Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

1906 (‘Pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji Kananskoj’)

1906. ‘Pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji Kananskoj’ (Postanak 16:3) naznačava ostatke dobra i istine čije je izvorište ono dobro koje je Gospod stekao za Sebe i posredstvom kojeg je njegovo racionalno bilo začeto. Ovo je jasno iz značenja ‘deset’ kao ostataka, što je bilo obrađivano već u br. 576. Što su ostaci je bilo izrečeno i ukazano u br. 468, 530, 560, 561, 660, 661, 798, 1050; što će reći, oni su sva stanja osjećaja za dobro i istinu podarena od strane Gospoda čovjeku od najranijeg djetinstva sve do kraja njegova života. Ova su stanja pohranjena unutar njega za korist njegovu životu nakon smrti, jer u drugom životu sva stanja njegova života se vraćaju jedno nakon drugog i istovremeno prolaze modificiranje kroz stanja dobra i istine koja mu je Gospod podario. Što više ostataka on prema tome stekne tijekom njegova života, ili što više dobra i istine on stekne, to će sretnija i više lijepa izgleda ostatak njegovih stanja kada se u stvari povrate. Istina ovog može postati jasna svakome ako on ovu stvar pažljivo razmotri. Pri rođenju nitko ne posjeduje uopće ikakva dobra sam od sebe, već je sasvim onečišćen nasljednim zlom. Sve dobro utječe u njega, poput njegove ljubavi spram roditelja, paziteljica, i prijatelja u igri, ovaj upliv je iz nevinosti. Ovo su darovi koji utječu u njega od Gospoda kroz nebo nevinosti i mira, koje je najunutarnije nebo, i to je način na koji su mu oni usađeni tijekom ranog djetinstva.

[2] Kasnije, kada odrasta, ova dobra, nevina, i mirna stanja ranog djetinstva ga malo po malo napuštaju; i u onoj mjeri u kojoj je uveden u svijet, on ulazi u njegova zadovoljstva i užitke, i tako u zla, a nebeske stvari ili dobra ranog djetinstva se počinju raspršivati. Ipak oni i dalje ostaju, i posredstvom ovih je da su moderirana/ublažena stanja koja čovjek uzima k sebi i stječe kasnije u životu. Bez njih on nikako ne može biti uistinu čovječan, jer stanja u kojima se zle žudnje ili ikakva zla pojavljuju, ako nisu moderirana/ublažena posredstvom stanja u kojima je prisutan osjećaj za dobro, bi bila užasnija nego ona od bilo koje životinje. Ova stanja dobra su što se naziva ‘ostacima’, koja su dana od strane Gospoda i usađena u čovjekovu prirodnu naklonost (dispoziciju), što se čini kada čovjek nije toga svjestan.

[3] U kasnijem životu njemu se povrh toga prenose/podjeljuju nova stanja; ali ova nisu toliko stanja dobra kao stanja istine, jer kako odrasta (tj. kako postaje sve više racionalan) njemu se podjeljuju istine, a ove su na sličan način pohranjene unutar njegova unutarnjeg čovjeka. Posredstvom ovih ostataka, koji su oni od istine, i koji su bili rođeni od upliva duhovnih stvari od Gospoda, čovjek ima sposobnost razmišljanja, i također razumjevanja dobra i istine civilnog ili javnog života i moralnog ili privatnog života, i također primanja duhovne istine, to jest, istine vjere. Ipak on nema sposobnosti činiti ove stvari osim posredstvom ostataka dobra koje je primio u ranom djetinstvu. O postojanju ostataka, i činjenice da su pohranjeni u čovjeku u njegovom unutarnjem racionalnom, čovjek je u potpunosti nesvjestan. Ta nesvjesnost je zbog razmišljanja kako ništa ne utječe u njega već da mu je sve prirođeno, i tako prisutno unutar njega kada je djetešce, premda je stvarnost potpuno drugačija od toga. Na ostatke se upućuje na različitim mjestima u Riječi, i pod njima se misli na ona stanja putem kojih osoba postaje čovječnom, i to od Gospoda jedino.

[4] Ostaci koji su prebivali u Gospodu su međutim bili sva Božanska stanja koja je On stekao za Sebe i posredstvom kojih je On ujedinio Ljudsku Suštinu sa Božanskom Suštinom. Ostaci koje je Gospod imao su ono što je naznačeno sa ‘deset godina koje je Abram proveo u zemlji Kananskoj’. Kada anđeli čuju Riječ oni nemaju znanja o onome što je ‘deset’; ali onog trenutka kada je deset spomenuto od strane čovjeka njima dolazi ideja o ostacima, jer ‘deset’ i ‘desetina’ u Riječi naznačavaju ostatke, kao što je jasno iz onog što je izrečeno i ukazano u 576, 1738. I kada percipiraju da je ‘Abram bio boravio deset godina u zemlji Kananskoj’ dolazi im ideja o Gospodu, i sa njom istovremeno bezbrojne stvari naznačene sa ostacima koji su prebivali sa Gospodom kada je On bio u svijetu.

Spread the Truth