Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Nosite bremena jedni drugih (Lorens N.)

Print Friendly, PDF & Email

  Nosite jedni bremena drugih… (Napomol nove Tematske Knjižice o ‘Molitvi življenja Kristovog Evanđelja Ljubavi’)

‘Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!’  Galaćanima 6:1, 2

‘Podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospod vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – Ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani  u jednom tijelu!’          Kološanima 3:13-15           

‘Ako slijepi čovjek ide cestom pipajući oko sebe, jedino ispravno je da  se mi koji možemo vidjeti odmaknemo u stranu te izbjegnemo sudariti se sa njime. A ako on, nesretnim slučajem, udari u nas, ne trebamo biti uvrijeđeni, nego mu radije pomoći pronaći njegov put. Ako nas to naljuti, to jedino dokazuje kako smo više slijepi nego sam slijep čovjek, i da nam u potpunosti nedostaje i zdravog razuma i ljudskog suosjećanja. Slično, ako nas itko progoni budući slijedimo Istinu, mi bi trebali – umjesto da budemo uvrijeđeni – oprostiti i moliti se za tu osobu u Ljubavi. Ako nastavimo doživljavati protivljenje, mi ništa ne gubimo budući mi, poradi Učitelja, doživljavamo Istinu, što je naša nagrada.

            Ako služimo u Ljubavi, onda će naša služba roditi plodom. Ako neki ljudi govore zlo o nama ili nas vrijeđaju i kritiziraju, onda ih mi trebamo utoliko više ljubiti. Oni mogu kušati slatke plodove naše Ljubavi. Kada neodgojeni dječaci vide stablo sa slasnim voćem koje visi sa njegovih grana, oni ponekad na njega bacaju kamenje. Stablo nema kamenja za bacanje, ali slobodno dijeli ono što ima – slatko voće – bez gunđanja i prigovaranja. Zato ne budite obeshrabreni ako vas neki vrijeđaju i kritiziraju zato što slijedite duhovan život. To je znak da oni u stvari čeznu za plodom/voćem kojeg vam je Bog dao. I čak ako vas iz zlobe i prkosa napadnu, i dalje vi možete ponuditi duhovne plodove i otkriti Božju Ljubav.’           Sadhu Sundar Singh (‘Sadhuova Mudrost – služenje’)   

Ekipica moja draga, braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u svetom Imenu Isusa Krista! J

Tijekom mojeg posljednjeg kratkog Apostolskog iz-leta dogodila se jedna vrlo važna praktična situacija… koju nikako ne bi htio zaobići u ovim svojim ‘izvješćima sa terena’, a koju ću ujedno iskoristiti i da bi najavio tu već dugo očekivanu Tematsku Knjižicu br. 33 (ostavio sam joj eto bio taj broj, iz emotivnih razloga †), Knjižicu o mojoj ‘Molitvi življenja Kristovog Evanđelja Ljubavi’ koja će, vjerujem, nakon još par pre-čitavanja biti spremna za javnost J.

Zgoda, koju vjerujem sigurno već poznajete, bilo po sebi bilo iz odnosa okoline prema vama, ulazi više manje u sljedeći okvir:  

Osoba X je za jednu posrednu uslugu u djelu milosrđa kontaktirala osobu Y… osoba Y pak na to nije odmah odgovorila… iz opravdanih razloga o kojima osoba X nije bila obaviještena… osobi X se žurilo privesti kraju tu svoju akciju dobročinstva pa je, s obzirom da se osoba Y i dalje nije javljala (treba napomenuti kako se ovdje ne radi o nekim dugim vremenskim razmacima, već o danima), njoj napisala nekoliko poruka da javi ako nije u stanju koordinirati spomenuto dobročinstvo, tako da se onda zna snaći na drugi način… osoba Y je ton u tim porukama shvatila kao ‘zlostavljanje’ (ja osobno moram reći kako to nisam shvatio i doživio čitajući te poruke, premda ne kažem kako osoba X možda nije bila nešto ne-taktična ili nasrtljiva; sve to je u stvari nevažno za naš argument što ćete nadam se i sami shvatiti kako se priča bude odvijala)… tj. kao napad na sebe… te je DOSLOVNO pobijesnila… i, nakon što je ‘očitala bukvicu’ osobi X… prekinula sa njom svaki daljnji kontakt!

E sad, recite vi meni, zar ovo nije za zaplakati od tuge, pa čak da se dogodilo negdje van kruga (Ekipice) gdje se neprestano govori o Isusu Kristu i Njegovoj Ljubavi (opet ponavljam, riječ je o prijateljima Kršćanima!)?! L

Ja se tako tužan u duši mislim sam za sebe: Kad je ovakva situacija među ‘braćom i sestrama’ Kršćanima, i kad je konflikt koji je doveo do prekida ikakvog komuniciranja nastao dok se htjelo sprovesti jedno doista milosrdno djelo, kako li tek stoje stvari tamo gdje su ljudi bez-Božni, i gdje su im samo vlastita materijalna dobit ili zadovoljstvo na pameti?! L

Zato, eto, Kraj dolazi, i mora doći… sve se opet mora postaviti u Red Božanske Ljubavi… iz kojeg je ispalo skroz na skroz… jer niti Zemlja, niti ljudi na njoj, više ne ispunjava(ju) određenu im svrhu!

*

No, vratimo se našem slučaju, gdje, kako rekoh, apsolutno nije važno da li je osoba X u odnosu na osobu Y uopće zgriješila, jer ona može biti JESTE zgriješila, a može biti da je greška u percepciji same osobe Y, budući mi percipiramo ono što druga osoba izgovori ili napravi u skladu sa našom vlastitom kvalitetom ljubavi i mudrosti, tj. u skladu sa našim vlastitim ‘programom’.

‘Jer što je vanjsko afektira svakoga u skladu sa njegovim vlastitim unutarnjim; a Istina, iz kojih god usta mogla biti izgovorena, ulazi u slušanje drugoga i primljena je od strane uma/duše u skladu sa stanjem i kvalitetom uma/duše.’      

E. Swedenborg ‘Anđeoska mudrost u svezi Božanske Providnosti – 14:2

Dakle, ponavljam, za našu raspravu i za vaše daljnje usavršavanje u Kršćanskoj Ljubavi kakvu nam je Krist ukazao i ostavio u nasljeđe, uopće nije važno tko je tu u pravu, jer među dvoje ljudi teško da će netko ikada biti u pravu kada su obadvoje nesavršeni,

Nesavršenstva drugih se trebaju (pod)nositi u ljubavi.

Da bi bili zadovoljni čak sa najboljim ljudima, mi moramo biti zadovoljni sa malo i jako puno podnositi. Oni koji su najsavršeniji, imaju mnogo nesavršenstava, i mi imamo velike greške, tako da među dvije strane, obostrana tolerancija postaje jako teška. Mi moramo nositi bremena jedni drugima, i tako ispuniti zakon Kristov (Galaćanima 6:2), time se isticati jedno nad drugim u ljubavi.’ Mir i harmonija/jednodušnost će biti puno potpomognuti učestalom šutnjom, običajnim usredotočavanjem, molitvom, odricanjem od samog sebe, odbacivanjem svih ispraznih kritika, i vjernim odstupanjem od ispraznih refleksija ljubomorne i teške ljubavi spram sebe samoga. Koliko puno nevolje bi ova jednostavnost dokončala! Sretan je onaj koji niti sluša vlastito ja niti priče drugih!

Budi zadovoljna time da vodiš jednostavan život, u skladu sa svojim stanjem. Budi poslušna, i podnosi svoj dnevni križ; potreban ti je, i dodjeljen ti je čistim milosrđem Božjim. Glavna stvar je iz sveg srca prezreti sebe samoga, i biti voljan biti prezren, ako to Bog dopusti. Hrani se Njime jedino; Sv. Augustin je rekao kako se njegova majka hranila molitvom; čini i ti isto tako, i umri za sve drugo. Mi jedino možemo živjeti Bogu sa neprestanim usmrćivanjem vlastitog ja.’

(Francois Fenelon, ‘Duhovna Pisma – 21’; dok sam tumačio ‘blagodati’ ove situacije u Zg-u J… simultano sam prevodio nekoliko pisama od tog naj-naprednijeg učenika naše Madame Guyon, pa ću ih ovdje ubaciti gdje to bude prikladno zbog njihove predivne Kršćanske poruke; meni osobno su ova njegova Pisma bila izuzetno važna pouka na mom putu usmrćivanja vlastitog ja,  tj. potpunog prepuštanja u ruke Isusa Krista; ovo što ovdje obrađujemo je dakle gradivo iz Metode Molitve Madame Guyon, pogl. 6 & 7)

… već je jedino važno da li su osoba X i osoba Y svojim htijenjem, razmišljanjem i posljedičnim djelovanjem sagriješili spram Ljubavi Isusa Krista, i time protiv bližnjega i u krajnjem slučaju protiv sebe samih, budući je ta ista Ljubav također ono što čini njihov vlastiti život, tj. ono što njih same oživljava?!

Zbog lakše ‘navigacije’, smjestit ćemo ovu našu situaciju u gore kao uvodni citat odabrane stihove iz Galaćana, dakle:

‘Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu,

Recimo dakle da je osoba X doista bila nasilna, tj. da je kriva po svim točkama dnevnog reda, i da je tamo gdje nije trebalo krivo pretpostavljala koji su razlozi ne-javljanja osobe Y, i da je sadržaj posljedičnih poruka doista bio krajnje uvredljiv, dakle uzmimo da je osoba, ili još bolje, bližnji X, doista i do grla u prijestupu. Ne kažem da jeste, ne kažem da nije, jer za našu raspravu to nije važno, no ovdje pretpostavimo da jeste, jer je nama važno ponašanje osobe Y u tom ‘KRIV JE’ slučaju (posebno sam koncentriran na osobu Y jer smo svi mi, više ili manje u ovoj situaciji ne samo jednom tijekom dana, tj. stalno se moramo susretati sa nekom opakošću ili zlim nakanama u ljudima u svijetu, jel tako?!)!

Vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti.

Da li je dakle osoba Y, koja za sebe tvrdi kako je duhovna, i također kako je jako blizu Kristu (svima, a ne samo osobi Y, ponovno preporučam posvetiti se pomnom čitanju 4 Evanđelja, kao i Poslanica Kristovih Apostola, posebice praktičara Pavla, tako da bi imali ispravna Božanska mjerila u svom životu, i da bi znali pravilno, znači po Božju, procijeniti i sebe same a i svijet oko vas; molim ovdje pažljivo čitanje Galaćana 5:19-26), ispravila kako se njoj čini grešnu osobu X, tj. svoga BRATA U KRISTU, na Kristov način, ili još, da li je ona ‘U DUHU BLAGOSTI ljubila svoga ne-prijatelja i molila se za tog svog zlostavljača’ (Matej 5:44) i tako potvrdila svoju Kristo-liku duhovnost?!

Kao kriterij (kroz kojeg ja najprije gledam sebe pa onda također i sve ljude oko sebe, a ponajviše one koji se predstavljaju kao Kršćani; Matej 7:12) iz Knjižice br. 33 vadim jednu Objavu zajedno sa svojim komentarima:

Bertha Dudde, br. 1003, 12 Srpanj 1939

 OPOMENA U SVEZI PRAKTICIRANJA SAMO-KONTROLE… BLAGOST… MIROLJUBIVOST

Naučite se(be) obuzdati/svladati i postanite blagi i miroljubivi (Matej 11:29), jer vaše vrijeme na Zemlji vam je dano kao probni period za vrijeme kojeg vi trebate postići potpunu zrelost, izvježbati i oblikovati sebe za dobrobit vaše duše (Matej 5:48). Vi ćete teško biti u stanju ispuniti vaš zemaljski zadatak ako najprije ne težite k ovome, jer sve vaše duševne poteškoće proizlaze iz vašeg vlastitog nedostatka samo-kontrole. I stoga poslušajte što vam Gospod Osobno proglašava:

Vi, Moja djeco na Zemlji, se morate potruditi da jedni druge tretirate sa Ljubavlju… Vi ste odabrali ovaj boravak na Zemlji u saznanju o tome što vam nedostaje (vidi BD 7146); vi imate mnoštvo prilika da se borite protiv vaših slabosti i pogrešaka, ali vi također morate imati dobru volju da iskoristite ponuđene mogućnosti i, kroz neprestano samo-obuzdavanje, rasti sve više u snazi i prevladati vaše greške.

[Uvijek imajte na umu kako nam taj nama ne-mili bližnji nije poslat slučajno, već je njegova ne-kvaliteta jako mudro odmjerena u odnosu na našu ne-kvalitetu da bi ispravnim djelovanjem po Kristu = Njegovoj Riječi, i u Njegovoj Ljubavi, mi sebe prevladali i tako dalje usavršili u Njegovoj Ljubavi, i da bi naknadno tom Njegovom Ljubavlju On kroz nas, koji smo Mu to time dozvolili, mogao iscjeliti koliko je to moguće i ne-ljubav u tog bližnjega]

Imajte na umu (ili ‘uvijek pred sobom imajte Kristov primjer! = Hebrejima 12:1-3; 3:1), djeco Moja, sa koliko puno strpljenja Sam Ja morao opet i iznova previdjeti vaše slabosti, a ipak Moja Ljubav prema vama ne opada… Uzmite u obzir koliko više razloga bi Ja imao da postanem nestrpljiv, i kako Ja, ipak, u krajnjem strpljenju i milosrdnosti, ponovno grlim (ili ‘privijam k Sebi’) Svoju djecu i s Ljubavlju im opraštam kada su ogriješili… uzmite u obzir da je Moj život na Zemlji iziskivao obilje strpljenja prema grešnom čovječanstvu, koje pri svemu tom nije prepoznalo/pozdravilo/cijenilo Moju Ljubav pa je sve dobro koje sam učinio za ljude nagradilo/otplatilo/vratilo sa nezahvalnošću i naposlijetku Mi prouzročilo takvu neopisivu patnju (Psalam 35:12; 38:20)…

Koliko samo su Me ponizili i izmišljali svakojake vrste mučenja i, bez ikakve krivnje, Me izručili da budem raspet (Ivan 18:19-40; 19:1-30)… A Ja Sam strpljivo uzeo na Svoja ramena čak i ovu najgorču nepravdu i usprkos tome nisam povukao Svoju milosrdnost od onih koji su Me povrijedili (= koji su Mi učinili nepravdu)… Ja Sam preklinjao Oca na nebu da im oprosti njihove grijehe (Luka 23:34) i nisam se okrenuo/udaljio od čovječanstva već Sam ih pokušao pridobiti sa strpljenjem i Ljubavlju i na taj način im donijeti iskupljenje/izbavljenje. I prema tome vi također (ako ćemo doista a ne samo na usnama biti Kristovi sljedbenici; Izaija 29:13; Matej 15:8; Marko 7:6) trebate prakticirati vrlinu samo-odricanja, ljudi trebaju živjeti za drugog i jedino nastojati jedan drugome olakšati patnju, tako da ćete postati savršeni (Matej 5:48) i nećete živjeti vaš zemaljski život uzalud. I žrtvujte sve vaše brige i boli Meni, i postat ćete blagi poput golubica (Matej 10:16) i komunicirati ćete jedni sa drugima strpljivo i sa Ljubavlju, i unutrašnji mir će ući u vaša srca (Matej 11:29)… a Ja ću vam pomoći ako ste u opasnosti izgubiti se.    AMEN

I zatim izvadak iz još jednog toplog Fenelonovog pisma:

SAMO JE NESAVRŠENSTVO NETOLERANTNO NA NESAVRŠENSTVO.

Izgledalo mi je kako ti je potrebno još veće proširenje srca u odnosu na mane u drugih. Ja znam da si ne možeš pomoći vidjeti ih kada dođu pred tebe, niti spriječiti mišljenja koja ne-dobro-voljno formiraš u svezi motiva nekih od onih oko tebe. Ne možeš se čak riješiti izvjesnog stupnja nevolje kojeg ti ove stvari uzrokuju. Biti će dovoljno ako si voljna podnositi te mane koje su nepogrešive, odustati od osuđivanja onih koje su sumnjive, i ne dopustiti sebi da budeš tako njima pogođena da prouzroče hladnoću osjećaja među vama.

Savršenstvo sa lakoćom tolerira nesavršenstvo drugih; ono postaje sve svim ljudima (1 Korinćanima 9:19-23, naglasak na stih 22!)…’ (F.Fenelon – Duhovna Pisma – 24’; izvadak)

Ja mislim da nije!

pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti.

Nego što se dogodilo, namjesto toga ta je osoba Y sama podlegla napasti… tj. sama je zgriješila protiv Kristovog zakona Ljubavi, i tako protiv Njega, bližnjeg i sebe same! Drugim riječima, ‘dala je prostora zlu’ (Matej 5:39)… i Sotona je pobijedio… tj. ostavio još jedan ožiljak na duši!

Ponavljam, osoba Y je pobijesnila (njezine vlastite riječi i opis!) te prekinula svaki odnos sa osobom X.

*

Pričao sam naknadno sa osobom Y, jer riječ je o meni dragoj osobi, u svezi te ‘duševne mane’ koja je ovdje izbila na vidjelo (valja dobro uočiti što znači ‘izbila na vidjelo’, budući nju nije ‘stvorila’ osoba X, stoga osobu X za ništa ne treba kriviti, nego ju je Krist kroz osobu X htio ukazati osobi Y budući je takva jedna duševna mana velika prepreka ka savršenstvu, stoga Njega treba uvelike slaviti!), i ona reče: ‘Jesam, bila sam bijesna, ali više nisam… što mogutakva mi je narav!’

Hm, hm, hm… pitam sad ja vas, ‘Da li mislite kako ove riječi osobe Y ukazuju da je ona kroz i nakon ove zgode ozdravila od te gore opisane teške boljke duše?!’ ‘Mislite li da ove riječi ukazuju kako je ona prevladala tu svoju duševnu manu?!’

Ja osobno mislim da nije.

E sad, rastavimo ovu gore rečenicu i obratimo najprije pažnju na ono ‘bila sam… više nisam’, i što to stvarno znači. Jedna od opcija koju možemo uzeti kao predložak je ona koju Krist daje kroz Jakoba Lorbera:

‘Razmažena djeca neće nikada postići nikakvu veličinu u životu. Premda im se ništa zlo ne mora dogoditi i premda oni ne moraju upasti u nevaljalštine, oni će postepeno razviti izvjesnu slabu točku koju nitko ne može povrijediti, a kamoli dodirnuti. Jednom kada je takva slaba točka dodirnuta ili čak povrijeđena, takva će osoba postati gnjevno luda i pokušati se osvetiti na svaki zamislivi način prijestupniku, ili ga bar upozoriti da odustane od takve šale u budućnosti da ne bi snosio vrlo opake posljedice. Takva slaba točka u stvarnosti nije jedno zlo koje nastaje iz zle volje i spoznaje, ali je, unatoč tome, rana na duši koja će uvijek ostati ranjiva na tom mjestu, ne samo ovdje, nego također jedno dugo vrijeme u onostranom. Prema tome, dobro pazite da se tako zvane slabe točke ne razviju u vašoj djeci (Isus Krist nas kroz Jakoba Lorbera hoće upozoriti na to da se takve ‘slabe točke’ ili ‘rane na dušama’ mogu stvoriti lošim odgojem, tj. razmaženoću!).

(Slika koja slijedi je JAKO, JAKO VAŽNA za razumijevanje onog što ovime mislim reći, budući sam ja osobu Y upoznao dok je ona baš ‘opet’ bila u takvom jednom stanju za kojeg ovdje kaže, ‘bila sam, više nisam’, čiju bi dinamiku htio da dobro naučite svi vi, a ne samo osoba Y!) One postaju za dušu što su tako zvane kronične bolesti za tijelo. Kada je vrijeme stabilno (= kad čovjeku ide ‘niz dlaku’, tj. kako njegovoj ljubavi prema sebi paše) i lijepo sa povoljnim vjetrom, one su neaktivne, i pogođena osoba se osjeća sasvim dobro. Ali čim počne puhati loš vjetar (čim okolnosti počnu odstupati, znači ljudsko ponašanje ovdje), takve rane u tijelu se počinju uzrujavati i bol često tu osobu dovodi do očajanja. Baš kako je za doktora teško izliječiti takve kronične fizičke defekte, tako isto je teško ili čak još teže (za duhovnog doktora) iscjeliti takve duševne rane.’  (Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/126:8-11)

Još pogubnije je ono što se krije ‘iza’ sljedećih riječi u rečenici iznad, naime, ‘što mogu… takva mi je narav’… pa bi ovdje htio ukazati što će se dogoditi sa svakim onim koji se već ovdje, na Zemlji, svim svojim silama ne trudi promijeniti ili pre-poroditi tu svoju narav, već radije koristi svoju inteligenciju da bi te svoje rane ‘sakrio pred drugima’, ili pak ‘da bi na ovaj ili onaj način izbjegao da one izađu na vidjelo’ (rekla bi jedna moja prijateljica: ‘Sagradio je oko sebe DEBELE ZIDOVE!’).

Katastrofalne posljedice takve jedne strategije ću vam pokušati dočarati sljedećim riječima našeg voljenog Oca Nebeskog, Isusa Krista, a one se nadovezuju na gore potcrtano i požućeno ‘… ne samo ovdje, nego također JEDNO DUGO VRIJEME U ONOSTRANOM!’

… Jer tkogod želi doista nadvladati neprijatelja on se mora sa njime pred sobom suočiti na otvorenome, i ne smije se skrivati iza svakojakih obrambenih metoda. Budući kada neprijatelj vidi opkop, on će doista odustati jedno izvjesno vrijeme od otvorenog napada budući shvaća kako sa svojom silom nije dovoljno snažan protivnik za dobro-utvrđenog protivnika. Ali on opkoljava dobro-utvrđenog protivnika, i onda će pozvati pojačanja sa svih strana. Nakon toga, kada se neprijatelj osjeća dovoljno snažan, on napada i dalje dobro-utvrđenog protivnika i nadjačava ga bez poteškoća.

Ja smatram slučaj kada neprijatelj nije bio sposoban učiniti ništa protiv dobro-utvrđenog protivnika sve dok je ovaj stajao iza njegovih opkopa. Ali protivnik iz straha od jačeg neprijatelja neće ostati zauvijek iza njegova čvrstog opkopa. On će ga morati napustiti jednom i morat će doći na otvoreno bojno polje. Kako će on onda proći kada ga neprijatelj, koji potajno čuči negdje u zasjedi, napadne? Ja vam kažem: Ova druga otvorena borba će onda biti daleko puno teža nego da je on bio napao neprijatelja smjesta na otvorenom bojnom polju prvog puta.’  (Veliko Ivanovo Evanđelje)

Ovim je odlomcima dakle slikovito prikazano stanje ljudi koji, dok su u ovom tijelu, izbjegavaju iz ovog ili onog razloga ući u otvoreni sukob sa neprijateljem koji čuči u zasjedi … i misle kako se dok je ‘mir u duši’ ili ‘kući’ u stvari ništa ne događa… ili kako se ništa neće dogoditi!

No, recimo da se doista ‘ništa’ ne dogodi za života u svijetu, i da čovjek takav umre, što se onda događa? Isus Krist nastavlja:

‘Tamo će ga napadati svakojaka iskušenja koja ga moraju potaknuti na istinsku aktivnost. I ova će iskušenja za dušu – sa njegovim talentima koje je posjedovao već ovdje na Zemlji – biti ista kao i ovdje. Međutim, ona će za dušu sigurno biti puno teža nego ovdje, jer štogod duša misli i želi na drugoj strani, će također biti kao stvarnost (= to se oko nje pojavljuje kao njezin vlastiti svijet u kojem živi!). Ovdje je jedino suočena sa nevidljivim mislima i idejama protiv kojih se može sa lakoćom boriti i kojih se također sa lakoćom može riješiti, ali tamo, gdje misli i ideje postaju vidljiva stvarnost, recite Mi, kako će se slaba duša boriti protiv svojeg samo-stvorenog svijeta? Ako je na primjer već ovdje netko bio ispunjen sa gorućom strašću na pomisao o prekrasnoj mladoj ženi bližnjega, kako će proći tamo gdje će njegova misao, u skladu sa njegovom željom i voljom, stajati potpuno kao – premda prividno – stvarnost pred njime?

Prema tome, iskušenja su na drugoj strani puno snažnija nego ovdje. I što će duša biti sposobna učiniti da sebe oslobodi od teškog zatočeništva u svojim vlastitim zlim strastima? Tamo će ona morati raditi puno više svojom snagom da bi sebe oslobodila od konfuzije svojih vlastitih misli, ideja i maštarija. Jer ako neće započeti raditi na sebi samoj, njoj se neće odmah pomoći od strane milosrđa Boga ili bilo kojeg drugog duha, baš kao što je to već većim dijelom slučaj ovdje na Zemlji.’  (Veliko Ivanovo Evanđelje)

*

Da vas podsjetim, ‘bijes’ spada u zle strasti, u Riječi Božjoj se još naziva ‘krv’, budući je istoznačan sa ‘ubojstvom bližnjega’, što se često i događa kada nema ograničenja tj. straha od zakona i kazne. Kao potvrdu upravo rečenom vadim iz Pisma sljedeće iz Mateja 5:21-26:

“Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut  ognju paklenomu.” “Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš  da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred  žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i  prinesi dar.” “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu.  Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.”

Iz kasnijeg sam razgovora sa osobom Y, doznao kako se ona baš nije ‘brzo’ ili ‘najprije’ izmirila sa osobom X…

‘Srdite se, ali ne griješite!  Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom!’  Efežanima 4:26

…što pak ukazuje kako je ova rana na duši … tj. zla strast… ne baš bezazlena!

Čini se važno reći, kao dodatno objašnjene ovih riječi iz Mateja 5:23-24 (Marko 11:25), kako Bog ne priznaje i ne prihvaća slavljenje ljudi upućeno Njemu ako se istovremeno u odnosu na bližnjega krši Njegova Ljubav, tj. da se molitve takvih ljudi ne čuju na nebesima, tj. uslišuju! Ovdje je izvrsno čitanje Jeremija 7!

*

Jel me sad sa ovim pred-znanjem i iz ovog kuta gledanja polako hvatate što mislim reći, i zašto sam ovu situaciju stavio (i ovakve situacije obično stavljam) na Stol?

Naš F. mi je dao zanimljivo izvješće o zbivanjima kod njega kada je bio dobio od mene jedno takvo učenje gdje se bilo direktno ukazivalo na razloge nekih njemu i meni vidnih nedostataka u njegovom Krist-olikom ponašanju, naime, kaže kako mu je sasvim slučajno tijekom procesa prst ‘pao’ na sljedeće stihove iz Ezekijela 33:

1 Dođe mi riječ Jehovina:

2 “Sine čovječji, govori sinovima  naroda svojega! Reci: ‘Ako Ja na neku zemlju dovedem mač, a narod  te zemlje uzme jednoga između sebe i postavi ga za stražara,

3 a on – videći da mač dolazi na zemlju – zatrubi u rog i opomene  sav narod:

4 ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti te mač dođe i pogubi ga – krv njegova past će na glavu njegovu:

5 jer, čuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti – krv njegova  past će na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život.

6 A  opet, ako stražar – videći da mač dolazi na zemlju – ne zatrubi  u rog i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih: taj  je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali ću ja krv njegovu  tražiti iz stražarove ruke.’

7 I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu:  kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.

8 Reknem li bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš  i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik  će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz  tvoje ruke.

9 Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega  zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti  zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.

10 Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: ‘Prijestupi  i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?’

11 Odgovori im: ‘Života mi moga – riječ je Jehove Gospoda – nije  meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta  svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta  svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!’

12 Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: ‘Pravednika  neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti će  bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje  odvrati, kao što ni pravednik neće moći ostati na životu u dan  kad sagriješi.

13 Reknem li ja prevedniku: ‘Živjet ćeš!’ a on  se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit  ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde što  je počini!

14 A reknem li bezbožniku: ‘Umrijet ćeš!’ a on se  odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,

15 vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne čineći bezakonja – živjet će, neće umrijeti!

16 I svi grijesi  njegovi što ih bijaše počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po  zakonu i pravdi, živjet će!’

17 Ali sinovi naroda tvoga govore: ‘Jehovin put nije pravedan!’  Njihov put nije pravedan!

18 Ako se pravednik odvrati od svoje  pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti.

19 A  ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi  po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti.

20 A vi velite:  ‘Jehovin put nije pravedan!’ Svakome ću od vas suditi prema putovima  njegovim, dome Izraelov!”

(Eh, skoro sam bio zaboravio na radost koju su mi znale pružati ove riječi!)

Meni osobno bude žao vidjeti kako čovjeku nije jasno kako mu se baš na takav način, dakle otvorenim ukazivanjem na zlo u duši, od Gore ukazuje najveća milost:

‘Tako vam Ja ukazujem najveću milost govoreći vam otvoreno kakvi ste iznutra, tako da bi mogli sebe upoznati i na taj način se okrenuti potpuno drugačijim idejama, jer je to za vas još moguće.’            (Veliko Ivanovo Evanđelje)

No, opet mene što se tiče, ja moram paziti da se svidim Kristu i da vršim Njegovu volju, a ne da se svidim ljudima (Galaćanima 1:10), tako da im laskam i pričam priče u koje ne vjerujem, pri čemu prije svega imam na pameti uputu iz Mateja 18:15-17 + naravno Mateja 25:31-46.

‘Svaku riječ koju izgovori jedan od Mojih učenika-sluga, Ja Osobno Sam mu je stavio u usta, stoga Sam Ja Osobno govorio kroz njegova usta. To vam odgovara odakle Mojim učenicima pravo da tako govore sa vama. No vi jednostavno nikad niste zeljeli čuti Istinu već slavite laskanja i licemjerstvo. Zbog tog razloga vam se Moje riječi čine grube, te vas kao takve iritiraju.’  (Veliko Ivanovo Evanđelje)

(Tek godinama poslije sam pronašla potvrdu onog što sam primila, kada sam upoznala zapise štajerskog mistika Jakoba Lorbera. Nemoguće je pojmiti moju radost prilikom čitanja velikih Lorberovih djela, ‘Velikog Ivanovog Evanđelja’ i ‘Isusovog djetinstva’.’  Bertha Dudde, ‘Autobiografija’)

*

Jel sada iz ove perspektive polako shvaćate ogromnu važnost sljedeće jednadžbe Kristovog naj-aktivnijeg Apostola:

‘Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!’ 

Tj. da li razumijete kako je Isus Krist uredio baš ovakvu situaciju, baš takvo ‘zlostavljanje’ osobe Y, jedino zbog toga što je to najpotrebniji tretman za njezinu ne-Kršćansku kvalitetu ljubavi?!

(U ni-jednom izvješću osobe Y, ili komentaru, se ovaj kut vizije nije spomenuo, svo težište situacije se prebacivalo na ljudski faktor, što naravno meni osobno ukazuje na veliko prisustvo ‘ljudskosti’ u osobe Y, jer čovjek naravno gleda na svijet oko sebe sa SVOJIM OČIMA, ili kako bi to rekao Krist: “Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti  stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se  stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.””Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.”Luka 6:43-45)

Da li razumijete da je On to dozvolio baš da bi taj bijes izbio na površinu i da bi naknadno osoba Y spoznala svoju grešnost pred Njime, i pred bližnjim, pokajala se zbog toga, molila za oprost te uz Njegovu pomoć dala sve od sebe da to zlo u sebi nadvlada, bez čega nikada neće moći postići savršenstvo u Ljubavi koje je glavni preduvjet da bi se ostvario cilj našeg zemaljskog postojanja, a to je sjedinjenje sa Isusom Kristom (Ivan 17:20-26)!

Iz Knjižice br. 33 ovdje vadim:

‘U svakom ljudskom biću vi trebate vidjeti vašeg bližnjega, vašeg brata, budući ste svi vi djeca jednog Oca (Malahija 2:10; Matej 6:9; 1 Ivanova 4:20, 21); vi ne smijete dozvoliti da se niti bijes niti gorčina pojave u vama, već trebate znati kako će vam se sve približavati kako je blagotvorno za vašu promjenu, za vaše savršenstvo.‘  (BD 5632)

[Jedan od razloga zašto su ‘Petri’ gnjevno vade mač kad se nešto događa što im nije po volji je baš zbog toga jer ne znaju ‘kako im se sve približava što je blagotvorno za njihovu promjenu, i savršenstvo’! Drugim riječima, kako ne vide u tome Krista, već samo čovjeka, oni ‘Vade mač… i pogibaju!’  (Matej 26:52)]

*

I za kraj, kut gledanja na ovu stvar koji se meni posebice sviđa, tako reći naj-naprednije Kršćanstvo,  a kojem sam u Knjižici 33 posvetio podosta prostora, pa kaže: Da li razumijete kako nam Krist nikada ne bi poslao ijednu ‘opaku’ osobu, bez obzira kolike bile njezine mane i ne-vrle osobine, a da nam ujedno ne bi dao mogućnost da od Njega izmolimo snagu Ljubavi pomoću koje možemo, ako već ne potpuno iscjeliti, onda bar izuzetno ljubavno-pozitivno utjecati na tu osobu i tako započeti ili nastaviti taj njezin proces iscjeljivanja?!

Iz Knjižice br. 33 u ovo ime najprije vadim jedan odlomak:

‘Što je opako u vašem okruženju treba kroz vas postati dobro, vaša ljubav treba biti oružje koje vi koristite protiv vaših neprijatelja. Vi se nikada zlu ne smijete suprotstavljati sa zlom nego činiti dobro onima koji vam ne misle dobro.’ 

(BD 5632)

I na kraju cijelu jednu Objavu u kojoj je doista sve do u detalje objašnjeno:

Bertha Dudde, br. 8711, 30 Prosinac 1963

VEZA LJUBAVI TREBA POVEZIVATI SVIH BEZ RAZLIKE

Jedino Ljubav će vas svugdje i uvijek dovesti do savršenstva… I ta/ova Ljubav se treba zapaliti (ili ‘zabljesnuti’) duboko unutar vašeg srca, treba ispuniti cijelo vaše biće i motivirati svaku vašu namjeru i akciju, onda ćete doći sve bliže i bliže savršenstvu, onda možete reći kako ste ponovno rođeni, jer ste sebe ponovno promijenili u vašu temeljnu prirodu. Ali jedino nekolicina ljudi postiže ovaj visoki stupanj Ljubavi dok su još na Zemlji, ipak Ja već prihvaćam njihovu volju kao dokaz Ljubavi… volja da Me dosegnu (ili ‘dođu do Mene’), žudnja za Mojom prisutnošću, uvijek već dokazuju njihovu Ljubav (ili ‘svjedoče o njihovoj ljubavi’) prema Meni…

Vi ljudi niste u stanju sakupiti (u smislu, ‘kao kad se vojska ili posada skuplja za smotru/inspekciju ili za borbu’) ovu goruću ljubav prema Meni i svim stvorenim bićima, koja vas već na Zemlji čini Božanskima, vi živite u svijetu lišenom Ljubavi, i to također ima učinak na one koji su sami voljni ljubiti ali koji su, zbog neljubaznosti koja se ponavlja (ili ‘stalno ponavljajuće neljubaznosti’), iznutra zakočeni od blagonaklonog djelovanja (u smislu, ‘neljubaznosti koje se ponavljaju ih iznutra spriječavaju da čine djela ispunjena ljubavlju’) koje bi, međutim, probudilo uzvraćajuću ljubav (= izmjenu ljubavi; u smislu, ‘takvo djelovanje bi i na suprotnoj strani izazvalo Ljubavnu akciju’).

[Velika je istina kako se Ljubav među ljudima ohladila u ova Posljednja Vremena, uostalom to je jedna od glavnih značajki istoga = Matej 24:12, no isto je tako istina kako je velika milost živjeti na Zemlji baš u ovo vrijeme, budući nam se tako pružaju nebrojene prilike usavršiti se do najvišeg stupnja, i tako u kratko vrijeme ostvariti najviši cilj – deifikaciju naše duše, ili BOGOČOVJEŠTVO; ja uvijek imam na umu i još više u srcu, a sebi sam to neprestano ponavljao dok mi to nije duboko ušlo u samo biće, ‘Postoji jedna kvaliteta Ljubavi koja sve postiže, koja je u stanju promijeniti zlo u dobro, koja je u stanju kroz nas, ako joj to dozvolimo, iskupiti našeg palog i zavedenog brata ili sestru, a to je Ljubav koju nam je Svojim naj-svetijim primjerom ukazao Isus Krist!’ 1 Ivan 3:16 + 1 Korinćanima 13:4-8]

A vi bi i pored toga trebali sprovoditi ovaj rad na duši, vi bi trebali ljubiti čak i tamo gdje vas mrze (Matej 5:43-48; Luka 6:27:35), i uzdignut ćete se iznad sebe i postati sposobni za još veću Ljubav. I možete itekako vjerovati, kako ste vi to u stanju učiniti… samo ako uvijek apelirate Meni Osobno za snagu gdje ste sami za to preslabi.

Ljubiti nešto što je dobro i lijepo ne donosi neke posebne (po)hvale (= u smislu, u tome nema neke prevelike vrijednosti = ili ‘za to ne treba neka velika sposobnost’)… ali ukazati Ljubav osobi koja vas tretira loše ili ima mnogo nedostataka i grešaka je puno puno teže ali isto tako puno puno preporučljivije (= više hvale vrijedno), i onda će vaš stupanj Ljubavi zaista porasti i vi ćete M(en)i, Vječnoj Ljubavi, prilaziti sve bliže i bliže.

[Jer Krist nije bez razloga rekao one najvažnije od najvažnijih Riječi dok je propovijedao sa Gore, ‘Ljubite vaše neprijatelje’, baš tu je Kruna Kršćanstva, baš tu se posljednji otpor slama u nama i mi nadvladavamo ono ljudsko, tako postajemo Božja djeca = ‘Djeca Boga, Koji je Ljubav, znači bogovi, nećete postati po vjeri, premda je ona nužna, već tako da se potpuno transformirate u Ljubav, i tako poprimite Njegovu, a ujedno i našu izvornu prirodu!’ Matej 5:43-48 + Luka Galaćanima 3:26 + Psalmi 82:6]

Sa idejom da bi to bili u stanju/sposobni učiniti vi sebe morate otvoriti za Moje zrake svjetla… vi Mi se morate obratiti (= zamoliti Me) da omekšam vaša srca, da Osobno u vama djelujem čim se susretnete sa ljudima koji vam ne žele dobro ili koji vama ne izgledaju ugodno/ljubazno/privlačno.

[Jako, jako važno u Molitvi življenja Kristove Ljubavi; mi se uvijek i u svakom trenutku u tim trenucima, ili još bolje prije toga ako znamo da ćemo biti u blizini takvih ljudi, trebamo povezati sa Kristom i zamoliti Ga da nam da snagu, da nas prožme Svojom Ljubavlju, i tako nam omekša srca za braću i sestre; bez ovakve jedne molitve, tj. po-veza-nosti, sigurno ćemo podbaciti u našoj ljubavi!]

Uzmite u obzir činjenicu da su sva ljudska bića Moje žive kreacije, da Ja želim povratiti (ili ‘ponovno zadobiti’) sva ljudska bića kao Svoju djecu, da svi imate istog Oca (Malahija 2:10), ali da nisu svi ljudi postignuli isti stupanj savršenstva/zrelosti koji su trebali i mogli (= bili u stanju) postići na Zemlji (vidi ovdje obavezno Objavu br. 7811)Ali veza Ljubavi vas svih treba povezivati, jer jedino putem Ljubavi vi također možete pomoći onim manje savršenim/sazrelim ljudima da postignu viši stupanj savršenstva, jer ni jedna sa vaše strane odaslana zraka Ljubavi neće biti bez učinka/rezultata, uvijek će imati blagotvoran/povoljan/koristan učinak na dušu koja je i dalje okružena gustim slojevima.

[Koliko mi je samo milosti i blagoslova dala ova Objava sa ovim uputama i razjašnjenjima!]

Vi ste sposobni ukazati Ljubav takvim osobama samo ako uzmete u obzir bijednu/siromašnu kvalitetu njihovih duša, koje se i dalje moraju naprezati i boriti jedno duže vrijeme dok u potpunosti duhovno ne sazru. I ako se vi… čim se suočite sa takvom osobom… istog trenutka prisjetite Mene i Mog zračenja Ljubavi, koje je uvijek dostupno i jedino želi biti zahvaćeno od vaših srdaca… stoga je samo kratak poziv Meni u Isusu dovoljan za Mene da vas osvijetli i omogući vam da ljubite vašeg bližnjeg, kojeg vam Ja ne šaljem bez razloga u susret (= da prođe vašim putem!!!), jer i on baš kao i vi treba odrasti (= usavršiti se = postići zrelost) kroz takve susrete (!!!), koje vi u nutrini ne volite…

Vi nikad ne bi trebali svoje vlastite interese postaviti na prvo mjesto, vi nikad ne bi trebali zapitkivati da li su takvi susreti blagotvorni za vas već bi uvijek trebali uzeti u obzir situaciju druge osobe i pokušati joj pomoći, jer zar bi Ja dozvolio da vam se nešto dogodi što bi štetilo vašoj duši? Ljubav bi trebala sve više gorjeti/sijati u vašim dušama, i Moja zraka Ljubavi će uvijek dotjecati ka vama… Ali ako vi razmišljate/smatrate procijeniti/vrednovati ljudski sukob/susret i poduzeti zemaljske mjere ne bi li ga izbjegli onda vaša akcija, u tom trenutku, nije u kontaktu sa Mnom i također sa Moje strane ne možete očekivati nikakvu pomoć.

Sve što susretnete (ili ‘na što naiđete’) u zemaljskom životu vam se dogodi jedino zbog sazrijevanja/usavršavanja vaše duše, i vi to ne bi trebali izbjegavati već susresti (u smislu, ‘sa time se nositi’) koristeći se Mojom snagom, i onda ćete biti u stanju izvući bogate blagoslove za vas a također i za vašeg bližnjeg. Vi ste uistinu u stanju razviti visoki stupanj Ljubavi u vama jedino (1.) ako Me zazivate mentalno i (2.) apelirate za Moj dotjecaj/priliv snage, stoga za Moju iluminaciju Ljubavi, i (3.) sebe otvorite da bi ju primili. A to prema tome također zahtjeva (4.) da Me ne isključite iz vaših misli… I to je ključ (!!!), to je jedino objašnjenje koje trebate da bi postignuli vaše savršenstvo još na Zemlji… Jer čim Me vaše misli neprestano obuhvaćaju bujica Moje snage Ljubavi također treba na vas neprestano imati utjecaj, i onda Ja također uvijek mogu biti neprestano prisutan sa vama…

Moje prisustvo vam međutim daje dokaz vašeg sjedinjenja (ili ‘svjedočanstvo o vašem sjedinjenju’) sa Mnom, koje se uvijek postiže jedino Ljubavlju. Otud bi vas Ljubav mogla učiniti u potpunosti Božanskim već na Zemljiipak kako ste Ju vi rijetko u stanju uzdignuti na viši stupanj morat ćete također patiti i kroz patnju razložiti omotač duše (hoće reći kako se duša na Zemlji pročišćava, a samim time Božanski duh u njoj oslobađa, SAMO na 2 načina, Ljubavlju i patnjom)… Ipak, bez obzira što vam se dogodilo, sve je itekako dobro izračunato (= uzeto u obzir) i uvijek će biti za vaš najbolji interes čim ste Mi se voljni vratiti i ući u konačnu uniju sa Mnom, koja će vam garantirati vječni život u blaženoj sreći.  AMEN

U nadi da će vas ova mala rasprava potaknuti

da još gorljivije težite ka Kršćanskom savršenstvu…

šaljem vam svu svoju Ljubav u Kristu Isusu,

Voljenome, Jedinome i Najvećemu!

Lorens J

(Blato – 21-24 Listopad 2010)

Ps. Ne mogu odoljeti a ne ubaciti još dva krasna Fenelonova pisma kao dodatak ovom učenju:

PISMO XVI. One koji nas namjeravaju ozljediti trebamo ljubiti i poželjeti im dobrodošlicu kao ruci Božjoj.

Suosjećam, kako bi i trebao, sa svim tvojim nevoljama, ali ne mogu učiniti ništa osim moliti se Bogu da bi te utješio. Ti imaš veliku potrebu za darom Duha da te podupire u svim tvojim poteškoćama, i da ograniči tvoju prirodnu živahnost pod iskušenjima koja su tako prikladna da bi ju pobudili/raspalili. Što se pisma tiče u svezi tvoga rođenja, mislim kako bi ga trebala postaviti pred Boga jedino, i preklinjati za Njegovo milosrđe nad onime koji te htio ozlijediti.

Uvijek sam percipirao, ili sam mislio kako percipiram, da si bila osjetljiva po tom pitanju. Bog nas uvijek napada na našu slabu stranu (ili ‘na naše slabe točke’); mi ne smjeramo ubiti osobu tako što ćemo mu nanijeti udarac u njegove neosjetljive dijelove, poput kose ili nokata, nego tako što nastojimo smjesta dohvatiti glavne organe, neposredna sjedišta života. Kada Bog hoće da umremo za sebe same, on uvijek dira najosjetljiviju točku, onu koja je puna života. Tako je kako On distribuira križeve. Dopusti si biti poniženom. Tišina i mir pod poniženjem su istinsko dobro duše; mi smo kušani, pod tisućama tobožnjih/varavih izgovora, govoriti ponizno; ali je daleko bolje biti ponizno tih. Poniznost koja još može govoriti, treba pažljivo promatranje: samo-ljubav dobija utjehu iz izvanjskih riječi.

Ne dopusti sebi da budeš raspaljena onime što se kaže o tebi. Neka svijet govori; ti stremi vršiti volju Božju; a što se tiče one ljudske, nikada ne bi uspjela tako ju vršiti da bi oni bili zadovoljni, i to ne vrijedi napora. Trenutak tišine, mira, i sjedinjenja sa Bogom, će obilato nadoknaditi svako klevetanje koje će biti izgovoreno protiv tebe. Mi moramo ljubiti naše bližnje, bez da od njih očekujemo prijateljstvo; oni nas ostavljaju i vraćaju se, oni odlaze i dolaze; neka čine što im je volja; to je samo ćud, igra vjetra. Vidi Boga jedino u njima; On je Koji nam nanosi bol ili nam daje utjehu (Ponovljeni Zakonik 32:39), posredstvom njih, sukladno našoj potrebi.

PISMO XXIII. Osjetljivost pod prijekorom je siguran znak da nam je ona bila potrebna.

Ja uvelike žudim da pronađeš unutarnji mir. Ti znaš da se on ne može pronaći osim u poniznosti uma, a poniznost nije stvarna, osim ako nije proizvedena od strane Boga u svakoj prikladnoj prilici. Ove prilike su poglavito kada smo od strane nekoga okrivljeni tko nas osuđuje (ili ‘sa nama se ne slaže’), i kada mi doživimo unutarnju slabost. Mi moramo sebe naviknuti da podnosimo ove obadvije vrste iskušenja.

Mi smo doista ponizni kada više nismo iznenađeni pronaći sebe ispravljanima izvani i okorjelima iznutra. Mi smo onda poput male djece, ispod svega, i voljni smo biti takvima; mi osjećamo da su naši prekoritelji u pravu, ali da smo nesposobni prevladati sebe, kako bi ispravili naše pogreške. Onda očajavamo nad sobom, i ne očekujemo ništa osim od Boga; prijekori drugih, grubi i bezosjećajni kakvi mogu biti, nam izgledaju manje od onog što zaslužujemo; ako ih ne možemo podnijeti, mi osuđujemo našu osjetljivost više nego sve druge naše nesavršenosti. Ispravljanje nas dakle ne može učiniti više poniznima nego nas pronađe. Unutarnje buntovništvo, daleko od toga da ometa korist ispravljanja, uvjerava nas o svojoj apsolutnoj nužnosti; u istini, prijekor se ne bi osjetio, da nije zarezao neki živući dio; da je tamo bila smrt, mi ga ne bi percipirali; i time što oštrije mi osjećamo, to izvjesnije znamo da je ispravljanje bilo nužno.

 Molim te za oprost ako sam rekao išta pregrubo; ali ne sumnjaj u moj osjećaj spram tebe, i smatraj za ništa sve što dolazi od mene. Vidi jedino ruku Božju, koja se koristi mojom nezgrapnošću, da bi ti zadala bolan udarac. Bol dokazuje da sam dodirnuo ranjivo mjesto. Pokori se Bogu, prihvati bez pitanja sva Njegova djelovanja, i uskoro ćeš biti spokojna i u skladu iznutra. Ti vrlo dobro znaš kako dati savjet drugima; prilika je važna, kritična. O kakva će milost sići na tebe, ako bi podnosila, poput malog djeteta, sva sredstva koja Bog upošljava da bi te ponizio i lišio svih tvojih osjetila i volje! Moja je molitva da te On može tako umanjiti/poniziti da se više uopće ne budeš mogla pronaći. 

Spread the Truth