Koji je stvarni smisao služenja?!!
Učenik, – Učitelju, koji je stvarni smisao služenja? Da li u tome da služimo Stvoritelja i onda Njegova stvorenja Njega radi? Da li je pomoć jednog čovjeka, koji je naposlijetku samo crv, od ikakve vrijednosti Bogu prilikom brige za Njegovu veliku obitelj, ili da li je Bogu potrebna ljudska pomoć prilikom zaštite ili očuvanja bilo kojeg od Njegovih stvorenja?
Učitelj, – 1. Služenje znači aktivnost duhovnog života i prirodni je dar (ili ‘žrtva’) potstaknut ljubavlju. Bog, Koji je Ljubav, je uvijek akivan u brizi za Svoje stvaranje, i Njegova je želja da sva Njegova stvorenja a posebice čovjek, kojeg je On formirao na Svoju vlastitu sliku, Sebi slična, nikad ne bude besposlen/lijen. U brizi i očuvanju Svojih stvorenja Bog ne treba ničiju pomoć, jer On ih je stvorio na takav način da bez Njegove pomoći ne bi mogli nastaviti postojati, i On je taj koji je osigurao sve što je potrebno da bi se njihove želje zadovoljile. U istinskom služenju drugih je ova/slijedeća velika blagodat/korist koja pomaže onome koji služi – baš kao što se tebi dogodilo u Tibetu. Kada si bio u strahu od smrti na račun strašne zime, ugledao si jednog čovjeka koji je bio na samoj granici smrti kako leži zakopan pod snijegom, otišao si do njega te ga, podignuvši ga na svoja ramena, ponio naprijed, i napori koje si napravio su proizveli toplinu u tvojem tijelu koja je također prešla u njegovo, i obadvoje, ti i on ste bili spašeni, tako da si spašavajući njega spasio svoj vlastiti život. Ovo je istinski smisao/svrha/cilj služenja. Nitko ne može živjeti sam i lišen pomoći drugih. Ako bi itko primio pomoć od drugog, i ne bi bio voljan uzvratiti takvu podršku kako može, takav nezahvalni čovjek ne bi imao pravo očekivati uopće ikakvu pomoć od bilo koga.
2. Sve dok čovjek ne donese u službu Bogu i čovjeku sposobnosti i sile sa kojima ga je Bog obdario, on neće od Boga primiti pomoć koju On jedini može dodijeliti. Čim čovjek napravi svoj dio Bog će to upotpuniti/kompletirati. Na primjer, uklanjanje kamena sa Lazarovog groba je bio ljudski posao, i Bogu nije bilo nužno upotrijebiti Svoju silu da bi to učinio; ali kada su ljudi odgurali kamen, onda je Bog, to jest Ja, učinio ono što je nadilazilo silu i vještinu čovjeka, jer Ja sam umrlome dao/vratio život. Čak i nakon toga je čovjek imao posla za napraviti u oslobađanju Lazara od mrtvačke ponjave/odjeće tako da on može u potpunosti biti slobodan (Ivan 11:39, 41, 44).
Tako što se tiče onih koji su mrtvi u grijehu. Posao je Mojih učenika odgurati nadgrobne ploče zapreka i poteškoća, ali dodijeliti život je Moj posao. Često, također, neki koji su primili duhovni život i dalje ostanu u ropstvu svojim starim lošim navikama i opakim združivanjima (ili ‘zlim vezama’), i dužnost je Moje djece voditi/uvesti ih u savršenu slobodu; a da bi izveli ovu važnu/veliku službu oni trebaju uvijek biti spremni/budni u srcu i duši.
Oni koji kroz Svetog Duha nose Vodu Života drugima…
6. Izvjesni ubojica je, umjesto da bude obješen, bio poslan u bitku, i tamo se borio za svoga kralja i zemlju sa takvom neustrašivom hrabrošću da se, iako je bio teško ranjen, kući vratio kao pobjednik. Nakon pobjede bio je ponovno doveden pred sud da bi mu se donijela presuda. Kralj je, vidjevši na njegovom tijelu ožiljke njegovih rana, opozvao smrtnu presudu, i ne samo da mu je oprostio zločin, već ga je također silno nagradio i uzdigao ga do časne pozicije. Tako oni koji se na Mojoj strani hrabro i odvažno bore u Svetom Ratu protiv Sotone da bi spasili njihovu braću i sestre, neće jedino od Mene primiti oproštenje njihovih grijeha, već ću im u Kraljevstvu Božjem podariti krunu i kraljevstvo (Otkrovenje 3:21).
7. Kao što cijev (pipa) koja je korištena da bi prenijela čistu vodu sama biva održavana čistom pomoću vode koja prolazi kroz nju, tako oni, koji kroz Svetog Duha nose Vodu Života drugima, bivaju sami pročišćeni i postaju nasljednici Kraljevstva Božjega.
8. Najbolji put za vjernika da postane spreman za primanje (ili ‘da se prilagodi primitku’) Svetog Duha i za služenje je da bude poslušan nebeskom glasu i smjesta, onoliko koliko mu to njegove sposobnosti dopuštaju, započne služiti. Da bi se postalo dobar plivač beskorisno je primiti poduku ukoliko čovjek ne uđe u vodu te sam zapliva, i jedino neprestanim vježbanjem, najprije u plitkoj vodi a onda u dubokoj, može čovjek postati posvećenik/stručan u umjetnosti, tako, da bi naučili kako spasiti duše onih koji tonu u mračnim vodama grijeha, najbolji način je ući u jedinu pravu i praktičnu školu teologije (divinity), koja je sjedinjenje sa Mnom (Djela Apostolska 4:13).
9. Ima nekih koje da bi služili spriječava pomisao na njihov nedostatak sposobnosti, i ne pamte kako Moja snaga sebe očituje u slabosti (2 Korinćanima 12:9). Oni su poput invalida koji, iako su se oporavili od njihove bolesti i uzimaju hranjivu hranu, ipak ostaju slabi/nemoćni jer ne rade i ne koriste pravilnu vježbu. Ono što takvi vjernici trebaju je da svoje povjerenje postave u Mene i zapute se spašavati grešnike od uništenja.
