U SVEZI GRUPE SIRENA I NJIHOVOG PAKLA

Sirene postaju one žene koje ne smišljaju ništa drugo nego kako bi mogle ući u osjećaje muškaraca, nad kojima žele vladati i kojima se žele okoristiti poticanjem njihovog samoljublja ili čak samopoštovanja, tako da, malo po malo bivajući osvojeni, oni mogu podnositi da one vladaju nad njima, i posvetiti im sve svoje energije (kapacitete), dok pak ove žene nemaju čak ni najmanju ljubav prema muškarcima, nego ih u svom srcu potpuno preziru. Stoga one tako djeluju sa mnogima uzastopno ili čak istovremeno. Stoga, u drugom životu, čim dođu do duhova, one ulaze u njihove misli, i drže misao potpuno opsjednutu, sve dok oni (ovi duhovi) nisu oslobođeni od strane Gospoda. One ne mogu ništa drugo nego odjednom upasti u njihove misli i zaposjesti ih, iz navike stečene u životu tijela. Tamo su one duhovne štetočine, i ukoliko Gospod ne bi oslobodio svijet duhova od takvih, jedva da bi ijedan dobri duh mogao postojati u tom svijetu, bez da je odveden u ropstvo od strane njih. Štoviše, njih nije briga za dobro i loše; one također prakticiraju odvratne zločine, jednom riječju, čak ekstremno vražje (zločine), i smatraju do to nije ništa. Kada prvi put uđu u misli (muškarca), onda one snažno slijede njegovu misao; nakon toga ju one povedu.

Emanuel Swedenborg, ‘Duhovni Dnevnik – 4594’