XII
NITKO NE MOŽE ODBACITI OD SEBE ZLA ZATO ŠTO SU GRIJESI TAKO
DA U SEBI OSJEĆA ODBOJNOST PREMA NJIMA OSIM BORBAMA PROTIV NJIH
92. Svatko zna iz Riječi i iz doktrine koja se iz nje izvodi, da je čovjekov proprium zao od rođenja, a to je ujedno razlog zašto on, od prirođenih požuda voli ta zla, te je k njima privučen. Zbog toga se on želi svetiti, zato želi obmanuti, klevetati, te počiniti preljuba. A ako on ne misli da su takve stvari grijesi, pa im se zbog toga i ne suprotstavlja, on ih počinjava kad god mu se za to pruži prilika, naravno ako mu to ne narušava ugled a samim time i njegovu čast. Uzmite u obzir da svaki čovjek, ako nema religiju, uživa u ovim stvarima.
93. Pošto ovaj čovjekov proprium sačinjava prvi korijen njegova života, očigledno je kakva vrsta drveta bi čovjek postao ako se ovaj korijen ne bi iskorijenio te umjesto njega posadio novi korijen. On bi bio ‘gnjilo drvo’, o kojem se kaže kako će se posjeći i baciti u vatru (Matej 3:10; 7:19). A taj korijen se ne otklanja, i na njegovo mjesto ne postavlja drugi, osim ako čovjek smatra zla koja ga sačinjavaju štetnim za svoju dušu, te ih zbog toga želi otkloniti. No kako svi ovi grijesi pripadaju sâmom čovjeku, pa on u njima uživa, on to ne može učiniti osim protiv svoje volje, uz sukob, i stoga borbom.
94. Svaki onaj koji vjeruje u postojanje pakla i neba se upušta u tu borbu, svaki koji vjeruje kako je nebo vječna radost, a pakao vječna tuga, i dalje, kako će oni koji čine ono što je zlo završiti u paklu, dok će oni koji čine dobro završiti na nebu. Stoviše, onaj koji u borbu ulazi na takav način, to čini iz unutarnjeg principa i protiv one požude koja sačinjava sam korijen zla, jer onaj koji se bori protiv nečeg on to isto ne želi, a žudjeti je isto što i željeti. Iz ovog je očigledno da se korijen zla može otkloniti (iščupati) jedino uz pomoć borbe.
95. Stoga, u onoj mjeri u kojoj se čovjek bori protiv zla te ga na taj način otklanja, u istoj toj mjeri on to zlo zamjenjuje sa dobrom, te iz tog dobra može, u istoj toj mjeri, gledati zlu u lice te vidjeti da je ono pakleno i užasno. A pošto svako zlo jeste pakleno i užasno, on ga ne samo odbacuje od sebe, već mu je i odbojno a na kraju i odvratno.
96. Čovjek koji se bori protiv zla se ne može boriti nego kao sam od sebe, jer onaj koji se ne bori kao sam od sebe se uopće ne bori, već stoji poput mašine koja ne vidi i ne čini ništa, te od zla neprestano razmišlja u prilog zlu, a ne protiv njega. No treba biti itekako dobro shvaćeno da se u čovjeku jedino Gospod bori protiv zala, te da čovjeku samo izgleda kao da se on bori sam od sebe, te da Gospod želi da se to tako čovjeku priviđa, pošto bez tog privida ne bi moglo biti borbe a samim time ni duhovne obnove.
97. Ta borba nije jako teška osim u slučaju onih koji su svojim zlim strastima sasvim popustili uzde, te im se svijesno podavaju, te u slučaju onih koji su svoja uvjerenja utvrdili u odbacivanju svetosti Riječi i Crkve. Za druge, međutim, ta borba nije toliko mučna. Neka se takvi suprotstave svojim zlim namjerama samo jednom tjedno, ili dva puta mjesečno, i promjena će biti vidljiva.
98. Kršćanska Crkva se naziva ratobornom Crkvom, a tako se može zvati jedino zbog borbe protiv vraga, stoga protiv zla koje izvire u paklu, pošto je pakao – vrag. Ova borba je kušnja, koju vjernik (pripadnik Crkve) mora proći.
99. Borbe protiv zala, što su kušnje, se obrađuju na mnogim mjestima u Riječi. Gospod je na njih mislio govoreći:
‘Ja vam uistinu govorim, Ako zrno pšenice ne padne u zemlju i umre, ono ostaje samo, ali ako umre, ono daje mnogostruk plod.’ Ivan 12:24.
O kušnjama također govore i ove Gospodnje riječi:
‘Ako, dakle, netko bude krenuo za Mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka Me slijedi. Jer svaki onaj koji želi sačuvati svoj život, izgubit će ga. A svaki onaj koji izgubi svoj život zbog Mene i zbog Evanđelja, sačuvat će ga.’ Marko 8:34-35.
‘Križ’ predstavlja kušnje (također u Mateju 10:38; 16:24; Marku 10:21; Luki 14:27).
‘Njegov život’ naznačava proprium tj. ono što je čovjeku vlastito (također u Mateju 10:39; 16:25; Luki 9:24; a posebice u Ivanu 12:25), što je također i ‘život tijela koji ne vrijedi ništa’ (Ivan 6:63).
U svezi borbi protiv zala te pobjede nad njima, Gospod govori svim Crkvama u Otkrovenju:
‘Crkvi u Efezu: Pobjedniku ću dati da jede sa stabla života, koje se nalazi posred Božjeg raja.’ Otkrovenje 2:7.
‘Crkvi u Smirni: Pobjedniku sigurno neće nauditi druga smrt.’ Otkrovenje 2:11.
‘Crkvi u Pergamu: Pobjedniku ću dati da jede tajne mane, i dat ću mu bijel kamen, i na kamenu napisano novo ime, koje ni jedan čovjek ne poznaje osim onog koji ga prima.’ Otkrovenje 2:17.
‘Crkvi u Tijatiri: Pobjedniku, onome koji bude vršio Moja djela do kraja, njemu ću dati vlast nad poganima… i jutarnju zvijezdu.’ Otkrovenje 2:26-28.
‘Crkvi u Sardu: Pobjednik će biti obučen u bijelu odoru, a Ja njegovo ime neću izbrisati iz knjige života, već ću ga priznati pred Svojim Ocem i pred Njegovim anđelima.’ Otkrovenje 3:5.
‘Crkvi u Filadelfiji: Pobjednika ću učiniti stupom u hramu Moga Boga… na njemu ću napisati ime Moga Boga, i ime grada Božjeg, Novog Jeruzalema, koji silazi od Boga sa nebesa, i Moje novo ime.’ Otkrovenje 3:12.
‘Crkvi u Laodiceji: Pobjedniku ću dati da sjedne sa Mnom na Mome prijestolju.’ Otkrovenje 3:21.
100. Ove borbe, što su kušnje, su posebno obrađene u knjizi ‘Novi Jeruzalem i njegova nebeska doktrina’, koja je izdana u Londonu u godini 1758, pogl. 187-201; njihov izvor i priroda u pogl. 196-197; kako i na koji način se pojavljuju u pogl. 198; koje dobro iz njih proizlazi u pogl. 199; da se Gospod bori na čovjekovoj strani u pogl. 200; te u svezi Gospodnjih borbi i kušnji pogl. 201.
