Duhovni Rat – Oprema Božja – 6 (Mač Duha, tj. Riječ Božja)…

‘Uzmite… i mač Duha, to jest Riječ Božju.’    Efežanima 6:17

Ekipica moja draga i mila, radosti moja velika pred dolaskom Kristovim, jutro vam želim iz svoje Blatske radionice, kako ste mi vi danas?! 

Ja sam se evo vrnuo jučer popodne iz Splita pa se sada ponovno bacam na rad-rad-rad i ne-umoran rad za Kristovo Kraljevstvo!

Kako su teme koje ovdje obrađujemo u ovoj seriji propovijedi o ‘Duhovnom Ratu’ i meni osobno prilično ‘nove’, tj. nisam im ranije pridavao neku posebnu pažnju, i kako u stvari ovo sada ‘zajedno’ prolazimo … budući dajem tako reći svoje prve misli i trenutna proživljavanja i percepcije na ovu temu … neka vas ne čudi što će recimo, kao danas, biti obrađen jedan dio ‘ratničke opreme’ koji nije po utvrđenom redu iz Efežana, naime, preskočit ćemo sa broja 1 (Bedra opasana Istinom) na broj 6, gdje Apostol navodi ‘mač Duha’ koji je ‘Riječ Božja’!

Nameće mi se cijelo vrijeme dok sam gledao situaciju na terenu (dakle, ja pratim ono što meni osobno iznutra skače u prvi plan!)… a posebice jučer dok sam bio u posjeti kod S. gdje sam onda po prvi puta izrecitirao ovu propovijed kako ću je sada izložiti vama… baš ova stvarnost i njezine praktične primjene i vrijednosti … pa mi nema druge nego onda poslušati nagonjenje Duha (Rimljanima 8:14)… stoga, obratimo pažnju na situaciju koja se praktično mora ticati svih nas Kršćana:

Netko napravi nešto što se nama ne sviđa … od ukućana uglavnom … i u nama se počne javljati bijes … koji je sukladan našoj ne-kvaliteti ili ne-savršenosti … najgore je, kako sam jučer recimo čuo od S., ako on uzme oblik tipa ‘oči bi mu iskopala’ ili ‘dođe mi da ga ubijem’, po čemu se odmah može vidjeti zašto se u Riječi Božjoj ‘bijes’ smatra jednakim sa ‘ubojstvom’ … što je lako shvatiti ako također razmislite kako je velikoj većini slučaja baš bijes koji prethodi ubojstvu!

Da su ubojstvo i bijes u istom košu potvrđujemo ovako Riječima Gospodnjim:

“Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A Ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.’ Matej 5:21, 22

E sad, ja sam jučer S. i tu njezinu situaciju sa bijesom odmah ‘ubacio’ u sljedeću sliku iz Pisma poradi lakšeg razumijevanja problema i metode kako se taj problem eventualno može sanirati i otkloniti:

Matej 4:

1 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.
2 I propostivši  četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
3 Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci  da ovo kamenje postane kruhom.”
4 A on odgovori: “Pisano je:  Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi  iz Božjih usta.”
5 Ðavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama
6 i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.”
7 Isus mu kaza: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”
8 Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva  kraljevstva svijeta i slavu njihovu
9 pa mu reče: “Sve ću ti  to dati ako mi se ničice pokloniš.”
10 Tada mu reče Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!”

… pa sam rekao sljedeće: U Mateju poglavlje 4, stihovi 1-10, predstavljene su u totalu kušnje koje je Isus Krist prolazio na Zemlji! On nije prolazio kušnje samo tada, već tijekom sveg života sve do zadnje kušnje na Križu, no ovdje su one predstavljene općenito i podjeljene na tri glavne kategorije koje su kasnije uočene i od strane Ivana (1 Ivanova 2:16), a to su:

1. Požuda tijela
2. Požuda očiju
3. Oholost duha

Jasno je svima da je svaki od nas, cijelo vrijeme za života na Zemlji, pod udarom Sotone koji iz nas neprestano želi izvući baš ove zle karakteristike putem kojih nas drži u svojim okovima i tako nam onemogućava ostvariti naš glavni cilj, a to je savršenstvo u Ljubavi i posljedično sjedinjenje u Ljubavi sa Bogom u Isusu Kristu (Ivan 17:21-23).

E sad, ono što sam objasnio jučer jeste da se ova cijela slika nalazila U Isusu … a ne van njega … i da je u Pismu samo zapisano kako je zapisano poradi korespondencije… dakle, Sotona Isusa nije doslovno ‘ponio na visoku goru’, već ta slika predstavlja ‘kušnju/e koju/e je On prolazio kada Mu je od strane Sotone pokušana biti usađena oholost’ = ‘oholost’ je dakle ‘uznešenje na veliku goru samo-ljublja’.

E sad, ista stvar važi i za nas sada … za SVE NAS … Sotona nas kuša u našem duhu … a preko požuda tijela (Jakovljeva 1:14)… te nam u umu dolaze misli …a u volji osjećaji … da činimo ono što je tamo oslikano u tri kategorije … naime, da se prepustimo tijelu i uživanju … ili da se recimo prežderavamo ili pak nekontrolirano seksualno zadovoljavamo … zatim, da želimo posjedovati sve stvari ovog svijeta i uživati ovaj svijet … i zanemariti duhovno stremljenje i kraljevstvo koje nije od ovog svijeta… i treće, da smo bolji od drugih … da smo pametniji od drugih … da drugi nama moraju služiti a ne mi njima …

Tko sve ovo Sotonsko ne prepoznaje u sebi … taj je i slijep i gluh i dobrano zaveden!

***

E sad, što nam Riječ Božja otkriva kao ORUŽJE u takvim situacijama kada primjećujemo da nas Sotona mami na svoju teritoriju i zavodi…. što je dakle naš Spasitelj napravio … i što On u nama mora dan danas i svakodnevno raditi kada se suočavamo sa ovim ISTIM kušnjama!

On je na svaku takvu pomisao ili htijenje, za koje je prepoznao da su Sotonski, reagirao koristeći Mač Duha, tj. Istinu iz Riječi Božje, te je rekao: ‘Pisano je…’, pozivajući se na Pismo Starog Zavjeta, točnije, Knjigu Ponovljenog Zakona (ovo je važno za zapamtiti jer ta ista Knjiga kaže da će svi koji se klanjaju bilo kojem drugom Bogu osim Gospodu Bogu Koji nas je Iskupio i Spasio, biti podložni prokletstvu do 3-eg i 4-og koljena, što će reći, takvim jednim Kristo-hulnim činom on sve do svojih praunuka baca sjenu prokletstva = Izlazak 20:1-6)!

Obratite pažnju da je na taj način Sotona svaki puta bio odbijen … i na kraju poražen … što će reći … Mač Duha nije samo obrambeno oružje … već i napadačko … tj. mi se Istinom koju poznajemo ne služimo samo kao znanjem već i kao aktivnim napadom na Protivnika kojemu ‘u lice’ izgovaramo Riječ Istine (Grčki tekst daje ‘Rhema Logos’, što znači, ‘Izgovorena Riječ’!)… pod kojom on na kraju mora popustiti … i napustiti nas … kada vidi da smo čvrsti i postojani u Istini …

‘Tada Ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili  Mu.’ Matej 4:11

Od nas Pismo jasno zahtjeva da se ‘đavlu odupremo’ … tj. da nismo samo pasivni pod njegovim nasrtajima! Jakovljeva 4:7 + 1 Petrova 5:8, 9

Da bi vam pojasnio što mislim pod ‘aktivnim odupiranjem đavlu’, a ne ‘pasivnim trpljenjem njegovih nasrtaja’, dodajem: Pasivno bi čekanje bilo samo se moliti da nas Isus zaštiti, a aktivno odupiranje bi bilo nakon takve molitve uzeti mač i opaliti Sotonu po repu! 

***

Pogledajmo sada najpraktičnije kako to izgleda u praksi, i ono što sam jučer objasnio S., dakle:

Kada čovjek primjeti na sebi kako stalno ‘kiksa’ u nekim situacijama … a mislim da je većina naučila da nam se iste situacije i kiksevi ponavljaju sve dok ne naučimo koja je ‘poezija’ tih situacija u kojima se nalazimo…. kao recimo ovdje da će ga bližnji na dopust Kristov isprovocirati na Bogu-protivnu i za bližnjeg i sebe samoga uništavajuću emociju i akciju, jer ‘bijes’ i naknadna ‘mržnja’ jesu ubojstvo ‘Ljubavi prema bližnjemu u čovjeku’ … čime čovjek izuzetno šteti samome sebi … što je i namjera Sotone … dakle da uništi Ljubav u čovjeku pomoću koje Bog, Koji je Ljubav, ulazi u čovjeka i čovjek tako živi u Njemu (1 Ivanova 4:16)… tome čovjeku bi dakle bilo uputno da za tu priliku ima spreman jedan ‘mač’ ili točan citat iz Riječi Božje koji direktno pobija to Sotonsko nastojanje …

… a ja sam predložio S. da to bude ono što je rečeno u stihu br. 22, naime:

‘Svaki koji se srdi  na brata svoga, bit će podvrgnut sudu…’  što je rečenica koju bi čovjek trebao, kada se vidi da ‘lonac počinje kuhati’, a u spoznaji kako je Sotona glavni ‘kuhar’, izgovoriti jasno i glasno ne samo u svom umu, već i naglas … dakle, opet moj prijedlog:

‘Odstupi od mene Sotono, jer PISANO JE: svaki koji se srdi na svoga brata, bit će podvrgnut sudu!’

(ISKRENO: ovo je što sam rekao S., NO U MOM UMU, dovoljno bi bilo reći ‘Odstupi od mene Sotono, jer PISANO JE: NE UBIJ!’, a u svjesnosti da je bijes i mržnja duhovno ubojstvo, zvani još u riječi i ‘krv’ = Izaija 1:15!)

Ili pak:

‘Odstupi od mene Sotono, jer PISANO JE: Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.‘ Mudre Izreke 29:11

Uvjeren sam, a vidim da je i Derek Prince slična uvjerenja, kako baš IZGOVORENA riječ kako je nalazimo u slovu Pisma… ima silu da otjera protivnika … znači … u tim trenucima treba jasno i glasno IZGOVORITI citat iz Pisma … kao da govorimo živom biću koje stoji pred nama!

Još je bolje, i to je ono što sam predložio S. … da u svjesnosti o vlastitoj slabosti … a kao mudra priprema u miru za buduće bitke… mi te citate koji direktno pogađaju one Sotonine ‘utvrde’ u nama IZGOVARAMO PRIJE NEGO SOTONA KRENE U NAPAD na nas … znači, dok je on pasivan … što vam u mojoj terminologiji koju su neki već čuli, znači, ‘idete u rat kada se vama hoće!’ 

Drugim riječima, da čovjek izgovara te citate tijekom dana … i kada nije u borbi!

Jednom kada je čovjek ovog svjestan … tj. kada je svjestan da je jedno od njegovih najvažnijih oružja baš Riječ Božja tj. neke od tamo zapamćene Istine koje su ‘mačevi’ kako smo već objasnili po korespondencijama sa neba … onda će on imati više volje i energije čitati tu istu Riječ ne bi li se iz nje i po njoj prikladno i moćno oboružao za ove borbe koje, ponavljam, zapadaju svakog Kršćanina bez izuzetaka!

***

Da je Riječ Božja u značenju slova izuzetno silna, potvrđuje sljedeće iz otkrovenja Emanuela Swedenborga (‘De Verbo – 20:2’):

‘Isto je i sa snagom/silom Božanske istine. Sva sila u duhovnom svijetu pripada Božanskoj istini koja izvire iz Gospodina. Kakva je tamo sila/snaga Božanske istine može biti ilustirano mnogim primjerima iz osobnog iskustva (navesti određeni broj primjera koji se odnose na to iskustvo). Štoviše, sva snaga/sila Božanske istine u potpunosti počiva u prirodnom/literalnom smislu Riječi; duhovni smisao bez prirodnog smisla u sebi nema snage/sile, već jedino u literalnom smislu u kojem počiva (ili ‘u kojem je sadržan’) duhovni smisao. Prema tome, kada duhovi iznesu/predstave bilo što iz literalnog smisla, ostvaruje se jasna/očigledna komunikacija/veza sa nebom; ali ne i ako iznesu nešto iz duhovnog smisla bez (ili ‘odvojeno od’) prirodnog smisla…’ 

Što će vam se sigurno svidjeti jeste sljedeće, da ‘kosa i brada’ u Riječi Božjoj, kada se to primjeni na Gospoda, predstavljaju ono ‘krajnje ili konačno od Njegovog Božanskog ili Njegove Riječi, i otud značenje Slova, stoga, kada je ‘Samsonu’ bila ‘obrijana kosa’, on je izgubio svu svoju moć… ‘to je zašto je ono što drži Riječ zajedno i daje joj njezinu snagu u njezinu konačnom značenju, značenju Slova; jer ovo podupire i drži zajedno svu Božansku Istinu koju sadržava!’  E.Swedenborg ‘De Verbo – 10’

Istu ‘moć’ gube oni koji se mole nevidljivom Ocu … koji tako reći ‘zanemaruju’ Njegovo Božansko krajnje, koje je proslavljeno Ljudsko Isusa Krista … ili ‘jagnje’ kojem je ono, po jasnim riječima iz Otkrovenja 5:12 dana sva ‘moć, i bogatstvo, i mudrost, i snaga, i čast, i slava, i blagoslov!”

***

Sve što smo rekli sada za bijes, važi i za svaku drugu negativnu emociju/žudnju u sve tri kategorije, recimo za proždrljivost, gdje bi ja osobno sljedeće uzeo u obzir kada me ‘papica’ previše vuče:

‘Odstupi Sotono, jer PISANO JE: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj Riječi koja izlazi iz Božjih usta!’ Matej 4:4

Ili još:

‘Odstupi Sotono, jer PISANO JE: Onima kojima je Bog trbuh, svršetak je propast!’ Filipljanima 3:19

U Ljubavi Kristovoj …

Lorens 

(Blato – 19 Srpanj, 2011)