O sebi… svom Poslanju… Objavama koje je primio…

‘Sjedio sam u Londonskom restoranu kao i obično, bilo je možda malo kasnije nego inače. Sjedio sam na svom uobičajenom mjestu, sam u sobi i zaokupljen sa mislima o Svetom Pismu. Bio sam poprilično gladan i jeo sam sa velikim apetitom. Taman prije nego sam zgotovio sa hranom nešto kao ‘izmaglica’ mi se pojavilo pred očima, onda se zamračilo i vidio sam pod prekriven sa najstrašnijim reptilima, poput zmija, žaba i sličnih stvorenja. Bio sam sav u čudu jer se to događalo pri mojoj potpunoj svijesti i racionalnom razmišljanju. Onda se u jednom trenutku mrak malo pojačao, da bi odjednom nestao i ja sam vidio čovjeka kako sjedi pored mene u kutu sobe. Kako sam onda tamo bio potpuno sam, ta pojava me zaprepastila, a pogotovo kad mi je on rekao: ”Nemoj toliko jesti”. Ponovo se sve zamračilo pred mojim očima, ali se odmah rasčistilo, i ja sam se našao sam u sobi.

Takva neočekivana strava je ubrzala moj put ka kući; kućepazitelju nisam nista govorio, pazeći da ništa ne zamijeti kako ne bi pomislio da je događaj posljedica psihičkog poremećaja; ali ja sam itekako razmislio o onome što se dogodilo, i na to nisam mogao gledati samo kao na slučajnost, ili kao na nešto prouzrokovano fizičkim uzrokom.

Te noći se je isti čovjek pojavio ispred mene (ili ‘mi se isti čovjek otkrio’), ali ovaj put (ili ‘sada’) nisam bio uplašen. On mi tada reče da je On GOSPODIN BOG, Stvoritelj svijeta, i Iskupitelj, i da je On mene odabrao da objasnim čovječanstvu duhovni smisao Svetog Pisma, i da će mi On Osobno objasniti sve što ću napisati o tom subjektu (= o tome). Te iste noći su mi se ‘nevjerojatnom jasnoćom i bistrinom’ (tako da sam potpuno bio uvjeren u njihovo postojanje) otvorile oči u Svijet duhova, svijet gdje su anđeli (= raj) i vragovi (= pakao), gdje sam odmah prepoznao mnoge poznate iz vlastite zemlje (= iz svih sfera života).

Od tog dana sam napustio sve poslove i nastojanja koja sam imao oko ovovjetskih i naučnih stvari (= sve naučne studije) i posvetio se duhovnom radu, radu na onome za što me je Gospodin odabrao (ili ‘u skladu sa onime što je Gospodin od mene zahtjevao da pišem’). Nakon toga je Gospodin svakodnevno otvarao moje duševne oči, tako da sam usred dana  mogao istovremeno gledati u drugi svijet/život i u stanju potpune budnosti pričati sa anđelima i duhovima.’           R.L. Tafel ‘Dokumenti – Robsahmova sijećanja o Swedenborgu’, tom 1, dokument 5 

***

‘Rodio sam se u Stockholmu 29 Siječnja 1689. Moj otac se zvao Jasper Swedberg, i bio je Biskup Zapadnog Gothlanda, čovjek slavan u svoje vrijeme. On je također bio izabran i upisan/registriran kao član Engleske Zajednice, za Promociju Evanđelja; jer je od strane Kralja Charlesa XII bio određen za Biskupa nad Švedskim crkvama u Pensilvaniji, a također i nad crkvom u Londonu. U 1710 godini sam otišao u inozemstvo. Najprije u Englesku, a nakon toga i u Nizozemsku, Francusku i Njemačku, kući sam se vratio 1714 godine. U 1716 godini, a također i poslije, sam imao mnoge razgovore sa Charlesom XII, Kraljem Švedske, koji me je uvelike privilegirao; iste te godine me odredio u službu (ili ‘mi je ukazao čast odredivši me za službu’) Prisjednika na Rudarskom Fakultetu, što je služba koju sam ispunjavao/vršio sve do 1747 godine, kada sam podnio ostavku, zadržavajući, međutim, pola službene plaće do kraja svog života. Svoju ostavku sam podnio iz jednog jedinog razloga, a to je, da bi se sa što više slobodnog vremena (ili ‘da bi se što bolje’) mogao posvetiti novoj službi/funkciji koju mi je odredio Gospodin. Tada mi je bio ponuđen (i) viši položaj časti, kojeg sam sigurno (ili ‘no to sam apsolutno’) odbio, da moj um ne bi bio inspiriran ponosom (ili ‘da ponos ne bi okupirao moj um’).

U 1719 godini sam od Kraljice Ulrice Eleanore bio oplemenjen (= proglašen plemićem) i imenovan Swedenborg, i od tog vremena/trenutka pa na dalje sam, na sastancima Dijete (= zakonodavno tijelo = Riksdag) koji su se održavali svake tri godine, imao svoju stolicu među Velikašima u rangu (ili ‘iz reda’) vitezova.

Ja sam pozvani (= po pozivnici = onaj kojeg su pozvali) Pomoćnik i Član Kraljevske Akademije Znanosti u Stockholmu. (No/ali) nikad nisam tražio pristup (ili ‘da me prime u’) bilo kojoj naučnoj zajednici (= zajednici sastavljenoj od učenih ljudi) na nekom drugom mjestu, pošto sam ja u nebeskoj/anđeoskoj zajednici, gdje su takve stvari koje se odnose prema nebu i duši jedini subjekt razgovora; dok su u društvima učenih svijet i forma tijela jedine teme razgovora.

U godini 1734 sam objavio, u Leipzigu, ‘Mineralno Carstvo’, u tri folio toma. U godini 1738 sam (ot)putovao u Italiju ostavši godinu dana u Veneciji i Rimu.

Što se tiče mojih obiteljskih veza (= rodbine), imao sam četiri sestre. Jedna od njih je bila oženjena za Erica Benzeliusa, koji je naknadno postao nadbiskup u Upsali. Na taj način sam došao u srodstvo sa dva slijedeća nadbiskupa, koja su oba pripadala porodici Benzelius, i bili su Erikova mlađa braća. Moja druga sestra se udala za Larsa Benzelstierna, koji je postao Pokrajinski Guverner; ali ti ljudi su mrtvi. Međutim, dva biskupa koja su u rodbinskoj vezi sa mnom, su i dalje živa (ili ‘među živima’); jedan od njih, čije je ime Filenius, i koji je biskup Istočnog Gothlanda, služi sada kao predsjednik Kuće Svećenstva u Štokholmskoj Dijeti, umjesto nadbiskupa, koji je invalid/bolestan; on je oženio kćer moje sestre; drugi, koji se zove Benzelstierna, je biskup Westmanlanda i Dalecarlie; on je sin moje druge sestre. A da ne spominjem druge moje rođake (ili ‘ljude’) koji okupiraju časna mjesta.

Štoviše, svi biskupi u mojoj rodnoj zemlji, njih deset, a također i senatori, njih šesnaest, kao i ostatak onih na uzvišenim pozicijama (ili ‘i ostali dostojanstvenici’), me vole (= gaje prema meni simpatije) i iz ljubavi štuju, i ja sam sa njima u bliskim odnosima, kao prijatelj sa prijateljima, i to zato što oni znaju da sam ja u društvu sa anđelima. Kralj osobno i Kraljica, te tri princa njihova sina, mi ukazuju veliko poštovanje; Ja sam jednom također bio pozvan od strane kralja i kraljice da večeram sa njima za njihovim vlastitim stolom, što je čast koja se obično ukazuje samo onima na najuzvišenijim položajima; naknadno mi je i princ nasljednik ukazao istu čast.

Svi oni žude da se vratim kući (ili ‘za mojim povratkom’); Iz tog razloga, ja sam daleko od toga da strahujem, u svojoj vlastitoj zemlji, od tog progonstva, kojeg se vi plašite, i protiv kojeg u vašem pismu želite na tako prijateljski način poduzeti mjere; a ako me progone negdje drugdje, to mi ne može nauditi (ili ‘to ne doseže do mene’).

Ali sve što sam do sada ispričao, Ja smatram komparativno jako malo važnim; ono što je važnije od toga (engleski tekst koristi frazu ‘što se poput tornja/kule uzdiže iznad toga’) je činjenica da sam od strane Gospodina Osobno, Koji se na naj-milostiviji način pojavio/ukazao ispred mene, svog sluge, u godini 1743 bio pozvan u svetu službu; kada/tada mi je On otvorio pogled na duhovni svijet (= duhovne oči), i omogućio mi da govorim sa duhovima i anđelima, što je stanje u kojem se nalazim sve do dana današnjeg. Od tog vremena sam počeo štampati i objavljivati različite tajne (arcana) koje sam vidio i koje su mi bile objavljene, kao što su tajne u svezi Neba/Raja i Pakla, čovjekova stanja nakon smrti, istinskog štovanja/obožavanja Boga, duhovnog smisla Riječi, pored mnogih drugih stvari od izuzetne važnosti koje vode do spasenja i mudrosti.

Jedini razlog mojih povremenih putovanja u inozemstvo je bila želja da sebe učinim korisnim, i da objelodanim tajne koje su mi bile povjerene. Ostalog što se tiče, ja imam onoliko svjetovnog bogatstva (= materijalnih sredstava) koliko mi je potrebno, i niti tražim niti želim više (od toga).’         Pisma – 14 (Hartleyu, 5 Kolovoza 1769)

***

‘Na ovom mjestu (ili ‘ovdje’) ću ispričati nešto iz svoje najranije/prve mladosti. Od svoje četvrte pa do svoje desete godine, ja sam neprestano bio zaokupljen mislima o Bogu, spasenju, i duhovnoj patnji ljudi, a nekoliko puta sam otkrio stvari (ili ‘dao primjedbe’) koje su jako začudile moga oca i moju majku (ili ‘koje su moga oca i moju majku ostavile u čuđenju’), pa su govorili kako kroz mene mora da progovaraju anđeli. Od moje šeste do moje dvanaeste godine je moj užitak bio razgovarati sa svećenicima o Vjeri: da je njezin život ljubav (= o tome kako je ljubav ono što daje život vjeri), i da je ta ljubav koja daje život (vjeri) ljubav prema bližnjem; također da Bog daje vjeru svakome i svima, ali da ju primaju jedino oni koji prakticiraju tu ljubav (prema bližnjem). Ja tada nisam znao ništa o bilo kojoj drugoj vjeri (ili ‘nisam poznavao drugu vjeru’) osim ove: Da je Bog stvorio prirodu i da ju (p)održava; da On dodjeljuje ljudima razumijevanje i dobru ćud/karakter; i (još) više stvari ove/ovakve vrste koje iz toga neposredno proizlaze. O učenoj vjeri, koja je, da Bog Otac dodjeljuje pravednost Svog Sina kome god želi i kad god Mu se to svidi, čak i onima koji se nisu pokajali – ja u to vrijeme nisam znao ništa, a i da sam znao (za tu vjeru = o toj vjeri), ona bi, onda kao i sada, bila daleko iznad mog razumijevanja (ili ‘to bi, onda kao i sada, uvelike prevazilazilo moje razumijevanje’).’           Pisma – 17 (Dr. Beyeru, 14 Studenog 1769)

***

‘Činjenica da ja u duhovnom svijetu razgovaram sa anđelima i duhovima, da sam opisao nebeska (kao) i paklena stanja, i život nakon smrti; i dalje/također, činjenica da mi je bio (raz)otkriven unutarnji smisao Riječi; pored mnogih drugih stvari – vrijedi više nego sva (ta) čuda. Takvu vezu/komunikaciju (intercourse) (sa duhovnim svijetom), koliko je meni poznato, Gospodin još nikad ranije nekome nije dozvolio. To su dokazi da je to (bilo dozvoljeno) zbog Nove Crkve, koja je kruna svih Crkava, i koja će trajati zauvijek. Biti u duhovnom svijetu, vidjeti prekrasne nebeske stvari (ili ‘čuda nebeska’), i bijedu paklenih stvari (ili ‘žaljenja vrijedne stvari u paklu’), i biti tamo na/u istinitom Gospodinovom svjetlu na/u kojem su anđeli, (to) prevazilazi sva čuda. Dokazi/svjedočanstva da sam ja tamo (= među anđelima i duhovima u duhovnom svijetu još za života u prirodnom svijetu), se u izobilju mogu vidjeti/pronaći u mojim knjigama.’   

Gospodinova manifestacija (ili ‘Gospodinovo objavljivanje/prikazivanje’) u Osobi, i uvođenje, od strane Gospodina, u duhovni svijet (= jer Gospodin jedini može nekoga ‘uvesti’ u duhovan svijet), i što se tiče vida i što se tiče sluha i govora, prevazilazi sva čuda; jer nigdje u povijesti ne čitamo da je takva interakcija/međudjelovanje/komunikacija sa anđelima i duhovima bila dozvoljena/omogućena još od stvaranja svijeta. Jer ja sam tamo sa anđelima dnevno, baš kao što sam (istovremeno) u svijetu sa ljudima; i to sad već u trajanju od 27 godina. Dokazi o ovoj interakciji/komunikaciji su knjige koje sam objavio u svezi Neba i Pakla, a također Odnosi (= duhovna iskustva) u mojem posljednjem djelu koje je naslovljeno ‘Istinska Kršćanska Religija’; nadalje, (dokaz o toj interakciji/komunikaciji je i) ono što je tamo iskazano/napomenuto glede/u svezi Luthera, Melancthona, Calvina, i glede/u svezi stanovnika mnogih kraljevstava; pored toga, različiti dokazi koji  su znani (ili ‘različita svjedočanstva koja su poznata’) u svijetu, i pored toga mnogi drugi dokazi  koji nisu znani/poznati (ili ‘mnoga druga ne-znana svjedočanstva’; misli se na ‘iskustva koja nisu poznata generalnoj publici već samo užem krugu Swedenborgovih prijatelja’). Recite, tko je ranije ikad išta znao u svezi rajeva i paklova? Tko je znao išta o čovjekovom stanju nakon smrti? Tko je išta znao u svezi duhova i anđela, itd. itd.?

Kao dodatak ovim naj-očiglednijim/jasnijim dokazima, stoji činjenica da je Gospodin kroz mene raz-otkrio (disclosed) duhovni smisao Riječi; koji nikad ranije nije bio raz-otkriven od kad je Riječ bila objavljena (ili ‘zapisana među’) sinovima Izraela; a taj smisao je samo/istinsko svetište Riječi; Gospodin Osobno je u tom smislu sa Svojim Božanstvom, i u prirodnom smislu sa Svojim Ljudskim. A nitko osim Gospodina ne može otvoriti ni jednu jedinu jotu ovog smisla (ili ‘u ovom smislu’). To prevazilazi/nadmašuje sva otkrovenja koja su do sada bila dana od početka/stvaranja svijeta. Kroz ovo otkrovenje se otvorila (ili ‘je bila otvorena’) komunikacija između ljudi i anđela nebeskih, čime se ostvarilo (ili ‘rezultat toga je bilo’) sjedinjenje (ta) dva svijeta; jer kada je čovjek u prirodnom smislu onda su anđeli u duhovnom smislu.’

Poziv u Novu Crkvu – 39, 43, 44

***

‘Gospodin naš (i) Spasitelj je predskazao/prorekao, i (na nekoliko mjesta) u Evanđeljima i u Apokalipsi/Otkrovenju (21, 22), da će doći ponovo na svijet i (pri tom) osnovati/zasnovati Novu Crkvu; a/ali pošto On više ne može doći na svijet u Osobi (od krvi i mesa), bilo je nužno da On to učini uz pomoć/putem čovjeka, koji ne samo da bi mogao percipirati doktrinalne stvari te Crkve u svom razumijevanju (ili ‘koji neće primiti doktrinu te crkve jedino svojim razumijevanjem’), već bi ih bio u stanju i štampati/objaviti u tisku (ili ‘već će ju i objaviti putem tiska’). A kako/pošto me Gospodin za to (= taj zadatak/misiju) pripremao/pripremio od djetinstva, stoga se On ispred mene, Svog sluge, objavio/pokazao/manifestirao u Osobi i odredio (ili ‘odredivši’) me za tu (ili ‘poslao me da vršim tu’) službu. To se zbilo 1743 godine; nakon toga mi je On otvorio oči duha, uvodeći me na taj način u duhovni svijet, i dozvolivši/omogućivši mi da vidim nebesa i čuda/divote koje se tamo zbivaju, a također i paklove; isto tako mi je omogućio razgovore sa anđelima i duhovima (ili ‘i da govorim sa anđelima i duhovima’), i to bez prestanka sad već u trajanju od 27 godina. Da je to slučaj, to mogu posvjedočiti u istini (ili ‘ja svjedočim u istini’). Sve to mi se dogodilo (ili ‘sve to je’) jedino zbog Nove Crkve koju sam gore spomenuo, čija je doktrina sadržana u mojim knjigama. ‘ Pisma – 29 (Landgraveu, 18 Lipnja 1771)

***

‘Znam da će mnogi tvrditi kako je čovjeku nemoguće razgovarati sa duhovima i anđelima dok živi u svom fizičkom tijelu; neki će reći da su to maštarije/obmane, neki da ove stvari iznosim kako bi iskoristio njihovu lakovjernost (ili ‘kako bi zadobio njihovo povjerenje’), itd. Ali ništa od toga me ne obeshrabruje/zaustavlja, jer ja sam vidio, čuo i osjetio. … Da bi mogao (sa)znati kako čovjek živi nakon smrti, bilo mi je odobreno razgovarati i družiti se sa mnogima sa kojima sam se poznavao za vrijeme njihovog života u tijelu, i to ne samo u trajanju od jednog dana ili tjedna, već mjesecima, i u nekim slučajevima skoro cijelu godinu, kao što sam običavao činiti i ovdje na Zemlji. Oni su bili jako iznenađeni da su oni sami, za vrijeme njihovog života u tijelu, živjeli, i da mnogi drugi (ljudi) i dalje žive, u takvom stanju nevjerovanja u svezi budućeg života (= da će živjeti nakon smrti), kad u stvari jedva da prođe jedan dan između smrti tijela i njihovog ulaska u drugi svijet, – jer smrt je nastavak života.’         Nebeske tajne – 68, 70

***

‘Za razliku od onog što se događa sa drugim ljudima (ili ‘u odnosu na druge ljude’), duhovi su bili sa mnom kao da su bili u svijetu, jer sa mnom oni nisu bili jedino kao ljudi s obzirom na njihov um i pamćenje, već također s obzirom na osjetilo, tako da bi oni čak pretpostavljali za sebe da se, tako reći, nalaze u svijetu, ili da su se vratili u svijet. Oni su me bili u stanju voditi, gledati kroz moje oči, čuti, kroz moje uši, kako drugi govore, da, (oni su mogli čuti) druge govoriti sa njima da je bilo zakonski (dozvoljeno) njima razgovarati sa njima na njihovom vlastitom jeziku, ili im pisati njihovim vlastitim stilom ali te stvari nisu bile dozvoljene, niti dodirnuti druge mojim rukama. Sa drugim osobama je slučaj drugačiji, jer moje stanje je tako uređeno od strane Gospoda, da mogu biti opsjednut sa duhovima, a ipak bez štete (= bez da mi nanesu ozljede), u čemu je moj slučaj potpuno drugačiji od stanja drugih kada su opsjednuti, utoliko što oni pri tome polude, dok ja u potpunosti ostajem pri svojoj zdravoj pameti. Zaista, od samog početka od kad sam počeo uživati ovaj međuodnos (sa duhovima) pa na dalje u periodu od nekoliko godina, bio sam kao i ranije bez ikakve primjetne razlike (u smislu, ‘drugi ljudi nisu mogli primjetiti nikakve razlike na meni = da se sa mnom, u duhu, bilo što neobično događa’). Ova povlastica, prema tome, može pripadati (van opasnosti) samo onome koji je u vjeri; nipošto drugima, pošto bi oni trenutno bili uništeni. Takvo je stanje svijeta u današnje vrijeme, da tko god je opsjednut (= u posjedu duhova) njegov je život izložen opasnosti, tako intezivna je unutarnja mržnja koja sada vlada.’ – 13 Studeni 1748.       ‘Duhovna Iskustva – 3963’

***

‘Budući da sam Ja sada skoro tri godine, tj. 33 mjeseca, u takvom stanju u kojem (ili ‘da je’) je moj um zaista povučen iz (= odvojen od) materijalnih/tjelesnih stvari, Ja mogu biti u božanskim i duhovnim zajednicama (tj. na nebu među anđelima i duhovima), a ipak biti/živjeti poput svakog drugog čovjeka u ljudskoj zajednici, bez ikakve razlike, čemu su se i duhovi također čudili; – kada sam, međutim, Ja intenzivno prionuo uz svjetovne stvari (u smislu, ‘bio im posvećen’), kao na primjer kad sam se brinuo o nužnim troškovima, o čemu sam danas napisao pismo, tako da je moj um time bio zaokupljen/zarobljen određeno vrijeme, ja sam pao/povratio se nazad, tako reći, u materijalno/tjelesno stanje, tako da duhovi nisu mogli razgovarati sa mnom što su oni također izjavili, pošto su oni uza sve to bili odsutni (od mene). Slučaj sličan ovome se već ranije dogodio; čime mi je omogućeno (spo)znati da duhovi ne mogu govoriti sa čovjekom koji je previše posvećen svjetovnim i materijalnim/tjelesnim brigama; – jer tjelesne brige tako reći povlače na dolje ideje uma i potapaju ih u materijalne/tjelesne stvari.’                        Duhovni Dnevnik – 1166 (4 Ožujak 1748)

***

‘Svaki čovjek koji ne zna da u Riječi postoji određeni duhovni smisao, poput duše u tijelu, može/mora suditi o njoj jedino po smislu Slova, dok je pri svemu tom ovaj smisao poput košare koja sadržava blaga, koja su njezin duhovni smisao. Prema tome, kada/sve dok ovaj duhovni smisao nije poznat, čovjek ne može više suditi o Božanskoj svetosti Riječi nego o dragom kamenu po matrici koja ga okružuje, koja ponekad izgleda kao običan kamen; ili jedino kao kad čovjek iz kutije (ili ‘po kutiji’) od jaspisa, lapisa, azbesta ili moskovskog stakla, ili ahata, sudi o dijamantima, rubinima, sardoniksima, orijentalnim topazima, itd. koji su posloženi unutar nje. Kada sadržaji nisu poznati ne čudi da je kutija cijenjena jedino u skladu sa materijalom od kojeg je sastavljena, koji je vidljiv oku. Isto je sa Riječju s obzirom na smisao njezinog Slova. Da, prema tome, ljudi ne bi dvojbili u svezi toga da li je Riječ Božanska i naj-svetija, Gospodin mi je otkrio njezin unutarnji smisao, koji je u svojoj biti duhovan, i prebiva u vanjskom prirodnom smislu, kao duša u tijelu. Taj smisao je duh, koji Slovu daje život; on prema tome može svjedočiti o Božanstvenosti i svetosti Riječi, i može uvjeriti čak prirodnog čovjeka, ako je on voljan biti uvjeren.’       Istinska Kršćanska Religija – 192

***

‘Pošto se pod čovjekovim duhom misli na njegov um, ‘biti u duhu’, fraza koja se ponekad pojavljuje u Riječi, prema tome naznačava stanje uma odvojenog od tijela; a kako su proroci, dok su bili u tom stanju, vidjeli takve stvari kakve postoje u duhovnom svijetu, to stanje se naziva ‘Božja vizija’. Njihovo stanje je onda bilo poput onog u samih duhova i anđela u tom svijetu; a u tom stanju čovjekov duh, poput njegovog uma s obzirom na vid, može biti prebačen sa jednog na drugo mjesto, dok tijelo ostaje na svom vlastitom mjestu. U tom stanju se ja sada nalazim u trajanju od dvadeset i šest godina, sa tom razlikom, da sam ja istovremeno bio i duhu i u tijelu, a jedino ponekad izvan tijela. Ezekijel, Zaharija, Danijel, i Ivan dok je pisao Knjigu Apokalipse, su bili u tom stanju… Petar, Jakov i Ivan su bili u sličnom stanju kada su ugledali preobraženog Isusa; i Pavle također, kada je čuo neizrecive stvari sa neba.’     E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 157’

***

‘Ako je itko sjedinjen sa Gospodinom, on ima predokus vječnog života u ovom svijetu; i ako to ima, on više toliko ne mari za ovaj malotrajan/prolazan život. Vjeruj mi, ako bi znao da će me Gospodin sutra pozvati k Sebi, ja bi danas pozvao muzičare, sa ciljem da se još jednom razveselim u ovom svijetu.’    (svom prijatelju u Amsterdamu J.C. Cuno-u)

***

‘Neki misle kako oni koji su u vjeri trebaju otkloniti od sebe sve užitke života, i sva tjelesna zadovoljstva; ali ja ovo mogu dokazati/tvrditi, da mi užici i zadovoljstva nikad nisu bili uskraćeni; jer bilo mi je dozvoljeno uživati ne samo zadovoljstva tijela i osjetila, poput onih koji žive (u svijetu), već mi je također bilo dozvoljeno uživati takve užitke i takve životne sreće kakve, vjerujem, ni jedna druga osoba na svijetu nikad prije nije uživala, koji su bili veći i probraniji/izvrsniji nego ijedan čovjek može zamisliti i vjerovati.’          E.Swedenborg ‘Duhovni dnevnik – 3623 (20 Listopad 1748)

***

‘Pred-viđam/osjećam kako će mnogi koji čitaju moje opise/prikaze, i nezaboravne doživljaje vjerovati kako su oni izmišljotine moje stvaralačke mašte, ali ja prisežem u istini da oni nisu izmišljotine, već stvarni događaji koje sam uistinu napravio i vidio. Niti su oni bili viđeni u bilo kakvom stanju pospanosti/snenosti, već u stanju potpune budnosti. Jer dopalo se Gospodinu objaviti mi Sebe (ili ‘da mi se ukaže i pošalje me’) i poslati me podučavati doktrine koje će biti doktrine Nove Crkve, koju u knjizi Otkrovenja označava/predstavlja Novi Jeruzalem. U tu svrhu (ili ‘sa tim ciljem’) je On otvorio unutrašnje sposobnosti mojeg uma i duha, i kao rezultat toga mi je bilo omogućeno/dozvoljeno biti u duhovnom svijetu sa anđelima i istovremeno sa ljudima u prirodnom svijetu, i to sada u trajanju od 25 godina* (ili ‘što je nešto što je moj doživljaj/iskustvo sada već 25 godina’).’

*Ovo djelo je izvorno bilo objavljeno 1768 godine.

E.Swedenborg ‘O bračnoj ljubavi (Conjugial love) – 1’

***

‘Razgovarao sam sa duhovima u svezi toga kako su moji zapisi u svezi ovih stvari izgleda primljeni kada dođu u javnost; jer zli duhovi su sipali (u moj um) da ove stvari nitko neće percipirati, već da će ih (ljudi) odbaciti. Zatim dok sam na bio na ulici i razgovarao sa duhovima, bila mi je dana percepcija da postoji pet vrsta različite prijemčivosti (= pet vrsta ljudi koji čitaju moja djela); prvu vrstu sačinjavaju oni koji ih odbacuju od početka, ili zbog toga što imaju potpuno različito vjerovanje, ili zbog toga što uopće nemaju nikakvo vjerovanje (ili ‘oni koji ih u potpunosti odbacuju, koji su drugog uvjerenja, i koji su neprijetelji vjere’). Oni ih odbacuju jer ona od strane njih (ni) ne mogu biti primljena, pošto ne prodiru u njihove umove. Što se tiče druge vrste, oni smatraju da su moje riječi samo fenomeni materijalnog svijeta, i čitaju ih samo da bi zadovoljili svoju znatiželju (ili ‘oni ih promatraju kao naučne činjenice, i uživaju u njima kao u naučnim istinama, i stvarima koje bude znatiželju’). Treća klasa ih čita probirljivim intelektom (ili ‘treća klasa ih prima sa svojim intelektom’), u određenoj mjeri uživa u njima, a što se tiče stvarne primjene u životu, ni tračak napretka se ne može vidjeti. Oni u četvrtoj klasi primaju sa vjerom (ili ‘sa uvjerenjem’), tako da su njihovi životi unaprijeđeni do određene mjere (ili ‘tako da prodiru do unaprijeđenja njihovih života’), i oni se sa njima koriste (u svom životu). Peta vrsta ih prihvaća sa radošću, i potvrđena su u njihovim praktičnim životima.’   

E.Swedenborg ‘Duhovna Iskustva – 2955 [27 Kolovoz 1748]’