Dobročinstva…

U djelima dobročinstva/milosrđa sam bila vrlo usrdna/marljiva. Toliko je bila velika moja obzirnost/zabrinutost za siromašne, da sam htjela namiriti sve njihove potrebe. Nisam mogla vidjeti njihovu oskudicu a da sebe ne grdim (ili ‘prekoravam’) zbog obilja kojeg sam uživala. Sebe sam lišavala svega što sam mogla da bi im pomogla. Najbolje sa moga stola je bilo isporučeno. Bilo je samo nekolicina siromašnih gdje sam živjela, koji nisu imali dijela u mojoj velikodušnosti/darežljivosti. Izgledalo je kao da si me učinio jedinim dobročiniteljem ovdje jer, pošto su ih odbijali drugi, oni su dolazili k meni. Uzvikivala sam, ‘to je Tvoje bogatstvo; ja sam samo upravitelj. Ja ga trebam raspodijeliti u skladu sa Tvojom voljom.’ Pronašla sam načine kako im olakšati bez da se(be) otkrijem, pošto sam imala jednog koji je privatno dijelio milodare. Kada je bilo obitelji koje su se sramile uzimati na ovaj način, ja bi im ga poslala kao da sam im bila dužna. Oblačila sam one koji su bili goli, i uređivala da mlade djevojke budu podučene kako zarađivati za svoj život, posebice one koje su bile zgodne; sa ciljem da tako zaposlene, i sa sredstvima za život, ne bi sebe protratile (= u smislu, ‘prodavale svoje tijelo’). Bog me iskoristio da nekoliko njih povrati/izvuče iz njihovog razuzdanog života. Odlazila sam posjećivati bolesne, tješiti ih, pospremati im krevete. Pravila sam meleme/pomasti, zavijala im rane, ukapala njihove mrtve. Ponekad sam privatno snabdjevala trgovce i zanatlije kojima je trebala pomoć, kako bi zadržali svoje prodavaonice (ili ‘kako bi mogli nastaviti svoj posao’). Moje srce je bilo uvelike otvoreno prema bližnjim stvorenjima u nevolji. Samo nekolicina bi uistinu moglo vršiti dobročinstva/milosrđa u većoj mjeri nego je naš Gospodin mene osposobio (ili ‘meni omogućio’), u skladu sa mojom pozicijom, i dok sam bila udata i nakon toga.