Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

4594 (U svezi grupe sirena i njihovog pakla)

Print Friendly, PDF & Email

U SVEZI GRUPE SIRENA I NJIHOVOG PAKLA

Sirene postaju one žene koje ne smišljaju ništa drugo nego kako bi mogle ući u osjećaje muškaraca, nad kojima žele vladati i kojima se žele okoristiti poticanjem njihovog samoljublja ili čak samopoštovanja, tako da, malo po malo bivajući osvojeni, oni mogu podnositi da one vladaju nad njima, i posvetiti im sve svoje energije (kapacitete), dok pak ove žene nemaju čak ni najmanju ljubav prema muškarcima, nego ih u svom srcu potpuno preziru. Stoga one tako djeluju sa mnogima uzastopno ili čak istovremeno. Stoga, u drugom životu, čim dođu do duhova, one ulaze u njihove misli, i drže misao potpuno opsjednutu, sve dok oni (ovi duhovi) nisu oslobođeni od strane Gospoda. One ne mogu ništa drugo nego odjednom upasti u njihove misli i zaposjesti ih, iz navike stečene u životu tijela. Tamo su one duhovne štetočine, i ukoliko Gospod ne bi oslobodio svijet duhova od takvih, jedva da bi ijedan dobri duh mogao postojati u tom svijetu, bez da je odveden u ropstvo od strane njih. Štoviše, njih nije briga za dobro i loše; one također prakticiraju odvratne zločine, jednom riječju, čak ekstremno vražje (zločine), i smatraju do to nije ništa. Kada prvi put uđu u misli (muškarca), onda one snažno slijede njegovu misao; nakon toga ju one povedu.

Emanuel Swedenborg, ‘Duhovni Dnevnik – 4594’

Spread the Truth