Bračno stanje je poželjnije, tj. ima prednost nad celibatom (neženstvom).
Ovo je očigledno iz onog što je već bilo rečeno u svezi braka i neženstva. Razlozi zašto je bračno stanje poželjnije i ima prednost jesu: da bračno stanje postoji od stvaranja; da je njegovo izvorište vjenčanje dobra i istine; da se ono podudara sa vjenčanjem Gospoda sa crkvom; da su crkva i bračna ljubav stalni drugovi; da je njegova svrha viša od svega drugog u stvaranju, budući se tako širi ljudska rasa u dužnom redu, i također nebo sa anđelima, budući ovo proizlazi iz ljudske rase. Daljnje razmatranje je da je brak ispunjenje osobe, budući da osobu čini potpunom osobom, kao što će biti dokazano u sljedećem poglavlju. Svi ovi razlozi nedostaju u slučaju neženstva.
Ako, međutim, mi pretpostavimo da je stanje neženstva superiorno bračnom stanju, i ova pretpostavka je stavljena pod istragu da se omogući da bude potvrđena i utemeljena dokazima, posljedice su kako slijedi. Brakovi nisu sveti i ne mogu biti čedni; u stvari čednost je nemoguća u ženskom rodu, osim kod onih koje izbjegavaju brak i daju zavjet stalnog djevičanstva. Štoviše, oni koji su se tako zavjetovali su oni koji su naznačeni riječima ‘eunusi koji su sebe učinili eunusima radi Kraljevstva Božjega’ (Matej 19:12). Postoje mnoge druge neistinite posljedice koje slijede iz takve neistinite pretpostavke. ‘Eunusi koji su sebe učinili eunusima (tj. oni koji su se kastrirali) radi Kraljevstva Božjega’ naznačavaju duhovne eunuhe, one koji u bračnom stanju odustaju od zala promiskuiteta. Očigledno je da talijanski kastrati nisu ovime naznačeni.
Emanuel Swedenborg, ‘Bračna Ljubav – 156’