Izvanjska ograničavanja…

6213. Posredstvom svojih vlastitih duhova pakao neprestano usađuje/ulijeva zlo i neistinu baš kao što izopačuje te briše iz pamćenja istine i oblike dobra, dok Gospod posredstvom anđela neprestano odvraća, oduzima, umanjuje i ublažuje ove utjecaje. Mnoge godine skoro neprestanog iskustva su ovo učinile meni tako poznatim da ja ne mogu čak ni promisliti o tome kako bi to zanijekao. Ali da bi anđeli bili sposobni odvraćati utjecaje koji dolaze iz pakla, istine vjere, sjedinjene sa dobrom života, u koje oni mogu utjecati moraju biti u čovjeku. Ove istine moraju služiti kao temelj položen za anđele da mogu djelovati. Ali ako čovjek ne posjeduje istine sjedinjene sa dobrom on je odveden od pakla, i onda posredstvom anđela Gospod ga vodi izvanjski kroz što se naziva izvanjskim ograničavanjima. Ova ograničavanja uključuju čovjekovu vlastitu razboritost, koju on prakticira tako da može biti viđen, u onoj mjeri do koje se vanjski nastupi/pričinjanja protežu, da bude jedan koji ljubi svoga bližnjega i zemlju, premda je motiviran razmišljanjem o svojem vlastitom položaju, njegovoj vlastitoj zaradi, ugledu naračun ovih, i od strane straha od legalnih kazni, uključujući smrt. Ovo su izvanjska ograničenja koja su korištena da bi rukovodila čovjeka kada unutarnja, koja su ona od savjesti, ne postoje. Ali ova su izvanjska ograničenja ništa u drugom životu, jer ona su oduzeta od čovjeka; i jednom kada su bila oduzeta, kakav je on bio iznutra se vidi.