Lorens Novosel

Istina je da za Boga nisam pitao niti sam Ga tražio (Izaija 65:1) …  a istina je i to da sam se rugao i podsmjehivao onima koji su o Bogu govorili (koji su u Boga vjerovali) ….. i kada se osvrnem, sada (a promijenio bi toliko toga kad bih bar mogao) … ne mogu reći ništa drugo nego: ‘Bijah zlotvor, uosobljenje nepravednosti!’ Da, kad sada pogledam na svoj prijašnji život (kojeg li stida) …  moram priznati: ‘Počinih skoro svaki grijeh o kojem govori Pismo!’

Lorens Novosel

Istina je da za Boga nisam pitao niti sam Ga tražio (Izaija 65:1) …  a istina je i to da sam se rugao i podsmjehivao onima koji su o Bogu govorili (koji su u Boga vjerovali) ….. i kada se osvrnem, sada (a promijenio bi toliko toga kad bih bar mogao) … ne mogu reći ništa drugo nego: ‘Bijah zlotvor, uosobljenje nepravednosti!’ Da, kad sada pogledam na svoj prijašnji život (kojeg li stida) …  moram priznati: ‘Počinih skoro svaki grijeh o kojem govori Pismo!’

Možete li shvatiti takvu Ljubav?! (Lorens N., J.Lorber)

Možete li shvatiti takvu Ljubav?!

‘Poradi jednog djeteta Ja ću žrtvovati tisuće milijuna sunaca i svjetova svake vrste, ako ga nikako drugačije ne bi mogao vratiti k Sebi. Ako bi, međutim, bilo pitanje da to dijete može biti spašeno jedino tako da Ja dam ovaj Moj jedini vječni život za njega, Ja bi također i od njega radije odustao, nego da izgubim jednog od Moje djece. Da li možete shvatiti takvu Ljubav?!’

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Nebeske darove II, 251:14, 17’ 

Ništa me toliko ne rastuži u mom Apostolskom radu kao ta obmanjujuća ideja koju velika većina ‘upućenih’ ne-Kršćana (Pismo-znanaca) ima o sudbini duša koje su u duhovno kraljevstvo ušle u neiskupljenom stanju, tj. duša koje su poradi svojeg bezbožnog zemaljskog života nakon smrti tijela baštinili pakao…

No, kao što rekoh neki dan svojim prijateljicama kad smo pričali o sljedećim stihovima iz Evanđelja po Luki,

‘K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’  Luka 16:26,

u svezi kojih me eto također mnogi pitaju, tj. skreću mi pažnju na to mjesto u Pismu da bi potvrdili svoje lažne stavove, ne ‘boli’ me toliko njihovo nerazumijevanje Svetog Pisma, uostalom, ‘slovo Pisma je mrtvo sve dok se u čovjeku ne zapali vatra Kristove Ljubavi te mu iznutra otvori i osvijetli um’ (2 Korinćanima 3:6), već me rastuži što se u glasu tih ljudi obično može primjetiti jedna zluradost koja baš HOĆE da ti njihovi nesretni bližnji od tamo nikad ne izađu…

‘Život dobročinstva se sastoji… u osjećanju radosti unutar sebe samoga da su drugi također spašeni. Ali oni ljudi ne posjeduju život dobročinstva čija je volja da ne budu spašeni drugi do oni čija su vjerovanja usklađena sa njihovima, posebice oni koji su ozlojađeni da je situacija drugačija.’       E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2284:5’

… boli me prijatelji dragi, braćo i sestre, što se oni time tako reći naslađuju … pokazujući tako tim svojim stavom kako o sebi misle, baš poput onog Farizeja iz čuvene poredbe u Luki 18:9-14, kako su oni sami sigurno iskupljeni i kao takvi spašeni! 

Koje li zablude … koje li obmane … i kako li će se samo grubo iznenaditi kad u onom svijetu oni susretnu baš onakvog Boga kojeg su ovdje u svome srcu izgradili/oblikovali (= Matej 25:24-30) … kako će samo naricati oni koji u Njemu ne vide, tj. koji ga u sebi nisu oblikovali u, Voljenog Oca ‘Čija volja ne može biti nego da se ni jedno od Njegove malene djece ne izgubi’ (Matej 18:12-14 + kako će u raju, i Očevoj kući, boraviti oni koji takve osjećaje gaje prema onoj manje ‘sretnoj’ Njegovoj djeci a svojoj braći, koji takvu besramnu ideju imaju o Njegovoj Ljubavi i Mudrosti, ja to ne mogu razumjeti?! = ‘Oče sviju nas…’ čita izvorni Grčki tekst Molitve Gospodnje = Matej 6:9; na ovo ‘SVIJU nas’ bi vam posebice skrenuo pažnju!)…

Stoga Ja Sam sve u svima/svemu! Čovjek Me vidi u skladu sa prirodom svog vlastitog srca; i Ja se čovjeku nikad neću prikazati u drugačijem obliku od onog kakvog Me on vizualizirao/zamislio (ili ‘sebi predočio’) u svom vlastitom srcu.

Jer nitko nema snagu a ni životnu silu u sebi do one sa kojom Sam ga Ja obdario/ospskrbio; ali zbog čovjekove neovisnosti Ja Sam mu iz Sebe također dao i potpuno slobodnu volju te Sam učinio da sve te vitalne sile budu subjektom njegove slobodne volje koja je kao takva, kao drugi Bog, potpuno odvojena od Moje temeljne/fundamentalne Božanske volje. Ali baš kao što je volja slobodna, također su i njezina ljubav i onda sva njezina spoznaja slobodne.

Zašto Sam Ja čovjeka udesio/aranžirao na ovaj način? – Zato što Sam ga postavio da bude Moja savršena replika (perfect image) da bi se onda pored Mene razvijao neovisno, što hoće reći, oblikovati Me u sebi prema svojoj vlastitoj mjeri, baš kao što Sam i Ja njega na početku oblikovao prema Svojoj mjeri.

Tako Me čovjek formira/oblikuje u sebi prema vlastitoj mjeri, no on često iskrivljuje/deformira (distorts) bazičnu/osnovnu mjeru koju Sam mu dao tako da ovo ‘novo stvaranje’ u čovjeku ne naliči ni najmanje Mojoj originalnoj/početnoj mjeri (ideji/obliku).

Zato jedna osoba formira Mene, zauvijek vječnu Ljubav, u suca, druga u Boga osvete, treća u raskalašenika (wanton), četvrta u jedinog mudraca, peta u nesmještenu vječnu svemoć, šesta u sudbinu, sedma u vladara svjetova, osma u čudovišno uzvišenog velikog kralja koji je Gospodar nad nebom i zemljom, deveta u vatreni bijes, deseta u vječnu, beskrajnu energiju, jedanaesta Me zakopava u materiju – a dvanaesta čak u svoj trbuh!

Stoga Me jedan formira u ovo a jedan u ono; no samo nekolicina su se dovoljno potrudili i formirali Me u svojim srcima kao svetog i vječno i zauvijek najvoljenijeg Oca.

Sada slušajte, Moja mala dječice! Pošto čovjek ne može i neće živjeti vječno na ovoj Zemlji, i morat će jednoga dana ostaviti iza sebe ovu prljavu podlogu, ubrzo će postati očigledno u što Me je i kako sa svojim duhom formirao u vremenu njegova boravka na Zemlji.

Onda će samo oni doći k Ocu koji će Ga donijeti sa sobom dobro-oblikovanog u svojim srcima, i samo oni će biti u stanju ugledati istinsko praiskonsko lice vječnoga Oca.

Kako (ili ‘na koji način’) su Me svi drugi pogrešno/krivo formirali u sebi (u smislu, ‘osim kao voljenog Oca’), tako će Me na taj način imati i ubuduće, i ljubav će vjerno pronaći ljubav, milost – milost, mudrost – mudrost, bijes – bijes, sudac – suca, sud – sud, smrt – smrt, vatra – vatru, pakao – pakao, i tako dalje.

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Božje Domaćinstvo – 259’

…da prijatelji dragi, braćo i sestre, oni Koji su Njega, Vječnu Ljubav, oblikovali u sebi u nemilosrdnog Suca, pred istim takvim Sucem će tamo i stajati (Matej 7:1, 2)!!

***

“Ja znadem, moć je Tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš. Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje Božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim.’   Job 42:2, 3

Ono što je meni posebice nevjerojatno je sljedeće, da takvi ‘bezumni ljudi koji govore o onome što ne razumiju’ ne zastanu na trenutak i ne razmisle kakav bi to morao biti ‘njihov’ Bog i Stvoritelj Koji je, prilikom stvaranja živih duša, pri čemu On iz Svoje Božanske Svevidnosti nije mogao a ne vidjeti kako će 90% ljudi završiti u paklu (Postanak 18:20-32), ipak u Svome srcu rekao ‘Neka Bude’, bez da je prije toga iz Svoje neizmjerne Ljubavi a uz pomoć Svoje bezgranične Mudrosti smislio na koji će način, uvažavajući pri tom zakone Svoga Božanskog reda i slobodnu volju ljudi, omogućiti…

“Mnogo je toga nemoguće/neizvedivo čak i za najmudrije od ljudi, što je ipak moguće, kroz Njegovu ljubav. Da li Mi vjerujete (Matej 19:26; Marko 10:27; Luka 18:27)?”  

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u
 ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/242:14’

…pa čak i onim najgorima od Svoje djece…

‘’Ali čak i za takve duše koje su sebe osudile/proklele, vama (apostolima) Sam rekao dvije utješne stvari, najprije u poredbi o Razmetnom Sinu (Luka 15:11-32), a onda kada Sam vam rekao da u Kući Moga Oca ima mnogo obitavališta (stanova) (Ivan 14:2) i da Se(be) izrazim još jasnije, vrlo puno kuća/mjesta za učenje/poduku i popravak/ukor, gdje čak i ljudski vragovi, koji su na Zemlji najopakiji, mogu biti podučeni i upućeni kako se popraviti’’    

 Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 10/154:10’

… da se, nakon što pošteno odsluže svoju kaznu,

‘… mora postojati vječni sud, vječna vatra i vječna ‘smrt’, zbog dobrobiti onih koji su bili stvoreni. Ali iz toga ne slijedi da duh koji je zahvaćen sudom mora ostati zatočen isto toliko vremena koliko ga ovaj sud sam u sebi obuhvaća – isto kao što na Zemlji zatvorenici nisu osuđeni na kaznu koja će trajati koliko i sam zatvor.” 

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u 
‘Nebeski Darovi – II, 226:7, 10’

… izvuku iz tog paklenog popravilišta duša?!

‘Sa svime što sam stvorio, Ja nikako nisam mogao imati više nego li jednu svrhu na pameti. (A) pošto sam Ja, Osobno, Vječni Život, Ja nisam nikad (ili ‘nikako nisam’) mogao stvoriti bića koja su određena za vječnu smrt. Stoga, gdje god se pojavljuje, tako zvana kazna može biti jedino sredstvo ka (ili ‘koje vodi/služi’) temeljnom i najvažnijem cilju/kraju (stvaranja), a ne (ka/koje služi) jednom tako reći u potpunosti/dijametralno suprotnom cilju.

Prema tome, NE MOŽE NIKADA BITI GOVORA O ‘VJEČNOM PROKLETSTVU’ (drugim riječima, ni jedna duša neće i ne može u paklu, ako ga je za života na zemlji zaslužila, ostati do u vječnost)!

Istina, spominje se (ili ‘spomenuta je’) ‘vječna smrt’, što je vječni, čvrsti sud (ili ‘presuda’ = judgement), a taj sud (ili ‘koji’) proizlazi iz Moga vječnog, nepromjenjivog reda. To (ili ‘taj sud’) je tzv. ‘vatra Mojeg bijesa’ ili radije ‘vatra gorljivosti Moje volje’ (fire of the zeal of My will), koja naravno mora ostati zauvijek tako nepromjenjiva, inače bi sve što je stvoreno iznenada bilo uništeno.

Tko god dozvoli sebi da ga odnesu/ponesu svijet i njegova materija (koji iz nužnosti moraju biti/ostati pod sudom, jer inače ne bi bilo/nema ‘svijeta’), se naravno treba smatrati ‘izgubljenim’ i ‘mrtvim’, (i to) sve dok se ne želi odvojiti od materije koja je pod sudom. Stoga mora postojati vječni sud, i vječna vatra i tako zvana vječna smrt. Međutim, iz ovog ne slijedi da duh koji je zarobljen/zatvoren pod sudom mora ostati zarobljen/zatvoren cijelo vrijeme ovoga suda (nad materijom), baš kao što ni na zemlji, u sigurnom zatvoru kojeg ste izgradili, zatvorenici ne bi trebali biti osuđeni na kaznu koja će trajati koliko i sam zatvor (zgrada zatvora).

Zar nisu, svima lako vidljivo, zatvor (ili ‘zatvorska zgrada’) i zatvorska kazna (imprisonment) dvije različite stvari? Zatvor jeste i ostaje zauvijek a vatra Moje gorljivosti ne smije nikad ugasnuti, ali zatvorenici ostaju u zatvoru jedino dok se ne obrate i poboljšaju!

Usput rečeno, u cijeloj Riječi Božjoj ne postoji (ili ‘se ne može pronaći) ni jedan jedini slog o vječnom odbacivanju (repudiation) ili prokletstvu/osudi jednog duha, već jedino o vječnom prokletstvu/osudi kao protu-redu/ne-redu (counter-order) koji kao takav stoji u suprotnosti sa Mojim vječnim redom, od kojih je ovaj potonji (misli se na Vječni red) suštinski važan (ili ‘nužan’), pošto bez njega ništa ne bi moglo postojati. Porok/grijeh, kao ne-red (ili ‘protu-red’ = dis-order) je uistinu zauvijek proklet/osuđen, ali onaj koji se odaje poroku (ili ‘koji počinjava grijeh’) jedino onoliko dugo koliko griješi. Tako u svoj istini postoji također i vječni pakao, ali ne i duh koji bi zbog svojih grijeha/poroka bio zauvijek proklet (ili ‘bačen u pakao’), već (on) jedino (ostaje u paklu) do njegova poboljšanja/obraćenja (ili ‘jedino dok se ne popravi’)!

Da budemo sigurni, Ja jesam rekao Farizejima: ‘Prema tome, zadesit će vas utoliko veće prokletstvo (you will be condemned all the more!) – ali nikad: Prema tome, vi ćete zauvijek biti prokleti!’ Da li sada razumiješ dijelove tih tvojih Svetih Tekstova koji su ti se činili tako opasnima? Ima li još nešto što ne razumiješ?’

Na to će duh: ‘O Gospode, opet sam poprilično dobro razumio što si rekao. Ali ima još jedna točka u Svetim Tekstovima koju ja ne uspijevam u potpunosti razumijeti. To je ‘ponor/provalija/bezdan’ u usporedbi o bogatašu i siromašnom Lazaru…’

Gospod: ‘…volenti non fit iniuria; onaj koji sam tako želi, njemu se ne događa nepravda! A što se tiče ponora/provalije/bezdana, on ponovno predstavlja nepremostivu razliku između Mojeg najslobodnijeg reda na nebesima (ili ‘nebeskog reda’) i njemu dijametralno suprotnog protu-reda (ili ‘ne-reda’) u paklu (ili ‘paklenog ne-reda’), stoga nekompatibilnost/neusaglašenost/nesukladnost između reda i ne-reda, a ne zauvijek zaključana vrata za onoga koji je u njemu (paklu). AMEN

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘R.Blum – od pakla do raja – 2/226, 227’

Zar Ga tako nešto ne bi učinilo gorim od najgorih ljudi na Zemlji, budući je i najgori čovjek, kako pak pokazuju moja mnoga iskustva sa roditeljima ovisnika o heroinu, pun ljubavi i opraštanja prema svakom od svoje pa i najgore djece:

‘(Rekoh Ja): ‘Dragi prijatelji, zar vi također niste imali djece? Nisu li neka od njih bila dobra a druga radije opaka? Da li ste opake bacili hijenama i tigrovima, ili zar niste koncentrirali više ljubavi i brige na tu opaku djecu nego na dobru? Svi se vi slažete sa Mnom i kažete: ‘Da, da, to je istina!’

Pazite, ako ste vi koji nikad u sebi niste bili dobri činili jedino dobro vašoj opakoj djeci, kako možete misliti da bi vječni, naj-milosrdniji Bog bio grub sa Svojom djecom ako se pokaju i zatraže Njegovo milosrđe?

Stoga je dobri Bog u pravu ako ne osudi zauvijek jednog od Svoje djece koji je mogao učiniti krivo, već Mu priđe tražeći Njegovo oproštenje sa uistinu pokajničkim srcem.’

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Biskup Martin – vođenje duše u onostranom –  93:5-6, 8’

Zastanite ovdje na trenutak prijatelji dragi, te sebe pokušajte postaviti u Njegov položaj,

’Zamislite vremenski period u beskrajnom prostoru kada ni jedno drugo biće, bilo duhovno bilo materijalno, nije postojalo pored Mene. Od/iz čega se, onda, sastojao beskonačni prostor, i gdje/kuda je plovilo vrijeme u kojem je ovaj prostor postojao od vječnosti? Kakvo je bilo Moje postojanje prije sveg postojanja, i kako je sve što postoji proizašlo iz tog Jed(i)nog Postojanja? Što je taj tako-zvani prostor? Kakvo/što je u sebi Moje prvotno postojanje? I kakvo je vremeno (temporary) postojanje u beskonačnom svemiru unutar Mene, iz Mene, i pored Mene? Gledajte, kako vam ova pitanja izgledaju izuzetno teška da bi na njih dali zadovoljavajući odgovor, ali na njih je lako odgovoriti kada uzmete u obzir ono što će biti objašnjeno.

Mali primjer će rasvjetliti/razjasniti ova pitanja. Pretpostavimo da je jedan/netko od vas imao jedno duže vrijeme na pameti (harbored) određenu misao nakon čega se, pošto (mu) je ta (prva) misao bila (jako) prijatna (svidjela mu se), druga misao pridružila/sjedinila sa tom fundamentalnom/temeljnom mišlju. Ako se ta fundamentalna/temeljna misao nije mogla ostvariti, onda je druga misao uskoro pronašla mogućnost (za to ostvarenje). No, da bi se ideja mogla ostvariti (ili ’za ostvarenje ideje’), potražuje se i treća misao, koju prijašnje dvije misli već sadržavaju (ili ’koja je već sadržana u prijašnje dvije misli’). A ta misao se ne sastoji od ničeg drugog već od ’kako’.

Pazite, ta tri pitanja su bila postavljena, i jedno je odgovaralo na drugo. No ovo ne riješava cijelu stvar. Zbog toga su te tri glavne misli imale sastanak i jedna je (ili ’na kojem je jedna’) ispitivala drugu u svezi jako važnog ’zašto’.

Nakon kraćeg prosuđivanja/promišljanja/odlučivanja, prva fundamentalna/temeljna misao je rekla: ’Zato što je to nešto što Mi u potpunosti naliči!’ Onda je druga misao rekla: ’Razlog zašto to može biti izvedeno (implemented) leži u tome što prva misao nije proturječna sama sebi.’ I treća misao reče: ’Zato što unutar razloga koji se želi manifestirati počiva osnovno sredstvo za realizaciju/ostvarenje. A razlog tome je zato što misao, u svojim temeljima, baš kao i sama u sebi i u svim svojim djelovima, sebi u ničemu/nigdje ne proturječi/sebe ne osporava!’

Ako bi, na primjer, vaša prva misao bila kako želite na nekom zemljištu izgraditi kuću, zar vi ne bi najprije zamislili tu kuću u vašoj mašti, i kako bi ona trebala izgledati? Nakon što ste tu kuću izgradili u vašoj mašti, što vam je (zamišljanje te izgradnje) pružilo vrlo mnogo užitaka, zar se ne bi zapitali da li postoje mogućnosti da se ta fantazija ili kuća iz snova i ostvari (da postane stvarnost)? A ako ne želite (iz)graditi kuću u zraku, druga misao bi vam ukazala na mogućnost ostvarivanja vaše misli o izgradnji kuće. Sa time bi se vi složili u dvije točke, i sa ovim razlogom: Da prva misao ne sadrži u sebi (nikakve) proturječnosti, čime je druga misao već bila određena/utvrđena.

To je po-praćeno sa ’kako’; što znači, na koji način (= kojim sredstvima)? Prvi i glavni način/sredstvo je sama mogućnost. Drugi način/sredstvo je onaj sa svrhom koja je povezana sa ostvarivanjem. Treći način/sredstvo je materijal i energija koji su potrebni za stvaranje/formiranje. Ako sada imate sve sakupljeno, i ako ste vlasnik zemljišta, što bi vas moglo spriječiti da vašu glavnu misao i ostvarite (literalno: ’da ona postane vidljiva stvarnost’)? Gledajte, vi ćete, u vrlo kratkom vremenu, fizički vidjeti vaše misli permanentno ispred vas, pošto ste pronašli sve uvjete za njihovo ostvarivanje.’

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Mjesec – 6’

… što će reći, zamislite svoju vlastitu djecu, ako ih imate ili, još bolje, ako ih tek planirate imati, pa mi recite, sada kada IZ SVOJE LJUBAVI A POSREDSTVOM VAŠE MUDROSTI, TJ. INTELIGENCIJE, MA KOLIKO ONI U SEBI BILI NEČISTI I OGRANČENI, za njih zamišljate budućnost, da li bi se vi složili sa nečim iz njihove budućnosti što bi im donijelo mučenje sve do kraja njihovih života?

Recite mi, ako bi dok u svom umu zamišljate i izračunavate što ćete napraviti da bi svojoj djeci osigurali budućnost, vi primjetili ijednu, ponavljam, makar jednu jedinu neugodnu situaciju, da li bi onda i proslijedili dalje sa tim vašim djelovanjem ili bi možda razmotrili i potražili da li ima neka bolja opcija da ih ‘usrećite’ i tako također usrećite i sebe same?

E sad, kada mi, koji smo od kose na glavi pa do malog prsta na nozi zli i pokvareni (Matej 7:11), to nikad ne bi napravili, to jest, nikad vi ne bi dopustili svojoj vlastitoj djeci da pate, i ako bi na njihovom putu primjetili ikakvu patnju vi bi radije patili namjesto njih, tj. istu preuzeli na sebe, onda kako možete misliti da je naš Otac, naš voljeni Otac Koji je na Nebesima, zadržao one Svoje misli…

‘Ono što održava ili, još preciznije, ’zadržava’ Moje misli je Moja vlastita rukovodeća/upravljajuća (guiding) volja. Ona upravlja cijelim stvaranjem, te održava formu i, u skladu sa redom, aktivnost svakog vama vidljivog bića. Vi sami ste joj uvijek subjekti u skladu sa vašim stvorenim bićem. Ali u vama je više do samo Moja beskonačna sve-učinkovita volja. Taj ’Amore’ je da ste vi Moje omiljene misli. To je razlog zbog kojeg Moja ljubav prelazi prelazi u vas kao Moj osnovni fundamentalni/temeljni život, i razvija vas u neovisna bića nalik Meni. Vi možete, ako prihvatite Moju volju kroz silu (ili ’silom’) vaše slobodne volje, koja vam je dana, doći u vaše osobno vlasništvo potpune slobode. Snaga Moje volje je velika veza koja međusobno povezuje i koja nosi sva nebeska tijela…’

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Mjesec – 6’

…koje su kao svoj kraj imale vječnu patnju i bijedu Njegove vlastite djece?!

“O, lude jedne! Postoji li takav otac, s imalo ljubavi u sebi za svoju djecu, koji bi doživotno zatvorio/kaznio dijete koje se ogriješilo o njegove zapovijedi života, te još gore, koji bi ga podredio tjelesnom kažnjavanju svakoga dana, do kraja njegovog života? Ali ako zemaljski otac ne bi učinio takvu stvar, a kako je on ipak čovjek te je načelno/u svojoj osnovi loš, u koliko manjoj mjeri bi onda to Nebeski Otac učinio, Koji je vječna i najčišća ljubav i dobrota.”   

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov vjerni sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u
 ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/243:9’

Ili, da li bi vi, kao roditelj, pristali na buduće stanje u kojem će recimo dvoje od vaše djece postići sreću a 8 od njih će biti nesretni do kraja njihovih života? Da li bi vi uživali vaš život, radovali se i gozbili sa to dvoje sretnih dok je (tj. zaboravljajući na) osmoro preostale vaše djece (koji su) u nepodnošljivim mukama?!

Recite mi, svi vi ‘upućeni u Pisma’, kakav bi to Bog Otac bio Koji bi se sa time složio?!

‘Da Sam stvorio Moju djecu za propast i konačno uništenje, da li bi Ja, vječno sveti i beskrajno mudri Bog, bio djelovao mudro time što Sam uopće nešto stvarao? Ja računam da je čak i najgluplja i najopakija budala teško za tako nešto sposobna, a kamoli Ja, Koji Sam sveti, vječni, beskonačno mudri i naj-voljeniji Bog i Otac svoj Mojoj djeci.’

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Božje Domaćinstvo – 2/108:16, 17’

***

A da stvar bude gora … moji dragi prijatelji, braćo i sestre, ‘ovakva groza opustošenja vlada tamo gdje bi trebala biti svetost’ (Matej 24:15), što će reći, u ovim je Posljednjim Danima, kad se ljubav u srcima ljudi skroz ohladila (Matej 24:12, 29), ovakvih obmanutih ‘pastira’* sve više…

‘Oni su svjetiljke bez ulja (Matej 25:1-12), lažno predstavljeni ljudima kao izvori svjetla ali koji nisu u stanju emitirati čak ni najmanji tračak svjetla. Zbog toga je svugdje tama, svugdje uokolo je duhovna noć, i jedino vrlo rijetko se rasplamsaju sićušna svjetla, jedino vrlo rijetko će se istinski predstavnik Mojeg kraljevstva sa svojim svjetlom probiti u tamu… Ipak, njihovo će svjetlo blistavo zasjati, oni će biti u stanju ponuditi razjašnjenje i donijeti istinu… svjetlo realizacije, koje će blagotvorno utjecati na svakoga tko je u potrazi za svjetlom… Amen.’

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi,
dana 10 Prosinca 1953 primila Bertha Dudde, objava br. 5824

… čega je posljedica da i njihova stada, koja ih obično slijepo slijede, isto tako na kraju propadaju (Matej 15:14)…

Zato, vama ‘pastirima stada’, Duh ovako govori:

Čuvajte se dobro kako naziđujete na Ljubavi Oca našeg, Isusa Krista, Koji je sišao dolje na Zemlju da bi na Križu dao Svoj život ne samo za nas, već za sve ljude, sadašnje i buduće, ali i prošle zbog kojih je iz Svoje ljubavi i milosrđa čak i u Pakao sišao nakon Svoga Uskrsnuća da bi im se ukazao (1 Petrova 3:18-20; u svezi Njegovog ‘silaska u pakao’, vidi na mojoj Stranici Proročke Škole, Bertha Dudde br. 6315, 6531, 6534, 7322) i tako im omogućio izbavljenje, jer

‘Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom  – svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će  iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je  nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj (evo, čak bi i ova posljednja rečenica kolege Pavla bila dovoljna da se shvati srcem kako vječnog prokletstva nema!).’  1 Korinćanima 3:11-15

*Ovdje se čini nužno napomenuti kako svećenička služba u sebi predstavlja Boga s obzirom na Njegovu Božansku ljubav, tj. kako bi svećenik svojim djelima i riječima trebao reprezentirati samog Gospoda Isusa Krista s obzirom na Njegova djela ljubavi i milosrđa!

Neka Ljubav Isusa Krista, koja to jedina može,

            odmrzne vaša ledena srca i

                        u vašim umovima zapali istinsko svjetlo!

                                               Lorens

(Zagreb – 12-13 Travanj, 2010)

Spread the Truth