DA SE U DRUGOM ŽIVOTU POZNANICI SRETNU

610. Kada oni koji su u drugom životu najprije tamo uđu, zemaljske stvari i dalje prianjaju uz njih, jer oni ne znaju drugo nego da su i dalje u svijetu i da tamo žive. Ovo mi je postalo očito na osnovu mnogih stvari, jer mnoge godine oni nisu bili svjesni da su u drugom životu, niti su mogli znati dok im to nije bilo ukazano, što su na kraju priznali. Zbog toga su oni također zadržali u umu (animus) prijatelje/drugove koje su imali u životu tijela, i onda je od strane Gospodina dozvoljeno da ih oni također pronađu i sa njima govore kao na Zemlji, ipak ne na nijedan drugi način nego što im je dozvoljeno ili dano. Stoga svatko može pronaći svoje prijatelje, roditelje, i djecu, ali ipak oni ne mogu ostati tamo zajedno više nego im je dozvoljeno od strane Gospodina.

611.  Baš kao što pronađu svoje prijatelje, tako također pronađu i svoje neprijatelje, posebice kada su ih progonili sa mržnjom; stoga mi je bilo dano zaključiti koliko je opasno progoniti bilo koga iz mržnje. Tamo se nitko ne može pretvarati/simulirati, to jest, razmišljati u glavi o jednoj stvari, a riječima (iz)reći, i pokazati na svojem licu, nešto drugačije; već osjećaji ‘animusa’ (uma) leže otvoreni kao na jasnom danu, i stoga pretvaranje/simulacija izbija u otvorenu mržnju. Stoga svatko može sam prosuditi da li takvi ljudi mogu biti primljeni u nebo.  .    [31 Siječanj 1747]

Emanuel Swedenborg, ‘Duhovna Iskustva’