2040. Stih (Postanak) 17(:11) ‘Obrezujte se, i to neka bude znak saveza između Mene i vas.’

‘Obrezujte se’ predstavlja otklanjanje/odstranjivanje ljubavi prema sebi i svijetu. A ‘I to će biti znak između Mene i vas’, predstavlja reprezentaciju i nagovještaj čistoće (representative and significative of purity).

2041. ‘Obrezujte se…’– Da ovo predstavlja otklanjanje ljubavi prema sebi i ljubavi prema svijetu, je jasno/očigledno iz reprezentacije i značenja ‘obrezivanja’ koje (ili ‘i onog što obrezivanje predstavlja, a ono’) predstavlja pročišćavanje/čišćenje od prljavih ljubavi, o kojima je bilo riječi gore u 2039, a također i iz značenja ‘tijela/mesa’ kao (ili ‘iz onog što predstavlja ‘tijelo/meso’, a ‘tijelo/meso’ predstavlja’) čovjekove vlastitosti (proprium = ono što je svojstveno čovjeku), o čemu je bilo riječi već/još u poglavlju 999. Čovjekova vlastitost (ili ‘ono što je čovjeku vlastito’ = proprium) se ne sastoji iz ničeg drugog do iz ljubavi prema sebi i ljubavi prema svijetu, i stoga od svake požude koja izvire iz tih ljubavi (ili ‘te je u sebi požuda koja proizlazi iz tih ljubavi’). U kojoj mjeri je ta čovjekova vlastitost prljava je bilo ukazano u Prvoj Knjizi, u poglavljima 141, 150, 154, 210, 215, 694, 731, 874-876, 987, 1047. Kako je to ‘vlastito’ (ili ‘ono što je čovjekovo’) što mora biti otklonjeno, ovdje se koristi izraz ‘kožica’ (flesh of the foreskin).

[2] Postoje dvije tako-zvane ljubavi koje sa svojim požudama ometaju/spriječavaju upliv/utjecaj nebeske ljubavi od/iz (ili ‘koja izvire iz’) Gospodina. Jer kada te dvije ljubavi vladaju u unutrašnjem i u vanjskom čovjeku, i kada je čovjek (tako reći) u njihovu vlasništvu (and take possesion thereof), onda one ili odbacuju ili prigušuju, a također degradiraju i onečišćavaju nebesku ljubav koja uplivava/utječe, pošto su te dvije ljubavi po svojoj prirodi u potpunosti/sasvim suprotne/protivne nebeskoj ljubavi. Činjenica da su one u potpunosti/apsolutno suprotne/protivne (nebeskoj ljubavi) će uz pomoć Gospodinove Božanske milosti biti ukazana poslije. U onoj mjeri u kojoj su te zle ljubavi ‘odstranjene’, u toj istoj mjeri se počinje pojavljivati nebeska ljubav koja uplivava/utječe iz/od strane Gospodina, i tada u stvari počinje ‘zoriti’ u njegovom unutrašnjem čovjeku; i u toj mjeri (u kojoj on odstrani te dvije ljubavi) on počinje primjećivati najprije da je pod utjecajem zloće i neistine, zatim da je pod utjecajem onog što je nečisto i prljavo (ili ‘da je u nečistoći i prljavštini’), i na kraju da je sve to bilo njemu ‘vlastito’ (that it has been his proprium = da je sve to samo njemu svojstveno).

[3] Ove ljubavi su otklonjene/odstranjene (samo) kod onih koji su ponovno rođeni. To otklanjanje/odstranjivanje se također može spoznati/raspoznati i na osnovu onog što se događa u/sa onima koji nisu ponovno rođeni, kada požude koje pripadaju tim ljubavima postanu mirne/nepokretne, što se ponekad događa kada meditiraju o svetim stvarima ili kada su onemoćali/malaksali, što je kod njih slučaj pri raznim nesrećama, bolestima, oboljenjima, a prije svega kada im se bliži smrt. U takvim slučajevima, pošto su (njihovi) tjelesni i ovosvjetski interesi oslabili, te su tako reći ‘mrtvi’, takvi ljudi postanu svjesni jednog dijela nebeskog svjetla i utjehe koju im ono donosi. No kod takvih ljudi to nije otklanjanje/odstranjivanje tih požuda/strasti, već samo njihovo ‘slabljenje/uspavljivanje’, jer oni istog onog trenutka kad im se zdravlje popravi (ili ‘kad se vrate u svoje staro stanje’) ponovno utonu u te iste požude/strasti.

[4] Tjelesni i svjetovni interesi mogu oslabiti (ili ‘se mogu uspavati’) također i kod zlih ljudi, pri čemu su se oni u stanju uzdignuti u kao nešto od nebeskog, kako se ponekad događa sa dušama u drugom životu, posebice novo-pristiglima, koji imaju snažnu želju vidjeti Gospodinovu slavu pošto su za vrijeme svoga života na svijetu čuli puno toga o nebu. U to vrijeme njihovi izvanjski interesi slabe (ili ‘se u njima uspavaju’) i u tom stanju su oni prebačeni/odnešeni u prvo nebo gdje uživaju ono za čime su žudjeli. Ali oni nisu u stanju tamo i ostati duže vrijeme pošto su njihovi tjelesni i svjetovni interesi samo oslabili/uspavani i nisu bili odstranjeni/otklonjeni, kao što je to slučaj kod anđela, u svezi čega pogledati poglavlja 541, 542. Treba spoznati/uvidjeti da kod čovjeka Božanska ljubav uplivava/utječe neprestano/neprekidno, i da joj ništa ne stoji na putu, niti joj štogod spriječava ili pak ometa recepciju doli požude koje pripadaju ljubavi prema sebi i svijetu, te neistine i laži proizašle iz njih.

2042. ‘… i to neka bude znak saveza između Mene i vas.’– Da ovo predstavlja reprezentaciju i nagovještaj čistoće, je očigledno iz onog što je bilo ukazano gore u 2039, to jest, da obrezivanje nije bilo ništa drugo do reprezentacija pročišćavanja od prljavih ljubavi. A kako je to bio samo jedan izvanjski obred/običaj koji je predstavljao i značio nešto unutarnje (duhovno), to nije bio savez već znak saveza.