160. SKLONOST DA MUŠKARCA UJEDINI SA SOBOM JE STALNA I NEPREKIDNA KOD ŽENE, ALI NEPOSTOJANA I IZMJENIČNA KOD MUŠKARCA

Razlog za to je jer ljubav ne može drugačije nego ljubiti i ujediniti sebe (s drugim) da može biti zauzvrat ljubljena, njena bit i život nisu ništa drugo; žene su rođene ljubavi, ali muškarci, s kojima se ujedinjuju da mogu biti zauzvrat ljubljene su primatelji. Štoviše ljubav stalno radi. Ona je kao vrućina, vatra i požar koji umire ako se obuzdava da čini svoje djelo. Otud je da je kod žene naklonost da sebe ujedini sa muškarcem stalna i neprestana. Kod muškarca pak nema ista sklonost ka ženi zbog toga  jer muškarac nije ljubav nego samo primatelj ljubavi, a stanje primanja izostaje ili je prisutno sukladno brigama koje upadaju (tj. koje se nameću), sukladno promjenama topline ili ne-topline u umu zbog različitih razloga, i s obzirom na porast i pad muževnih snaga u tijelu; a budući da se ove ne vraćaju stalno i u određena vremena, slijedi da je kod muškaraca sklonost ka tom ujedinjenju nepostojana i izmjenična. 

Emanuel Swedenborg, ‘Bračna Ljubav – 160’