Na koji način je Gospod govorio sa prorocima kroz koje je bila dana Riječ

Bilo mi je rečeno na koji način je Gospod govorio sa prorocima kroz koje je bila dana Riječ. On nije sa njima govorio kako je to činio sa drevnim ljudima, putem upliva u njihove unutrašnjosti (znači, ne ne-posrednim putem), već kroz duhove koji su im bili poslani, koje je Gospod ispunio sa Svojim gledištem/aspektom, i na taj način nadahnuo riječi koje su oni diktirali prorocima. Stoga to nije bio upliv već diktat. Kako su riječi izlazile neposredno iz Gospoda, prema tome, svaka je od njih bila ispunjena Božanskim i sadržavala je unutar sebe unutarnje značenje, koje je takvo da anđeli nebeski percipiraju riječi u nebeskom i duhovnom značenju, dok ih ljudi pak percipiraju u prirodnom. Na taj je način Gospod povezao nebo i svijet posredstvom Riječi. Na koji način Gospod ispunjava duhove sa Svojim gledištem/aspektom je također bilo ukazano. Duh ispunjen sa Božanskim od Gospoda ne zna drugo nego da je on Gospod, i da je Božanstvo Ono Koje govori; i to se nastavlja se dok nije završio govoriti. Nakon toga on percipira i priznaje kako je on duh, i da je govorio od Gospoda a ne od sebe samoga. Pošto je ovo bilo stanje duhova koji su govorili sa prorocima, oni su rekli kako je Jehova bio Koji je govorio; duhovi su čak sebe nazivali Jehova, kao što se može potvrditi ne jedino iz proročkih već također i iz povijesnih dijelova Riječi.

E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 254’