Knjiga Otkrovenja – 6 (Mrtvima u duhu iz Crkve u ‘Sardu’)…
1 I anđelu Crkve u Sardu napiši: “Ovo govori Onaj Koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si.
2 Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom Mojim potpuna.
3 Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i pokaj se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
4 Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa Mnom u bjelini jer su dostojni.”
5 “Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem Svojim i anđelima Njegovim.”
6 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!” Otkrovenje 3
Draga moja Ekipice, braćo i sestre u Kristu Isusu, pozdravljam vas i blagoslivljam u imenu koje je IZNAD svakog drugog imena (Filipljanima 2:9-11), u pre-svetom imenu Isusa Krista, On je Lice (Kološanima 1:15; Ivan 14:8, 9) Onog Koji bijaše, Koji jeste i Koji DOLAZI! (Otkrovenje 4:8) J
Učenje koje slijedi upućujem prije svega (premda ne isključivo) braći i sestrama iz Katoličke Crkve (tj. iz onog dijela Kristove Crkve na Zemlji koji sebe nazivaju Katolicima), i to bez obzira na kojem se položaju tamo nalazili, tj. bili oni nadbiskupi, biskupi ili svećenici, ili pak ‘samo’ ljudi iz naroda, i to ne da bi ikoga od njih osudio i odbacio već prije svega iz zabrinutosti, da, iz zabrinutosti za one od njih koji imaju ‘obličje pobožnosti ali poriču njezinu snagu’ (2 Timoteju 3:5; New Living prijevod Biblije ovo prevodi: ‘Oni će se ponašati religiozno, ali će odbaciti silu koja bi ih mogla učiniti pobožnima.’ Aramejski prijevod Biblije na jednostavnom Engleskom jeziku ovako kaže: ‘Koji imaju oblik obožavanja Boga, ali su daleko od njegove sile.’), tj. za one čije je Kršćanstvo ‘dužnost ili tradicija odlaska u Crkvu određenog dana i u određeni sat’, opet mislim na duše sa obadvije strane propovjedaonice, pri čemu na svoje lice navlače masku svetosti, pretvarajući se stoga da su pobožni dok slušaju propovijed ili dok se čita Riječ, no koji ostatak dana ili tjedna kad su ‘van dužnosti ili obaveze’, ne mare u svoj zbiljnosti za ono što su čuli ili pročitali, i koji prema tome svoje Kršćanstvo ne polažu u ‘Istinsku vjeru u Riječ Božju koja je DJELO-TVORNA kroz Ljubav (znači ne bilo kakvu ljubav već JEDINO onu) kakvu je prikazao Isus Krist’ (Galaćanima 5:6; Ivan 14:6; 8:12), već u isprazne rituale i ceremonije, koji su time ‘zapovijedi Božje zamjenili za uredbe ljudske’, na žalost na svoju vlastitu propast!
‘Gospod reče: “Jer Mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo Me usnama časti, a srce mu je daleko od Mene i njegovo štovanje naučena ljudska uredba.‘ Izaija 29:13
‘I narod Moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.’ Ezekijel 33:31
‘A On im reče: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj Me narod usnama časti, a srce mu je daleko od Mene. Uzalud Me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.” Još im govoraše: “Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju.’ Marko 7:6-9
*
E sad, prije nego krenemo u praktično duhovno tumačenje stihova iz Knjige Otkrovenja kroz koje Otac naš nebeski upozorava ovakvu vrstu (ne)vjernika, tamo ‘skrivenih’ pod imenom ‘Crkva u Sardu’, i opominje ih na loše posljedice koje navlače na sebe takvom vrstom nemara, skrenuo bi pažnju na sljedeće upozorenje iz Evanđelja po Luki 17:34, 35, gdje čitamo:
“Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.”
… upozorenje koje se odnosi na pred-nama-je-i-samo-što-nije vrijeme Dolaska Gospodnjeg na Sud, ili ti ga odvajanje ‘koza’ od ‘ovaca’ (Matej 25:31-46), tj. odvajanje onih koji samo pričaju o vjeri od onih koji djeluju u skladu sa vjerom, da se poslužim najrazumljivijim jednostavnim riječnikom!
I baš to je upozorenje jedan od razloga zašto sam nagnan milosrđem(‘misericordia’ ili milosrđe jeste Ljubav spram ljudi koji su u mizeriji ili bijedi) napisati ovo učenje (neki dan sam pričao sa jednom običajnom Katolkinjom pa mi reče kako ‘to nije Ljubav kada čovjek ukazuje nekome na neistine i zloće’, ovdje one prisutne u Katoličkoj Crkvi, dok je baš to najveća Ljubav budući ukazuješ bratu ili sestri gdje ih je zaveo ili prevario otac laži, Božji i naš najveći protivnik, Sotona, jer ako oni to ne shvate tijekom života, tj. ako ostanu u neistini i otud u zloći sve do smrti, kao takvi ne mogu baštiniti nebo; Efežanima 5:11; Levitski Zakonik 19:17; na koji se način sam Isus odnosio prema pokvarenoj Židovskoj svećeničkoj eliti pogledajte Mateja 23 ili Ivana 2:13-17!), jer kako tekst čita, u taj će Dan, znači Dan Suda kada Gospod dođe i sa Njime Kraj ove Zemlje, u istoj doktrini jedne Crkve, što je duhovno značenje riječi ‘krevet’, budući čovjekov um ‘počiva’ u doktrini baš kao što njegovo tijelo počiva u krevetu, biti dvije vrste ljudi, jedni će samo slušati i klimati glavom, no to ih se neće posebice ticati, tj. neće dozvoliti da učenje uđe u njihov život i promijeni ih, ili još, neće živjeti život Božanske Ljubavi kako ga ukazuje Riječ, pa će ostati u dubini duše nepromjenjeni, iako na van sa maskom pobožnosti, pa će onda štetovati u taj Dan i baštiniti pakao, za razliku od onih, koji su možebiti i vjerojatno jesu u nekim djelovima te njihove doktrine u krivu, no trude se živjeti u skladu sa onime što je za njih Istina iz Riječi Božje, znači slijediti Isusa Krista u Njegovu hodu služenja u nesebičnoj Ljubavi, te onda više ili manje mijenjaju svoju prirodu i na taj način srce na valjan način pripremaju za Gospoda Koji će doći.
‘Dva u jednom krevetu’, reći će Emanuel Swedenborg u ‘Ivanovom Otkrovenju Otkrivenom – 137’, ‘naznačava dvojicu u jednoj doktrini ali ne i u sličnom životu.’
S druge stane, ‘dvije koje će mljeti zajedno’, predstavljaju one koji ‘proučavaju i sakupljaju u svoje pamćenje iz Riječi one stvari koje poslužuju vjeri’ (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 163’), jedni od njih će iz Riječi izvući, tj. iz onog što piše u slovu Pisma shvatiti, Istinu, i oni će biti spašeni, drugi će pak čitajući od tamo izvući neistine, tj. napravit će od toga lažnu doktrinu, i biti će osuđeni.
Opet moram reći, ništa osobno protiv ikoga u Katoličkoj Crkvi, Isus Krist mi je svjedok da ljubim svakog brata i sestru bio on vjernik ili nevjernik (Malahija 2:10), no žao mi gledati tamo veliki broj ljudi [s obje strane propovjedaonice; evo baš sada na putu sam u vrlo kratko vrijeme čuo, a takve stvari slušam na svim svojim putovanjima na svakom svom koraku, sami mi ljudi dođu to govoriti, o jednom svećeniku koji nosi pištolj i ide na kurve, pa onda o drugom koji igra loto i dobio neke silne pare, pa onda u drugom gradu o jednom koji ima ljubavnicu; jučer su mi pak u posjeti bili prijatelji, pa su mi rekli da je opet neka užasna afera svećenika pedofila izašla u novinama, itd. itd.; pa sam se odmah sjetio sestre jednog našeg brata iz Ekipice, koja je u traumi jer je svećenik zlostavljao nju i njezine prijateljice na vjeronauku i sada mrzi Krista (moram pitati vas Katolike, jer vidim da mnogi ovo ne razumiju, dakle, ako uzmete u obzir porast seksualne izopačenosti kod svećenika u Katoličkoj Crkvi, tj. ‘grozotu opustošenja na svetom mjestu’ po Danijelu 12:11 i Mateju 24:15, recite mi vi koji kažete ‘ima u toj crkvi i puno dobrih ljudi’, da li ste svjesni da statistički i vaše dijete može biti vrlo lako predmetom takvog seksualnog zlostavljanja i da možda ne bi trebalo biti tako ‘tolerantan’ prema tome, kako to obično biva, pa onda svećenika iz jedne župe preseliti u drugu i dati sve od sebe da se to ne dozna u javnosti?! L); zatim mi dvije mlade žene-katolkinje razočarane pričale kako su doznale da je Vatikanska banka najbogatija na svijetu, dok je jedna od njih sa tugom pričala na koje sve ne-Božje stvari troše i trošili su novac svojih ‘podanika’ (spomenula je i financiranje ratova; a mama mi kaže kako je svećenik sada za Božić ‘plakao’ na misi kako ljudi ne daju dovoljno novaca za blagoslov kuće L) koji je u Prvoj Apostolskoj zajednici, na koju se oni službeno pozivaju kao jedini nasljednici, premda oni to NISU jer ove konkretno problematike što se tiče Petar, prema Djelima 3:6, za razliku od njih, ‘nije imao ni srebra ni zlata’, bio namjenjen jedino za potrebe onih koji oskudijevaju, Djela 2:44-47 + 4:32-35, dok ja pak znam jako, jako puno katoličkog naroda koji skapava ali im ne pristiže pomoć iz crkve, što su sve zgode koje slušam od očajnih i razočaranih ljudi iz te crkve stalno na svakom koraku svojih Misijskih putovanja, itd. itd.; eh da, skoro zaboravih, zadnja dva svećenika u mojem mjestu, priča se, su ostavili na računima nekih 10 000 000 kuna; onda sam naknadno čuo da je više manje ista situacija bila na računu ‘Božjih slugu’ u selu na drugom kraju otoka; iz tog me sela, sasvim slučajno, bila je promašila broj, zvala nedavno jedna baka, i onda mi je sama, nitko je nije pitao ništa, počela jadikovati kako je svećenik u njezinu selu pokvarenjak koji ju je prevario mislim za neki novac ili grunt L; uzmite u obzir zdanje koje se radi na Ksaveru, za 600 000 eura, pa onda mislim 1 000 000 kuna koliko je uloženo u izgradnju ‘svetišta’ u mom mjestu gdje se promovira obožavanje jedne mrtve časne sestre koju su prozvali blaženom, i nadalje to da je ‘sveti otac’, navodni ‘zastupnik’ Krista na Zemlji za kojeg se još nije čulo da je uskrsnuo ijednog mrtvog, očistio ijednog gubavca, ozdravio bilo kojeg bolesnika ili pak oslobodio ikoga od zloduha, što je bila Kristova svakodnevna rutina, došao iz svoje očinske ljubavi posjetiti svoju hrvatsku ‘dječicu’ i da je iz iste ljubavi od njih tražio da mu pokriju troškove za dolazak premda su oni u ekonomski katastrofalnoj situaciji a on ima priličnu kasicu prasicu; prijatelji moji dragi, otvorite oči, i SHVATITE da odijelo ne čini čovjeka, i naučite lekciju iz 1 Solunjana 5:21, 22 i 1 Ivana 4:1, a to je da provjeravate APSOLUTNO SVAKOGA, i da ne vjerujete na prvu ama baš nikome bez obzira na njegovu uniformu, i onda, ako nađete neko zlo, a u Katoličkoj crkvi ga ima u izobilju, onda se KLONITE i same sjene toga zla, da ne postanete sudionici istoga i da onda, prema Otkrovenju 18:4, 5 ne baštinite istu kaznu koja čeka takve bezbožnike i hulitelje jednom kada dođu u duhovni svijet, a doći će tamo baš kao i svi mi] koji spadaju u kategoriju duša koje će po prirodama stvari koje će otkriti ovo učenje završiti u paklu, bez obzira koliko su životopisa svetaca pročitali, bez obzira koliko su puta bili u crkvi, ili koliko su novaca donirali tamo, ili koliko su ‘svetišta’ posjetili, žao mi duboko i ovo je moj vapaj prema njima ne bi li se to stanje promijenilo prije nego bude prekasno!
***
”Jao vama pismoznanci (teolozi) i farizeji (svećenici)! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi IZVANA ljudima izgledate pravedni, a IZNUTRA ste puni licemjerja i bezakonja.’ Matej 23:27, 28
Pogledajmo sada duhovno-praktično značenje riječi kako ih je u Otkrovenju 3:1-6 zapisao Ivan (Čini se nužnim napomenuti da će svi komentari biti utemeljeni na anđeoskoj mudrosti koju je sa neba primio Emanuel Swedenborg glede duhovnog značenja Knjige Otkrovenja i zapisao u svojoj knjizi ‘Ivanovo Otkrovenje Otkriveno’):
1 I anđelu Crkve u Sardu napiši:
(Predstavlja one i u svezi onih, koji su u mrtvom obožavanju, ili u obožavanju koje je bez Dobara milosrđa, tj. bez aktivnog života u Ljubavi spram bližnjega po primjeru Isusa Krista, i bez Istina Vjere. ‘Mrtvim obožavanjem’ je naznačeno obožavanje jedino, što je posjećivati hramove, slušati propovijedi, ići na Svetu Večeru, čitati Riječ i pobožne knjige, razgovarati o Bogu, nebu i paklu, životu nakon smrti, posebice o pobožnosti, moliti se ujutro i navečer, a ipak oni ne žude znati Istine Vjere, znači ne čitaju Riječ Božju sa nakanom da bi naučili Istine, niti žele činiti Dobra milosrđa po njima, znači ne žive po tim Istinama život Kristove Ljubavi, vjerujući kako su spašeni posredstvom obožavanja jedino; dok je pak obožavanje bez Istina, i bez života sukladno njima, jedino izvanjski znak dobročinstva i vjere, unutar kojeg leže sakriveni svakojake vrste zala i neistina, ako Dobročinstvo i Vjera nisu u njima;jer od ovih se istinsko obožavanje sastoji; ili je inače obožavanje poput kore ili površine bilo koje vrste voća, u kojem tamo leži sakriveno gnjilo i crvima pojedeno meso voćke, što je mrtva voćka. Da takvo obožavanje vlada u crkvi ovih dana, to je poznato.’ E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Otkriveno – 154’ = da je ovo požućeno Istina, možete na najjednostavniji način shvatiti 1. Ako pitate ljude tamo koliko su puta pročitali recimo Novi Zavjet i da li im je ta Riječ Božja i primjer Isusa Krista jedini Put u životu, i 2. Ako uzmete u obzir koliko tamo ljudi prikazuju u svom životu DUBOK I POSTOJAN mir Isusa Krista, i onda uzmite što je rečeno u Izaiji 48:22 i 57:21, ‘da nema mira grešnicima i opakima’, pa onda ‘zaobiđite’ njihovo pretvaranje i njihove lažne osmijehe, i pogledajte koliko piju alkohola, koliko puno jedu, koliko tableta za smirenje piju i kako se lako ‘zapale’ ako im nešto ne ide po volji, pa ćete vidjeti da unutar njihove pobožne vanjštine čuči nepreporođena paklenska priroda, tj. svakojaka vrsta zala i neistina; oh, oh, kad bi samo znali koliko je ovo Istina, prestravili bi se; ovaj i drugi tekstovi u kurzivu naznačavaju moj vlastiti komentar, za razliku od podebljanog teksta, koji je Swedenborgov)
“Ovo govori Onaj Koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda:
(Predstavlja Gospoda Boga, Isusa Krista, od Kojeg su sve Istine, i sva znanja o Dobru i Istini)
Znam tvoja djela:
(Naznačava da Gospod vidi sve njihove unutrašnjosti i vanjštine odjednom; ovdje moram dodati nešto što vidim da ljudi obično zanemaruju kada ‘izlaze’ u svijet pred druge ljude, naime, pred Gospodom Bogom, pred Kojim ćete se morati pojaviti na Dan Suda i odgovarati za ono što ste naumljavali, mislili i činili u tijelu = 2 Korinćanima 5:10, je non-stop u svakom trenutku sasvim razotkriveno sve što je u našoj duši, i doista nije ‘isplativo’ poradi drugih ljudi pretvarati se i onda proigrati svoje blaženstvo u vječnosti)
imaš ime da živiš, a mrtav si.
(Naznačava, da se možda može činiti i vjerovati od strane njih i od strane drugih, da su oni, znači ovakva vrsta vjernika koju ovdje opisujemo, živi, dok su u stvari oni duhovno mrtvi, tj. u cijelom njihovom duhovnom životu nema istinskog Božjeg života, što se, stvarno ako smo pošteni, vidi po situaciji općenito među ljudima vjernicima te Crkve, ali ne kada ih se međusobno usporedi, nego sa nekim tko doista ima život Kristov u sebi! E.Swedenborg ovako dalje tumači: ‘… jer duhovni život, koji je propisno život, se ne sastoji od obožavanja jedino, nego je iznutra u obožavanju, i iznutra tamo trebaju biti Božanske Istine iz Riječi, koje velika većina Katolika uopće ne poznaje jer ne čitaju Riječ Božju, i kada čovjek živi sukladno njima, onda je u obožavanju život; razlog je, budući vanjština dobija svoju kvalitetu od unutrašnjosti, a unutrašnjosti obožavanja su Istine života. Ovi su na koje se odnose ove riječi Gospoda: “Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospode, otvori nam!’, On će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A On će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od Mene, svi zlotvori!'” Luka 13:25-27 [2] Bilo mi je također dozvoljeno čuti MNOGE u duhovnom svijetu govoriti, da su oni često odlazili na Svetu Pričest, i tako jeli i pili što je sveto, i često su bili oslobođeni od njihovih grijeha, tj. svećenici su im često otpuštali grijehe nakon ispovijedi; da su svakog Dana Šabata (Nedjelje) slušali njihove učitelje; i revno molili kod kuće i ujutro i navečer, pored drugih stvari. Ali kada su unutrašnjosti njihovog obožavanja bile razotkrivene, oni su se prikazali prepuni nepravednosti i paklenih stvari, prema tome su bili odbačeni. I kada su zapitali za razlog za to, oni su kao odgovor dobili, da nisu ni najmanje bili brižni glede Božanskih Istina. A ipak život koji nije u skladu sa Božanskim Istinama, nije život takav kakvog imaju oni koji su na nebu; a oni koji nisu u nebeskom životu, ne mogu podnijeti nebesko svjetlo, koje je Božanska Istina koja proizlazi iz Gospoda kao sunca tamo; još manje oni mogu podnijeti nebesku toplinu, koja je Božanska Ljubav. Ali premda su oni čuli i također razumjeli ove stvari, ipak kada su bili pušteni u njih same i njihovo vlastito obožavanje, oni su rekli ‘Kakve li potrebe tamo za Istinama, i što su Istine?’ Ali kako više nisu bili u stanju primiti Istine, oni su bili ostavljeni njihovim pohotama, koje su bile unutar njihova obožavanja, a ove su naposlijetku odbile od njih svo njihovo obožavanje Boga. Jer unutrašnjosti prilagođavaju sebi vanjštine, i odbacuju stvari koje se ne slažu sa njima samima; jer sa svima nakon smrti vanjštine bivaju učinjene podudarne unutrašnjostima.’ E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Otkriveno – 157’ = ovdje mi se glede ovih pohota čini uputnim razmisliti o Galaćanima 5:24 gdje čitamo da su ‘Kristovi razapeli tijelo sa požudama i strastima’, što će reći, JEDINO ako vidite da čovjek kontrolira svoje tijelo, znači jezik i spolovilo, tj. da je iznad prežderavanja i tjelesne požude, onda je to znak da je iznutra preporođen tj. da iznutra ne izgara od strasti dok se na van pretvara pobožan i ‘svet’ pred drugima; žalost i tuga ove situacije je što ovakvim ljudima, poradi lažnih doktrina u crkvama gdje nema nikakvog znanja o zakonima preporoda duše, nema tko objasniti njihovu stvarnu situaciju i to da se moraju itekako potruditi promijeniti dok su još na Zemlji, a ne se truditi staviti na vani masku kako je iznutra sve u najboljem redu, jer će onda čim dođu u duhovni svijet ostaviti vanjštinu, te ‘ući’ samo u svoje unutrašnjosti, koje su nepreporođene ili paklene, i završiti na mjestu koje im se nikako neće svidjeti budući neće imati prirodu koja je prikladna za obitavanje u nebeskim sferama)
2 Budan budi
(Ovo je praktično jako važna uputa, naime, ‘budan budi’ znači da čovjek treba biti u Istinama i živjeti sukladno njima, što će reći, da treba čitati Riječ Božju, što kako smo već rekli a ‘anketa’ sa terena nedvojbeno pokazuje, velika, velika većina Katolika UOPĆE ne radi, i onda živjeti sukladno tim Istinama iz Riječi, što će reći, potpuno preorganizirati i promijeniti svoj život sukladno toj Riječi Boga živoga!; iz razgovora sa mnogima, doznao sam da je ovo za njih nešto sasvim strano, i da se nađu uvrijeđeni ako im kažeš da njihov religijski život mogu objesiti mačku o rep ako ne čitaju Riječ i ne žive Ljubav Kristovu po Vjeri u tu Riječ, tj. ako im napomeneš da im nema neke velike koristi od odlaska u Crkvu na misu ako se sami ne potrude spoznati Istinu te onda urediti svoj život sukladno, a to znači spoznati istinskog Boga i klanjati se jedino Njemu, a ne živim ili mrtvim ljudima, te naknadno živjeti život Ljubavi po primjeru Isusa Krista. Jedan od najpoznatijih Hrvatskih svećenika je jednoj našoj dušici rekao kako uopće nije važno da čita Riječ nego neka samo dolazi na misu i uzima hostiju L; E.Swedenborg dalje tumači u 158-om poglavlju iste knjige: ‘Motrenjem’ u Riječi, ništa drugo nije predstavljeno; jer onaj koji uči Istine i živi sukladno njima je poput onog koji je probuđen iz sna i postane budan. Ali onaj koji nije u Istinama, nego jedino u obožavanju je poput onog koji spava i sanja. Prirodan život, gledan sam u sebi, ili bez duhovnog života, nije ništa drugo nego san; ali prirodan život, u kojem jeste duhovan život, je budnost; i ovo ne može biti postignuto na NIJEDAN DRUGI način nego kroz Istine, koje su na njihovu vlastitu svjetlu i njihovu vlastitu danu, kada je čovjek u životu u skladu sa njima.’)
i utvrdi ostatak koji tek što ne umre.
(Naznačava, da bi stvari koje se tiču njihova obožavanja, mogle tako ‘iznutra’ primiti život; pogl. 159 iste knjige čita: ‘Kako ove stvari trebaju biti shvaćene će sada biti rečeno. Mrtvo obožavanje je u izvanjskom obliku apsolutno poput živog obožavanja, jer oni koji su u Istinama čine slične stvari, jer oni slušaju propovijedi, idu na Svetu Večeru, izgovaraju molitve na koljenima ujutro i navečer, pored ostalih stvari obožavanja koje su općenite i običajne. Oni, prema tome, koji su u mrtvom obožavanju, trebaju ništa više nego naučiti Istine i živjeti ih. Na ovaj način oni ‘utvrđuju preostale stvari koje tek što ne umru.’)
Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom Mojim potpuna.
(Naznačava da unutrašnjosti njihova obožavanja nisu sjedinjene sa Gospodom, što će reći, da su u sebi mrtve i da od njih nema puno koristi. Pogl. 160 iste knjige čita: ‘Djela se nazivaju potpunima pred Bogom kada su ona bila sjedinjena sa Gospodom. Treba biti znano kako mrtvo obožavanje ili jedino izvanjsko obožavanje donosi prisustvo Gospoda, ali ne sjedinjenje. Ali izvanjsko obožavanje u kojem su unutrašnjosti žive ostvaruje i prisustvo i sjedinjenje; jer sjedinjenje sa Gospodom je sa stvarima u čovjeku koje su od Gospoda, koje su Istine koje rezultiraju od dobra, i ukoliko ove nisu u obožavanju, djela nisu potpuna pred Bogom, nego su prazna. ‘Prazno’ se u Riječi kaže za čovjeka u kojem su jednostavno neistine i zla. ‘Potpuno’ se prema tome kaže za čovjeka u kojem su Istine i dobra.’; primjer za ovo ‘puno’ i ‘prazno’ imamo u Mateju 12:43-45 gdje je ‘kuća’ čovjekova duša koja jednom kada je očišćena od zla i neistine treba biti napunjena sa Dobrom Ljubavi po Istini iz Riječi Božje, ako čovjek neće da mu se sve vrati na staro i da mu stanje bude još gore na kraju premda je u jednom trenutku primio Istinu i odlučio živjeti po njoj; sljedeća stvar koja krasno oslikava ovakvo ‘prazno’ obožavanje jeste meni mnogo puta doživljeno stanje vjernika koji se osjećaju relativno dobro kada su u crkvi, i to jer im je tamo Gospod prisutan dok čitaju ili im se čita Riječ, tj. dok slušaju propovijed, no čim izađu iz crkve, kako u dubini duše nisu preporođeni životom u skladu sa Riječju, i time Gospod nije u njima već van njih, oni se vraćaju na svoje staro stanje očaja, nesreće, gnjeva, ogovaranja, žderanja, pušenja, alkohola, tableta za smirenje itd. itd. )
3 Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao,
(Predstavlja da im može doći u pamet da je svo obožavanje na početku prirodno, i nakon toga kroz Istine Riječi i život u skladu sa njima postaje duhovno; isto tako, da svatko tko čita Riječ dolazi do znanja kako se Istine trebaju naučiti, i da čovjek ima Vjeru, Dobročinstvo i sve pripadno Crkvi posredstvom Istina; ‘Ali tko o ovome razmišlja? Zar nije ovih dana za ljude svejedno da li čovjek zna ovaj ili onaj skup Istina, pod uvjetom da je u obožavanju, tj. da ide u Crkvu? I budući samo nekolicina istražuju Riječ u svrhu upoznavanja Istina i življenja u skladu sa njima, prema tome ništa se ne zna glede obožavanja, da li je ono mrtvo ili živo; a ipak sukladno kvaliteti obožavanja čovjek je živ ili mrtav. Inače, od kakve bi koristi bila Riječ, i doktrina od tamo? Kakve bi koristi bili Šabati, i propovijedi, baš kao i dogmatske knjige? U stvari, što bi crkva i religija bile inače? Da je svo obožavanje na početku prirodno, i da nakon toga postaje duhovno posredstvom Istina iz Riječi i životom u skladu sa njima, je poznato; jer čovjek je rođen prirodan, ali je educiran da postane civilan i moralan, i nakon toga duhovan, jer na takav je način on preporođen. Ove potonje stvari, i one prijašnje, su predstavljene sa riječima iz ovog stiha ‘spomeni se dakle kako si primio Riječ i poslušao’; glede ovog ‘prvo prirodnog stanja čovjeka koje se očituje u izvanjskom tako reći nasljeđenom od roditelja obožavanju i kasnijeg oživljenog kroz život po Istini duhovnog obožavanja’, prekrasna je slika dana u Evanđeljima gdje se sa ‘Marijom’ predstavlja crkva u čovjeku, znači njegov unutarnji život Istine i Ljubavi, a sa ‘Josipom’ kojem je bila najprije povjerena baš ovo prirodno izvanjsko obožavanje, kakvo također predstavlja Židovska crkva u ono vrijeme, a onu duhovnu Božansku kvalitetu kakvu Krist želi od nas pak predstavlja ‘Ivan’, poradi čega je Krist sa Križa ostavio Svoju ‘majku’ ili Svoju ‘Crkvu’ na ‘čuvanje’ baš tom Apostolu koji predstavlja živa djela u živoj vjeri iz žive Ljubavi J)
tako je i čuvaj – i pokaj se.
(Predstavlja da oni trebaju obratiti pažnju na ove stvari, i oživjeti njihovo mrtvo obožavanje životom Ljubavi u skladu sa Istinama iz Riječi Božje; da je ovo moguće, imamo primjer i među nama, jer je dobar broj naših cura bio prije susreta sa Čistom Istinom u ovom mrtvom običajnom obožavanju Katoličke Crkve, i onda su naučile Istinu, shvatile da moraju živjeti po Istini, što su i napravile, i njihov se život promijenio do neprepoznavanja, i doslovno su iz ‘smrti’ prešli u Život, slava Isusu Kristu zbog toga i beskrajno Mu hvala na Njegovoj Čistoj Istini)
Ne budeš li dakle budan,
(Predstavlja ovdje isto što i gore, znači ako ne budu čitali Riječ i upoznali Istine i živjeli po njima…)
doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.
(Predstavlja da će stvari koje pripadaju obožavanju biti od njih oduzete, i da oni neće znati kada je i kako to napravljeno; u pogl. 164 iste knjige E.Swedenborg komentira: ‘Rečeno je da će Gospod ‘doći kao tat’ budući je izvanjsko dobro obožavanja oduzeto od čovjeka koji je u mrtvom obožavanju; jer u mrtvom obožavanju ima nešto dobroga, budući oni razmišljaju o Bogu i vječnom životu. Unatoč tome dobro bez njegovih vlastitih Istina nije dobro, osim što je poradi nadoknade, tj. neke vlastite koristi, ili licemjerno, a zla i neistine ovo odnose poput tata, tj. lopova; ovo oduzimanje je učinjeno uzastopno u svijetu, a potpuno nakon smrti, također dok čovjek ne zna kada i kako. Da će On doći kao tat je pripisano Gospodu, ali u duhovnom značenju se pod time razumijeva da će pakao to oduzeti i ukrasti. Riječ o tome oduzimanju Dobra i Istine od onih koji su u mrtvom obožavanju koje je poput nečeg što lopov napravi u mraku, izvještava u Otkrovenju 16:15; Mateju 24:42, 43, Obadiji stih 5, Joelu 2:9, Hošei 7:1, Mateju 6:19, 20; razlog zašto će čovjek biti budan i ne zna čas kada Gospod dolazi, je da bi on mogao razmišljati i djelovati kao sam od sebe time u slobodi sukladno njegovom vlastitom razumu i da nikakav strah ne bi sebe nametao, jer svatko bi bio u strahu ako to znao; a što čovjek čini sam od sebe u slobodi ostaje do u vječnost, ali što je učinjeno kao rezultat straha, to ne ostaje.’)
4 Ali imaš u Sardu nekolicinu imena
(Naznačava da i među njima ima onih koji imaju život u njihovu ceremonijalnom obožavanju; ‘ime’ u Riječi označava kvalitetu, što ima uzrok u tome da u duhovnom svijetu svatko dobija ime sukladno njegovoj kvaliteti; kvaliteta onih ovdje imenovanih je da mogu imati život u njihovu obožavanju)
ne okaljaše svojih haljina;
(Naznačava, koji su u Istinama, i koji nisu uprljali njihovo obožavanje kroz zla života i neistine otud izvedene; u Riječi Božjoj, ‘haljine’ ili ‘odjeća’ naznačavaju Istine koje odijevaju Dobro, a u suprotnom značenju, neistine koje oblače zlo; to vam je najlakše ovako razumjeti, naša ljubav, ili naša volja, na svom putu ka ostvarenju svojeg cilja ili žudnje, u kojem je njezino dobro ili užitak kojim se hrani, ‘prolazi’ kroz naš um, ili razumijevanje, gdje se ‘oblači’ u odgovarajuću mudrost kroz koju nastoji na najbolji mogući za nju način što prije doći do svog cilja J; ako čovjek ima u srcu istinsko Dobro, onda traži pravu Istinu kroz koju sebe izražava, no ako je njegovo srce nepreporođeno, onda u umu ili van uma u nekom nauku traži one neistine koje opravdavaju njegove zle žudnje!; praktično to znači ovo: ceremonijalno ili običajno kršćanstvo, kakvo prevladava, ljudi koji su nepreporođeni prihvaćaju jer im omogućava da žive svoj svakodnevan bezbožan i ne-Kristov-ski način života, tj. njihova ljubav prema sebi i prema svijetu tako ne pati, ili još, oni tako mogu živjeti u svojim tjelesnim požudama i strastima; kad umru pak, oni po prirodi duhovnog svijeta ‘odbacuju’ ono što je izvanjsko, ostaju u svojim nepreporođenim unutrašnjostima, i završavaju u paklu = Ivan 3:3, 5)
oni će hoditi sa Mnom u bjelini jer su dostojni.”
(Predstavlja da će oni živjeti sa Gospodom u duhovnom kraljevstvu, budući su oni u Istinama od Njega; u pogl. 167 iste knjige E.Swedenborg tumači: ‘Ovo je značenje ovih riječi budući ‘hoditi’ u Riječi predstavlja ‘živjeti’, a ‘hodati sa Bogom’ predstavlja živjeti od Njega, također jer ‘u bijelom’ predstavlja u Istinama. Jer u Riječi je bijelo pripisano Istinama budući izvodi svoje porijeklo od sunčeva svjetla, a crveno je pripisano dobrima budući izvodi svoje porijeklo iz sunčeve topline, dok je crno pripisano neistinama budući ono izvodi svoje porijeklo iz mraka pakla. Oni se nazivaju ‘dostojnima’ koji su u Istinama od Gospoda, jer sva vrijednost/dostojnost u duhovnom svijetu rezultira iz sjedinjenja sa Gospodom. Jasno je iz ovih razmatranja da je sa ‘oni će hoditi sa Mnom u bjelini jer su dostojni’ predstavljeno da će oni živjeti sa Gospodom, budući su oni u Istinama od Njega, što su Božanske Istine iz Riječi Božje. Da ‘hodati’ predstavlja ‘živjeti’ a da ‘hodati sa Bogom’ predstavlja ‘živjeti sa Njime budući od Njega’ vidi se po ovim odlomcima: Malahija 2:6; Izaija 2:5; Psalam 56:13; 1 Kraljevi 14:8; Izaija 38:3; Levitski Zakonik 26:23, 24, 27; Mihej 4:5; Ivan 12:35, 36; 8:12; Marko 7:5; ‘Hodati’ se također kaže za Jehovu, da On hoda među njima, to jest, živi u njima i sa njima, Levitski Zakonik 26:11, 12)
5 “Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine
(Predstavlja, da onaj koji je preporođen, znači koji kroz Istinu iz Riječi Božje živi Božansku Ljubav, postaje duhovan; svi oni koji su u Istinama i žive po njima postaju duhovni)
i neću izbrisati imena njegova iz knjige života
(Predstavlja, da će on biti spašen, za razliku od onih koji tako ne žive)
i priznat ću ime njegovo pred Ocem Svojim i anđelima Njegovim.”
(Naznačava da će biti primljeni oni koji su u Božanskom Dobru i u Božanskim Istinama od Gospoda, što će reći iz Riječi Božje, time oni koji imaju nebeski život u sebi)
6 “Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!”
(Predstavlja, da je onaj koji razumije ove stvari poslušan onome što Božanska Istina iz Riječi podučava one koji će pripadati Istinskoj Kršćanskoj Crkvi; na nebu, odakle stiže Otkrovenje Ivanu, vjerujem da ćete to lako primiti, postoji samo jedna jedina Kristova, tj. Božja Crkva; ‘poziv’ upućen Sedmorim Crkvama, je stoga poziv upućen SVAKOJ KVALITETI Kršćana na Zemlji u tu jednu jedinu Istinsku Kršćansku Crkvu, koja se u Otkrovenju naziva ‘Novi Jeruzalem’, ili ‘Nebeski Jeruzalem’, i također ‘Vjerenica Kristova’; Otkrovenje 21:1-4)
***
‘Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Nemajte dakle ništa s njima! Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i Istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodu. A NEMAJTE UDJELA u jalovim djelima tame, nego ih dapače RASKRINKAVAJTE, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: “Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist.” Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!’ Efežanima 5:6-17
E sad, ima još jedna stvar na koju bi kroz ovo učenje htio upozoriti braću i sestre u Katoličkoj crkvi, budući jedan na žalost ne mogu reći mali dio tijela te crkve svojim krivim odnosom prema Riječi Božjoj sa kojom su u doticaju, svojoj duši nanosi izuzetno veliku štetu, o čemu Emanuel Swedenborg krasno daje objašnjenje u seriji tumačenja na temu oskvrnuća svetosti (vama koji niste takvi a Katolici ste, ovime želim ukazati na opasnost u koju sebe stavljaju duše oko vas u crkvi, u nadi da ćete im to, koliko je to u vašoj moći, a jedino poradi njihova vječnog dobra, objasniti tj. skrenuti im na to pažnju! = Matej 5:14-16), pa pogledajmo:
U svezi oskvrnuća svetosti.
[2] Oskvrnuća svetosti ima mnogo vrsta. Najnezgodnija (ili ‘najteža’) vrsta je kada čovjek priznaje i živi sukladno Istinama i Dobrima Riječi, crkve, i obožavanja, i nakon toga ih zaniječe i živi protivno njima, ili čak živi protivno njima ali ih ne niječe.Takvo oskvrnuće ostvaruje sjedinjenje i svezu Dobra sa neistinom, i Istine sa zlom, i iz ovoga nastaje da je čovjek istovremeno na nebu i u paklu; posljedično tome, kada (nakon smrti) nebo želi imati svoje vlastite, i pakao želi imati svoje vlastite, a oni pak prianjaju zajedno, oni su obadvoje izbrisani, i time vlastiti ljudski život biva uništen, i čovjek postaje poput brutalne životinje, neprestano u deliriju, i nošen amo tamo od strane fantazije poput zmaja u zraku, i u njegovoj fantaziji mrvice i točkice se prikazuju poput divova i gomila ljudi, a mali tanjur poput svemira; i tako dalje.
[3] Kako takvi više nemaju nikakva ljudska života oni se ne nazivaju duhovima, nego kao nešto profano, niti se oni nazivaju on ili ona, već ‘to’; i kada su ugledani na nebeskom svjetlu oni se prikazuju poput osušenih kostura. Ali ova vrsta oskvrnuća svetosti je rijetka, budući Gospod osigurava da čovjek ne uđe u vjerovanje u Istinu i život Dobra ukoliko on u njima ne može biti održavan neprestano čak do kraja njegova života (= Ivan 12:40!). Ali ova vrsta oskvrnuća, i druge vrste oskvrnuća, će biti dalje obrađivane u sljedećim člancima. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1047’)
Nastavak u svezi oskvrnuća svetosti:
[3] Bilo je rečeno da je najteža vrsta oskvrnuća svetosti kada su Istine Riječi priznate u Vjeri, i potvrđene u životu, i čovjek se poslije povuče iz vjere i živi opako, ili ako on ne odstupi od vjere (znači ako ostane u Crkvi, posjećuje mise, sluša propovijedi…), ipak i dalje živi opako (… no živi ne-Kristovim životom). On, međutim, nije kriv za oskvrnuće tko je u dječačkom dobu, i kasnije u mladalačkom dobu, u vjeri i u sukladnom životu k tome, i, kasnije, u zreloj dobi odstupi od vjere i od života vjere. Razlog je, da je vjera dječačkog doba ona od pamćenja, i vjera njegova učitelja u njemu, dok je vjera zrelog doba ona od razumijevanja, i otud čovjekova vlastita.
Ova se vjera može oskvrnuti ako čovjek odustane od nje i živi njoj protivno, ali ne prijašnja. Jer ništa ne ulazi u čovjekov život i afektira ga, nego što dolazi u razumijevanje i otud u volju; a čovjek ne razmišlja iz svog vlastitog razumijevanja i djeluje iz njegove vlastite volje dok ne pristigne do odraslog doba. Prije ovoga on je razmišljao tek iz znanja, i djelovao jedino iz poslušnosti. Ovi ne postaju dio njegova života, i prema tome ne mogu biti oskvrnuti. Ukratko, štogod čovjek razmišlja, govori, i čini, iz razumijevanja, i volja na to pristane, pripada njegovu životu, ili postaje dio njegova života; i ovo, ako je sveto, biva oskvrnuto njegovim odstupanjem od toga.
Ali oskvrnuća svetosti ove vrste su više ili manje teška sukladno kvaliteti Istina i vjere otud, i sukladno kvaliteti Dobra i života otud, i sukladno kvaliteti odstupanja od njih; prema tome, ima mnogo specifičnih razlika ovog oskvrnuća. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1049’)
Nastavak u svezi oskvrnuća svetosti:-
[2] Razlog za takvo užasno stanje oskvrnitelja nakon smrti će također biti razotkriven. Čovjek ima dva uma, prirodni i duhovni. Prirodni mu je um otvoren kroz znanja i spoznaje o Istini i Dobru; a duhovni je um otvoren kroz život u skladu sa njima. I ovo se odvija kod onih koji znaju, priznaju, i vjeruju u Istine Riječi, i žive sukladno njima. Duhovni je um otvoren kod nijednih drugih. Kada je ovaj um otvoren, onda nebesko svjetlo, koje je Božanska Istina, utječe pri tom u duhovni um, i tamo uređuje Istine sukladno korespondencijama. Kada, prema tome, čovjek krene u drugu stranu, i bilo u vjeri ili životu niječe Istine Riječi, koje je on prije priznavao, onda stvari prirodnog uma više ne korespondiraju sa onima u duhovnom umu; posljedično tome, nebo s njegovim svjetlom utječe kroz duhovan um u stvari koje ne korespondiraju, i u stvari koje su mu protivne, u prirodnom čovjeku. Iz ovog nastaje fantazija tako grozna da oni sebi izgledaju da lete u zraku poput zmajeva, dok im se snježne pahuljice i otpaci pričinjavaju kao golijati i gomile, a mala kugla kao da je cijela planeta, i mnoge slične stvari.
Razlog, prema tome, je da oni imaju nebo u duhovnom umu, a pakao u prirodnom umu. I kada nebo, u duhovnom umu, djeluje u pakao, u prirodnom umu, onda se takve stvari pokazuju. Budući je razumijevanje ovime uništeno s obzirom na sve što mu je pripadno, i sa razumijevanjem također i volja, čovjek više nije čovjek. To je zašto se skvrnitelj svetosti više ne naziva ‘čovjek’, niti ‘on’ ili ‘ona’, nego ‘to’, jer on je brutalna životinja. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1050’)
Nastavak u svezi oskvrnuća svetosti: –
[2] Ova vrsta oskvrnuća svetosti postoji posebice sa onima koji priznaju Gospoda i Njegovo Božanstvo, također Riječ i njezinu svetost. Razlog je, da Gospod jedini, posredstvom Istina iz Riječi, otvara nebo za čovjeka koji živi sukladno njima, a ako nebo nije otvoreno, ovo oskrvnuće ne može postojati.
Prema tome je jasno da Pogani, koji nemaju znanja o Gospodu, i ne znaju ništa o Riječi, ne mogu biti predmetima takvog oskvrnuća svetosti. Niti mogu Židovi; jer oni niječu Gospoda od njegova djetinstva. Niti je njima nebo otvoreno posredstvom Riječi. Također, niti mogu bogohulni (bezbožnici), koji su bili takvi od djetinstva. Jer, kako je bilo rečeno, oni jedini oskvrnuju svete stvari koji dobro vjeruju i žive dobro, i nakon toga vjeruju i žive opako. Pored ove vrste oskvrnuća, ima drugih, u svezi kojih će biti riječi u člancima koji slijede. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1051’)
U svezi druge vrste oskvrnuća svetosti:
[2] Postoji i druga vrsta oskvrnuća svetih stvari koja se odvija kod onih koji imaju dominaciju nad drugima za njihov cilj, i svete stvari Riječi, crkve, i obožavanja, kao sredstva (ovo se očito odnosi na više dužnosnike u Crkvi).
Sukladno je Božanskom Redu da nebo i crkva trebaju biti cilj, posljedično, njihove svete stvari, i ta dominacija trebaju biti sredstva koja promiču taj cilj. Jer kada su takve svete stvari cilj, a dominacija sredstva, onda je Gospod Isus Krist obožavan i poštovan. Jer sredstva se odnose (ili ‘gledaju’) prema cilju kao sluge spram njihova Gospodara. Kako Gospodar, prema tome, cijeni i ljubi njegove sluge sukladno pokoravanju koje daju njegovoj volji, tako također čovjek koji ima dominaciju nad drugima kao svoj cilj, cijeni i ljubi svete stvari Riječi, i crkve, i obožavanja, sukladno kako one poslužuju njegovu cilju, koji je dominacija nad drugima. I, u drugu ruku, kao što gospodar malo cijeni i odbacuje njegove sluge, i uzima druge na njihovo mjesto, ako oni ne slušaju na njegovu zapovijed, tako također i čovjek, koji ima dominaciju nad drugima kao cilj, malo cijeni i odbacuje svete stvari crkve, i ako one nisu servilne njegovu cilju, uzima druge stvari na njihovo mjesto (ovo pak pokazuje život u svijetu tih crkvenih dužnosnika!).
[3] Očigledno je prema tome da svete stvari, kod onih koji imaju dominaciju nad drugima za cilj, nisu od nikakve važnosti osim u onoj mjeri koliko su servilne cilju. I, također, da ako su kod njih servilne cilju, ipak one nisu svete nego profane (oskvrnavljene). Razlog je, da cilj, kada je dominacija nad drugima, jeste sam čovjek. I budući je on ljubav spram sebe, to je ono propisno njegovo vlastito (proprium); a čovjekovo propisno vlastito (ili ‘što je svojstveno čovjeku’), striktno, nije ništa doli zlo, doista, ono je profano; a cilj ujedinjuje sredstva sa sobom, kako bi oni mogli biti jedno.
U ovoj su vrsti oskvrnuća svetosti oni koji vrše svete službe, i posredstvom svetih stvari crkve traže njihovu vlastitu čast i slavu, iz koje se raduju u srcu, a ne iz korisne primjene (use), koja je spasenje duša.
(E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1053’)
Nastavak u svezi druge vrste oskvrnuća svetosti:
[2] Oni koji su u ovoj vrsti oskvrnuća ne mogu nego patvoriti (iskvariti = adulterate) Dobra Riječi, i krivotvoriti Istine, i tako izopačiti (pervert) svete stvari Crkve. Jer oni se ne slažu sa ciljem, koji je dominacija čovjeka nad njima. Jer one su Božanske stvari koje ne mogu tako služiti. Otud je, da su iz nužnosti da se sredstva trebaju slagati sa ciljem, Dobra okrenuta u zla, Istine u neistine, i na taj način svete u profane stvari; i ovo u jednom rastućem stupnju, kako dominacija, što je cilj, postane povećana.
[3] Da je ovo slučaj je očigledno iz Babilona (= Katoličke crkve) u sadašnje vrijeme, kojem su svete stvari Riječi, crkve, i obožavanja, sredstva, i dominacija je cilj. Jer srazmjerno kako su oni povećali njihovu dominaciju, oni su oslabili svetost Riječi, i u stvari uzvisili svetost Papinih propisa iznad nje. Oni su sebi prisvojili vlast nad nebom, uistinu, nad Samim Gospodom, i ustanovili su idolopokloničko obožavanje ljudi, i živih i mrtvih; i to sve dok nisu prouzročili da ništa od Božanskog Dobra i Božanske Istine ne bude ostavljeno.
[4] Da su svete stvari Riječi, crkve, i obožavanja tako promjenjene je od Gospodnje Božanske Providnosti. Ne da je to od Njegove Providnosti da se tako treba zbiti; nego je Njegova Providnost da, budući ljudi žele vladati posredstvom svetih Božanskih stvari, i također doista vladaju, oni prema tome trebaju prihvatiti neistinu namjesto Istine, i zlo namjesto Dobra. Inače bi oni onečistili svete stvari, i učinili ih odvratnima pred anđelima; ovo nije učinjeno kada njih više nema.
Na primjer, kao što je bilo učinjeno sa Svetom Večerom ustanovljenom od strane Gospoda, u njihovom razdvajanju kruha i vina, i davanja kruha ljudima, dok oni sami ispijaju vino. Jer ‘kruh’ predstavlja dobro Ljubavi spram Gospoda Isusa Krista, a ‘vino’ Istinu vjere u Njega; a dobro razdvojeno od Istine nije dobro, niti je Istina razdvojena od Dobra istina. Jer Istina je Istina od Dobra, a Dobro je Dobro u Istini. I tako u drugim slučajevima. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1054’)
Nastavak u svezi druge vrste oskvrnuća svetosti:
[2] Oni koji su u ljubavi spram sebe, i iz te ljubavi u ljubavi spram dominacije nad drugima, i koji žude za, stiču, i na kraju sprovode dominaciju nad drugima posredstvom svetih stvari Riječi, Crkve, i obožavanja, su oni koji oskvrnjuju svetost (profane). Jer užitak ljubavi koja želi vladati nad drugima radi sebe samog, to jest, poradi istaknutosti, i posljedičnog iskazivanja poštovanja, i vrste divljenja sebe samoga, je pakleni užitak. Štoviše, ovaj vlada u paklu, jer u paklu svatko želi biti najveći, dok na nebu svatko želi biti najmanji; a imati vlast nad svetim stvarima iz paklenog užitka jeste oskvrnuti ih.
[3] Ali ova druga vrsta oskvrnuća svetih stvari crkve nije poput ranije vrste njihova oskvrnuća. Oni spadaju u raniju vrstu u kojima je komunikacija sa nebom bila ostvarena kroz otvaranje njihova duhovna uma; dok je ovu drugu vrstu oskvrnuća imaju oni kojima duhovni um nije bio otvoren, ili komunikacija sa nebom ostvarena kroz njega. Jer sve dok užitak ljubavi da se ima dominacija vlada u čovjeku, taj um ne može biti otvoren, i komunikacija sa nebom njemu nije moguća.
[4] Štoviše, sudbina ovih oskvrnitelja nakon smrti se razlikuje od sudbine prijašnjih. Prijašnji, kao što je bilo rečeno, su u jednom neprestanom deliriju fantaziranja; ali ovi mrze Gospoda, mrze nebo, mrze Riječ, mrze crkvu, i mrze sve svete stvari; i oni dolaze do takve mržnje budući im je njihova dominacija oduzeta, i time se njihovo stanje mijenja u nasuprotno. Oni se prikazuju ponešto ognjeni, i njihovi se paklovi prikazuju kao požar; jer paklena vatra nije ništa drugo nego požuda da se ima prevlast nad drugima iz ljubavi spram sebe samoga. Ovi su među najgorima, i nazivaju se vragovi; dok se drugi nazivaju sotonama.
(E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1055’)
Nastavak u svezi druge vrste oskvrnuća svetosti:
[2] Ljubav spram dominiranja nad drugima posredstvom svetih stvari crkve kao sredstvima, sasvim zatvara unutrašnjosti ljudskog uma od najunutarnijeg do krajnjeg dijela, sukladno kvaliteti i količini te ljubavi. Ali kako bi se moglo znati kako su oni zatvoreni, nešto treba najprije biti rečeno u svezi unutrašnjosti ljudskog uma.
Čovjek ima duhovan um, racionalan um, prirodan um, i senzualan ili sjetilni um. Po duhovnom umu on je u nebu, i jest nebo u najmanjem obliku. Po prirodnom umu on je u svijetu, i jest svijet u najmanjem obliku. Nebo sa čovjekom komunicira sa svijetom u njemu kroz racionalan um; i sa tijelom kroz sjetilan um. Nakon čovjekova rođenja sjetilan um je najprije otvoren; nakon toga prirodan um; i, kako proučava da postane inteligentan, racionalan um; i, kako proučava da postane mudar, duhovan um. Ali nakon toga, kako postaje mudar, duhovan um postaje sa njime kao glava, a prirodan um kao tijelo, kojem racionalan um služi za povezivanje, kao vrat glavi, i onda je sjetilan um poput potplata na stopalu.
[3] Svi ovi umovi sa malom djecom su tako raspoređeni od strane Gospoda, kroz upliv nevinosti iz neba, da oni mogu biti otvoreni. Ali sa onima koji, od njihove mladosti, počinju biti zapaljeni sa požudom spram vladanja putem svetih stvari crkve, kao sredstvima, duhovni je um sasvim zatvoren, i također racionalan um; konačno, prirodni um, dolje do sjetilnog uma, kao što je rečeno na nebu, čak do samog nosa. I tako oni postaju ništa doli puteni ljudi; ovi su najgluplji od svih u duhovnim stvarima, i otud u racionalnim stvarima; a i naprepredeniji od svih u svjetovnim i onima civilne vrste. Da su oni tako glupi u duhovnim stvarima, oni sami to ne znaju, budući u njihovu srcu oni ne vjeruju tim stvarima, i budući oni vjeruju kako je prepredenost i podmuklost razboriost, a malicija (podlost) kako je mudrost.
Svi ove vrste, međutim, se razlikuju sukladno kvaliteti i količini požude spram vladanja i također njezinim prakticiranjem, sukladno kvaliteti i količini uvjerenja da su oni sveti; i sukladno kvaliteti Dobra i Istine iz Riječi, koje oni oskvrnjuju. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1056’)
Nastavak u svezi druge vrste oskvrnuća svetosti:
[6] Oskvrnitelji ove vrste su glupi i budalasti u duhovnim stvarima, ali su vješti, podmukli i revnosni u svjetovnim stvarima, budući oni čine jedno sa vragovima u paklu; i budući su oni, kako je bilo rečeno iznad, samo puteni, i stoga u onome što je propisno njihovo vlastito (proprium), što izvlači svoje užitke života iz nečiste isparine koja isparava iz otpadnih tvari u tijelu, a ove su zračene iz gnjojišta; i ove uzrokuju nadimanje njihovih grudi kada je njihov ponos aktivan a škakljivost ovih uzrokuje užitak.
[7] Da je takav izvor njihova užitka je učinjeno očiglednim kroz njihove užitke nakon smrti kada žive kao duhovi; jer onda više od slatkastih mirisa oni ljube smrdljive smradove koji se podižu iz trbušnih plinova i iz vanjskih zahoda, koji su njihovom njuhu više mirišljavi nego majčina dušica. Uzdahom i doticanjem ovih zatvaraju se unutrašnjosti njihova uma, i otvaraju vanjštine koje pripadaju tijelu, iz čega dolazi njihova oštrina u svjetovnim stvarima, i njihova tupost u duhovnim stvarima. Ukratko, ljubav spram toga da se sprovodi dominacija posredstvom svetih stvari crkve korespondira sa prljavštinom, a njezin užitak sa smradom koji je neopisivi riječima, na kojeg anđeli uzdrhte. Takvo je isparavanje iz njihovih paklova kada su otvoreni; ali oni su držani zatvorenima poradi tjeskobe/tištenja i povremene nesvjestice koju oni proizvode. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1057’)
U svezi treće vrste oskvrnuća svetosti:
[2] U ovoj vrsti oskvrnuća svetosti (profanation) su oni koji sa pobožnim gestama i religijskim izričajima obožavaju Božanske stvari, a ipak u srcu i duhu ih niječu; time koji poštuju (venerate) svete stvari Riječi i Crkve i obožavanja izvanjski ili ispred svijeta, a ipak kod kuće ili u tajnosti oni im se izruguju. Kada su ovi iz ove klase u svetoj vanjštini, i podučavaju u hramu ili razgovaraju sa običnim ljudima, oni ne znaju drugačije nego da je ono što kažu istinito; ali čim se oni povrate u sebe same oni razmišljaju suprotno. Pošto su ovi takvi oni mogu hiniti anđela svjetla, premda su oni anđeli tame. Iz ovog je jasno kako je ova vrsta oskvrnuća svetosti licemjerske vrste. Oni su posve slični kipovima načinjenim od nečistoće i pozlaćenima, ili poput voćki sa prekrasnom korom ali gnjilima iznutra, ili poput oraščića pojedenih od strane crviju iznutra ali sa cijelom ljuskom. Iz ovog je očigledno da je njihova unutrašnjost đavolska, i prema tome da je njihova sveta vanjština profana.
[3] Takvi su većina vladara u Babilonu(odnosi se kod Swedenborga i ne samo kod njega na Katoličku Crkvu; čak neke Hr. Biblije imaju ispred 17-og i 18-og poglavlja koja obrađuju Babilon, naslov ‘Sud nad Rimom’ J) u sadašnje vrijeme (E.Swedenborg je ovo djelo pisao u 1757-1759 godini), i mnogi u izvjesnoj zajednici u Babilonu, kao oni od njih koji prisvajaju vlast nad dušama ljudi i nad nebom. Jer vjerovati kao što oni vjeruju da im je bila dana vlast da spase i da primaju u nebo, je sasvim suprotno od priznavanja u srcu da postoji Bog, i iz razloga da čovjek, kako bi bio spašen i primljen u nebo mora gledati u Gospoda i Njemu se moliti. Ali čovjek koji vjerujeda mu je takva vlast bila dana gleda u sebe samoga, i vjeruje da su stvari koje su Gospodnje u njemu samome; a vjerovati ovo, i istovremeno vjerovati da postoji Bog ili da je Bog u njemu, je nemoguće. Jer za čovjeka vjerovati da je Bog u njemu kada on misli o sebi kako je iznad svetih stvari crkve, i da je nebo u njegovoj vlasti, je kao pripisati to vjerovanje Luciferu, koji izgara od vatre da vlada nad svim stvarima. Ako takav čovjek razmišlja da je Bog u njemu on ne može razmišljati drugačije nego od sebe samoga; a razmišljati od sebe samoga da je Bog u njemu je razmišljati ne da je Bog u njemu, nego da je on sam Bog, kako je rečeno o Luciferu u Izaiji 14:13, 14, koji tamo naznačava Babilon, kao što je očigledno iz četvrtog i dvadeset i četvrtog stiha istog poglavlja.
[4] Štoviše, takav čovjek, sam od sebe, kada mu je dana vlast/moć, pokazuje kakav je u sebi, i to stupnjevito sukladno njegovu uzdignuću. Iz ovog je jasno da su takvi ateisti, neki zakleti, neki kradomice, a neki u neznanju. I budući oni za cilj imaju dominaciju, a svete stvari neba i Crkve kao sredstva, oni hine anđele svjetla u licu, pokretima, i govoru, i tako oskvrnjuju svete stvari. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1058’)
Nastavak u svezi oskvrnuća svetosti:
[2] Oni koji su u ovoj vrsti oskvrnuća svetosti (profanation), koja je licemjerna, razlikuju se u ovom pogledu, da ima onih koji imaju manje sposobnosti i onih koji imaju više sposobnosti sakriti unutrašnjosti njihova uma, da one ne bi bile razotkrivene, i oblikovati njihove vanjštine, koje pripadaju licu i ustima, u izražaj pobožnosti. Kada takvi nakon smrti postanu duhovi oni se pojavljuju okruženi oblakom, sred kojeg je nešto crno, poput Egipćanske mumije. Ali kako su uzdignuti tako reći u nebesko svjetlo, taj se blistavi oblak mijenja u đavolski sumrak, ne iz ikakvog sjajenja kroz njega, već iz disanja kroz njega, i posljedičnog zamračenja. U paklu, prema tome, ovi su crni vragovi. Razlike u ovoj vrsti oskvrnuća su poznate naračun crnila, koje je više ili manje prljavo i odvratno. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1059’)
U svezi četvrte vrste oskvrnuća svetosti:
[2] Četvrta vrsta oskvrnuća je voditi život pobožnosti, učestalo posjećivati crkve, usrdno slušati propovijedi, prisustvovati Sakramentu Večere, i druge stvari koje pripadaju obožavanju, kako je određeno; čitati Riječ kod kuće, i nekad knjige o pobožnosti; i moliti rutinski, ujutro i uvečer, a ipak odnositi se prema pravilima i uputama iz Riječi, a posebice Dekalogu (10 Zapovijedi), kao da su nimalo važni; djelujući nepošteno i nepravedno u trgovini i prosudbama, poradi zarade ili prijateljstva; počinjavati kurvarluk i preljub kada se požuda zapali i omogućeno je; goriti od mržnje i osvete spram onih koji im ne udovoljavaju u njihovu stjecanju dobitka i časti; lagati i govoriti zlo o dobrome, i dobro o zlome, i tako dalje. Kada čovjek čini ove stvari, i još nije od njih pročišćen kroz nesklonost i gnušanje, a i dalje obožava Boga revno, kao što je rečeno iznad, onda je on kriv za oskvrnuće svetosti; jer on miješa njegove unutrašnjosti koje su nečiste sa vanjštinama koje su pobožne, i onečišćuje potonje.
Jer ne može biti ništa izvanjsko što ne prosljeđuje i postoji iz unutrašnjosti, akcije i govor su ono što su čovjekove vanjštine; misli i htijenja su njegove unutrašnjosti. Čovjek ne može govoriti osim iz misli, niti djelovati osim iz volje. Kada je život misli i volje ispunjen sa podmuklošću, malicioznošću, i nasiljem, ne može biti nego da će te stvari, kao unutarnji zločini života, utjecati u govor i akcije obožavanja i pobožnosti, i onečistiti ih kao što prljavština onečišćuje vode.
[3] Ova vrsta obožavanja je što je naznačeno sa Gogom i Magogom (Otkrovenje 20:8), i ovako je opisana u Izaiji:
“Što će Mi mnoštvo žrtava (ceremonija i obreda) vaših?”, životinjske žrtve, tamjan, Šabati, mlađaci, određene svetkovine i molitve, kada su vaše ruke pune krvi. Operite se, očistite, uklonite djela opaka, prestanite zlo činiti!’ (1:11-17)
Ova vrsta oskvrnuća svetosti nije licemjerna kao ranija; budući čovjek koji je u njoj vjeruje da će biti spašen kroz izvanjsko (ceremonijalno) obožavanje razdvojeno od unutarnjeg, i ne zna da je obožavanje kroz koje može biti spašen vanjsko od/iz unutarnjeg. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1061’)
Nastavak u svezi četvrte vrste oskvrnuća svetosti:
[3] Oni koji su sebe u cjelosti predali životu pobožnosti, neprestano hodaju u pobožnim meditacijama, često mole na njihovim koljenima, i neprestano razgovaraju u svezi spasenja, vjere, i Ljubavi, a ipak ne odbacuju (izbjegavaju, klone se) prijevara, preljuba, mržnji, bogohuljenja, i sličnih stvari, kao grijeha protiv Boga, i ne bore se protiv njih, su oni ove vrste čije je skvrnjenje svetosti najveće. Jer kroz nečistoće njihovih umova oni prljaju pobožnost njihovih usana, posebice ako napuštaju svijet (znači ako žive u samostanima), i vode usamljene živote (nedavno mi u samoposluzi jedna ražalošćena žena sama počela govoriti, a nije ni znala da sam osobno u hodu sa Kristom, kako su časne sestre iz samostana pored njezine kuće nekad, sijeća se dok je bila dijete, bile pravi uzor za sve, vrijedne, vrle, no danas su ne-časne, njezine vlastite riječi, i prepune malicioznosti; ovo je govorila sa vidnom uznemirenošću zbog njezinih iskustava sa tim ‘svetim’ ženama budući je njihova prva susjeda; druga moja prijateljica, ovaj puta sestra u Kristu, mi reče kako joj se iz istog samostana tužila jedna časna kako više tamo ne može biti poradi odnosa među časnim sestrama, i ubrzo je otišla za Zagreb; njezina sestra, čije dijete pak časne sestre čuvaju dok je ova na poslu, mi je rekla da je glavnu časnu nazvala ‘Sotono’, da bi jedna od časnih to tako reći ‘potvrdila’ rekavši, ‘pa da, ona ima nezgodan karakter’; četvrta, isto seka u Kristu, koja radi na kiosku, mi je u nevjerici pričala koliki novac časne sestre troše recimo na bonove za mobitele; kod Jakoba Lorbera pak, kojem je Isus Krist 24 godine govorio kroz Unutarnji Glas, u ‘Biskup Martinu’, čitamo pak o cijelim redovima časnih sestara koje su završile u paklu, itd. itd.; ovo ovdje navodim ne da bi ocrnio taj ‘poziv’, već iz prostog razloga jer priprost i slijep narod i dalje misli da je odijelo ono što čini čovjeka! Matej 15:14 L; ‘Sudite sudom pravednim, a ne po vanjštini’, kaže Sveto Pismo, stoga, cijenite svećenike i časne po njihovu Kristolikom karakteru a ne njihovom ‘ovčjem runu’! Ivan 7:24; Matej 15:20).
Od ove vrste, oni su krivi za veće oskvrnuće svetosti koji su takvi, a ipak brane njihove poroke – kao preljube i požude koji pripadaju naravi i njihovu zadovoljstvu – rasuđivanjima i kroz Riječ lažno protumačenu. Takve osobe najprije sebe učine sigurnima, nakon toga nevinima (nekrivima), i naposlijetku svetima; i tako, pod velom svetosti, oni ulaze u nečistoće (pokvarenosti), sa kojima onečišćuju i sebe i njihovu odjeću.
(E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1062’)
Nastavak u svezi četvrte vrste oskvrnuća svetosti:
[3] U ovoj vrsti oskvrnuća svetosti (profanation) su posebice oni koji čitaju Riječ, i imaju znanje u svezi Gospoda; budući su od Gospoda kroz Riječ sve svete stvari koje su sposobne biti oskvrnute; stvari koje nisu od tamo ne mogu biti oskvrnute. To se naziva profanim (profane) što je protivno onome što je sveto, i što vrši nasilje nad onim što je sveto, i uništava ga. Prema tome slijedi da oni koji ne čitaju Riječ, i ne pristupaju Gospodu, kao što je slučaj sa Rimo Katolicima, nisu u ovoj vrsti oskvrnuća; a još manje oni koji nemaju znanja o Gospodu, ili o Riječi, kao što je slučaj sa Neznabošcima.
Oni koji su u ovoj vrsti oskvrnuća svetosti (profanation) se, nakon smrti, najprije, prikazuju sa licem ljudske boje, oko kojeg lebdi mnogo lutajućih zvijezda. I oni ove vrste, koji su bili crkveni velikaši, se ponekad prikazuju sa sjajnim ustima. Ali kada su oni dovedeni na nebesko svjetlo, zvijezde i sjaj usta nestaju, i boja lica je okrenuta u crno; i isto je slučaj sa njihovom odjećom. Ali crnilo ovih oskvrnitelja (profaners) je plavkaste nijanse, dok je crnilo ranije vrste oskvrnitelja crvenkaste boje. To je zbog toga što potonji oskvrnjuju dobra Riječi Crkve, ali raniji, istine odtud. Jer crveno, kako proizlazi iz sunca, predstavlja Dobro, a plavo, kako proizlazi iz neba, predstavlja Istinu. (E.Swedenborg ‘Ivanovo Otkrovenje Objašnjeno – 1063’)
***
E sad, recimo da je ovo iznad napisano doista točno glede jedne lako prepoznatljive kategorije(znači ne svih) vjernika unutar Katoličke Crkve (pričao sam baš neki dan sa jednom običajnom Katolkinjom, koja mi u svojoj neupućenosti, ali prostodušno, reče kako ‘ima tamo i dobrih ljudi’; to se naravno ne može poreći, no recite vi meni, kada odete kod zubara, da li vi kažete zubaru ‘imam ja u ustima i dobrih zuba’, ili, ‘popravite mi molim vas SVE pokvarene zube jer će se inače karijes proširiti i zaraziti i one zdrave zube pored njih, a također se i meso može upaliti i ognjojiti?!’ J), i također da je Emanuelu Swedenborgu Isus Krist doista prišao i otvorio mu oči u duhovni svijet i da je on doista 27 zadnjih godina svoga života, kako tvrdi i kako meni osobno dokazuju ne samo mnoga njegova nepobitna iskustva* već i njegovo cjelokupno golemo teološko djelo, promatrao na svoje oči situaciju u rajevima i paklovima te razgovarao sa umrlim dušama u obadva ta duhovna prostora (što naravno svatko mora sam za sebe procijeniti i nadalje snositi posljedice ovdje i u vječnosti vezano za tu svoju procjenu i naknadno ponašanje), ovo je ono što on kaže da je na svoje oči vidio glede sudbine ove vrste Katolika koju ovdje obrađujemo, znači NE SVIH KATOLIKA već one vrste koju ovdje obrađujemo (izvađeno iz njegova Duhovnog Dnevnika, koji sadrži zapise stvari koje je vidio i čuo tijekom svakodnevne non-stop tijekom cijelog dana svjesne i racionalne komunikacije sa tim svijetom):
* http://www.akademijavjecnogproljeca.org/swedenborg/swed_bio.html
http://www.akademijavjecnogproljeca.org/swedenborg/swed_osebi.html
U SVEZI SKVRNITELJA RAZLIČITIH RELIGIJA, POSEBICE RIMOKATOLIKA.
5457. Bili su sakupljeni u jedan zbor, duhovni skvrnitelji (svetosti) obadva spola; i, na prvom mjestu, oni koji su bili Katoličke religije. Svi oni, također, su oni koji su vjerovali u svete stvari njihove religije, i oskvrnuli su ih; kao, na primjer, oni koji su smislili obmanjujuće vještine protiv drugih na bilo koji način; koji su počinili zločine, izvan i unutar samostana; koji su skvrnavili djevojke u samostanima, i djevojke same koje su bile oskvrnute; njihovi Nadstojnici, obadva spola, koji su zavodili (djevojke) i dozvoljavali (te stvari), i koji su, nakon toga, smišljali njihovo ubojstvo, potajno, da njihov zločin ne bi postao poznat: pored drugih odvratnosti (koje su udruživali) sa svetim stvarima njihove religije – koje moraju biti prešućene.
5458. Svi takvi, sakupljeni u jednu (grupu), su bili bačeni u jednu izuzetno duboku i tamnu jamu koja je bila otvorena posred središnjeg predjela, i tamo su bili sakriveni da se ne bi pojavili. Onamo su ovi – obadva spola – bili bačeni; i oni su bili sakupljeni u kutu između sjevera i istoka.** (ove zvjezdice u izvornom tekstu, ostali prevoditelji vjeruju, naznačavaju da br. 5460 dolazi ovdje odmah nakon 5458)
**5460. Tamo su bili poslani također oni koji su natjerali druge na odvratna djela, također pomoću čarobnjačkih vještina; i oni, također, koji su, u drugom životu izjavili da su Krist, ili da su oni On Osobno ili poslani od strane Njega, i govorili su pobožno i usrdno, i, pod tom maskom, smišljali zločine. Ima ih jako puno takvoga karaktera, posebice iz Katoličke religije; oni priprosta-srca mogu biti zavedeni od strane njih. Takvi su bili viđeni, najprije (izlazeći) iz samostana u zapadnom kvartu, ne iz sjevernog.
5460a. Nakon toga, bili je viđeno u toj provaliji dimno isparenje koje se diže navisoko, kao prema nebu, do izvjesne planine tamo, na vrhuncu koje su oni koji su tamo postavili izvjesnog vraga, kojeg su posredstvom maštarije oni obukli u bijelo, kojeg nazivaju Bog Otac, i kojem su se klanjali. Bilo je mnogo takvih (vragova) jedan poslije drugog, do vrlo velikog broja. Dvanaest, koji su željeli biti tako obožavani, su ustajali onamo: oni su svi bili sakupljeni u jednu grupu, i bili su viđeni izbačeni iz sjeverne strane spram zapada, i bačeni u profanu provaliju. Među njima su bili neki Jezuiti.
5459. Nakon toga, posred zapadnog dijela, skoro unutar Babilonske teritorije(tj. prostora u paklu gdje su Katolici), vidjelo se kopno koje je bilo povučeno dolje od Zemlje tamo do izvjesnog četvrtastog prostora. Ovo se osjetilo kao da je košulja bila odmaknuta od čovjekovog genitalnog predjela. I onda se tamo pojavilo tako reći tečno meso, razloženo gnjiljenjem. Onamo su svi oni bili bačeni koji su živjeli dobro izvanjski, prisustvovali su propovjedima i Svetoj Večeri kao naviknutoj praksi i učestalo, a ipak, iznutra su u sebi su planirali ubojstva i preljube, i njegovali su mržnju spram bližnjega, osvetu i okrutnost bez sažaljenja, i nisu nikada vršili nikakvo pokajanje drugo nego da su molili da njihovi grijesi mogu biti oprošteni, i unatoč tome nisu razmišljali u svezi ovih mržnji, osveta i okrutnosti, nego su ustrajali u njima, ne razmišljajući o onim stvarima koje su onda čitane i rečene, (naime) da je onima oprošteno koji sebe ispitaju i nakon (obožavanja) izbjegavaju, i protivni su (neskloni) (njihovim) zlima. Takvi, budući su uvijek vjerovali, i unatoč tome su tako živjeli, su bili bačeni tu baru skvrnitelja svetosti, koja je izgledala kao tečno, golo, gnjilo meso. Onamo su bili bačeni svi, različitih religija, ma kako mnogo njih, koji su bili takvog karaktera, i to do nepreglednog mnoštva. Nakon toga, bara je bila prekrivena sa prašinom dovedenom tamo sa njezine južne obale.
*
U SVEZI ONIH IZ KATOLIČKE RELIGIJE KOJI SU SEBE UVJERILI DA IMAJU VLAST I MOĆ OD GOSPODA NAD DUŠAMA LJUDI.
4913. Ima mnogih iz te religije, koji su vršili crkvene funkcije pod papom, naime, kardinali, biskupi, prelati (= svećenici visoke funkcije), poglavari samostana, nadstojnici samostana, i ostali koji žive u samostanima; jer oni su sebe uvjerili da imaju ključeve Svemira, i sa njima su sposobni otvoriti nebo, i pustiti unutra tkogod im se dopada, time, da vladaju nad dušama.
4914. Ali ima mnogo vrsti ovih. Oni se pojavljuju na istaknutom položaju na desnoj i lijevoj strani sunca gdje je Gospod, i rasipaju od sebe sferu kao da je od Gospoda – jer oni vjeruju da su bili Njegovi vikari. Oni tako pomno istražuju sa visoka one koji su ispod, i vladaju nad njima; niti će oni otrpjeti da oni izgovore koji glas protiv njih, niti im kažu išta što nije ugodno, niti čak da gledaju u njih – iz poštovanja jer su oni na-mjesto Gospoda.
4915. Ima nekih na desnoj strani i nekih na lijevoj; neki su uzvišeniji i uzvišeniji tamo, čak do najviših pozicija; ima također nekih prema gore, na obadvije strane, straga; ali oni se svi razlikuju. Oni koji su na lijevo naprijed, su oni koji su bili učeni i sebe su potvrdili u tim principima; ali oni koji su naprijed, tamo, na desno, su drugačiji. Oni ispod su takvi koji nisu učeni, a ipak su vjerovali da je slučaj kako je upravo rečeno.
4916. Oni se ne uzdižu onamo zakonitim putem; i oni idu gore u bandama, vjerujući da je nebo tamo; ali kada dođu onamo, oni ne vide ijednog anđela niti boravišta, nego, neki, pješčana mjesta, drugi, nešto travnato; i oni prosljeđuju naprijed, tako da mogu vidjeti odgore one koji su ispod. Razlog da oni ne vide anđele tamo, jest, budući su njihove oči zatvorene ponosom i takvim stvarima koje pripadaju ponosu, budući tamo ima, ipak, vrlo mnogo boravišta. Anđeli tamo ih vide, podnose da ovi prolaze, znajući da ubrzo silaze dolje.
4917. Kada se itko iz nižih predjela usudi govoriti sa njima, ili ih gledati, a još više kada odbiju biti poslušni, oni su gnjevni; i onda se povuku i posavjetuju, i, sukladno njihovim unutrašnjostima, oni odluče ili uništiti, ili ozlijediti, ili kazniti prekršitelje. Oni su, većim dijelom, ogrezli u mržnji i osvetoljubivosti spram njih; i onda, ako to ne mogu napraviti odgore, oni siđu, u svrhu osvećivanja; i kada dosegnu niže predjele, oni su raspršeni, i svatko od njih je odveden do položaja prikladna njegovoj naklonosti stečenoj na svijetu. Time oni koji su u mržnji i osvetoljubivosti su odvedeni do paklova gdje su oni takvog karaktera.
4918. Pri silasku, oni su lišeni svete sfere – koja je Gospodnja – koju oni posjeduju na planini. Bilo im je rečeno da imaju tu sferu od Gospoda oko njih, i da su oni unutar te sfere, sa njihovom ohološću, mržnjama, osvetama i sličnim, ali da anđeli imaju sferu od Gospoda u njima samima, ili unutar njih; tako da su potonji anđeli Gospodnji, ali oni, iz oholosti, mržnje, osvetâ i sličnog, jesu vragovi. Ima vrlo mnogo takvih; i oni sebe uzdižu tamo gore, i oni silaze.
*
U SVEZI NEZNABOŽACA (POGANA, TJ. ONIH KOJI NE POZNAJU I NE PRIZNAJU ISUSA KRISTA KAO SPASITELJA I GOSPODA) I NJIHOVA POSLJEDNJEG SUDA.
5263. Neznabošci sačinjavaju zonu koja je još više udaljena; ali najveći udio je na istoku, udaljen od Kršćanskog svijeta, iza Muslimana. Ovi su, također dovedeni od tamo prema istoku; ne, međutim, obilaženjem, nego iznad sjevernog nivoa Kršćana, i – čemu sam se čudio – na visok nivo; tako da im je put bio podaren iznad Kršćana, i oni nisu komunicirali sa njima. Njima je bilo dodjeljeno mjesto oko Muslimana, na istoku i također na jugu.
5264. Gdje je Muslimansko nebo, tamo se, na obadvije strane, pojavljuju provalije, koje silaze u dubine. Tamo su bili bačeni njihovi zlikovci, koji su obožavali idole i, o Bogu nisu ništa razmišljali, i istovremeno su živjeli jedan zao život.
5265. Postoji također slična provalija na sjevernoj strani Muslimanske pustinje. Tamo su bili bačeni njihovi najgori; također, oni iz Katoličke religije koji su obožavali slike svetaca i o Gospodu Isusu Kristu nisu uopće razmišljali. Ovi su bili pomiješani sa neznabošcima (poganima) i bačeni onamo.
5266. Oni od Katoličke religije koji su obožavali slike i nisu razmišljali o Gospodu (Isusu Kristu), su otklonjeni iz sjevernog predjela, i pomiješani sa neznabošcima, i dovedeni sa njima do njihovih pozicija, baš poput neznabožaca, budući je njihova sudbina slična.
5267. Sljedeće, vidio sam cijelu sjevernu dolinu, sve do planina tamo, potpuno ispreturanu, i sve koji su bili tamo razbacane, i dijelom pomiješane sa neznabošcima i drugima; i onda se tamo također pojavilo isparavanje.
Ja kad vidim ono što se u Katoličkoj Crkvi radi i reklamira glede svetaca i Marije, znači glede upućivanja molitvi mrtvim ljudima te njihova obožavanja (ne zaboravite da sam ja već 12 godina na terenu i da sam ‘prsa u prsa’ sa ljudima vjernicima, tako da to ne pričam napamet, već da je ovo PROVJERENO te točno znam kome se i kako mole, što piše u molitvenicima koje imaju itd.!), kad vidim one silne slike i sličice, zatim narukvice i privjeske, te kipove koji se prave u ovu svrhu, padaju mi na pamet najprije ove važne upute iz Pisma:
Izlazak 20:
1 Onda Bog izgovori sve ove riječi:
2 “Ja Sam Gospod, Bog tvoj, Koji Sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva (znači, riječ je o Jehovi Ocu Koji nas je spasio tj. pomirio sa Sobom u Isusu Kristu = 2 Korinćanima 5:18, 19).
3 Nemoj imati drugih bogova uz Mene (što će reći, ne smiješ imati ni jednog drugog boga osim Mene vidljivog U Isusu Kristu sa Kojim Sam savršeno Jedno = Ivan 10:30, 14:8, 9; 1 Ivanova 5:20, 21).
4 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
5 Ne klanjaj im se niti im služi. (a baš ovo čini Katolička Crkva sa svima poznatim marketingom glede svetaca od kojih mnogi i nisu sveci, i po pitanju Marije, koja sigurno jeste najsvetije biće, ali je ipak biće, i kao takva nema ‘prava’ na obožavanje koje joj ukazuju, a koje pripada jedino Bogu! = Matej 4:10) Jer Ja, Gospod, Bog tvoj, Bog Sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji Me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena (što će reći, prokletstvo i na osobu koja to čini, i na njegovu djecu i unuke!),
6 a iskazujem milosrđe tisućama koji Me ljube i vrše Moje zapovijedi (a te su Zapovijedi da se Isus Krist, ON JEDINI, ljubi svom dušom, svim srcem, svom pameću i svim silama našeg tijela, i zatim da po Ljubavi koju nam je On ukazao ljubimo našeg bližnjeg; Matej 22:36-40, Marko 12:29-31; Ivan 15:12-14).
A kako je takav Katolički ‘pristup’ temi JEDINOG BOGA, čisto idolopoklonstvo, Ponovljeni Zakon 27 daje ovakvo upozorenje ne bi li takve na vrijeme spasio od iznad opisanog pakla za kojeg si ‘uplaćuju’ stanarinu:
9 Zatim Mojsije i levitski svećenici rekoše svemu Izraelu: “Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si postao narodom Gospoda, Boga svoga.
10 Zato slušaj glas Gospoda, Boga svoga (tj. čitaj Riječ Božju koja je Glas Božji), i vrši zapovijedi Njegove i zakone Njegove koje ti danas naređujem.”
11 Onoga dana naredi Mojsije narodu:
12 “Kad prijeđete preko Jordana, neka ova plemena: Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod.
13 A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali.
14 Neka onda Levijevci preuzmu riječ i jakim glasom reknu svim Izraelcima:
15 ‘Proklet bio tko načini kumira (idola, tj. kip nekog bića i pridaje mu karakteristike Boga, ili koji bilo gdje ‘skreće pogled’ od Isusa Krista), klesana ili livena – zazor Gospodu, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.’ – I sav narod neka odgovori: ‘Amen!’
Prema tome, kako ovakvo obožavanje nema puno sličnosti sa istinskim Kršćanstvom, a kako sa Kristom mogu živjeti i kod Njega na nebo otići jedino Njegovi ISTINSKI sljedbenici i učenici, Apostol daje ovaku uputu:
2 Korinćanima 6:
14 Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?
15 Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?
16 Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod Moj.
17 Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospod, i NIŠTA nečisto ne dotičite i Ja ću vas primiti (obratite pažnju da je ovdje dan UVJET nužan za to da budemo primljeni od strane Gospoda i Oca).
18 I bit ću vam Otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospod Svemogući.
Moja je molitva da vam Bog Istiniti i vječni (1 Ivanova 5:20)…
… otvori oči uma da shvatite ove Istine (Matej 6:22, 23)…
… i da jednom kada ste na taj način zapalili svjetlo na vašem ‘svijećnjaku’…
… taj svijećnjak postavite tako u vašoj okolini, da svijetli svima oko vas…’ (Matej 5:15)
Lorens J
Ps. U svezi Katoličkih ‘svetaca’ u duhovnom svijetu vidi:
http://www.akademijavjecnogproljeca.org/ucenja/stvaranje/duh_rimokatolickisveci.html
U svezi nekih od njihovih Papa vidi:
http://www.akademijavjecnogproljeca.org/ucenja/duh/5843_5847_benedikt_xiv_swed.html
http://www.akademijavjecnogproljeca.org/ucenja/duh/5833_sixtus_v_swed.html
http://www.akademijavjecnogproljeca.org/lorber/prikazscena/lorber_prikazscena_7.html
(Kutina – 5-31 Prosinca, 2011)