Duhovni Rat – Pomoćno oružje odbrane (Post)…

‘Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!’   Jakovljeva 4:7

Ekipica moja draga i mila, radosti moja velika pred Drugim Dolaskom Isusa Krista, i vi prijatelji bliži i dalji, jutro vam želim iz svoje male radionice, kako ste mi vi danas, jel laštite mačeve?! 

No, evo sam preveo obećani tekst za Objavu Mjeseca Kolovoza o ‘Slikama najnižeg pakla na Zemlji…’, tj. o slikama koje ukazuju prisustvo najnižeg pakla u ljudima na Zemlji (biti će prvog na Stranici Akademije!)… pri čemu sam opet također proveo neko vrijeme u promišljanjima na temu požude … o čemu sam opet ono jučer pisao za ‘Stolom’ …

E sad … na istu temu … a kao borbu protiv demona požude … jer MORATE ZNATI kako je svako takvo neprilično ili Božjem redu protivno ponašanje u čovjeku direktni utjecaj demona požude … ili više njih … dakle kao oružje u borbi protiv tog neprijatelja … Isus Krist preko Svog proroka Jakoba Lorbera upućuje kako slijedi:

‘Kaže Cirenije: ‘Gospode, pretpostavimo u drugom slučaju da nema takva čovjeka koji bi bio dovoljno snažan u duhu da bi prevladao kroz njegovu riječ – i silu volje takve opake duhove koji posjeduju čovjekovo tijelo, nije li također moguće primjeniti prirodne mjere, bar do točke gdje bi on onda mogao biti oslobođen od ovog zla kroz riječ – i voljnu silu duhovno manje snažnog čovjeka?’ 

Rekoh Ja (Krist): ‘Glavna prirodna medicina jeste POST. Takvom čovjeku treba biti dano jednom dnevno komadić raženog kruha koji teži otprilike pola funte i sa njime ništa nego vrč vode. Između, moguće svaki drugi dan, može mu biti dano malo soke od aloe koji može biti promiješan zavisno o prirodi opsjednutog sa jednom do dvije kapljice soka od bunike. Takva će prirodna pripomoć imati dobar učinak, ali ona NEĆE BITI DOVOLJNA BEZ MOLITVE I POLAGANJA RUKU U MOJE IME.’ (Veliko Ivanovo Evanđelje – 3/69:1, 2)

Dvije mi se stvari ovdje čine važnima za uočiti i shvatiti… prvo, zašto ne-uzimanje hrane direktno ‘napada’ demona požude, ili ‘smiruje strasti’, i drugo, sam post po sebi neće biti dovoljan … kako uostalom možemo čitati i na ostalim mjestima u Pismu gdje se on spominje u ovu svrhu … i gdje je skoro uvijek spomenut u ‘paketiću’ sa molitvom… od čega vadim slučaj iz Marka sa demonom padavice ili epilepsije:

Marko 9:

17 Odvrati netko iz mnoštva:  “Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.
18 Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i  koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.”
19 On im odvrati: “O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama?  Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!”
20 I dovedoše ga  k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren  na zemlju, stane valjati i pjeniti.
21 Isus upita njegova oca:  “Koliko je vremena kako mu se to događa?” On reče: “Od djetinjstva!
22 A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti.  Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!”
23 Nato  mu Isus reče: “Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!”
24 Dječakov otac brže povika: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!”
25 Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu  duhu: “Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega  i da nisi više u nj ušao!”
26 Zloduh nato zaviče, žestoko strese  dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da  je umro.
27 No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
28 Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: “Kako  to da ga mi ne mogosmo izagnati?”
29 Odgovori im: “Ovaj se rod  ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.”

Što se tiče prve zagonetke … treba imati na umu kako je tijelo samo od sebe, isto kao i duša, sastavljeno od osuđenih duhovnih supstanci, tj. supstanci koje su u sebi opterećene sotonskim elementima … duša je jedino na višem nivou čistoće, tj. više je bila pročišćena (Ovo naravno nije razumljivo bez znanja otkrivenog u Knjižicama br. 15 i 39!!!)… iz čega se izvodi zaključak kako ti duhovi, više nečisti duhovi, iz tijela onda vrše pritisak i tako reći ‘vuku’ nadolje dušu prema sebi … u stari sud … ili bezdan pakla … to ‘mamljenje’ je prikazano onim ‘zavođenjem zmije’ iz vrta Edenskog … ‘strasti u tijelu su Zmija’ … a voljni dio duše koji je podlijegao tome jeste ‘Eva’ … racionalni dio duše, u ovom duhovnom tumačenju, jeste dakle ‘Adam’!

E sad … što se događa kad se uzima previše hrane … i obrnuto … kada se hrana ne uzima … dakle … hrana je također duh pod sudom … ili još itekako nepročišćeno duhovno … tj. duhovi prepuni sotonskih instinkata … kada mi unosimo hranu u tijelo … mi u stvari unosimo ‘vojsku’ neprijatelja ne pred, već štoviše direktno u našu ‘utvrdu’, koja je ionako već opsjedana iz vani od strane moćnog neprijatelja … sa posljedičnim rezultatom da će onda neprijatelj biti brojniji … i nadvladati našu ionako sklonu poroku, jer je još nepročišćena i sama, dušu!

Sada vidite koliko je hrana opasna … Voljeni Otac nebeski to nadalje ovako objašnjava:

‘U prirodnoj hrani počivaju pokvareni duhovi. Kada je ljudsko biće unijelo njih previše, oni postaju vladari nad njegovim duhom, i potkapaju njegovo biće baš kao što opaki podgrizujuće bube i crvi potkapaju stablo i uništavaju njegovo biće, što eventualno vodi do smrti.’     ‘Božje Domaćinstvo 2/245’, primio Jakob Lorber

Kada je proces obrnut …. znači kada je čovjek u molitvi i tim putem povezan sa Bogom-Ocem u Kristu … i pri tome mu se duša snaži i pročišćava … i kada on umjesto da jača to tijelo time što unosi prekomjernu količinu hrane … i često potpuno sotonsku hranu … a svaka je hrana Sotonska koja nije Bogom-dana … tj. koja nema Božje porijeklo (čiji je uzrok nastajanja zarada!)… recimo … žvakaće gume … coca-cola … bomboni … itd. itd … on to tijelo ‘slabi’ … tj. oduzima mu njegovu snagu …. onda će duša uz Božju pomoć lakše nadvladati u toj borbi koja se vodi u čovjekovom ‘prostoru’ … tj. između njegova nižeg čovjeka, ili tijela, i njegova višeg čovjeka, ili duše!

Rimljanima 7:

18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu.  Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.
19 Ta ne činim  dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim.
20 Ako  li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego  grijeh koji prebiva u meni.
21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro,  nameće mi se zlo.
22 Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem  sa Zakonom Božjim,
23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon  koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha  koji je u mojim udovima.
24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela  smrtonosnoga?
25 Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
(Uočite tko Jedini MOŽE čovjeka istrgnuti iz ove zamke, tj. samo postom bez molitve to nikako nije moguće … a post sa krivim motivom će samo još više oštetiti dušu!

***

Sve što je bilo rečeno za požudu važi isto i za proždrljivost …. dakle … nečisti duh proždrljivosti … koji ima za cilj ‘otežati’ dušu … onemogućiti joj da se uzdigne u nebeske sfere … neće moći biti nadvladan dok mu se direktno ne suprotstavimo sa na-suprotnim djelovanjem … a to je post … koji će onda, kao dodatak molitvi i posljedičnom snaženju duše … doprinjeti tome da će čovjek imati dovoljno snage oduprijeti se tim nasrtajima iz pakla … i upokoriti svoje tijelo … sa krajnjim ciljem da ga na kraju skroz preporodi ili pročisti … čega su primjer eto bili i Isus Krist ali i Marija … i također Enoh ….

U ovo ime, vama budalastim roditeljima koji bez-pameti mladim ‘majmunima’,

2. Na zemlji su djeca ona koja su najviše naklonjena slatkišima i koja su naj-znatiželjnija. Djeca izgledaju gladna cijelo vrijeme i žele znati sve do u detalje, neprestano ispitujući. Misliš li da bi za tu dječicu (= najmanje) bilo dobro ako bi svoje trbuhe pre-punili sa svim stvarima za kojima žude? I da li bi bilo dobro zadovoljiti njihovu znatiželju odgovarajući na sva njihova pitanja?

3. Mudri roditelji zauzdavaju svoju djecu te ih na prirodan i čedan način vode prema lijepom cilju zrelosti, dok budalasti roditelji, oni koji udovoljavaju svakoj želji svoje djece, stvaraju od njih majmune umjesto ljude. Njihovo preuhranjeno tijelo postaje pre-senzibilno (= pre-puteno) a njihov duh lijen/nemaran i, eventualno, sasvim nezainteresiran za sve što je uzvišeno, dobro i istinito. Siguran sam da si nebrojene primjere ovoga vidjela u svojoj zemlji na zemlji.   (Biskup Martin – 108:2, 3, primio Jakob Lorber)

…znači  još ne-racionalnoj djeci, dajete da trpaju u usta sve i sva NEKONTROLIRANO, Isus Krist poručuje:

‘Budite u sva vremena umjereni u konzumiranju prirodne hrane, jer u njoj leži velika kušnja… Kada mi jedemo prirodni kruh i plodove zemlje, moramo biti vrlo pažljivi da ne ugušimo besmrtni duh kroz njegov grubi, senzualni teret! Ovo se može vrlo jasno promatrati u proždrljive djece, kako oni, kroz njihovu moćnu halapljivost/pohlepu, postaju vrlo glupa, i više nisu sposobna za ikakvu duhovnu kompetenciju/sposobnost. Dok će, poredbeno, neprestano više umjerena djeca uskoro postati vrlo bistri mislioci.’    (Božje Domaćinstvo 2/245, J.Lorber)

***

Isto tako … sjetit ćete se jer smo o tome već raspravljali, kako Isus Krist također navodi ‘prisilan’ post za onu djecu koja su pretjerano temperamentna ili bijesna, te u Njegovom otkrovenju ‘Duhovna Zemlja – 62:8’, čitamo kako slijedi:

‘Ako, međutim, primjetite kako jedno ili drugo dijete, unatoč svem oprezu, podlijegne uznemirenosti temperamenta, prikladna kazna ne bi nikada trebala izostati. Ali to ne treba biti napravljeno tako da se dijete smjesta batina. Bilo bi puno više učinkovito i pogodno uskratiti, bez razloga, njegovu prehranu, budući ništa ne liječi bijes brže od gladi, budući gladni ljudi nemaju revoluciju na njihovom umu. Tome nasuprot, kada su siti njima se ni najmanje ne može vjerovati.‘

Sjetit ćete se naravno kako je cijela ova priča počela sa upozorenjem kako zloduh bijesa ulazi u dijete … znači, opet se protiv zloduha borimo putem posta … i opet je princip jedan jedini… a to je, ‘slabi se tijelo’ koje je domena neprijatelja tj. ‘odskočna daska’ za Sotonu da vrši pritisak na dušu i zarobljava je za sebe …

U Ljubavi Kristovoj …

Lorens 

(Blato – 1 Kolovoz, 2011)