Abedamov govor o istinskom obožavanju Boga. Evanđelje ispravnog davanja
1. Nakon ovog govora i svete instrukcije od strane Abedama (Gospod se među prvim ljudima na Zemlji ukazao/utjelovio u ljudskom liku Abedama), Horidael, preplavljen svojim beskrajnim osjećajem zahvalnosti, padne dolje ispred Abedama jecajući od velike ljubavi i radosti koja nastaje iz nje. A na visinama nije bilo nikog čiji su srce i oči ostali suhi.
2. Ali, zanemarujući sve to, Abedam smjesta naloži Horidaelu ustati, govoreći:
3. ‘Horidael, uspravi se! Ako si u svom srcu pun ljubavi i poniznosti, to je više nego dovoljna zahvalnost – i ležanje na zemlji se može sasvim zanemariti (= u smislu, ‘to je nešto bez čega se može u potpunosti’).
4. Jer što se tiče izvanjskih gesti/kretnji one su preda Mnom odvratnost radije nego Meni ugodna vrlina, – posebice ako bi netko mogao misliti kako će suza u oku prouzročena bolnim trenutkom za Mene biti dovoljna, kada je srce ranije sebe jako malo okupiralo sa Mnom; ili druge kao-pobožne fizičke geste/kretnje, u svezi kojih su srce duše i duh koji prebiva u njemu često potpuno ne-svjesni i na koje se, prema tome, ni najmanje ne obraća pažnja (ili ‘za koje se ni najmanje ne mari’), osim ako za te pobožne fizičke geste/kretnje nije postojao zaista živući i ponizan uzrok.
5. No, Ja kažem vama svima i ostalima kako sam Ja najsavršeniji Duh.
6. Prema tome, tkogod Mi ne dođe/priđe u duhu svoje ljubavi zamoljevajući/zaklinjući Me i zahvaljujući Mi u istom duhu ljubavi, uistinu, Ja ga neću pogledati i udovoljiti njegovoj zamolbi sve dok on sebe nije u potpunosti ponizio i ušao u svoj unutarnji svijet, prinoseći Mi novu, živu žrtvu čiste ljubavi u srcu svoje duše gdje prebiva živi duh, drevni potomak Moje vječne Ljubavi (Ivan 4:24)!
7. Pošto se ne može reći kako o svemu što se dogodilo i što se dalje događa vaš duh ne zna ništa, baš suprotno tome je slučaj, tako da ste kao duh vi sada potpuni gospodari u vašoj kući (tijelu) i, prema tome Me ljubite u svim vašim dijelovima, kakvo bi značenje ležanje na zemlji trebalo imati?
8. Ja ti kažem, Moj voljeni Horidael, ostavi takve stare, isprazne navike na miru, koje jedino pripadaju nižim predjelima, i uzdigni se da budeš slobodan čovjek!
9. Ali onaj koji svoja koljena savija preda Mnom, neka ih savija u duhu i svoj istini, što znači u uvijek pravilnoj poniznosti srca, a ne koljenâ svojeg tijela kod kojih je malo važno da li su ispravljena ili savinuta.
10. Jer hodajući svatko ukazuje kako može savinuti svoje fizičko koljeno ako to želi. Prema tome, ako bi savijanje fizičkog koljena bilo dovoljno za Mene (ili ‘Mene zadovoljavalo’), hodanje amo tamo bez briganja za išta drugo bi bila dovoljna molitva.
11. Što bi Meni trebalo značiti savijanje koljena i ležanje na zemlji s vaše strane djeco, kojima sam svima dao živući duh?
12. Gledajte, životinje, također, mogu savijati zglobove svojih nogu i ležati dolje na zemlji.
13. Ako Me želite slaviti na takav način da nema razlike između vas i životinja, kakva razlika bi, onda, mogla postojati između vas i životinja kao takvih?
14. Zato gledaj, Moj dragi Horidael i svi vi, kako je beskorisno/uzaludno i glupavo takvo izvanjsko služenje Meni, živom, vječnom Bogu, jedno mrtvo štovanje, ljubav i obožavanje, vašeg svetog, najvoljenijeg Oca, Koji vam je Osobno dao živu dušu i unutar duše vječni duh sve ljubavi i istine koja izlazi iz nje!
15. Prema tome, u budućnosti ostavite po strani sve što je beskorisno i mudro koristite svoje tijelo i njegove udove kada je to potrebno; ali što se Mene tiče, neka se vaši udovi odmaraju baš kao da nemate ni jednog od njih.
16. Vi pomoću vašeg tijela ne možete učiniti ništa Meni ugodno; jer Ja sam Duh.
17. Međutim, ako zaista želite uzdići ka Meni vaše tijelo, uključujući i vaš duh, koristite vaše udove iz Moje ljubavi u vama u bratskom služenju koje (ili ‘da bi služili svojoj braći što’) Mi je jedino ugodno i Ja ću gledati na djela vašeg tijela kao na djela duha vaše ljubavi za što ću vam dati zasluženu nagradu.
18. Budite potpuno sigurni u ovo: Samo sa vašim udovima vi ne možete učiniti ništa što će Mi ugoditi (= Me zadovoljiti), već jedino sa vašim srcem i sa u njemu prebivajućim živim duhom.
19. Zaista, kažem vam sada, tkogod svome bratu dâ komad kruha ili jabuku, krušku, orah, bobu grožđa, ili ovcu, kravu, junca, magarca, ili odjeću, ili kuću, a ipak ne iz srca već iz određenog osjećaja nužne obaveze, u Mojim očima on nije dao ništa svome bratu, i Ja neću obratiti pažnju ni na njega niti na njegov dar, – pa bio on veći od planine!
20. Ali tko ima malo, neka to rado daje bratu iz svoje izdašne ljubavi, – i Ja vam kažem, ako bi to bilo samo pola oraha Ja ću na to gledati kao da je bilo riječ o cijeloj zemlji!
21. Sada svi vi znate što morate činiti da bi Mi odali počast, djelujte s time u skladu, i više se nikad nećete morati žaliti kako Ja nečije molbe ostavljam bez odgovora.’
Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Božje Domaćinstvo – 2/66’ J.Lorber
