Gladne ptice
Jednom sam, lutajući planinama, naišao na istureni stijenjak, i kako sam se posjeo na najviši kamen da bi se odmorio i promatrao dolinu, ugledao sam u krošnjama drveta jedno gnijezdo. Mlade ptice u gnijezdu su glasno kričale. Onda sam ugledao kako se majka vraća sa hranom za svoje mlade. Kada su začuli zvuk njezinih krila i osjetili njezino prisustvo u blizini, još glasnije su zakričali i širom otvorili svoje kljunove. Ali nakon što ih je majka ptica nahranila i ponovno odletjela, zašutjeli su. Spustivši se niže da bi pobliže promotrio, vidio sam kako upravo izlegnuti ptići još nisu otvorili njihove oči. Bez da su čak bili sposobni vidjeti svoju majku, oni su otvorili njihove kljunove i molili za hranu kadgod bi ona prilazila.
Ove sićušne ptičice nisu rekle: ‘Mi nećemo otvoriti naše kljunove sve dok ne budemo mogli jasno ugledati našu majku i također vidjeti kakvu vrstu hrane nam ona nudi. Možda to uopće nije naša majka već umjesto nje neki opasan neprijatelj. I tko zna da li se tu radi o ispravnoj hrani ili o nekoj vrsti otrova kojim smo hranjeni?’ Da su razmišljali na ovaj način, oni nikad ne bi bili otkrili istinu. Čak prije nego bi bili dovoljno snažni otvoriti njihove oči, oni bi izgladnjeli do smrti. Ali oni nisu imali takve sumnje u svezi prisustva i ljubavi svoje majke, i tako nakon nekoliko dana, otvorili su svoje oči i radovali se ugledati je sa njima. Iz dana u dan su rasli sve snažniji i razvijali se u oblik i sličnost svoje majke, i uskoro su bili sposobni vinuti se visoko u slobodu nebesa.
Mi ljudi često mislimo o sebi kako smo najuzvišenija živa bića, no zar nemamo nešto za naučiti od ovih običnih ptica (Job 12:7)? Mi često dvojbimo stvarnost i blagonaklonu/ljubavi prepunu prirodu Boga. Ali Učitelj je rekao: ‘Blaženi su oni koji nisu vidjeli a ipak vjeruju (Ivan 10:29).’ Kadgod otvorimo naša srca za Boga, mi primamo duhovnu hranu i rastemo sve više i više na sličnost Božju sve dok ne dosegnemo duhovnu zrelost. A jednom kada otvorimo naše duhovne oči i ugledamo Božje prisustvo, mi pronalazimo neopisivo i beskrajno blaženstvo.
Sundar Singh ‘Sadhuova Mudrost’