Učenik,— Koje je značenje i svrha križa, i zašto bol i patnja postoje na svijetu?
Učitelj,—1. Križ je ključ za nebo. U trenutku kada Sam Mojim krštenjem Ja uzeo križ na Svoja ramena poradi grešnika, nebo je bilo otvoreno, i posredstvom Moje trideset i tri godine nošenja križa i umiranja na njemu, nebo, koje je poradi grijeha bilo zatvoreno vjernicima, je za njih zauvijek otvoreno.
Dakle, čim vjernici uzmu njihov križ i slijede Me oni ulaze u nebo kroz Mene (Ivan 10:9) i počinju uživati to neograničeno blaženstvo koje svijet ne može razumjeti, jer nebo je zatvoreno za nevjeru. Nada i iskustvo će podučiti vjernika kako radost slijedi bol, ali da ta radost ne traje. Ali Ja Sam Mojim učenicima dao olakšanje u boli, i savršenu sreću i mir. Oni koji radosno uzmu Moj križ su sami njime nošeni, i uvijek podupirani tim križem oni naposlijetku ulaze u nebo.
2. Bol nastaje iz čovjekove izopačene i buntovničke prirode, baš kao što je tropska vrućina neugodna/mrska i bolna nekome tko živi u hladnim zemljama, i ciča zima onima koji žive u tropskim klimama. Vrućina i hladnoća zavise o odnosu Zemlje spram sunca. Tako čovjek, prakticiranjem njegove slobodne volje, ulazi u stanje složnosti ili nesložnosti sa Bogom, i utoliko što su Božji zakoni naumljeni za duhovno zdravlje i sreću čovjeka, suprotstavljanje njima donosi duhovnu bol i patnju. Bog sada, umjesto da sasvim otkloni ova stanja protivljenja i buntovništva spram Njegove volje, njih iskorištava da bi čovjeku potpuno pojasnio da ovaj svijet nije stvoren da bi bio njegov dom, već je za njega strana zemlja (2 Korinćanima 5:1, 2, 6).
Ovaj ga svijet treba pripremiti za savršeni i vječni dom, a često-ponavljani udarci loše-sreće su naumljeni održati njegov duh budnim (BD 0373), tako da on ne bi postao nemaran/indolentan, te otpadajući od istine uzeo dijela u uništenju ovog nestalnog svijeta. On treba doći u zajedništvo sa njegovim Tvorcem i, nakon što bude oslobođen od patnje i bijede ovog prolaznog života, da uđe u Njegovo nebo vječne sreće i mira.
3. Bol i patnja su gorki poput otrova, ali također je vrlo dobro znano kako je sam otrov ponekad protuotrov otrovu. I tako Ja ponekad upošljavam bol i patnju kao gorke medicine da bi promovirao/unaprijedio duhovno zdravlje i vitalnost Mojih vjernika. Čim je njihovo savršeno zdravlje osigurano to će biti kraj svoj patnji (ili ‘tada će sve patnje prestati’). Njihova bol Meni nije zadovoljstvo, jer Moj jedini cilj je njihova vječna dobrobit/blagostanje (Tužaljke 3:31, 33).
4. Baš kao što nakon šoka zemljotresa potoci slatke vode ponekad izbiju u pustinjskim predjelima, i spržene su pustoši navodnjene i postanu plodne, tako u izvjesnim situacijama šok patnje otvara unutar čovjekova srca skrivene izvore žive vode, i umjesto gunđanja i prigovaranja tamo iz njega izlaze potoci zahvalnosti i radosti (Psalmi 119:67, 71).
5. Čim dijete dođe na svijet najpreče je potrebno da ono započne plakati i vrištati, tako da njegov dah može biti slobodan i njegova pluća započeti potpuno funkcionirati; a ako iz nekog razloga ono ne zaplače mora ga se udariti dlanom ruke dok ono to ne napravi. Isto je tako sa savršenom ljubavlju. Ja ponekad uzrokujem plač Mojoj djeci udarcima i ubodima bola i patnje, da bi dah molitve mogao slobodno teći kroz pluća njihova duha i da oni mogu tako zadobiti svježu vitalnost i nastaviti/boraviti u beskrajnom životu.
6. Križ je poput oraha čija je izvanjska korica gorka, ali je unutarnja jezgra ukusna i (za tijelo) snažeća. Tako križ ne nudi nikakvog šarma izvanjske pojavnosti, ali nositelju križa je njegov istinski karakter otkriven, i on otkriva u njemu najprobranije slatko duhovnog mira.
7. Kada Sam se utjelovio, nosio Sam okrutan križ poradi čovjekova spasenja, ne jedino tijekom šest sati Mojeg raspinjanja, ili čak tri i pol godine Moje službe, već cijele trideset-tri i pol godine Mojega života, kako bi čovjek mogao biti izbavljen od gorčine smrti. Baš kao što je čistome čovjeku mučno ostati čak nekoliko minuta na prljavom i nečistom mjestu, tako će onima koji ostanu/prebivaju u Meni biti najodvratnije što moraju živjeti među iskvarenim ljudima; i to je razlog zašto neki ljudi od molitve, ojađeni gadošću grijeha, odbaciše svijet i otiđoše živjeti kao pustinjaci u pustinje i pećine. Uzmite u obzir ovo, dakle, kada ljudi koji su sami bili grešnici osjećaju prisustvo grijeha tako mučnim za podnašanje da ne mogu izdržati društvo njihove vlastite vrste, utoliko da ih oni napuštaju, i nikada im se više ne žele vratiti, kako izuzetno bolan i težak je morao biti Moj križ, da Sam Ja, Fontana Svetosti, trebao živjeti više od trideset-tri godine neprestano među ljudima uprljanima grijehom. Da bi se ovo razumjelo i pravilno cijenilo to nadilazi sile čovjekova uma, i čak anđeli to žele spoznati/vidjeti (1 Petrova 1:12). Jer prije stvaranja oni su znali kako je Bog Ljubav, a ipak je za njih bila najdivnija i čudesna stvar da će ljubav Božja biti takva, da će kako bi spasio Njegova stvorenja i da ih dovede do vječnog života, On Sebe utjeloviti i podnijeti okrutan križ.
8. U ovom životu i Ja čak dijelim križ onih koji prebivaju u Meni, i ulazim u njihovu patnju (Djela Apostolska 9:4). Premda su oni stvorenja i Ja Sam njihov Stvoritelj, ipak, baš kao što su tijelo i duh, premda odvojeni entiteti, ipak tako isprepleteni da čak ako i najmanji dio tijela osjeća bol duh smjesta postaje toga svjestan; tako Sam Ja život i duh Moje djece, i oni su, tako reći, Moje tijelo i udovi. Ja dijelim svaki njihov bol i žalost, i u pravo vrijeme im dajem olakšanje.
9. Budući Sam Ja Osobno nosio križ Ja Sam sposoban izbaviti i čuvati u savršenoj sigurnosti one koji su nositelji križa, čak dok hodaju sred vatre proganjanja. Ja Sam bio sa tri mladića u Nabukodonozorovoj usijanoj peći, koja sa svom njezinom jarošću nije imala silu ozlijediti ih (Danijel 3:23-25; 1 Petrova 4:12-13). Tako oni koji su po krštenju Svetog Duha primili novi život neće nikada osjetiti plamenove progonstva niti ijednu bolnu stvar, jer oni uvijek prebivaju u Meni u vječnom miru i sigurnosti.
1. Za vrijeme ciče zime stabla su ogoljela od lišća, i izgleda kao da je njihov život, također, zauvijek nestao, pa ipak u proljeće ona izbacuju novo lišće i prekrasno cvijeće, i plodovi se počinju ukazivati. Tako je bilo sa Mnom i Mojim raspećem i uskrsnućem, a tako je sa Mojim vjernim nositeljima-križa (2 Korinćanima 4:8-11; 6:4-10). Premda se čini kako su oni smrvljeni i mrtvi ispod njihova križa oni ipak izbacuju prekrasno cvijeće i veličanstvene plodove vječnog života koji ostaju za navijeke.
2. Prilikom pricjepljivanja slatkog stabla na gorko, obadva osjećaju nož i obadva su pozvani patiti kako bi gorko moglo donositi slatke plodove. Tako, također, kako bi uveo dobro u čovjekovu zlu prirodu, bilo je nužno da najprije Ja Sam a nakon toga vjernici također trebaju patiti agonije križa, da bi oni u budućnosti mogli donositi zauvijek dobre plodove, i da se na taj način slavna Božja ljubav može očitovati.
3. Ako vas u ovom svijetu ljudi proganjaju i kleveću neka vas to ne iznenadi ili uznemiri, jer ovo za vas nije mjesto počinka, već bojište. Jao si ga vama kada vas ljudi ovoga svijeta budu slavili (Luka 6:26), jer to dokazuje da ste preuzeli njihove izopačene puteve i navike. Protiv je same njihove prirode i naravi da slave Moju djecu, jer svjetlo i tama ne mogu postojati zajedno. Ako privida radi zli ljudi djeluju protivno njihovoj prirodi i prestanu vas progoniti, jako je velika vaša šteta, jer njihov utjecaj ulazi u vaš duhovan život, i vaš je duhovni napredak spriječen (ili ‘ometan’).
Nadalje, svoje povjerenje dati svijetu i svjetovnim ljudima je graditi vašu kuću na pijesku, jer danas će vas oni dizati u nebesa a sutra će vas zbaciti dolje da od vas neće ni traga ostati, jer oni su u svim stvarima nestalni. Kada Sam Ja otišao za Jeruzalem za blagdan Pashe, oni su svi u jedan glas započeli povikivati, ‘Hosana! Hosana! (Matej 21:9), a samo tri dana kasnije, kada su vidjeli da je ono što Sam govorio bilo protiv njihova života u grijehu i egoizmu, oni su se smjesta preokrenuli i započeli povikivati, ‘Raspni Ga! Raspni Ga!’ (Luka 23:21)
4. Ako se izvjesnim nesporazumom neki, ili čak svi, vjernici okrenu protiv vas i prouzroče vam bol, vi to ne smijete računati kao nesreću, jer ako u svom poštenju i vjernosti pod vodstvom Svetog Duha vi nastavite vršiti vašu dužnost, prisjetite se da su Bog Osobno i sve vojske nebeske na vašoj strani.
Ne dozvolite sebi biti obeshrabreni, jer blizu je vrijeme kada će sve vaše dobre nakane i svrhe i sva vaša nesebična ljubav biti obznanjeni cijelom svijetu, i, u prisutnosti svih, počasti će vam biti ukazane za vaše napore i vjerno služenje.
Ja Sam, također, poradi spasenja ljudi, morao odbaciti sve stvari, i bio sam Sam odbačen od svih, ipak na koncu Sam povratio svih i sve. Niti budite iznenađeni ako vas svijet odbaci, jer odbacio je Samoga Boga, tako da se u tome vidi kako ste vi istinsko dijete vašega Oca.
5. Nemojte pretpostavljati kako su oni koji žive u luksuzu i izgleda kako su uvijek uspješni u svjetovnim poslovima svi istinski obožavatelji Boga, jer često je baš suprotno slučaj. Moguće je za ovcu da odluta od stada i pastira, i u đungli pronađe dobru pašu, ali one su cijelo vrijeme u opasnosti da budu rastrgane na komadiće od strane divljih zvijeri, što će na kraju doista biti njihova sudbina. Ali one koje ostaju u stadu sa pastirom, premda može izgledati kako su bolesne i slabe, su zasigurno oslobođene od opasnosti i pod brižnom su paskom pastira. To je razlika između vjernika i nevjernika.
6. Život vjernika i onog u nevjernika pokazuju veliku sličnost na njihovu početku, ali kada njihov kraj dođe, oni su tako različiti kao zmija i svilena buba. Zmija, koliko god puta svukla svoju kožu, ostaje zmija i ništa drugo, ali svilena buba, kada odbaci njezinu ružnu čauru, postaje novo stvorenje, i kao nježni lijepi insekt leti po zraku. Tako isto vjernik, odbacujući svoje tijelo, ulazi u stanje duhovne slave i zauvijek leti uokolo po nebu, dok je grešnik nakon smrti i dalje samo grešnik.
Premda je svilena buba, pritješnjena sa čaurom, u stanju depresije i borbe kao da je pod križom, pa ipak baš ovo stanje borbe i poteškoće daje snagu njezinim krilima, i priprema ju za život koji će doći. Tako su Moja djeca, dok su u tijelu, u stanju duhovne borbe i konflikta, i raduju se njihovom oslobađanju od uzdaha i čežnji, ali kroz nošenje križa Ja im dajem snagu, i oni postaju potpuno pripremljeni i prikladni sa to stanje beskrajnog života (Rimljanima 8:23).
7. Sred ove duhovne borbe, i čak dok nose njihov križ, Ja im dajem doista prekrasan mir srca, da njihova hrabrost ne bi zakazala. Na primjer, kada je Moj vjerni mučenik svjedočio o Meni riječju i djelom, njegovi su ga neprijatelji zarobili i objesili za stablo glavom nadolje. U ovom stanju je takav bio njegov mir da je bio potpuno nesvjestan bola i sramote kojima je bio podređen, i okrećući se ka njegovim progoniteljima reče, ‘Način na koji se ponašate prema meni me ne uznemirava ili obeshrabruje, jer ničemu se drugome ne mogu nadati od svijeta gdje je sve naopačke, i gdje čovjek ne može ništa vidjeti pošteno (riječ za pošteno je ista kao i za ‘stajati uspravno’ J). U skladu sa vašom vlastitom prirodom vi ste me okrenuli kako mislite naopačke, ali u stvari ja uspravno stojim. Baš kao što slajd postavljen obrnuto u projektor pokazuje sliku ispravno, tako premda sam ja u očima svijeta okrenut naopačke, Ja sam zauvijek uspravan pred Bogom i nebeskim svijetom, i slavim Ga zbog ovog slavnog križa.’
8. Za vjernike bi ponekad bila laka stvar postati mučenikom u Moje Ime, ali Ja također potrebujem žive svjedoke koji će dnevno sebe ponuditi kao žive žrtve za spasenje drugih (1 Korinćanima 15:31). Jer smrt je lagana, ali je teško živjeti, jer život vjernika je dnevno umiranje. Ali oni koji su tako spremni položiti njihove živote poradi Mene će sudjelovati u Mojoj slavi i živjeti sa Mnom zauvijek u punini radosti.
9. Ako bi se bol i patnja, tuga, i žalost, poput oblaka podigli i zasjenili jedno vrijeme Sunce Pravednosti i sakrili Ga od vašeg pogleda, ne budite potišteni/obeshrabreni, jer na kraju će se ovaj oblak nesreće/tuge spustiti u kiši blagoslova na vašu glavu, a Sunce Pravednosti će zasjati nad vama tako da više za na vijeke ne zađe (Ivan 16:20-22).
Sadhu Sundar Singh ‘Pored Učiteljevih nogu – 5/2’
