcima priznaju Božanske stvari Riječi i Crkve, ali koji ih potpuno urone u njihov proprium, koji je ljubav spram vladanja nad svim stvarima, o čemu je također bilo puno toga rečeno. Jer nakon smrti kada oni postaju duhovi, oni su potpuno ne-drago-voljni biti vođeni od strane Gospoda, već žude biti vođeni sami od sebe. Kada su olabavljene uzde njihovoj ljubavi oni žude vladati ne jedino nad nebom već također i nad Gospodom; a kako oni to ne mogu napraviti, oni negiraju Gospoda i postaju vragovi. Treba biti shvaćeno kako životna ljubav, koja je također vladajuća ljubav, ostaje sa svakime nakon smrti, i ne može se oduzeti.

[8] Oskvrnitelji ove vrste su naznačeni sa ‘mlakima’, o kojima je ovako napisano u Otkrovenju:

‘Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.’     Otkrovenje 3:15, 16.

Ova je vrsta oskvrnuća na ovaj način opisana u Mateju:

‘A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: Vratit ću se u kuću odakle iziđoh. I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem.’  Matej 12:43-45.

Čovjekovo obraćenje je ovdje opisano sa ‘izlaskom nečistog duha iz njega’; a njegovo vraćanje njegovim ranijim zlima, nakon što su stvari dobre i istinite bile izbačene, je opisano sa ‘povratkom nečistog duha zajedno sa sedam drugih duhova gorih od njega u kuću za njega pometenu i uređenu’; a oskvrnuće onog što je sveto sa onim što je nečisto je opisano sa ‘posljednjim stanjem toga čojeka koje je bilo gore nego na početku’. Isto je značenje i ovog odlomka u Ivanu:

‘Isus reče čovjeku koji je bio izliječen pored kupališta Bethzatha: Ne griješi više, da te što gore ne snađe.’           Ivan 5:14  E.Swedenborg ‘Božanska Providnost – 231:7, 8’)

Ovo učenje posvećujem mojoj dragoj prijateljici T.M.

‘Probudi se ti neposlušno dijete, dok za to još ima vremena,

Jer dan uskoro završava, i noć se brzo približava!

Probudi se! Pokaj se, i odvrati se od svojih idola;

Okreni lice svoje od svih odvratnosti svojih!

(Ezekiel 14:6)

Odbaci od sebe sva svoja nedjela,

kojima si se ogriješila;

i načini sebi novo srce i novi duh:

jer zašto da umreš,

O ti neposlušno dijete?’

(Ezekiel 18:31)

Lorens N.

(18-25 Srpanj, 2009)