Lorens Novosel

Istina je da za Boga nisam pitao niti sam Ga tražio (Izaija 65:1) …  a istina je i to da sam se rugao i podsmjehivao onima koji su o Bogu govorili (koji su u Boga vjerovali) ….. i kada se osvrnem, sada (a promijenio bi toliko toga kad bih bar mogao) … ne mogu reći ništa drugo nego: ‘Bijah zlotvor, uosobljenje nepravednosti!’ Da, kad sada pogledam na svoj prijašnji život (kojeg li stida) …  moram priznati: ‘Počinih skoro svaki grijeh o kojem govori Pismo!’

Lorens Novosel

Istina je da za Boga nisam pitao niti sam Ga tražio (Izaija 65:1) …  a istina je i to da sam se rugao i podsmjehivao onima koji su o Bogu govorili (koji su u Boga vjerovali) ….. i kada se osvrnem, sada (a promijenio bi toliko toga kad bih bar mogao) … ne mogu reći ništa drugo nego: ‘Bijah zlotvor, uosobljenje nepravednosti!’ Da, kad sada pogledam na svoj prijašnji život (kojeg li stida) …  moram priznati: ‘Počinih skoro svaki grijeh o kojem govori Pismo!’

3 (Nikad sam)

Oporučno Pismo našeg Oca Nebeskog… Blagoslovi – 3 (Nikad sam)


‘Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko, dođoste BLIZU – po Krvi Kristovoj.’
  Efežanima 2:13


Ekipica moja draga i mila, radosti moja prevelika pred Drugim Dolaskom Isusa Krista po Njegove vlastite (1 Solunjanima 4:16, 17) u velikoj moći i slavi, jutro vam želim sa Bijenika, kako ste mi vi ustali danas?!

Nama je ovdje Mn. … pa sam ja eto preskočio jutarnju duuuuuguuuu molitvu i ustao sat i pol ranije … da stignem napisati prije nego se ona ustane planirano učenje … stoga odmah nastavljamo sa čitanjem Oporuke našeg Nebeskog Oca, i to nadam se na opće zadovoljstvo , u kojoj polako otkrivamo što smo mi, kao Njegova djeca (1 Ivanova 3:1; 2 Korinćanima 6:18), dobili od Njega nakon Njegove ‘smrti’ na Križu u zakonsko nasljeđe.

Današnji pak blagoslov je bogme meni jedan od najdražih i najmilijih … naime, po Krvi Isusa Krista, tj. nakon što je On Svojom žrtvom na Križu PREUZEO na Sebe NAŠU krivnju grijeha i time okajao NAŠE grijehe, iste one grijehe za koje Pismo kaže kako su baš oni ono što nas odvaja od Boga,

Izaija 59 (Evo mi baš Fr. sinoć na druženju reče kako je nešto počeo malo čituckati Izaiju, pa da ga potaknemo budući je Izaija najveći i najvažniji od svih proroka i ujedno onaj koji je najviše citiran u Novom Zavjetu!):

1 Ne, nije ruka Jehovina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo,

2 nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice Njegovo zastrli, i On vas više ne sluša.

3 Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja.

4 Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, začinju zloću, a rađaju bezakonje.

5 Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.

6 Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom.

Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje.

7 Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima.

8 Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreće mira ne poznaje.

9 Stog’ se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.

10 Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez očiju. Spotičemo se u podne k’o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

11 Svi mumljamo kao medvjedi i gučemo tužno kao golubovi. Očekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje – od nas je daleko.

12 Jer mnogo je naših opačina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoče. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu;

13 pobunili smo se i zanijekali Jehovu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnički, mrmljali u srcu riječi lažljive.

14 Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa.

15 Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljačkan. (+ Mihej 3:4 + Ponovljeni Zakon 31:17, 18 i mnoga druga mjesta u Pismu)


… ili ono što nas je ‘udaljilo’ iz Njegova prisustva kako recimo svjedoči i priča iz Edenskog vrta, gdje su Adam i Eva, naši praroditelji i ‘do-krivci’ za ovo naše bijedno stanje u kojem se rađamo i u kojem živimo dok ne pronađemo Isusa Krista, sami sebe ‘izbacili’ iz stanja sjedinjenja sa Bogom, zvanog tamo ‘Edenski vrt’,

Postanak 3:

23 Zato  ga Jehova, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz  koje je i uzet.
24 Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao  – da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

(Mi smo naravno već naučili da nije Bog naš Otac voljeni Koji nas ‘kažnjava’, ‘istjeruje’ i tome slično, već je to ono što se nama čini kada nas ‘stignu’ naši grijesi pa ispaštamo pravednu kaznu određenu u Božanskom Redu za svaki prekršaj kojoj je krajnji cilj da nas opameti i vrati ponovno u Njegovo prisustvo)


…nakon što su se ogriješili na Njegovu direktnu uputu, tj. nakon što nisu bili poslušni Njegovoj Riječi i volji koju ona sadržava…

Postanak 2:

16 Jehova, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga  stabla u vrtu slobodno jedi,
17 ali sa stabla spoznaje dobra  i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo  ćeš umrijeti!”


…On je mogao ponovno ući u hram našeg srca (1 Korinćanima 6:19), i nastaniti se tamo … nakon čega smo mi ponovno o mogućnosti, baš kao što su to bili i prva savršena bića, ili pak prvi ljudi na Zemlji, osjetiti Njegovo živo prisustvo … čuti Njegov glas … komunicirati s Njime … i tako dalje … i tome slično …

Evo, primjera radi, a u potvrdu onome što je rekla naša Madame Guyon (‘Kratka i vrlo jednostavna metoda molitve – 12’)

Ako ostanete vjerni u svim stvarima koje smo do sada doticali, bit ćete zapanjeni osjetiti kako Gospod postepeno zaposjeda cijelo vaše biće.

Kako Gospod to postepeno počinje činiti, potpuno vas zaposjedati, istina je da ćete početi uživati osjećaj Njegovog prisustva. Otkrit ćete kako će vam ovaj osjećaj prisustva Gospodnjeg postati jako prirodan. Oboje, i molitva s kojom ste najprije započeli i osjećaj Njegovog prisustva koji dolazi s tom molitvom, naposljetku će postati normalan dio vašeg dnevnog iskustva.

Jedno nesvakidašnje spokojstvo, prejasnost kao i mirnoća postepeno će se rasprostrijeti vašom dušom. Cijela vaša molitva, cijelo vaše iskustvo, započet će prelaziti na jednu novu razinu.

Koja je to nova razina? To je molitva. Molitva koja se sastoji od tišine. I dok ste u toj tišini, Bog izlijeva u vas duboku, unutarnju ljubav. Ovaj je doživljaj Ljubavi onaj koji će ispuniti i prožeti vaše cijelo biće. Ne postoji način kojim bi se mogao opisati ovaj doživljaj, ovaj susret. Ja bih jedino rekla kako je ova Ljubav koju Gospod izlijeva u vaše dubine početak jednog neopisivog blaženstva.

 

… bio sam jučer u molitvi tijekom dana … nakon prve runde rada u Vinogradu … i tako sam utonuo u Njegovo Prisustvo … te mi je zapala za um rečenica iz Ivana 6:63 … zatim sam se fino ‘posjeo pored Njegovih nogu’ (Luka 10:38-42)… i onda sam samo mirno ‘gledao’ u Njega i osluškivao što mi ima za reći… i onda je u toj bogatoj jasnim mislima tišini On počeo u mene perceptibilno izljevati Svoju Ljubav … koja me preplavila i prožela moje cijelo biće … i tu vam sada riječi postanu nedovoljne za izraziti osjećaj … no kao da vas obavije nešto silno a opet nježno … nešto što daje duboki spokoj a ipak ushićuje dušu … no najbolje od svega je to što vam duša ZNA da je On doista tu, PRISUTAN, i vi ste bespomoćni činiti išta drugo nego ljubiti Ga svim svojim bićem!

Nakon ove molitve koja je trajala nekih satak i pol … opet sam se ustao i nastavio raditi …. pa sam otišao vidjeti se sa našom Jc. … koja me moram reći izuzetno iznenadila sa promjenom na bolje u svakom pogledu, slava Isusu, no na putu tamo … opet … dok sam se družio sa Njime slušajući Njegovu Riječ … pri čemu opet imam samo i jedino osjećaj Njegovog prisustva i nemam ama baš niti jednu sliku iz vani … niti grada niti ljudi … me proželo Njegovo prisustvo do takve mjere da su mi se oči ispunile suzama a duša počela klicati i morao sam se i nasmijati na van od radosti …

He, he, he … Jc. me samo gledala kada sam sišao iz busa i počeo je odmah tamo na cesti blagoslivljati u ime Isusa Krista.

*

Kada u Ezekijelu naš Bog-Otac daje ‘duhovne koordinate’ naše duše s obzirom na božanstveni element Ljubavi i duhovni element mudrosti, tamo opisan sa ‘gradom’, što će reći potrebnu kvalitetu istih da bi On PO NJIMA mogao tamo boraviti, u posljednjem stihu stavlja točku na ‘i’, tj. krunu na tu svoju uputu, i kaže, (i ako Me poslušate i vaš ‘grad’ bude takav kakvim ga opisujem ovdje, onda ću Ja, tj. vaš) Gospod Bog biti U NJEMU PRISUTAN! Ezekijel 48:35

             יהוה שׁמה Yhovahshammah  = Gospod je OVDJE ili UVIJEK PRISUTAN

Obratite pažnju na to da je to ono isto ‘stanje stvari’ opisano u Otkrovenju 21:1-4 gdje se naziva ‘Novi Jeruzalem’ ili ‘nebeski grad’.

*


Jedan veliki Evanđelista, vjerojatno najveći koji je ikada hodao Zemljom ako gledamo na rezultate, T.L.Osborn, koji je u životu propovijedao u preko 100 država i to uvijek pred velikim gomilama ljudi i to svih vjeroispovijesti i religija, rekao je nešto sa čime se moram složiti i to sa oduševljenjem, naime, ‘Mi smo jedina religija koja Boga Kojeg obožavaju nose u sebi!’

Doista, svima drugima (u Islamu, u Hinduizmu itd.) je Bog dalek, ‘tamo negdje’, neopipljiv, nedohvatan … ali onima koji su u Kristu Isusu … njima je On vrlo blizu … u srcu … po Duhu Svome kojeg izljeva na sve one Koji vjeruju u Njega i ono što je u Isusu Kristu napravio na Križu!

Kvč. me pitala kada je bila kod mene ovo ljeto … ‘I Lorice, kako ste ti i Isus ovih dana?!’, a ja sam taman imao prije 2 dana jedno još dublje otkrovenje Njegovog prisustva … pa joj rekoh: ‘Hvala na pitanju, no evo baš mi je ovih dana Njegovo prisustvo … gdje god idem i štogod da radim … još življe i opipljivije … i to do te mjere … da doslovno imam svjesnost kako je On uvijek sa mnom … kako je On u meni i ja u Njemu … baš kao i ovaj život kojeg osjećam u sebi … kao dah u mojim plućima … ili krv što teče u mojim žilama.’

Upravo rečeno je Isus Krist obećao Svojim učenicima pred ‘put’ nazad u Kraljevstvo Nebesko, ‘Gle, Ja Sam sa vama UVIJEK sve dok ne dokonča ovo razdoblje!’ Matej 28:20

Moja je molitva za sve nas danas …

… da ne živimo ovaj život kao siročići bez oca (Ivan 14:16-20)…

… već da i mi možemo, baš kao i naš JEDINI pravi model…

… u svakom trenutku i uvijek u svoj iskrenosti reći:

‘(Bez obzira da li me svi ljudi ostavili) Ja nisam sam, jer je Otac sa mnom!’ Ivan 16:32


U Ljubavi Isusa Krista …

                                  Lorens

18.11.2011.

Spread the Truth