Sve stvari od vjere su ispunjene/obogaćene iz najdubljeg/najunutarnijeg
1825. Duhovima je bilo rečeno da priroda neba, ili nebeskih i duhovnih stvari, koje su povezane sa vjerom u Gospodina, ne može ni u kojem slučaju biti drugačija nego je slučaj sa svime što je u životinjskom, i svime u biljnom kraljevstvu, naime, da se svaka pojedina/najmanja stvar nastavlja iz najunutarnijih stvari, onih koje su najudaljenije od osjetila, a ove pojedine/najmanje stvari u oba kraljevstva su takve da one nikad ne mogu biti primjereno/dovoljno shvaćene. Ma koliko oštro oko prodire (= uz pomoć mikroskopa), ono i dalje otkriva sve više zadivljujuće stvari, a ipak ove napreduju jedino na najnižem nivou ali malo u unutarašnjost. Bez prvih elemenata/principa izvedenih iz najdubljeg/najunutarnijeg, koji su skroz/svi organizirano raspoređeni unutar svih stvari nižeg reda, ništa uopće ne bi moglo postojati ili opstati, niti bi bilo ičeg takvog da bi život iz najdubljeg/najunutarnijeg mogao ući/prijeći u to.
Slučaj je sasvim isti sa svakom pojedinačnom idejom u ljudi, duhova, i anđela koji su (ili ‘kada su oni’) vođeni od strane Gospodina – prekrasne i nevjerojate stvari započinju najprije u unutrašnjostima. [2 Travanj 1748]
1826. Zadivljujuće je da su mentalne ideje/predodžbe više ispunjene od strane Gospodina kada/dok osoba ne obraća osobitu pažnju na njih ili ih sama pokušava ispuniti, i stoga ne skreće svoju pažnju na njih. Tako ja mislim da su mentalne predodžbe/ideje male djece obogaćene/ispunjene puno više nego one od odraslih u vremenu dok mole Gospodinovu Molitvu. Jer odrasli su skloni biti uznemireni u svojim vlastitim mentalnim slikama, tako da su one puno teže ispunjene, pošto su upliću one iz njihovih vlastitih misli; što će zaista zvučati paradoksalno, ipak ja sam to naučio iz svojih vlastitih iskustava.