‘… On bježi, On se skriva, da bi mogao privući vjernika za Sobom. Pušta ga da padne, naoko da bi On, i samo On mogao imati tu povlasticu njegovog podizanja. Želi pokazati kako je On, jedini, neupitna/nepobitna snaga Kršćanina. Ako ste jedan od onih jakih i odlučnih koji nikad nisu imali ovakva iskustva (ova sredstva ljubavi, ove događaje koji se čine tako puni ljubavi onima koji promatraju, a tako užasni onome kojih ih iskušava), vama bih rekla ovo, “Nikad niste iskusili krajnje granice vaše vlastite slabosti, niti poznajete ogromnu potrebu koju imate za Njegovom pomoći.”  Uboga/jadna duša koja prolazi kroz ova iskustva se počinje oslanjati ne više na sebe samu nego na svog Voljenog. Strogost kojom se Gospod ponekad odnosi prema Svom djetetu jedino pravi Samog Gospoda više poželjnim…’

‘…Ako Kršćanin doista ima srce za Gospoda, mogao bi sebe pronaći na mjestu gdje se čini kako je sve izgubilo svoj smisao..

‘…Kršćanin počinje učiti dopustiti Gospodu doći i otići kako On želi, i učiti da nije potrebno biti  obuzet/ovladan Njegovim prisustvom…’