U svezi jednog koji je počinio samoubojstvo

1336. Netko je putem melankolije bio doveden u očajanje i od strane zlih/paklenih duhova je bio naguran do te točke da ubije sebe tako što se izbo nožem. On mi je prišao žaleći se kako je od strane zlih duhova bio tretiran na bijedan način, rekavši da je bio posred furija koje su ga neprestano provocirale. Mjesto gdje se nalazio se isto vidjelo, naime, bio je u nižoj zemlji, malo na lijevo. Ja sam također vidio da je imao nož u svojoj ruci kojeg je htio ubosti u svoje grudi; on se teško borio sa tim nožem, pokušavajući ga odbaciti od sebe, ali uzalud.

1337. Jer što god se dogodi u posljednji trenutak umiranja ostaje jako dugo vremena sa čovjekom prije nego nestane, kako mi je bilo rečeno.  [14 Ožujak 1748]

E.Swedenborg ‘Duhovni Dnevnik – 1336-7’