Pričina iz koje je proizašlo obmanjujuće vjerovanje u čovjekovu reinkarnaciju

256. Anđelu ili duhu nije dozvoljeno razgovarati sa čovjekom (tj. izražavati se) iz njegovog vlastitog pamćenja/memorije, već jedino iz čovjekovog pamćenja/memorije, jer anđeli i duhovi imaju pamćenje/memoriju isto kao i čovjek. Ako bi duh sa čovjekom razgovarao iz svojeg vlastitog pamćenja/memorije čovjek ne bi znao drugo (= ne bi imao drugačiji osjećaj/percepciju) nego da su misli koje se pri tome pojavile u njegovom umu bile njegove vlastite, iako su to bile misli tog duha. To bi bilo kao pri-sjećanje/uspomena na nešto što čovjek nije nikad čuo ili vidio. Da je to tako mi je bilo ukazano putem iskustva. Ovo je uzrok vjerovanja u nekih drevnih ljudi da bi se nakon nekoliko tisuća godina bili vratili u njihov prijašnji život, i u sve njegove aktivnosti, i da se, u stvari, jesu vratili. Ovo su oni zaključili pošto su im ponekad navirala sjećanja/uspomene na stvari koje nisu nikad vidjeli ili čuli. Ovo rezultira iz upliva iz pamćenja/memorije duhova u njihove ideje misli.

E.Swedenborg ‘Nebo i Pakao – 256’