1790. [2 Svezak, drugi dio, sadrži stavke 1790-3427]

            O Gospodinovoj Molitvi (Matej 6:9-15)

Kada se čita/izgovara Gospodinova molitva, koja u sebi obuhvaća sve nebeske i duhovne stvari, toliko puno se može naliti/usuti u svaki i najmanji detalj da samo nebo nije dovoljno veliko da sve to sadrži, i ovo naravno u ovisnosti o kapacitetu i svrsi/korisnosti svakog pojedinca.

Što čovjek više i više prodire/ulazi prema unutra (ili ‘što više prema unutra i što intimnije čovjek prodire’), to su nebeske stvari punije ili obilnije shvaćene; od strane onih koji su u nižim stanjima one nisu shvaćene, već su za njih određena tajna, neke pak razumljive jedino pomoću intelektualne vjere, a neke su pak neizrecive.

Što se Božanske/nebeske ideje, koje sve dolaze od (ili ‘zrače iz’) Gospodina, niže spuštaju, ili što je niži karakter ljudi (kojima dolaze), to one sve zatvorenije izgledaju (ili ‘to potpunije izgleda zatvaranje uma’), tako da je naposlijetku tamo kao nešto tvrdo, u čemu (ili ‘sve dok na kraju ne proizađe određena tvrdoća u kojoj’) ima malo ili ništa drugo osim literalnog smisla ili mentalnih slika riječi;

Kao rezultat mi je bilo dozvoljeno otkriti kroz Gospodinovu molitvu kakve su oni bili duše u njihovom tjelesnom životu, što se tiče doktrine njihove vjere, pošto im je, kada su se molili, bilo dozvoljeno/omogućeno povratiti njihov prijašnji smisao (ovih stvari; ili ‘mišljenje o ovim stvarima’).  1 Travanj 1748

Mentalna slika/ideja prema tome raste (ili ‘se širi’) prema gore i(li) prema unutra od tjelesnih stvari, i u stvari do neizračunljivog opsega (= nedefinirane mjere) u svakom stupnju ili, drugim riječima, kroz neizračunljivo umnožena (pro)širenja u unutrašnjostima, i na taj način u više unutarnjim dijelovima, i u najunutarnijim.