‘Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba…’

‘Tada reče Jehova Mojsiju: “Učinit ću da vam daždi kruh s neba.  Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati Moga zakona ili neće.’                      Izlazak 16:4

Da se ovaj (nebeski) kruh (= manna) treba sakupljati ‘svakog dana’, to jest, svakog jutra, uključuje mnoge stvari, naime, da se oni ne trebaju brinuti (za budućnost) već za svaki dan, je Bog Mesija želi osiguravati Njegove vlastite iz dana u dan, i pobrinuti se za njih u ovom životu, kao i u drugom.

            U drugom životu, kako nisu svjesni budućih stvari, baš kao ni onih iz prošlosti, nitko ne razmišlja o onome što će doći, osim oni kojima Bog Mesija dozvoli prisjetiti se prošlih događaja, ili promotriti one koji će doći. To je stanje anđela nebeskih i sretnih u drugom životu.

Prema tome, njih nikakva tuga ne dotiče kako je to slučaj ovdje u svijetu gdje tuga dolazi jedino iz pamćenja prošlih stvari, i iz tako zvanog ljudskog ‘priskrbljivanja/brige’ za buduće stvari. On želi, međutim, da njihovim ‘sakupljanjem svakog jutra’ – kao što također kaže u Njegovoj Molitvi, ‘daj nam danas naš dnevni kruh’ (Matej 6:11; Luka 11:3) – da stanje nebeskih bića može postojati na ovoj Zemlji, i time, da nebo može biti sa onima koji tamo žive.

            Ali kakve brige mogu imati, i nad kojim stvarima, budući im je podareno pamćenje, biti će rečeno na drugom mjestu. Jer te riječi uključuju više stvari nego bi itko mogao zamisliti bez da one budu otkrivene (sa neba).

[Sreća; Budućnost; Pamćenje; Prošlost; Providnost]

E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – Duhovna Iskustva 107 (4111)’