Duhovni Rat – Oprema Božja – 5 (Kaciga Spasenja)…

‘Uzmite  i kacigu spasenja…’ Efežanima 6:17

Ekipica moja draga i mila, radosti moja velika pred Drugim Dolaskom Isusa Krista, i vi prijatelji bliži i dalji Isusu Kristu, jutro vam želim iz svog malog Mista … kako ste mi vi danas?! 

Mi smo imali druženja prekjučer, tu kod mene … bile su i O. i Jv. i najmlađi ‘junak’, Jk. … što je nekako bilo posebno … pa se jučer to preselilo u Korčulu … tijekom jutra … a ja sam onda imao popodne druženje kod tete G. i B., gdje je bila i A. iz Korčule … sve u svemu … skužili smo svi mi jednu stvar, i svi su se jednoglasno složili sa time na obadva druženja, naime da je: ‘Vječna Ljubav Njegova’! (Psalam 136) … što eto ‘opusti’ čovjeka … bar mene !

Kč. je prespavala kod mene … i tak dok smo se šetuckali po Blatu … nakon što je Ekipica otišla nazad za Korčulu … u stvari dok smo sjedili pod lipama … eto našeg X. … he, he, he … kako Krist vuče končiće …

No, zastao je sa nama nekih 15-ak minuta … upoznao se sa Kč. … i tako se malo popričali oko aktualnih kriznih stanja u njega … i mogu reći … vidi se da ga je opet ‘spopalo’ … jedna nervoza i grč kroz cijelu dušu … ali što je nekako najviše ostavilo dojam na mene … naravno negativan … jeste jedno ozračje beznađa … ‘duh očajni’ (Izaija 61:3), tj. ‘demon depresije/potištenosti’… ili njegovim riječima, ‘ja se stalno molim Bogu (uočite kome se moli!)… ali meni se ništa ne događa, On meni ne pomaže!’ …

Kaže dalje, ‘čitao sam puno knjiga … i sve u njima lijepo piše … netko dođe i položi ruke na tebe … i ti ozdraviš … ali ja ne znam nikoga oko sebe kome bi mogao ići…’

(Ovdje moram reći kako smo se bili dogovorili prije mog odlaska u Split … da ćemo se naći … zajedno moliti … i da ću onda ruke polagati na njega… no nije mi se naknadno javio po tom pitanju)

Kč. je rekla, mislim odmah kako je otišao, a glede tog ne-vjernog stava, ‘Isus je rekao: tvoja te VJERA spasila!’ … pozivajući se na mnoga mjesta u Pismu, od kojih ću ja izdvojiti sljedeće:

‘On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”      Marko 5:34

No, ova mi se situacija sa našim X. stvarno čini izvrsna da bi se preko nje pojasnila ta ‘kaciga spasenja’ iz Efežana, tj. ‘kaciga, nada spasenja!’ iz 1 Solunjana 5:8, jer, ako samo promotrite njegove riječi, koje otkrivaju njegovo unutarnje stanje … on očito ‘nema nadu u svoje spasenje’, a budući nema tu ‘odbranu za svoju glavu ili um’, taj je um tako reći ‘otkriven’ ili ‘nezaštićen’ pred napadima Sotonskih vojnika … sa posljedicom … DEPRESIJE … ili ‘duha očajanja’ …

*

Ja sam mu baš rekao, vis a vis one za prirodnog ili ne-Bogo-bojaznog čovjeka kakav je njegov brat normalne reakcije, kako smo si mi već stvarno dobri … i da mi on može u budućnosti, a mogao je i do sada, reći ako mu bilo što od onog što činim ili pišem dobronamjerno … ne paše … ili stvara pritisak … jer moja namjera … i stalna molitva srca… nije naškoditi mu … već mu pomoći … i to na PROVJERENI način koji meni osobno omogućava da budem u stalnom stanju radosti (znači ja imam ono što on tako očajnički treba!)… način koji je drugima koji su bili u puno gorem stanju od njega ili skroz ili vidno pomogao …

Reče kako se ne slaže sa onime što mu je brat rekao … i kako mu je on rekao da mi ne piše … ja sam mu rekao da mu bratu ne zamjeram, što je stvarno istina, jer razumijem njegov strah i nemoć … ali da i bratu i njemu osobno ne mogu reći ništa drugo, i neću kao Kristov NIKADA reći išta drugo, osim da je njegov problem DUHOVNE PRIRODE … i da se kao takav ne može riješiti tableticama … već JEDINO duhovnim putem tj. metodama …

Isto tako sam mu rekao kako nikad nisam rekao da prestane uzimati tablete … već jedino da tablete problem ne mogu riješiti …

Uglavnom … rekao sam mu kako sam baš u svojoj glavi, a iz molitve srca, pisao za njega ovo učenje koje sada ovdje stavljam na papir, u svezi ‘kacige nade’, gdje sam mu mislio prevesti, i kao dokaz da njegov problem depresije nije fizički, i kao metodu za njegovo eventualno riješavanje, sljedeće iz životnog iskustva Dereka Prince-a:

‘Bio sam imao ogromnu osobnu borbu sa depresijom tijekom mnogih godina. To je bilo poput tamnog sivog oblaka ili izmaglice koja se spustila na mene, zarobljavala me, zaključavala, i činila teškim da komuniciram sa ostalima. Dala mi je osjećaj beznadežnosti i, premda sam na mnoge načine bio obdaren i kvalificiran sluga Gospodnji, dobio sam utisak, ‘Drugi mogu, ali ja ne mogu. Ti nećeš nikada uspjeti. Ti ćeš morati odustati.’ (E sad vi meni recite da ovo nije isti demon kao kod našeg X.!).

Borio sam se sa ovom depresijom mnoge godine. Učinio sam sve što sam mogao. Molio sam se, postio, tražio sam Boga, čitao sam Bibliju. (Sve ovo i X. radi kako sam od njega uspio doznati tijekom naših druženja). Onda mi je jednog dana Bog dao otkrovenje koje je riješilo moj problem. Čitao sam Izaiju 61:3:

‘Da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem ljepotu mjesto pepela, ulje radosti mjesto oplakivanja, ruho hvaljenja/slavljenja mjesto duha očajna/depresije.’

Kada sam pročitao ovaj stih, ‘duh očajni/potištenosti’, nešto je poskočilo unutar mene. I rekao sam, ‘To je moj problem! To je od čega moram biti oslobođen (delivered).’ Čitao sam druge odlomke u Riječi na temu oslobađanja, te sam izmolio jednostavnu molitvu vjere, i Bog me natprirodno oslobodio od tog duha očaja/potištenosti/depresije.’    (Derek Prince – ‘Duhovno ratovanje’)

*

U knjizi koju sam upravo pročitao, dakle, ‘Oni će istjerivati demone…’, Derek ovako opisuje tu ‘jednostavnu molitvu u vjeri’:

‘… to je bio odlučujući trenutak u mojem životu. Ja sam uvijek smatrao moju depresiju i negativan stav kao jedan izražaj mojeg vlastitog karaktera – nešto sa čime sam bio rođen (tj. kao fizičku manu!). Osjećao sam se krivim zato što nisam bio ‘bolji’ Kršćanin. Sada mi je postalo jasno da moja borba uopće nije bila protiv jednog dijela moje osobnosti.

Smjesta mi je Sveti Duh vratio u pamćenje obećanje iz Joela 2:32: ‘I dogodit će se, da će svaki koji zazove ime Gospodnje biti oslobođen/spašen/izbavljen.’ Odlučio sam primjeniti ovo obećanje i osloniti se na njega (act on it). Izrekao sam jednostavnu molitvu koja je išla ovako nekako: ‘Gospode, Ti si mi ukazao da sam bio tlačen od strane duha depresije, ali Ti si obećao u Tvojoj Riječi da ako zazovem Tvoje ime, Ja ću biti oslobođen/izbavljen.’ Zato Te zazivam sada da me izbaviš, u ime Isusovo!

Odgovor je došao smjesta. Nešto poput golemog, nebeskog usisavača je sišlo na mene i usisalo sivu maglu koja je zakriljavala moju glavu i ramena. U isto vrijeme pritisak u području mojih grudiju je bio nasilno oslobođen, i ja sam malo uzdahnuo. Bog je odgovorio na moju molitvu.
Iznenada je sve oko mene postalo blistavije. Osjetio sam kao da je težak teret bio podignut sa mojih ramena. Bio sam slobodan! Cijeli sam svoj život bio pod tim tlačenjem. Bio je čudan osjećaj osjećati se slobodnim. Ali otkrio sam brzo da je sloboda bila normalna i da je tlačenje (oppression) bilo abnormalno.

Moj stari neprijatelj nije odustao od mene; i dalje sam se morao boriti protiv depresije. Ali VELIKA RAZLIKA je sada bila ta da su njegovi napadi dolazili izvani a ne iznutra. Postepeno sam naučio kako im se oduprijeti.’

E sad, što slijedi, tj. cijeli proces njegova razmišljanja, i promjena percepcije s obzirom na to odakle dolaze ‘napadi’ neprijatelja, mislim da krasno objašnjavaju praktično značenje ove opreme Božje sa kojom se danas bavimo, dakle, nastavljamo:

‘Onda (znači kad je skužio da neprijatelj i dalje napada na ‘glavu’, tj. na um) sam shvatio kako mi treba neka posebna zaštita za moj um. Kako sam meditirao nad Pavlovim riječima u Efežanima 6:13-18, zaključio sam da je ono što Pavle naziva ‘kacigom spasenja’ bilo osigurano za zaštitu mojeg uma. Ovo me ostavilo u čuđenju, ‘Da li ja već imam kacigu spasenja? Znam da sam spašen. Da li to znači da imam kacigu automatski?’

Onda sam vidio da je Pavle pisao Kršćanima koji su već bili spašeni, ali ih je i dalje on podučio da ‘uzmu’ kacigu spasenja. Ovo je na mene postavilo odgovornost. Morao sam ‘uzeti’ kacigu za sebe samoga. Ali što je bila kaciga?

Na sreću sam koristio Bibliju sa unakrsnim referencama. Unakrsna referenca za Efežane 6:17 su bili 1 Solunjani 5:8: ‘Stavite… za kacigu, nadu spasenja.’ Dakle kaciga koju je Bog osigurao da zaštiti moj um je bila NADA!

Ovo je bilo prihvatljivo za moj logičan um. Moj je problem bio pesimizam, ali suprotno od pesimizma je bio optimizam – neprestana nada u najbolje. NADA JE, prema tome, bila MOJA ZAŠTITA.’  (Derek Prince, ‘Oni će istjerivati demone…’)

Nadalje, i ovo što sada slijedi je izuzetno praktično važno … i vjerujem da može riješiti onaj najveći problem koji se javlja u umu depresivnog čovjeka glede toga KAKO IZGRADITI TU POTREBNU NADU, dakle:

‘Mi moramo vidjeti vezu između vjere i nade. Jasno je izrečeno u Hebrejima 11:1: ‘A vjera je supstanca/suština stvari kojima se nadamo.’

Vjera je ona temeljna pod-stvarnost na kojoj je izgrađena nada. Kada mi imamo valjanu vjeru, onda imamo valjanu nadu. Kada mi nemamo valjanu vjeru, mi može biti isto tako nećemo imati valjanu nadu (ako se prisjetite kako je za vjeru i istinu ista riječ, dakle ‘Amuna’ ili ‘Amina’, tj. kako je vjera u stvari Istina, odmah će vam izbiti u prvi plan koji je temeljni problem našeg X. na kojeg stalno upirem, a to je lažna doktrina ili krivo shvaćanje Pisma = tj. on jeste da čita godinama i vjerujem revno i sa otvorenim srcem Pismo, ali ga čita kroz naočale lažnih doktrina, tako da ono što čita krivo razumije, ili pak, na neke stvari uopće ne obraća pažnju; brat njegov, kao Katolik, je pak isto tako revno čitao, pa je na kraju otpao od vjere skroz; jel’ sad vidite stvarne posljedice ne-istine, i duboku vrijednost Čiste Istine!; meni je on u tom razgovoru rekao kako ‘se ne može više nositi sa tim ISKLJUČIVIM doktrinama, ovi govore kako su oni jedini u pravu, ovi pak kako su oni, a ja kako sam ja; e sad, ako Krist nije bio ISKLJUČIV kada je rekao ‘kako je JEDINO ON VRATA I KAKO JE ON JEDINI PUT’, Ivan 10:1, 9 + 14:6, i još mnoga druga mjesta, i ako ja ne trebam ISKLJUČ-ITI kao lažnu i štetnu doktrinu KATOLIKA I PROTESTANATA o vječnom prokletstvu, tj. NADU U SPASENJE bez obzira da li će duša završiti u paklu, onda ja nešto stvarno krivo razumijem u svemu ovome). Nada može biti tek željeno razmišljanje (wishful thinking). Ali kada imamo stvarni temelj vjere, mi možemo izgraditi valjanu nadu koja je zaštita za naš um.

Ja bi želio definirati nadu, vrlo jednostavno, sukladno Pismu. Nada je tiho, postojano očekivanje dobra utemeljeno na obećanjima Božje Riječi. U IZVJESNOM SMISLU, ONA JE NEPREKIDNI OPTIMIZAM. TO JE ZAŠTITA UMA. NADA JE JEDAN OPTIMISTIČAN STAV KOJI UVIJEK BIRA VIDJETI NAJBOLJE I NEĆE POPUSTITI PRED DEPRESIJOM, SUMNJOM I SAMO-SAŽALJENJEM. (‘Samo-sažaljenje’ je također demonski utjecaj, tj. ukazuje na prisustvo demona te kvalitete!)  (Derek Prince, ‘Duhovno Ratovanje’)

***

I sada, još praktična primjena ili odbrana od neprijateljskih napada, a o toj metodi smo pričali u Opremi Božjoj 6, koja se nadovezuje direktno na ovu o kojoj danas raspravljamo, a to je ‘Mač Duha ili Riječ Božja’, ali ne bilo koja Riječ Božja, već Grčki tekst na tom mjestu daje ‘Rhema Logos’, ili ‘IZGOVORENA RIJEČ’.

Baš smo pričali prije par dana Ml. i ja … i ona kaže kako to STVARNO radi, tj. kako se potvrdilo u odbrani od problema/nečistog duha proždrljivosti … čitamo dalje:

‘Postepeno sam razradio jednostavan praktičan način kako aplicirati ove Biblijske Istine u moj dnevni život. Naučio sam razlikovati između misli koje proizlaze iz mog vlastitog uma i onih insinuiranih od strane demona. Svaki puta kada bi mi se moj neprijatelj približio i htio ubaciti negativne i pesimistične misli, ja sam sebe disciplinirao suprotstaviti se sa pozitivnom riječi iz Pisma.

Ako bi demon sugerirao da su stvari išle u krivom pravcu/da je sve loše, ja bi se suprotstavio sa Rimljanima 8:28: ‘Sve stvari zajedno doprinose dobru onih koji ljube Boga, koji su pozvani u skladu sa Njegovom svrhom.’ I ja bi odgovorio mojem nevidljivom neprijatelju, ‘A ja sam pozvan u skladu sa Njegovom svrhom, prema tome, sve stvari zajedno doprinose mojem dobru.’

S vremena na vrijeme demon bi se poslužio taktikom koju je često uspješno koristio u prošlosti: ‘Ti nećeš nikada uspjeti.’ Ja bi mu se suprotstavio sa Filipljanima 4:13: ‘Mogu učiniti sve stvari kroz Krista Koji me snaži.’

Potpuna pobjeda nije došla u trenutku. Ali tijekom vremena, moji su mentalni refleksi bili izgrađeni do te točke da sam mogao skoro automatski oponirati bilo kojoj negativnoj sugestiji od strane demona sa nekom protivnom, pozitivnom riječju iz Pisma (po mustri iz Mateja 4:1-11!!). Kao rezultat, taj određeni demon sada rijetko gubi puno vremena da bi me napadao.’ (Derek Prince, ‘Oni će istjerivati demone…’)

U Ljubavi Kristovoj …

Lorens 

(Blato, 10 Kolovoz, 2011)