Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

4899:2, 3 (Jedna je stvar za Crkvu da postoji MEĐU narodom, a druga za Crkvu da postoji UNUTAR naroda)

Print Friendly, PDF & Email

Jedna je stvar za Crkvu da postoji MEĐU narodom, a druga za Crkvu da postoji UNUTAR naroda…

4899. [2] Da li itko u današnje vrijeme vjeruje išta drugo od ovoga, da je Crkva postojala među Židovskim narodom, doista, da je taj narod bio odabran i ljubljen pred svima drugim narodima, glavni razlozi za takvo vjerovanje su bili ti da su mnoga i tako velika čudesa bila izvršena među tim narodom, toliko mnogo proroka mu je bilo poslano, i također je Riječ postojala među tim narodom? Ipak taj narod nije posjedovao ništa ni najmanje od Crkve unutar njega, jer tamo nije postojalo nikakvog dobročinstva/milosrdnosti (charity); o tome što je bilo istinsko dobročinstvo oni su bili potpuno nesvjesni. Niti je ikakva vjera u Gospoda postojala tamo. Oni su znali kako će On doći, ali su vjerovali kako će ih postaviti iznad svih ljudi na cijelom svijetu. Kako se ovo nije dogodilo oni su Ga sasvim odbacili. O Njegovom nebeskom kraljevstvu oni nisu imali želje znati ama baš ništa. Stvari koje sačinjavaju unutarnje karakteristike Crkve nisu bile čak priznate u onome što je taj narod naučavao, a kamoli u njegovu životu. Iz svega ovoga se može zaključiti kako uopće nikakva Crkva nije postojala U tom narodu.

[3] Jedna je stvar za Crkvu da postoji MEĐU narodom, a druga za Crkvu da postoji UNUTAR naroda. Na primjer, Kršćanska Crkva je postojala među onima koji su imali Riječ i koriste doktrinu da propovijedaju o Gospodu. Ipak nikakva ni najmanje Crkva ne postoji unutar njih ako u njima nije prisutno nikakvo vjenčanje između dobra i istine, to jest, ako dobročinstvo spram bližnjega i vjera ukorijenjena u ovome nije prisutna u njima, stoga ako unutarnje karakteristike Crkve nisu prisutne unutar izvanjskih. Oni sa kojima su jedino izvanjske karakteristike razdvojene od unutarnjih prisutne nemaju Crkvu u njima. Niti oni sa kojima je prisutna vjera razdvojena od dobročinstva imaju Crkvu unutar njih. Niti oni koji priznaju Gospoda u njihovim učenjima ali ne u životu nemaju Crkvu unutar nji. Iz ovog je primjera očigledno da je jedna stvar za Crkvu da postoji među narodom, a druga za nju da postoji unutar naroda.’ 

Spread the Truth